Deset vekova srpske književnosti: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Deset vekova srpske književnosti''' izdavački je [[projekt]] [[Matice srpske]], pokrenut [[2007.]] godine. Trebao bi obuhvaćati, po navodima urednika, [[književnost]] napisanu na [[Srpski|srpskome jeziku]] do 21. stoljeća, u opsegu od dvjestotinjak [[knjiga]]. Osim estetskih primjedaba o neuvrštavanju značajnih srpskih autora poput [[Milan Rakić|Milana Rakića]], [[Aleksa Šantić|Alekse Šantića]] i [[Sima Pandureović|Sime Pandurovića]], te kršenja samih polazišta (n.pr., autobiografski spisi Simeona Piščevića izvorno su napisani na [[Ruski|ruskome jeziku]]), ta je edicija najviše kontroverzi izazvala u hrvatskoj javnosti, u kojoj je taj projekt doživljen kao oživljavanje [[Velikosrpska ideologija|velikosrpskoga]] jezičnokulturnoga [[Imperijalizam|imperijalizma]], koji je u raznim razdobljima pokušavao u srpski knjževnojezični korpus uvrstiti hrvatske autore, napose iz [[Dubrovnik]]a, [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Bosna|Bosne]] i [[Slavonija|Slavonije]] e da bi taj "pothvat" kapitalizirao u kasnijim gospodarskim, identitetskim i vojnim ovladavanjima hrvatskim etničkim prostorima. Budući da su u neka kola edicije uvršteni [[Ivan Gundulić]], [[Marin Držić]], ter "poezija Dubrovnika i Boke kotorske", sva je hrvatska kulturna javnost odbacila taj projekt kao još jedan pokušaj grabeža [[Hrvatska kulturna baština|hrvatske kulturne baštine]], temeljen na velikosrpskim osnovama štokavsko-pansrpske ideologije [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]] i rane [[Slavistika|slavistike]], još uvijek opstojeće, pače prevladavajuće u srpskoj javnosti. | |||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
Posljednja izmjena od 14. ožujak 2022. u 01:08
Deset vekova srpske književnosti izdavački je projekt Matice srpske, pokrenut 2007. godine. Trebao bi obuhvaćati, po navodima urednika, književnost napisanu na srpskome jeziku do 21. stoljeća, u opsegu od dvjestotinjak knjiga. Osim estetskih primjedaba o neuvrštavanju značajnih srpskih autora poput Milana Rakića, Alekse Šantića i Sime Pandurovića, te kršenja samih polazišta (n.pr., autobiografski spisi Simeona Piščevića izvorno su napisani na ruskome jeziku), ta je edicija najviše kontroverzi izazvala u hrvatskoj javnosti, u kojoj je taj projekt doživljen kao oživljavanje velikosrpskoga jezičnokulturnoga imperijalizma, koji je u raznim razdobljima pokušavao u srpski knjževnojezični korpus uvrstiti hrvatske autore, napose iz Dubrovnika, Dalmacije, Bosne i Slavonije e da bi taj "pothvat" kapitalizirao u kasnijim gospodarskim, identitetskim i vojnim ovladavanjima hrvatskim etničkim prostorima. Budući da su u neka kola edicije uvršteni Ivan Gundulić, Marin Držić, ter "poezija Dubrovnika i Boke kotorske", sva je hrvatska kulturna javnost odbacila taj projekt kao još jedan pokušaj grabeža hrvatske kulturne baštine, temeljen na velikosrpskim osnovama štokavsko-pansrpske ideologije Vuka Karadžića i rane slavistike, još uvijek opstojeće, pače prevladavajuće u srpskoj javnosti.
Vanjske poveznice
- Antologijska edicija: Deset vekova srpske književnosti, icms.rs (srp.)
- Z. Radisavljević, Objavljen i pedeseti tom „Deset vekova srpske književnosti”, politika.rs, 8. lipnja 2014. (srp.)
- Srpska presezanja za hrvatskom kulturom, arhiva.croatia.ch
- Mario Grčević, Dubrovačka književnost ni u kojem smislu nije sastavni dio srpske književnosti, Vijenac, br. 516 - 517, 12. prosinca 2013.
- Mirko Tomasović: Jovan Splavić, "ponovljen", izbor iz studije Raspre i rasprave, matica.hr