Jabučki klinčić: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
 
Redak 24: Redak 24:
Vrstu je otkrio hrvatski botaničar - amater [[Matija Botteri]], u drugoj polovici 19. stoljeća, na otoku [[Jabuka_(otok)|Jabuci]]. Sabrani herbarski materijal poslao je [[Robert Visianij|Robertu Visianiju]], tadašnjem profesoru botanike na Sveučilištu u [[Padova|Padovi]], koji je potom, na temelju Botterijeve herbarske građe, opisao i imenovao spomenutu vrstu. Jedan herbarski primjerak, koji je sabrao Botteri, čuva se u Herbarium Croaticum i jedini je materijalni dokaz postojanja ove vrste u nas.
Vrstu je otkrio hrvatski botaničar - amater [[Matija Botteri]], u drugoj polovici 19. stoljeća, na otoku [[Jabuka_(otok)|Jabuci]]. Sabrani herbarski materijal poslao je [[Robert Visianij|Robertu Visianiju]], tadašnjem profesoru botanike na Sveučilištu u [[Padova|Padovi]], koji je potom, na temelju Botterijeve herbarske građe, opisao i imenovao spomenutu vrstu. Jedan herbarski primjerak, koji je sabrao Botteri, čuva se u Herbarium Croaticum i jedini je materijalni dokaz postojanja ove vrste u nas.


{{commonscat|Dianthus multinervis}}
 
{{wikispecies|Dianthus multinervis}}
 


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 2. studeni 2021. u 03:02

Jabučki klinčić
Jabučki klinčić
Jabučki klinčić
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Dianthus
Vrsta: D. caryophyllus
Dvojno ime
Dianthus caryophyllus
L.
Sinonimi
Dianthus multinervis Vis.

Jabučki klinčić (jabučki karanfil; lat. Dianthus caryophyllus; sin.: Dianthus multinervis Vis.),[1]. U Hrvatskoj se smatra izumrlom autohtonom vrstom, za koju je ustanovljeno da nije ništa drugo nego karanfil. To je višegodišnja biljka sa snažnom stabljikom, uzdignutom u donjem, a uspravnom u gornjem dijelu. Stabljika je razgranjena, nosi više parova nasuprotnih listova i 5-6 pojedinačnih cvjetova koji se razvijaju na završecima ogranaka. Listovi stabljike su široko suličasti, modrozeleni, s 5-9 žila. Cvjetovi su veliki, crveni. Čaška je valjkasta, u gornjem dijelu malo sužena. Ovojne ljuske (4) su široko obrnuto jajaste, a u gornjem dijelu s kratkim nastavkom. Plojka je obrnuto jajasta i nazubljena. Cvate u svibnju.

Vrstu je otkrio hrvatski botaničar - amater Matija Botteri, u drugoj polovici 19. stoljeća, na otoku Jabuci. Sabrani herbarski materijal poslao je Robertu Visianiju, tadašnjem profesoru botanike na Sveučilištu u Padovi, koji je potom, na temelju Botterijeve herbarske građe, opisao i imenovao spomenutu vrstu. Jedan herbarski primjerak, koji je sabrao Botteri, čuva se u Herbarium Croaticum i jedini je materijalni dokaz postojanja ove vrste u nas.



Izvori[uredi]