Spiridon Mifka: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Spiridon Mifka'''-->'''Spiridon Mifka''' ([[Samobor]], [[9. travnja]] [[1902.]] – [[Zagreb]], [[29. lipnja]] [[1945.]]), bio je [[Sarajevo|sarajevski]] [[episkop]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 268-269.</ref>
Spiridon Mifka''' ([[Samobor]], [[9. travnja]] [[1902.]] – [[Zagreb]], [[29. lipnja]] [[1945.]]), bio je [[Sarajevo|sarajevski]] [[episkop]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 268-269.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 22:25

Spiridon Mifka (Samobor, 9. travnja 1902.Zagreb, 29. lipnja 1945.), bio je sarajevski episkop.[1]

Životopis

Spiridon Mifka rodio se u Samoboru 1902. godine. Pohađao je dvije godine trgovačku akademiju u Zagrebu a od 1924. godine bogosloviju u Srijemskim Karlovcima.[1] Na pravoslavnu vjeru prešao je 1925. godine a nakon završene teologije paroh je u više mjesta Gornjokarlovačke i Bihaćke eparhije.[1] Od 1936. do 1941. godine je bio kaluđer u manastirima Nikolje, Studenica i Sv. Naum.

Na osobni zahtjev mitropolit Germogen primio ga je u Hrvatsku pravoslavnu crkvu.[1] Nakon toga, od veljače 1943., paroh je u Goraždu i od rujna iste godine u Visokom. U kolovozu 1944. godine imenovan je episkopom eparhije sarajevske Hrvatske pravoslavne crkve u činu arhimandrita.[2] Istodobno predaje i na pravoslavnoj bogosloviji u Sarajevu.[1]

Na proljeće 1945. godine povlači se iz Sarajeva u Zagreb i 22. svibnja 1945. biva uhićen[1] te je od Vojnog suda Komande grada Zagreba, 29. lipnja 1945. godine, osuđen na smrt vješanjem.[2]

Nove komunističke vlasti tada uhićuju, osuđuju i usmrćuju mnoge vjerske čelnike, kao što su Preosv. mitropolit Germogen (HPC), član Odbora za ustrojstvo HPC-a, eparhijski namjesnik i paroh zagrebački Serafim Kupčevski (HPC), svećenik Dimitrije Mrihin (HPC), protojerej Aleksej Borisov (HPC), protojerej Joco Cvijanović (HPC), predsjednik pravoslavne crkvene općine u Zagrebu Petar Lazić,[2] biskup Philipp Popp (Evangelička crkva) i drugi a Zagrebački muftija Ismet Muftić, javno je obješen ispred džamije.[3]

23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[4]

Izvori

Vanjske poveznice