More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Le(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Dijafram Fe-C.jpg|mini|desno|300px|Dijagram stanja ([[fazni dijagram]]) željezo – ugljik prikazuje uvjete pod kojim je ledeburit stabilan, kada je sadržaj ugljika između 2,06 i 6,67%.]] | |||
'''Ledeburit''' je [[eutektik|eutektična]] mješavina [[austenit]]a i [[cementit]]a (ili [[grafit]]a) koja sadrži 4,3 % [[ugljik]]a i nastaje kod 1147 [[Celzijev stupanj|ºC]]. Ledeburit nastaje kada je sadržaj ugljika u [[željezo|željezu]] između 2,06% i 6,67% (maseni udio). Ime je dobio po [[metalurgija|metalurgu]] Karl Heinrich Adolf Ledeburu (1837-1916). On je bio prvi [[profesor]] metalurgije u [[Freiburg]]u. Ledeburit je otkrio 1882. <ref> [http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view] "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref> | '''Ledeburit''' je [[eutektik|eutektična]] mješavina [[austenit]]a i [[cementit]]a (ili [[grafit]]a) koja sadrži 4,3 % [[ugljik]]a i nastaje kod 1147 [[Celzijev stupanj|ºC]]. Ledeburit nastaje kada je sadržaj ugljika u [[željezo|željezu]] između 2,06% i 6,67% (maseni udio). Ime je dobio po [[metalurgija|metalurgu]] Karl Heinrich Adolf Ledeburu (1837-1916). On je bio prvi [[profesor]] metalurgije u [[Freiburg]]u. Ledeburit je otkrio 1882. <ref> [http://www.simet.unizg.hr/nastava/predavanja/Fizikalna%20metalurgija%20I.pdf/view] "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 08:41
Ledeburit je eutektična mješavina austenita i cementita (ili grafita) koja sadrži 4,3 % ugljika i nastaje kod 1147 ºC. Ledeburit nastaje kada je sadržaj ugljika u željezu između 2,06% i 6,67% (maseni udio). Ime je dobio po metalurgu Karl Heinrich Adolf Ledeburu (1837-1916). On je bio prvi profesor metalurgije u Freiburgu. Ledeburit je otkrio 1882. [1]
Prema sadržaju ugljika legure željeza mogu biti legure koje se skrućuju bez eutektične mješavine (čelik) i legure s eutektičnom mješavinom (lijevano željezo ili željezni lijev). U dijagram stanja (fazni dijagram) željezo – ugljik ta je granica na 2,06% ugljika. Pod utjecajem nekih kemijskih elemenata, osobito silicija, ta se granica može pomaknuti ulijevo (manje od 2,06% ugljika). Željezne legure s eutektičnom mješavinom mogu se skrutiti po stabilnom sustavu željezo – ugljik, što znači da se ugljik izlučuje u obliku grafita (eutektična mješavina: austenit – grafit), a mogu se skrutiti po metastabilnom sustavu željezo – cementit, ako je ugljik kemijski vezan za željezo kao metastabilni (toplinski nepostojan) ledeburit (ledeburitska eutektična mješavina). U legurama s ledeburitskom eutektičnom mješavinom može se naknadnom toplinskom obradom postići raspadanje ledeburita i stvaranje grafita. Lijevano željezo se dijeli prema izgledu prijeloma i prema mehaničkim svojstvima na sivi lijev, bijeli lijev ili tvrdi lijev, žilavi lijev (nodularni ili kugličasti lijev) , kovkasti lijev (temper lijev), te crvičasti lijev (vermikularni lijev). [2]