Bugarije (bugarski vrtovi): razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje | |||
| ime = Bugarski vrtovi<br />Bugarije | | ime = Bugarski vrtovi<br />Bugarije | ||
| slika_panorama = Naschmarkt (1).jpg | | slika_panorama = Naschmarkt (1).jpg | ||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
Nakon Prvog svjetskog rata ''bugarski povrtlari'' držali su oko 80 % prometa paprikom po njemačkim zemljama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ''bugarski povrtlari'' značajno su pomogli u opskrbi brojnih [[Treći Reich|njemačkih]] i [[Ostmark|austrijskih]] gradova, kojima su se uvozne mogućnosti drastično smanjile. | Nakon Prvog svjetskog rata ''bugarski povrtlari'' držali su oko 80 % prometa paprikom po njemačkim zemljama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ''bugarski povrtlari'' značajno su pomogli u opskrbi brojnih [[Treći Reich|njemačkih]] i [[Ostmark|austrijskih]] gradova, kojima su se uvozne mogućnosti drastično smanjile. | ||
Mnogi od njih su se nakon rata i trajno naselili u [[Austrija|Austriji]] i [[Njemačka|Njemačkoj]], jer su u Bugarskoj (ili u Makedoniji) dočekivani kao neprijatelji režima. Bugari i njihove bugarije igrali su značajnu ulogu u opskrbi [[Beč]]a sve do [[1970-ih]], tad se jedan dio [[beč]]ke tržnice [[Naschmarkt]] i kolokvijalno zvao - ''Bugarski stan''.<ref name=bulgaren>{{ | Mnogi od njih su se nakon rata i trajno naselili u [[Austrija|Austriji]] i [[Njemačka|Njemačkoj]], jer su u Bugarskoj (ili u Makedoniji) dočekivani kao neprijatelji režima. Bugari i njihove bugarije igrali su značajnu ulogu u opskrbi [[Beč]]a sve do [[1970-ih]], tad se jedan dio [[beč]]ke tržnice [[Naschmarkt]] i kolokvijalno zvao - ''Bugarski stan''.<ref name=bulgaren>{{Citiranje weba | ||
|url = http://www.arche-noah.at/etomite/index.php?id=188 | |url = http://www.arche-noah.at/etomite/index.php?id=188 | ||
|title = ''Exkurs: Bulgarische Gärtner in Österreich'' | |title = ''Exkurs: Bulgarische Gärtner in Österreich'' | ||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
U Zagrebu su se ''bugarski povrtlari'' počeli naseljavati početkom 20. st., tad su se slamnati krovovi njihovih kuća mogli vidjeti po rubovima [[Maksimir|Maksimirske šume]].<ref name=bug/> | U Zagrebu su se ''bugarski povrtlari'' počeli naseljavati početkom 20. st., tad su se slamnati krovovi njihovih kuća mogli vidjeti po rubovima [[Maksimir|Maksimirske šume]].<ref name=bug/> | ||
S njihovim dolaskom je izbor povrća na [[zagreb]]ačkim tržnicama postao raznovrsniji i bogatiji, jer su oni donijeli i ovdje počeli uzgajati pojedine vrsta povrća koje prije Zagrepčani nisu poznavali. Vremenom su oni postali zaštitni znak za povrtlarstvo - pa se svaki onaj koji se time bavio kolokvijalno nazivao ''Bugar'' (bez obzira na porijeklo) <ref name=bug>{{ | S njihovim dolaskom je izbor povrća na [[zagreb]]ačkim tržnicama postao raznovrsniji i bogatiji, jer su oni donijeli i ovdje počeli uzgajati pojedine vrsta povrća koje prije Zagrepčani nisu poznavali. Vremenom su oni postali zaštitni znak za povrtlarstvo - pa se svaki onaj koji se time bavio kolokvijalno nazivao ''Bugar'' (bez obzira na porijeklo) <ref name=bug>{{Citiranje weba | ||
| url =http://www.bg-pravoslaven.hr/hr/onama/4-o-nama | | url =http://www.bg-pravoslaven.hr/hr/onama/4-o-nama | ||
| title =''Bugari u Hrvatskoj'' | | title =''Bugari u Hrvatskoj'' | ||
| Redak 31: | Redak 31: | ||
| language=hrvatski | | language=hrvatski | ||
| publisher=Bugarska pravoslavna crkva u Hrvatskoj | | publisher=Bugarska pravoslavna crkva u Hrvatskoj | ||
}}</ref> a njihovi vrtovi - ''bugarije''. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] njihov broj se povećao, njihovi vrtovi nalazili su se na području današnje zagrebačke općine [[Trnje]] - od kasnije izgrađenog autoputa (današnja Slavonska avenija) prema [[Sava|Savi]]. Tada je to bio neurbanizirani kraj - gotovo prava [[pastorala]], istina često plavljena i sa ne baš osobito dobrom zemljom. No vrijedni ''Bugari'' pretvorili su te nevelike posjede u prave male tvornice povrće, i od ranog proljeća do kasne jeseni uvijek nešto sadili, brali i donosili na tržnice. Vremenom su se prilagodili ukusu tržišta i bili poznati među Zagrepčanima po svojim [[salata]]ma - ''[[puterica|puterici]]'' i ''[[prajzerica|prajzerici]]''.<ref name=trnje>{{ | }}</ref> a njihovi vrtovi - ''bugarije''. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] njihov broj se povećao, njihovi vrtovi nalazili su se na području današnje zagrebačke općine [[Trnje]] - od kasnije izgrađenog autoputa (današnja Slavonska avenija) prema [[Sava|Savi]]. Tada je to bio neurbanizirani kraj - gotovo prava [[pastorala]], istina često plavljena i sa ne baš osobito dobrom zemljom. No vrijedni ''Bugari'' pretvorili su te nevelike posjede u prave male tvornice povrće, i od ranog proljeća do kasne jeseni uvijek nešto sadili, brali i donosili na tržnice. Vremenom su se prilagodili ukusu tržišta i bili poznati među Zagrepčanima po svojim [[salata]]ma - ''[[puterica|puterici]]'' i ''[[prajzerica|prajzerici]]''.<ref name=trnje>{{Citiranje weba | ||
| url =http://www.jutarnji.hr/posljednji-pozdrav-iz-trnja/218356/ | | url =http://www.jutarnji.hr/posljednji-pozdrav-iz-trnja/218356/ | ||
| title =''Posljednji pozdrav iz Trnja'' | | title =''Posljednji pozdrav iz Trnja'' | ||
| Redak 39: | Redak 39: | ||
| publisher=Jutarnji list | | publisher=Jutarnji list | ||
}}</ref> | }}</ref> | ||
Slično se događalo i u [[Osijek]]u i [[Pečuh]]u ([[Bolgárkert (Pečuh)]]), tamo se jedan dio na zapadu grada zvao ''Bugarski vrtovi'' u kom su postojale ''Bugarije'' između [[1870.]] – [[1950.]],<ref name=pecs>{{ | Slično se događalo i u [[Osijek]]u i [[Pečuh]]u ([[Bolgárkert (Pečuh)]]), tamo se jedan dio na zapadu grada zvao ''Bugarski vrtovi'' u kom su postojale ''Bugarije'' između [[1870.]] – [[1950.]],<ref name=pecs>{{Citiranje weba | ||
| url =http://www.divercity.jpm.hu/?page_id=708 | | url =http://www.divercity.jpm.hu/?page_id=708 | ||
| title =''Bugarski vrtovi'' | | title =''Bugarski vrtovi'' | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 06:10
| Bugarski vrtovi Bugarije | |
|---|---|
.jpg){kind=link}
Bugarski vrtovi znani kao bugarije po Hrvatskoj i Zagrebu ili Bolgárkert u Mađarskoj[1], povrtnjaci su koje su držali i obrađivali na periferijama većih gradova u Austro-Ugarskoj doseljenici iz Bugarske
Povijest
Imigranti povrtlari iz Bugarske (zapravo iz ondašnjih osmanskih pokrajina Rumelije, Dobrudže, Makedonije i Trakije pojavili su se u zemljama Austro-Ugarske polovicom 19. st., ispočetka kao najamni sezonski radnici, a kasnije kao zakupci i vlasnici zemlje. Njihov veći val pojavio se nakon neuspjelog travanjskog ustanka 1876., kad je nakon osmanskih represalija na tisuće obitelji prebjeglo u Vlašku, Rusiju, Hrvatsku (Bugari u Hrvatskoj, Makedonci u Hrvatskoj) i Ugarsku.[1] Oni su na periferijama tadašnjih većih gradova (Pečuh, Budimpešta, Zagreb, Osijek, Beč, Salzburg... uredili svoje lijehe na kojima su sadili uglavnom povrće. Čak su i na vrlo posnoj zemlji, uspjeli u par godina, marljivim radom (okopavanjem i rahljenjem i stalnim dnevnim navodnjavanjem značajno povećali prinos i kakvoću svojih proizvoda.[2] Ispočetka su radili u sami u svojim obiteljskim zadrugama (i svi zajedno živjeli), i nerado zapošljavali lokalne sezonce,[1] ali su se vremenom integrirali u sredine u koje su došli. Oni su pored znanja iz povrtlarstva, u nove sredine donijeli i dotad nepoznate egzotične biljke kao papriku i patlidžane, koje se dotad uopće nisu sadile i niti jele.[1][2]
Nakon Prvog svjetskog rata bugarski povrtlari držali su oko 80 % prometa paprikom po njemačkim zemljama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bugarski povrtlari značajno su pomogli u opskrbi brojnih njemačkih i austrijskih gradova, kojima su se uvozne mogućnosti drastično smanjile.
Mnogi od njih su se nakon rata i trajno naselili u Austriji i Njemačkoj, jer su u Bugarskoj (ili u Makedoniji) dočekivani kao neprijatelji režima. Bugari i njihove bugarije igrali su značajnu ulogu u opskrbi Beča sve do 1970-ih, tad se jedan dio bečke tržnice Naschmarkt i kolokvijalno zvao - Bugarski stan.[2]
U Zagrebu su se bugarski povrtlari počeli naseljavati početkom 20. st., tad su se slamnati krovovi njihovih kuća mogli vidjeti po rubovima Maksimirske šume.[3] S njihovim dolaskom je izbor povrća na zagrebačkim tržnicama postao raznovrsniji i bogatiji, jer su oni donijeli i ovdje počeli uzgajati pojedine vrsta povrća koje prije Zagrepčani nisu poznavali. Vremenom su oni postali zaštitni znak za povrtlarstvo - pa se svaki onaj koji se time bavio kolokvijalno nazivao Bugar (bez obzira na porijeklo) [3] a njihovi vrtovi - bugarije. Nakon Prvog svjetskog rata njihov broj se povećao, njihovi vrtovi nalazili su se na području današnje zagrebačke općine Trnje - od kasnije izgrađenog autoputa (današnja Slavonska avenija) prema Savi. Tada je to bio neurbanizirani kraj - gotovo prava pastorala, istina često plavljena i sa ne baš osobito dobrom zemljom. No vrijedni Bugari pretvorili su te nevelike posjede u prave male tvornice povrće, i od ranog proljeća do kasne jeseni uvijek nešto sadili, brali i donosili na tržnice. Vremenom su se prilagodili ukusu tržišta i bili poznati među Zagrepčanima po svojim salatama - puterici i prajzerici.[4] Slično se događalo i u Osijeku i Pečuhu (Bolgárkert (Pečuh)), tamo se jedan dio na zapadu grada zvao Bugarski vrtovi u kom su postojale Bugarije između 1870. – 1950.,[1] zatim Bánhidi (ulica Bugarskih vrtova, Bolgárkert utca) i sl. Do Prvog svjetskog rata povrtlarsvo po većim mađarskim gradovima uglavnom je bilo u rukama Bugara.
Novinarka Diana Glasnova je autorica monografije Bugarski vrtlari u Hrvatskoj, koja je izašla u Zagrebu u ožujku 2014. godine.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ 2,0 2,1 2,2 • Nepoznat parametar:
archivedate
• Nepoznat parametar:archiveurl
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ 3,0 3,1 • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb