Nacionalni park Garamba: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}' |
||
| (Nisu prikazane 3 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Nacionalni park Garamba'''-->{{UNESCO | <!--'''Nacionalni park Garamba'''-->{{UNESCO – svjetska baština | ||
|ime mjesta = Nacionalni park Garamba | |ime mjesta = Nacionalni park Garamba | ||
|slika = Garamba National Park overhead.jpg | |slika = Garamba National Park overhead.jpg | ||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
Nacionalni park Garamba ima površinu od 4.920 km², a osnovan je 1938. godine i jedan je od najstarijih u [[Afrika|Africi]]. Nakon što je [[IUCN]] objavio kako je u parku ostalo tek petnaestak [[Sjeverni bijeli nosorog|sjeverno bijelih nosoroga]] (''Ceratotherium simum cottoni''), park je 1980. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] i odmah na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]]. [[WWF]], [[Frankfurt]]sko zoološko društvo, UNESCO i IUCN su zajedničkim snagama surađivali s tadašnjom vladom [[Zair]]a kako bi se park osigurao i obnovila se populacija [[Bijeli nosorog|bijelih nosoroga]], što je dovelo do brisanja parka s popisa ugrožene svjetske baštine 1992. godine. No, obližnji [[sudan]]ski grad je 1991. godine osvojio [[Sudanski narodnooslobodilački pokret]] (SPLM)i izbjeglice su nahrlile u park Garamba. Njihov broj je do 1993. godine porastao na 50.000, a zbog nedostatka hrane počeli su izlovljavati životinje u parku. [[Lovočuvar]]i parka nisu bili u stanju spriječiti [[krivolov]] od bolje oružanih krivolovaca, te je od 1993. do 1995. godine bilo 121 oružanih sukoba između čuvara i krivolovaca. | Nacionalni park Garamba ima površinu od 4.920 km², a osnovan je 1938. godine i jedan je od najstarijih u [[Afrika|Africi]]. Nakon što je [[IUCN]] objavio kako je u parku ostalo tek petnaestak [[Sjeverni bijeli nosorog|sjeverno bijelih nosoroga]] (''Ceratotherium simum cottoni''), park je 1980. godine upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] i odmah na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine]]. [[WWF]], [[Frankfurt]]sko zoološko društvo, UNESCO i IUCN su zajedničkim snagama surađivali s tadašnjom vladom [[Zair]]a kako bi se park osigurao i obnovila se populacija [[Bijeli nosorog|bijelih nosoroga]], što je dovelo do brisanja parka s popisa ugrožene svjetske baštine 1992. godine. No, obližnji [[sudan]]ski grad je 1991. godine osvojio [[Sudanski narodnooslobodilački pokret]] (SPLM)i izbjeglice su nahrlile u park Garamba. Njihov broj je do 1993. godine porastao na 50.000, a zbog nedostatka hrane počeli su izlovljavati životinje u parku. [[Lovočuvar]]i parka nisu bili u stanju spriječiti [[krivolov]] od bolje oružanih krivolovaca, te je od 1993. do 1995. godine bilo 121 oružanih sukoba između čuvara i krivolovaca. | ||
Nakon što su u parku nestali [[Afrički bivol|bivola]] i [[Afrički slon|slonova]], a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine<ref>{{ | Nakon što su u parku nestali [[Afrički bivol|bivola]] i [[Afrički slon|slonova]], a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine<ref>{{Citiranje weba |url=http://whc.unesco.org/en/list/136 |title=Garamba National Park |publisher=[[UNESCO]] |accessdate=28. ožujka 2011.}}</ref>. Usprkos pokušajima spašavanja parka sa svih strana, pretpostavlja se kako će sjeverni bijeli nosorog uskoro izumrijeti. Pored krivolova, glavni razlog ovomu je i nesigurna politička situacija u zemlji koja je dovela do nedostatka sigurnosti, procvata krivolova, ali i spriječavanja programa preseljenja nosoroga u sigurnije parkove u [[Kenija|Keniji]]. Kongoanci su se odupirali ovome pravdajući se kako ne dozvoljavaju strancima da ih liše njihovog nacionalnog simbola i nazvali su zapadnjačke konzervatore "modernim krivolovcima". | ||
God. 2005. uočena su posljednja četiri sjeverna bijela nosoroga, a kako je u tom području velika aktivnost pobunjenika vjeruje se kako su i oni ubijeni, što dovodi do zaključka kako je do danas ova vrsta vjerojatno već izumrla<ref>Lewis Smith, "[http://www.timesonline.co.uk/tol/news/environment/article4152951.ece Poachers kill last four Northern White Rhino]", The Times (London), 17. lipnja 2008. {{eng oznaka}} Posjećeno 28. ožujka 2011.</ref>. | God. 2005. uočena su posljednja četiri sjeverna bijela nosoroga, a kako je u tom području velika aktivnost pobunjenika vjeruje se kako su i oni ubijeni, što dovodi do zaključka kako je do danas ova vrsta vjerojatno već izumrla<ref>Lewis Smith, "[http://www.timesonline.co.uk/tol/news/environment/article4152951.ece Poachers kill last four Northern White Rhino]", The Times (London), 17. lipnja 2008. {{eng oznaka}} Posjećeno 28. ožujka 2011.</ref>. | ||
| Redak 28: | Redak 28: | ||
==Vanjske poveznice== | ==Vanjske poveznice== | ||
* [http://www.cenadep.net/ CENADEP (Centre National d’Appui au Développement et à la Participation populaire)] Udruga za zaštitu okoliša DR Kongo {{ | * [http://www.cenadep.net/ CENADEP (Centre National d’Appui au Développement et à la Participation populaire)] Udruga za zaštitu okoliša DR Kongo {{fra oznaka}} Posjećeno 28. ožujka 2011. | ||
{{Svjetska baština u DR Kongu}} | {{Svjetska baština u DR Kongu}} | ||
Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 02:55
| Nacionalni park Garamba | |
|---|---|
| Datoteka:Flag of UNESCO.svg Svjetska baština – UNESCO | |
| Nacionalni park Garamba | |
| Datoteka:Flag of the Democratic Republic of the Congo.svg DR Kongo
| |
| Godina uvrštenja: | 1980. (4. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | vii, x |
| Ugroženost: | 1984.-92., 1996.- |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/136 UNESCO |
Nacionalni park Garamba je nacionalni park u sjeveroistočnom dijelu DR Kongo, u pokrajini Orientale.
Nacionalni park Garamba ima površinu od 4.920 km², a osnovan je 1938. godine i jedan je od najstarijih u Africi. Nakon što je IUCN objavio kako je u parku ostalo tek petnaestak sjeverno bijelih nosoroga (Ceratotherium simum cottoni), park je 1980. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi i odmah na popis ugroženih mjesta svjetske baštine. WWF, Frankfurtsko zoološko društvo, UNESCO i IUCN su zajedničkim snagama surađivali s tadašnjom vladom Zaira kako bi se park osigurao i obnovila se populacija bijelih nosoroga, što je dovelo do brisanja parka s popisa ugrožene svjetske baštine 1992. godine. No, obližnji sudanski grad je 1991. godine osvojio Sudanski narodnooslobodilački pokret (SPLM)i izbjeglice su nahrlile u park Garamba. Njihov broj je do 1993. godine porastao na 50.000, a zbog nedostatka hrane počeli su izlovljavati životinje u parku. Lovočuvari parka nisu bili u stanju spriječiti krivolov od bolje oružanih krivolovaca, te je od 1993. do 1995. godine bilo 121 oružanih sukoba između čuvara i krivolovaca.
Nakon što su u parku nestali bivola i slonova, a ubijena su i dva sjeverna bijela nosoroga, park je vraćen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine 1996. godine[1]. Usprkos pokušajima spašavanja parka sa svih strana, pretpostavlja se kako će sjeverni bijeli nosorog uskoro izumrijeti. Pored krivolova, glavni razlog ovomu je i nesigurna politička situacija u zemlji koja je dovela do nedostatka sigurnosti, procvata krivolova, ali i spriječavanja programa preseljenja nosoroga u sigurnije parkove u Keniji. Kongoanci su se odupirali ovome pravdajući se kako ne dozvoljavaju strancima da ih liše njihovog nacionalnog simbola i nazvali su zapadnjačke konzervatore "modernim krivolovcima".
God. 2005. uočena su posljednja četiri sjeverna bijela nosoroga, a kako je u tom području velika aktivnost pobunjenika vjeruje se kako su i oni ubijeni, što dovodi do zaključka kako je do danas ova vrsta vjerojatno već izumrla[2].
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Lewis Smith, "Poachers kill last four Northern White Rhino", The Times (London), 17. lipnja 2008. (eng.) Posjećeno 28. ožujka 2011.
Vanjske poveznice
- CENADEP (Centre National d’Appui au Développement et à la Participation populaire) Udruga za zaštitu okoliša DR Kongo (fra.) Posjećeno 28. ožujka 2011.
| ||||||||||||