Paranje duge: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Paranje duge'''-->'''Paranje duge''' (s podnaslovom "Znanost, iluzija i apetit za čudesno") je knjiga [[Richard Dawkins|Richarda Dawkinsa]] iz [[1998.]], u kojoj obrazlaže vezu između [[znanost|znanosti]] i [[umjetnost|umjetnosti]] iz perspektive znanstvenika.
Paranje duge''' (s podnaslovom "Znanost, iluzija i apetit za čudesno") je knjiga [[Richard Dawkins|Richarda Dawkinsa]] iz [[1998.]], u kojoj obrazlaže vezu između [[znanost|znanosti]] i [[umjetnost|umjetnosti]] iz perspektive znanstvenika.
Dawkins se suprostavlja po njemu lošoj tvrdnji da su znanost i umjetnost suprotne. Dawkins je osjetio potrebu da odgovori na prigovore čitatelja [[Sebični gen|Sebičnog gena]] i [[Slijepi urar|Slijepog urara]], koji su prigovarali njegovom naturalističkom svjetonazoru da poriče smisao života i da objasni da je svijet pun čudesa i izvor zadovoljstva.  
Dawkins se suprostavlja po njemu lošoj tvrdnji da su znanost i umjetnost suprotne. Dawkins je osjetio potrebu da odgovori na prigovore čitatelja [[Sebični gen|Sebičnog gena]] i [[Slijepi urar|Slijepog urara]], koji su prigovarali njegovom naturalističkom svjetonazoru da poriče smisao života i da objasni da je svijet pun čudesa i izvor zadovoljstva.  
Započinje knjigu s dobro poznatom optužbom [[John Keats|Johna Keatsa]] da je [[Isaac Newton]] uništio ljepotu duge objašnjavajući ju. Cilj knjige je pokazati čitatelju da znanost ne uništava već da otkriva poetiku u prirodi.
Započinje knjigu s dobro poznatom optužbom [[John Keats|Johna Keatsa]] da je [[Isaac Newton]] uništio ljepotu duge objašnjavajući ju. Cilj knjige je pokazati čitatelju da znanost ne uništava već da otkriva poetiku u prirodi.

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 19:07

Paranje duge (s podnaslovom "Znanost, iluzija i apetit za čudesno") je knjiga Richarda Dawkinsa iz 1998., u kojoj obrazlaže vezu između znanosti i umjetnosti iz perspektive znanstvenika. Dawkins se suprostavlja po njemu lošoj tvrdnji da su znanost i umjetnost suprotne. Dawkins je osjetio potrebu da odgovori na prigovore čitatelja Sebičnog gena i Slijepog urara, koji su prigovarali njegovom naturalističkom svjetonazoru da poriče smisao života i da objasni da je svijet pun čudesa i izvor zadovoljstva. Započinje knjigu s dobro poznatom optužbom Johna Keatsa da je Isaac Newton uništio ljepotu duge objašnjavajući ju. Cilj knjige je pokazati čitatelju da znanost ne uništava već da otkriva poetiku u prirodi.