More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''G(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Gabrijel Divjanović''' ([[Našice]], [[22. ožujka]] [[1913.]] – [[1991.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] prirodoslovac i popularizator znanosti. | |||
Gimnaziju i pravni fakultet završio je u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je doktorirao i zaposlio se u ''Penzionom uredu''. Godine [[1942.]] odlazi u [[partizani|partizane]]. Nakon rata odriče se vojne karijere i radi u Ministarstvu prosvjete. Uskoro je postao upraviteljem Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske i tajnikom [[Hrvatsko prirodoslovno društvo|Hrvatskog prirodoslovnog društva]]. Akademik [[Fran Tučan]], tadašnji predsjednik Društva jednom će kazati da je Gabrijel Divjanović «poslije blagopreminulog [[Oton Kučera|Otona Kučere]], najmasovniji popularizator nauke u Hrvatskoj». Godine [[1952.]] G. Divjanović prelazi u Hrvatsko prirodoslovno društvo i postaje upraviteljem [[zvjezdarnica|Zvjezdarnice]] u [[Zagreb|Zagrebu]] i tu ostaje sve do umirovljenja [[1978.]] godine. | Gimnaziju i pravni fakultet završio je u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje je doktorirao i zaposlio se u ''Penzionom uredu''. Godine [[1942.]] odlazi u [[partizani|partizane]]. Nakon rata odriče se vojne karijere i radi u Ministarstvu prosvjete. Uskoro je postao upraviteljem Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske i tajnikom [[Hrvatsko prirodoslovno društvo|Hrvatskog prirodoslovnog društva]]. Akademik [[Fran Tučan]], tadašnji predsjednik Društva jednom će kazati da je Gabrijel Divjanović «poslije blagopreminulog [[Oton Kučera|Otona Kučere]], najmasovniji popularizator nauke u Hrvatskoj». Godine [[1952.]] G. Divjanović prelazi u Hrvatsko prirodoslovno društvo i postaje upraviteljem [[zvjezdarnica|Zvjezdarnice]] u [[Zagreb|Zagrebu]] i tu ostaje sve do umirovljenja [[1978.]] godine. | ||
Posljednja izmjena od 29. svibanj 2025. u 11:11
Gabrijel Divjanović' (Našice, 22. ožujka 1913. – 1991.), hrvatski prirodoslovac i popularizator znanosti.
Gimnaziju i pravni fakultet završio je u Zagrebu, gdje je doktorirao i zaposlio se u Penzionom uredu. Godine 1942. odlazi u partizane. Nakon rata odriče se vojne karijere i radi u Ministarstvu prosvjete. Uskoro je postao upraviteljem Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti NR Hrvatske i tajnikom Hrvatskog prirodoslovnog društva. Akademik Fran Tučan, tadašnji predsjednik Društva jednom će kazati da je Gabrijel Divjanović «poslije blagopreminulog Otona Kučere, najmasovniji popularizator nauke u Hrvatskoj». Godine 1952. G. Divjanović prelazi u Hrvatsko prirodoslovno društvo i postaje upraviteljem Zvjezdarnice u Zagrebu i tu ostaje sve do umirovljenja 1978. godine.
Divjanovića je trajno zaokupila popularizacija astronomije među mladeži. Naraštaji okupljeni oko Zvjezdarnice dali su trajno poznata imena na području astronomije u Hrvatskoj, a bezbroj mladih stjecalo je uvijek nove spoznaje o svemiru i čovjekovu mjestu u njemu. Skupina mladih astronoma pod njegovim vodstvom piše "Dramu u svemiru", knjigu punu proturatnog i protunuklearnog naboja. Prevedena je na esperanto, proslavila je Zagrebačku zvjezdarnicu diljem svijeta. Uređivao je časopis za popularizaciju astronomije "Čovjek i svemir" koji je izlazio u nakladi od 70 tisuća primjeraka, a "Homo kaj kosmo" bio je jedini esperantski astronomski časopis na svijetu. Primio je nagrade "Fran Tučan", za popularizaciju znanosti i "Ivan Filipović" za životno djelo.