Ishak-beg Hranušić: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ishak-beg Hranušić''', '''Isa-beg Isaković''' (Isak Hranić/Hranušić, Isa-beg, Gazi Isa-beg ibni Ishak-beg, Gazi Isa-beg sin Ishak-bega, Isabeg Isaković Hranušić<ref>(boš.) Vedad Biščević: Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878 Connectum, Sarajevo 2006.</ref>) (Zahumlje, druga polovica 14. st. - oko [[1439.]]) bio je [[Osmansko carstvo|osmanski]] plemić, vojni zapovjednik i upravitelj, vojskovođa u osmanskoj službi.<ref name="HL-AK">[[Hrvatski leksikon]] A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 508.</ref> | |||
Kad je riječ o podrijetlu Isa-bega Isakovića znanost još uvijek dvoji. Dio povjesničara zastupa tezu da je riječ o bratu [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]], koji ga je predao [[Mehmed II|Mehmedu II]] kao jamstvo lojalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime), konvertirao na [[islam]], te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i političku karijeru. | Kad je riječ o podrijetlu Isa-bega Isakovića znanost još uvijek dvoji. Dio povjesničara zastupa tezu da je riječ o bratu [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]], koji ga je predao [[Mehmed II|Mehmedu II]] kao jamstvo lojalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime), konvertirao na [[islam]], te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i političku karijeru. | ||
Po drugima, Isak Hranić/Hranušić<ref>{{ | Po drugima, Isak Hranić/Hranušić<ref>{{Citiranje knjige|last=Mandić|first=Dominik|title=Bosna i Hercegovina: povjesno-kritička istraživanja|year=1978|publisher=[[ZIRAL]], Zajednica izdanja ranjeni labud|url=https://books.google.com/books?id=ekrvAAAAMAAJ&q=skopski+sand%C5%BEak&dq=skopski+sand%C5%BEak&hl=en&ei=tsjiTamoHsjCtAaKr9iLBg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=3&ved=0CDMQ6AEwAjgU|accessdate=29 May 2011|quote=Ishak beg, sandžak Skopski 1414-1439, nije bio rođeni sin svoga predšasnika Yigit Paše, skopskoga sandžaka, nego njegov oslobođeni rob i posinak. Na osnovu nekih izjava Isa bega, sina Ishak begova, Ć. Truhelka postavio je tezu da je Ishak beg bio rodom Hranušić}}</ref> zarobljen je tijekom jednog upada [[akindžija]] na [[Zemlja Pavlovića|posjed]] velikaške obitelji [[Pavlović]], inače gospodara velikog dijela Istočne Bosne, uključujući i srednjovjekovnu župu Vrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazao kao izuzetno sposoban, što je vođu spomenutih akindžija potaknulo da mu ostavi imetak, ali i poziciju koju je obnašao. | ||
Po ovoj pretpostavci zarobio ga je [[Skopski sandžak|skopaljski]] namjesnik [[Jiđit-beg]] kad je provalio u Zahumlje. Zarobljenika je posinio. Ušao je u osmansku vojnu službu. Od 1415. godine zapovjednik je u Foči. Prema ovim izvorima, Ishak-beg se upleo u sukobe bosanske vlastele, na strani Kosača u borbama protiv Pavlovića. Od 1427. godine sandžak-beg Skoplja. Istakao se u [[bitka kod Doboja|bitci kod Doboja]] 1415. i u zauzimanju Novog brda 1439. u osvajanju Raške.<ref name="HL-AK"/> | Po ovoj pretpostavci zarobio ga je [[Skopski sandžak|skopaljski]] namjesnik [[Jiđit-beg]] kad je provalio u Zahumlje. Zarobljenika je posinio. Ušao je u osmansku vojnu službu. Od 1415. godine zapovjednik je u Foči. Prema ovim izvorima, Ishak-beg se upleo u sukobe bosanske vlastele, na strani Kosača u borbama protiv Pavlovića. Od 1427. godine sandžak-beg Skoplja. Istakao se u [[bitka kod Doboja|bitci kod Doboja]] 1415. i u zauzimanju Novog brda 1439. u osvajanju Raške.<ref name="HL-AK"/> | ||
Posljednja izmjena od 9. ožujak 2022. u 07:40
Ishak-beg Hranušić, Isa-beg Isaković (Isak Hranić/Hranušić, Isa-beg, Gazi Isa-beg ibni Ishak-beg, Gazi Isa-beg sin Ishak-bega, Isabeg Isaković Hranušić[1]) (Zahumlje, druga polovica 14. st. - oko 1439.) bio je osmanski plemić, vojni zapovjednik i upravitelj, vojskovođa u osmanskoj službi.[2]
Kad je riječ o podrijetlu Isa-bega Isakovića znanost još uvijek dvoji. Dio povjesničara zastupa tezu da je riječ o bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je predao Mehmedu II kao jamstvo lojalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime), konvertirao na islam, te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i političku karijeru.
Po drugima, Isak Hranić/Hranušić[3] zarobljen je tijekom jednog upada akindžija na posjed velikaške obitelji Pavlović, inače gospodara velikog dijela Istočne Bosne, uključujući i srednjovjekovnu župu Vrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazao kao izuzetno sposoban, što je vođu spomenutih akindžija potaknulo da mu ostavi imetak, ali i poziciju koju je obnašao.
Po ovoj pretpostavci zarobio ga je skopaljski namjesnik Jiđit-beg kad je provalio u Zahumlje. Zarobljenika je posinio. Ušao je u osmansku vojnu službu. Od 1415. godine zapovjednik je u Foči. Prema ovim izvorima, Ishak-beg se upleo u sukobe bosanske vlastele, na strani Kosača u borbama protiv Pavlovića. Od 1427. godine sandžak-beg Skoplja. Istakao se u bitci kod Doboja 1415. i u zauzimanju Novog brda 1439. u osvajanju Raške.[2]
U povijesti će ostati zapamćen i kao graditelj brojnih vjerskih i svjetovnih objekata, te kao osnivač osmanskog Novog Pazara i Sarajeva.
Izvori
- Safvet-beg Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931.
- Safvet-beg Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine od g. 1463-1850, str. 199.
- [1], Croportal.ba
- ↑ (boš.) Vedad Biščević: Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878 Connectum, Sarajevo 2006.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 508.
- ↑
• Parametar
accessdatenije dopušten u klasibook