More actions
preuzeto s hr.wikipedije |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
| područje = fizika | | područje = fizika | ||
| institucije = Sveučilište Kalifornije, Santa Barbara<br>Google Quantum AI Lab<br>Silicon Quantum Computing<br>Qolab | | institucije = Sveučilište Kalifornije, Santa Barbara<br>Google Quantum AI Lab<br>Silicon Quantum Computing<br>Qolab | ||
| poznat_po = supravodljivo kvantno | | poznat_po = supravodljivo [[kvantno računalstvo]], kvantna nadmoć | ||
| alma_mater = Sveučilište Kalifornije, Berkeley | | alma_mater = Sveučilište Kalifornije, Berkeley | ||
| mentor = John Clarke | | mentor = John Clarke | ||
| nagrade = [[Memorijalna nagrada Fritz London]] (2014.)<br>[[Nagrada John Stewart Bell]] (2021.)<br>[[Nobelova nagrada za fiziku]] (2025.) | | nagrade = [[Memorijalna nagrada Fritz London]] (2014.)<br>[[Nagrada John Stewart Bell]] (2021.)<br>[[Nobelova nagrada za fiziku]] (2025.) | ||
}} | }} | ||
'''John Matthew Martinis''' (rođen [[1958.]]) [[SAD|američki]] je [[fizičar]] [[hrvat]]skoga | '''John Matthew Martinis''' (rođen [[1958.]]) [[SAD|američki]] je [[fizičar]] [[hrvat]]skoga podrijetla i profesor fizike na Sveučilištu Kalifornije u [[Santa Barbara, Kalifornija|Santa Barbari]]. Vodio je tim za razvoj [[supravodljivost|supravodljivog]] [[kvantno računalo|kvantnog računala]] u Google Quantum AI Labu, partnerstvu između UC Santa Barbara i [[Google]]a. S procesorom ''Sycamore'', 2019. godine potvrdili su prvi dokaz [[kvantna nadmoć|kvantne nadmoći]]. | ||
Podijelio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] za 2025. s [[John Clarke|Johnom Clarkeom]] i [[Michel Devoret|Michelom Devoretom]] za njihov zajednički rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima.<ref>[https://www.nobelprize.org/prizes/physics/2025/summary/ Nobel Prize in Physics 2025] nobelprize.org Preuzeto 12. listopada 2025.</ref> | Podijelio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] za 2025. s [[John Clarke|Johnom Clarkeom]] i [[Michel H. Devoret|Michelom H. Devoretom]] za njihov zajednički rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima.<ref>[https://www.nobelprize.org/prizes/physics/2025/summary/ Nobel Prize in Physics 2025] nobelprize.org Preuzeto 12. listopada 2025.</ref> | ||
== Rani život i obrazovanje == | == Rani život i obrazovanje == | ||
| Redak 29: | Redak 29: | ||
== Karijera == | == Karijera == | ||
Nakon doktorata, pridružio se ''Commissariat à l'Energie Atomique'' u Saclayu u Francuskoj, prvo na postdoktorskom studiju, a zatim i na odjelu za elektromagnetsku tehnologiju Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, gdje je radio na pojačalima supravodljivih kvantnih interferencijskih uređaja (SQUID). | Nakon doktorata, pridružio se ''Commissariat à l'Energie Atomique'' u Saclayu u Francuskoj, prvo na postdoktorskom studiju, a zatim i na odjelu za elektromagnetsku tehnologiju Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, gdje je radio na [[pojačalo|pojačalima]] [[supravodljivi kvantni interferencijski uređaj|supravodljivih kvantnih interferencijskih uređaja]] (SQUID). | ||
Google Quantum AI Lab, partnerstvo između UC Santa Barbara i Googlea, objavilo je 2014. da je angažiralo Martinisa i njegov tim u višemilijunskom poslu za izgradnju kvantnog računala pomoću supravodljivih kubita. Martinis i njegov tim objavili su rad u časopisu ''[[Nature (časopis)|Nature]]'' 2019., u kojem su predstavili kako su prvi put postigli kvantnu nadmoć koristeći procesor ''Sycamore'', kvantni procesor od 53 | Google Quantum AI Lab, partnerstvo između UC Santa Barbara i Googlea, objavilo je 2014. da je angažiralo Martinisa i njegov tim u višemilijunskom poslu za izgradnju kvantnog računala pomoću supravodljivih kubita. Martinis i njegov tim objavili su rad u časopisu ''[[Nature (časopis)|Nature]]'' 2019., u kojem su predstavili kako su prvi put postigli kvantnu nadmoć koristeći procesor ''[[Sycamore]]'', [[kvantni procesor]] od 53 [[kubit]]a. Martinis je dao otkaz u Googleu u travnju 2020. nakon što je premješten na savjetničku ulogu. | ||
Martinis se 2020. preselio u [[Australija|Australiju]] kako bi se pridružio ''Silicon Quantum Computingu'', startupu koji je osnovala profesorica [[Michelle Simmons]]. | Martinis se 2020. preselio u [[Australija|Australiju]] kako bi se pridružio ''Silicon Quantum Computingu'', startupu koji je osnovala profesorica [[Michelle Simmons]]. | ||
| Redak 45: | Redak 45: | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
== Vanjske poveznice == | |||
*[https://misao.hr/2025/10/13/unuk-ribara-s-komize-john-martinis-dobitnik-nobelove-nagrade-za-fiziku/ ''Unuk ribara s Komiže John Martinis dobitnik Nobelove nagrade za fiziku ''] Misao.hr, 13. listopada 2025. | |||
{{Hrvati nobelovci}} | |||
{{GLAVNIRASPORED:Martinis, John}} | {{GLAVNIRASPORED:Martinis, John}} | ||
[[Kategorija:Američki fizičari]] | [[Kategorija:Američki fizičari]] | ||
[[Kategorija:Hrvati u SAD-u]] | [[Kategorija:Hrvati u SAD-u]] | ||
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]] | [[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]] | ||
[[Kategorija:Komiža]] | |||
Posljednja izmjena od 1. prosinac 2025. u 17:25
| John Matthew Martinis | |
.jpg) | |
| Državljanstvo | američko |
|---|---|
| Alma mater | Sveučilište Kalifornije, Berkeley |
| Poznat po | supravodljivo kvantno računalstvo, kvantna nadmoć |
| Istaknute nagrade | Memorijalna nagrada Fritz London (2014.) Nagrada John Stewart Bell (2021.) Nobelova nagrada za fiziku (2025.) |
John Matthew Martinis (rođen 1958.) američki je fizičar hrvatskoga podrijetla i profesor fizike na Sveučilištu Kalifornije u Santa Barbari. Vodio je tim za razvoj supravodljivog kvantnog računala u Google Quantum AI Labu, partnerstvu između UC Santa Barbara i Googlea. S procesorom Sycamore, 2019. godine potvrdili su prvi dokaz kvantne nadmoći.
Podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku za 2025. s Johnom Clarkeom i Michelom H. Devoretom za njihov zajednički rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima.[1]
Rani život i obrazovanje
John Matthew Martinis rođen je 1958. i odrastao je u San Pedru u Kaliforniji.[2]
Njegov djed Matt Martinis napustio je Komižu na Visu i došao u Sjedinjene Američke Države kada je Martinisov tata Ivan imao deset godina. Ivan Martinis i sam je s Komiže emigrirao u SAD za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyu, John Martinis je 1980. godine stekao diplomu prvostupnika znanosti iz fizike, a 1987. godine doktorat iz fizike.
Tijekom doktorskog studija istraživao je kvantno ponašanje makroskopske varijable – fazne razlike na Josephsonovom tunelskom spoju. Njegov mentor za doktorat bio je John Clarke. Tijekom tog vremena surađivao je s Michelom Devoretom, tadašnjim postdoktorskim istraživačem.
Godine 1985. Clarke, Devoret i Martinis predstavili su svoju analizu mikrovalnih impulsa koja je demonstrirala kvantno ponašanje Josephsonovog spoja. Ovaj rad kasnije će postati osnova za supravodljivo kvantno računarstvo.
Karijera
Nakon doktorata, pridružio se Commissariat à l'Energie Atomique u Saclayu u Francuskoj, prvo na postdoktorskom studiju, a zatim i na odjelu za elektromagnetsku tehnologiju Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) u Boulderu, gdje je radio na pojačalima supravodljivih kvantnih interferencijskih uređaja (SQUID).
Google Quantum AI Lab, partnerstvo između UC Santa Barbara i Googlea, objavilo je 2014. da je angažiralo Martinisa i njegov tim u višemilijunskom poslu za izgradnju kvantnog računala pomoću supravodljivih kubita. Martinis i njegov tim objavili su rad u časopisu Nature 2019., u kojem su predstavili kako su prvi put postigli kvantnu nadmoć koristeći procesor Sycamore, kvantni procesor od 53 kubita. Martinis je dao otkaz u Googleu u travnju 2020. nakon što je premješten na savjetničku ulogu.
Martinis se 2020. preselio u Australiju kako bi se pridružio Silicon Quantum Computingu, startupu koji je osnovala profesorica Michelle Simmons.
Godine 2022. osnovao je Qolab, privatnu tvrtku za kvantno računalstvo temeljenu na proizvodnji poluvodičkih čipova.
Počasti i nagrade
- 2014. – Memorijalna nagrada Fritz London (s Michelom Devoretom i Robertom J. Schoelkopfom)
- 2021. – Nagrada John Stewart Bell za istraživanje temeljnih pitanja kvantne mehanike i njihove primjene
- 2025. – Nobelova nagrada za fiziku (zajedno s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom) za otkriće makroskopskog kvantno-mehaničkog tuneliranja i kvantizacije energije u električnom krugu
Izvori
- ↑ Nobel Prize in Physics 2025 nobelprize.org Preuzeto 12. listopada 2025.
- ↑ 2025 Nobel Prize Resources – Meet the Laureates aip.org Preuzeto 12. listopada 2025.
Vanjske poveznice
- Unuk ribara s Komiže John Martinis dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Misao.hr, 13. listopada 2025.
| |||||||||||