Toggle search
Toggle menu
243,5 tis.
110
18
642,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Važni Valonski rudnici: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
← Starija izmjena
VizualnoWikitekst
m no summary specified
m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}'
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Važni Valonski rudnici'''-->{{UNESCO-svjetska baština
<!--'''Važni Valonski rudnici'''-->{{UNESCO – svjetska baština
|ime mjesta = Glavni Valonski rudnici
|ime mjesta = Glavni Valonski rudnici
|slika = Bois du Cazier 2.jpg
|slika = Bois du Cazier 2.jpg
Redak 23: Redak 23:
!Broj||Slika||Rudnik||Općina (Pokrajina)||Koordinate||Odlike|
!Broj||Slika||Rudnik||Općina (Pokrajina)||Koordinate||Odlike|
|-
|-
|Br. 1||[[Slika:0 Hornu 050322 (7).JPG|200px]]||[[Grand-Hornu]]||[[Boussu]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.267|N|3.5022|E|region:BE_type:landmark}}||Grand-Hornu je izgradio Henri De Gorge od 1810.-1830. god. i ima jedinstven funkcionalni plan rudarskog grada. U njegovom krugu nalaze se radionice, uredi i rezidencija "Dvorac ždrijela" u neoklasičnom stilu s lukovima, trijemovima i polukružnim prozorima. god. 2010. naselje je proslavilo svoju 200. obljetnicu<ref>[http://www.grand-hornu.eu/ Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|Br. 1||[[Slika:0 Hornu 050322 (7).JPG|200px]]||[[Grand-Hornu]]||[[Boussu]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.267|N|3.5022|E|region:BE_type:landmark}}||Grand-Hornu je izgradio Henri De Gorge od 1810.-1830. god. i ima jedinstven funkcionalni plan rudarskog grada. U njegovom krugu nalaze se radionice, uredi i rezidencija "Dvorac ždrijela" u neoklasičnom stilu s lukovima, trijemovima i polukružnim prozorima. god. 2010. naselje je proslavilo svoju 200. obljetnicu<ref>[http://www.grand-hornu.eu/ Službene stranice rudnika] {{fra oznaka}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|-
|-
|Br. 2||[[Slika:Bois-du-Luc CM3JPG.jpg|200px]]||[[Bois-du-Luc]]||[[La Louvière]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2814|N|4.0900|E|region:BE_type:landmark}}||Izgrađen od 1838.-1853., rudnik je o+bio u upotrebi sve do 1973. god., ali je radničko naselje potpuno sačuvano i još uvijek je naseljeno, dok je ugljenokop pretvoren u muzej 1983. god. Oko rudnika Saint-Emmanuel se nalaze još uvijek netaknuto selo Bois-du-Luc površine od 2 ha, šljake gomile, željeznička pruga, radionice, uredi, dvorac ravnatelja, te vile inženjera i 166 rudarskih kuća, kafić i dvorana, Crkva Sv. Barbare, škole i bolnice<ref>[http://www.ecomuseeboisduluc.be/accueil_angl.html Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.  
|Br. 2||[[Slika:Bois-du-Luc CM3JPG.jpg|200px]]||[[Bois-du-Luc]]||[[La Louvière]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2814|N|4.0900|E|region:BE_type:landmark}}||Izgrađen od 1838.-1853., rudnik je o+bio u upotrebi sve do 1973. god., ali je radničko naselje potpuno sačuvano i još uvijek je naseljeno, dok je ugljenokop pretvoren u muzej 1983. god. Oko rudnika Saint-Emmanuel se nalaze još uvijek netaknuto selo Bois-du-Luc površine od 2 ha, šljake gomile, željeznička pruga, radionice, uredi, dvorac ravnatelja, te vile inženjera i 166 rudarskih kuća, kafić i dvorana, Crkva Sv. Barbare, škole i bolnice<ref>[http://www.ecomuseeboisduluc.be/accueil_angl.html Službene stranice rudnika] {{fra oznaka}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.  
|-
|-
|Br. 3||[[Slika:Bois du Cazier 1.jpg|200px]]||[[Bois du Cazier]]||[[Marcinelle]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2251|N|4.2634|E|region:BE_type:landmark}}|| Ugljenokop iz 19. st. je postao slavan po najstrašnijoj rudarskoj nesreći u povijesti Belgije koja se dogodila 8. kolovoza 1956. god. kada je stradalo 262 rudara na 975 m dubine u jami Saint-Charles. Uzroci nesreće su uglavnom bili zastarjela oprema i slabo obučeno osoblje, što je dovelo do postrožnjavanja sigurnosnih propisa za sve rudnike u Belgiji. Rudnik je zatvoren 1967. god. i sada je spomendom i rudarski muzej s ulazom u rudnik ugljena<ref>[http://www.leboisducazier.be/index_en.htm Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|Br. 3||[[Slika:Bois du Cazier 1.jpg|200px]]||[[Bois du Cazier]]||[[Marcinelle]] ([[Hainaut]])||{{coord|50.2251|N|4.2634|E|region:BE_type:landmark}}|| Ugljenokop iz 19. st. je postao slavan po najstrašnijoj rudarskoj nesreći u povijesti Belgije koja se dogodila 8. kolovoza 1956. god. kada je stradalo 262 rudara na 975 m dubine u jami Saint-Charles. Uzroci nesreće su uglavnom bili zastarjela oprema i slabo obučeno osoblje, što je dovelo do postrožnjavanja sigurnosnih propisa za sve rudnike u Belgiji. Rudnik je zatvoren 1967. god. i sada je spomendom i rudarski muzej s ulazom u rudnik ugljena<ref>[http://www.leboisducazier.be/index_en.htm Službene stranice rudnika] {{fra oznaka}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|-
|-
|Br. 4||[[Slika:Blegny Mine 1.jpg|200px]]||[[Blegny-Mine]]||[[Blegny]] ([[Liège (pokrajina)|Liège]])||{{coord|50.4112|N|5.4319|E|region:BE_type:landmark}}||Rudnik je imao dvije osovine za ventilaciju od vanjske galerije visine do 8 katova, s najdubljom točkom od 530 m pored rudnika TERRIL Blegny. Vađenje ugljena je prekinuto 1980., a potom je rudnik otvoren za javnost kao turistička atrakcija. Obilazak rudnika moguć je s istraživanjem galerijaa do 30 i 60 metara dubine<ref>[http://www.blegnymine.be/ Službene stranice rudnika] {{fr}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|Br. 4||[[Slika:Blegny Mine 1.jpg|200px]]||[[Blegny-Mine]]||[[Blegny]] ([[Liège (pokrajina)|Liège]])||{{coord|50.4112|N|5.4319|E|region:BE_type:landmark}}||Rudnik je imao dvije osovine za ventilaciju od vanjske galerije visine do 8 katova, s najdubljom točkom od 530 m pored rudnika TERRIL Blegny. Vađenje ugljena je prekinuto 1980., a potom je rudnik otvoren za javnost kao turistička atrakcija. Obilazak rudnika moguć je s istraživanjem galerijaa do 30 i 60 metara dubine<ref>[http://www.blegnymine.be/ Službene stranice rudnika] {{fra oznaka}} Posjećeno 2. srpnja 2014.</ref>.
|}
|}


Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 03:24

Glavni Valonski rudnici
Svjetska baština – UNESCO
Glavni Valonski rudnici
Belgija
Godina uvrštenja: 2012. (36. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: 1344 UNESCO

Veća rudarska mjesta Valonije (franc. sites miniers majeurs de Wallonie, nizoz. belangrijkste mijnsites van Wallonië), skupina od 4 rudnika u Valoniji, u južnoj Belgiji, koji su najočuvaniji rudnici ugljena iz 19. i 20. stoljeća u zemlji. Kako predstavljaju utopijsku arhitekturu rane industrijske ere Europe s krajnje integriranim industrijskim i urbanim kompleksima, 2014. godine upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1]. To posebice predstavljaju ugljenokop i radnički grad rudnika Grand-Hornu, koje je dizajnirao Bruno Renard u prvoj polovici 19. stoljeća, dok Bois-du-Luc, uglavnom izgrađen od 1838. do 1909., sadrži i jedan od najstarijih ugljenokopa u Europi iz 17. st.

U Valoniji je nekada bilo na stotine ugljenokopa, ali su oni uglavnom izgubili svoju infrastrukturu, osim četiri zaštićena lokaliteta koji čine 170 km dug i 3-15 km širok pojas koji presjeca Belgiju od istoka ka zapadu:

Lokacije svjetske baštine važnih valonskih rudnika u Belgiji
Unutrašnjost ugljenokopa Blegny
Broj Slika Rudnik Općina (Pokrajina) Koordinate
Br. 1 Grand-Hornu Boussu (Hainaut) 50°16′01″N 3°30′08″E / 50.267°N 3.5022°E / 50.267; 3.5022 Grand-Hornu je izgradio Henri De Gorge od 1810.-1830. god. i ima jedinstven funkcionalni plan rudarskog grada. U njegovom krugu nalaze se radionice, uredi i rezidencija "Dvorac ždrijela" u neoklasičnom stilu s lukovima, trijemovima i polukružnim prozorima. god. 2010. naselje je proslavilo svoju 200. obljetnicu[2].
Br. 2 Bois-du-Luc La Louvière (Hainaut) 50°16′53″N 4°05′24″E / 50.2814°N 4.0900°E / 50.2814; 4.0900 Izgrađen od 1838.-1853., rudnik je o+bio u upotrebi sve do 1973. god., ali je radničko naselje potpuno sačuvano i još uvijek je naseljeno, dok je ugljenokop pretvoren u muzej 1983. god. Oko rudnika Saint-Emmanuel se nalaze još uvijek netaknuto selo Bois-du-Luc površine od 2 ha, šljake gomile, željeznička pruga, radionice, uredi, dvorac ravnatelja, te vile inženjera i 166 rudarskih kuća, kafić i dvorana, Crkva Sv. Barbare, škole i bolnice[3].
Br. 3 Bois du Cazier Marcinelle (Hainaut) 50°13′30″N 4°15′48″E / 50.2251°N 4.2634°E / 50.2251; 4.2634 Ugljenokop iz 19. st. je postao slavan po najstrašnijoj rudarskoj nesreći u povijesti Belgije koja se dogodila 8. kolovoza 1956. god. kada je stradalo 262 rudara na 975 m dubine u jami Saint-Charles. Uzroci nesreće su uglavnom bili zastarjela oprema i slabo obučeno osoblje, što je dovelo do postrožnjavanja sigurnosnih propisa za sve rudnike u Belgiji. Rudnik je zatvoren 1967. god. i sada je spomendom i rudarski muzej s ulazom u rudnik ugljena[4].
Br. 4 Blegny-Mine Blegny (Liège) 50°24′40″N 5°25′55″E / 50.4112°N 5.4319°E / 50.4112; 5.4319 Rudnik je imao dvije osovine za ventilaciju od vanjske galerije visine do 8 katova, s najdubljom točkom od 530 m pored rudnika TERRIL Blegny. Vađenje ugljena je prekinuto 1980., a potom je rudnik otvoren za javnost kao turistička atrakcija. Obilazak rudnika moguć je s istraživanjem galerijaa do 30 i 60 metara dubine[5].

Izvori

  1. ↑ Major Mining Sites of Wallonia ma službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Posjećeno 1. srpnja 2014.
  2. ↑ Službene stranice rudnika (fra.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  3. ↑ Službene stranice rudnika (fra.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  4. ↑ Službene stranice rudnika (fra.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
  5. ↑ Službene stranice rudnika (fra.) Posjećeno 2. srpnja 2014.
v •  • u
Svjetska baština u Belgiji
Kulturna dobra (12)
Povijesno središte Bruggea (2000.) • Grand Place u Bruxellesu (1998.) • Građevine Victora Horte u Bruxellesu (2000.) • Palača Stoclet u Bruxellesu (2009.) • Flandrijski Béguinage (naselja beginskog sestrinstva) (1998.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Muzej Plantin-Moretus u Antwerpenu (2005.) • Neolitski rudnik kremena Spiennes (2000.) • Ustave na Središnjem valonskom kanalu (1998.) • Katedrala Notre-Dame u Tournaiju (2000.) • Važni Valonski rudnici (2012.) • Zvonici u Belgiji i Francuskoj2) (1999.)
Belgijska zastava
Prirodna dobra (1)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)
Karneval Aalst (2010.) • Karneval Binche (2008.) • Koračnice Entre-Sambre-et-Meuse (2012.) • Houtem Jaarmarkt, anualni zimski sajam i stočna tržnica u selu Sint-Lievens-Houtem • Krakelingen i Tonnekensbrand, svečanost kruha i vatre o svršetku zime u Geraardsbergenu (2010.) • Leuvenski generacijski repertoar (2011.) • Lov na škampe s konjima u Oostduinkerkeu (2013.) • Pivska kultura u Belgiji (2016.) • Procesijski divovi i zmajevi u Belgiji i Francuskoj4) (2008.) • Procesija svete krvi u Bruggeu • Sokolarstvo5) (2012.)

2) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Važni_Valonski_rudnici&oldid=593265"
Sadržaj