More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''M(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:The sun is an MHD system that is not well understood- 2013-04-9 14-29.jpg|mini|desno|300px|[[Sunce]] je magnetohidrodinamički sustav koji još uvijek nije u potpunosti shvaćen.]] | |||
'''Magnetohidrodinamika''' je grana [[fizika|fizike]] koja proučava [[Električni vodič|električki vodljive]] [[fluid]]e ([[plin]]ove i [[tekućine]]) izložene [[magnetsko polje|magnetskom polju]]. Fluidi mogu biti u tekućem (na primjer [[živa]] ili talina [[natrij]]a) ili plinovitom stanju ([[Ioniziranje|ionizirani]] plin). Gibanjem fluida u magnetskom polju nastaje [[električna struja]] na koju djeluje magnetsko polje, što proizvodi mehaničke [[sila|sile]] koje mijenjaju [[gibanje]]. Magnetohidrodinamika je u najnovije doba dobila posebno značenje i primjenu na području [[Geofizika|geofizičkih]] ([[Zemljina jezgra]]) i [[astronomija|astronomska]] istraživanja (pojave na [[Sunce|Suncu]]), pa se kao potpodručje izdvaja magnetoplazmadinamika. <ref> '''magnetohidrodinamika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38039] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 28. siječnja 2020.</ref> [[Hannes Olof Gösta Alfvén|H. O. G. Alfvén]] je odredio brzinu širenja magnetohidrodinamskih [[Transverzalni val|transverzalnih valova]] (Alfvénovi valovi). Ta otkrića imaju veliku primjenu u [[astrofizika|astrofizici]] i [[kozmologija|kozmologiji]], jer tvar u stanju [[Plazma (fizika)|plazme]] čini gotovo 99% tvari u [[svemir]]u, te u modeliranju i dizajniranju [[Fuzijski reaktor|fuzijskih reaktora]]. | '''Magnetohidrodinamika''' je grana [[fizika|fizike]] koja proučava [[Električni vodič|električki vodljive]] [[fluid]]e ([[plin]]ove i [[tekućine]]) izložene [[magnetsko polje|magnetskom polju]]. Fluidi mogu biti u tekućem (na primjer [[živa]] ili talina [[natrij]]a) ili plinovitom stanju ([[Ioniziranje|ionizirani]] plin). Gibanjem fluida u magnetskom polju nastaje [[električna struja]] na koju djeluje magnetsko polje, što proizvodi mehaničke [[sila|sile]] koje mijenjaju [[gibanje]]. Magnetohidrodinamika je u najnovije doba dobila posebno značenje i primjenu na području [[Geofizika|geofizičkih]] ([[Zemljina jezgra]]) i [[astronomija|astronomska]] istraživanja (pojave na [[Sunce|Suncu]]), pa se kao potpodručje izdvaja magnetoplazmadinamika. <ref> '''magnetohidrodinamika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38039] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 28. siječnja 2020.</ref> [[Hannes Olof Gösta Alfvén|H. O. G. Alfvén]] je odredio brzinu širenja magnetohidrodinamskih [[Transverzalni val|transverzalnih valova]] (Alfvénovi valovi). Ta otkrića imaju veliku primjenu u [[astrofizika|astrofizici]] i [[kozmologija|kozmologiji]], jer tvar u stanju [[Plazma (fizika)|plazme]] čini gotovo 99% tvari u [[svemir]]u, te u modeliranju i dizajniranju [[Fuzijski reaktor|fuzijskih reaktora]]. | ||
Posljednja izmjena od 29. svibanj 2025. u 10:28

Magnetohidrodinamika je grana fizike koja proučava električki vodljive fluide (plinove i tekućine) izložene magnetskom polju. Fluidi mogu biti u tekućem (na primjer živa ili talina natrija) ili plinovitom stanju (ionizirani plin). Gibanjem fluida u magnetskom polju nastaje električna struja na koju djeluje magnetsko polje, što proizvodi mehaničke sile koje mijenjaju gibanje. Magnetohidrodinamika je u najnovije doba dobila posebno značenje i primjenu na području geofizičkih (Zemljina jezgra) i astronomska istraživanja (pojave na Suncu), pa se kao potpodručje izdvaja magnetoplazmadinamika. [1] H. O. G. Alfvén je odredio brzinu širenja magnetohidrodinamskih transverzalnih valova (Alfvénovi valovi). Ta otkrića imaju veliku primjenu u astrofizici i kozmologiji, jer tvar u stanju plazme čini gotovo 99% tvari u svemiru, te u modeliranju i dizajniranju fuzijskih reaktora.
Magnetohidrodinamički generator

Magnetohidrodinamički generator ili MHD generator je uređaj koji omogućuje izravnu pretvorbu toplinske energije u električnu. Temelji se na razdvajanju iona i elektrona u plazmi na temperaturi višoj od 3000 K s pomoću magnetskoga polja i na dovođenju električnog naboja na anodu i katodu.
Djelotvornost u MHD generatoru uglavnom nije velika (do 20%) zbog nevelike razlike temperatura na ulazu i izlazu iz kanala generatora jer i izlazna temperatura mora biti dovoljno visoka da se osigura stupanj ionizacije pri kojemu je još moguća energijska pretvorba. Problem s visokim temperaturama na izlazu je i taj što one pospješuju stvaranje štetnih dušikovih oksida (NOx). To se rješava promjenama u sustavu sagorijevanja i hlađenja vrućih plinova. [2]