More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Temperament'''-->{{ | <!--'''Temperament'''-->{{Psihologija}} | ||
'''Temperament''' ([[Grčki jezik|gr]]. ''ταμπεραμέντο'', [[Latinski jezik|lat]]. ''temperamentum'', ćud) je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim čimbenicima. Razvoj temperamenta ovisi o funkcioniranju [[Autonomni živčani sustav|vegetativnog živčanog sustava]] i [[Endokrine žlijezde|žlijezda s unutarnjim lučenjem]]. Iako je pri oblikovanju temperamenta utjecaj socijalnih čimbenika gotovo neznatan, on se ipak očituje u načinima izražavanja [[emocija]], ovisno o kulturnoj sredini. Općenito govoreći, temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka prevladava. Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstavati u razne tipove temperamenata. Najstarija takva podjela potječe od grčkog [[liječnik]]a [[Hipokrat|Hipokrata]], iz 4. st. pr. [[Isus|Krista]], a kasnije ju je preuzeo [[Rimljani|rimski]] liječnik [[Galen]], i to se shvaćanje održalo sve do današnjih dana, u nešto izmijenjenom i znanstveno osnovanijem obliku. Ti tipovi su: sangvinik, kolerik, [[Melankolija|melankolik]] i flegmatik. Naravno da bi bilo teško sve svoje poznanike i prijatelje, kao i samoga sebe svrstati bez ostatka u neki tip. "Čisti" tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju zbroj mnogih osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim tipovima. [[Koncepcija]] crta osobnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih. Glavnim crtama temperamenta smatraju se: emocionalna stabilnost – nestabilnost, [[optimizam]] – [[pesimizam]], [[ekstrovertiranost]] – [[introvertiranost]]. Crte temperamenta logički su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament. Kažemo da ćemo sve tipove temperamenata naći među [[zločinci]]ma, kao i to da ćemo sve tipove temperamenata naći među [[sveci]]ma.<ref>[http://www.zzjzpgz.hr/nzl/59/licanost-je-temperamnt-i-karakter.htm Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije – Mr.sc. Dario Miletić, prof.: »Četiri tipa temperamenta«], pristupljeno 16. svibnja 2015.</ref> | '''Temperament''' ([[Grčki jezik|gr]]. ''ταμπεραμέντο'', [[Latinski jezik|lat]]. ''temperamentum'', ćud) je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim čimbenicima. Razvoj temperamenta ovisi o funkcioniranju [[Autonomni živčani sustav|vegetativnog živčanog sustava]] i [[Endokrine žlijezde|žlijezda s unutarnjim lučenjem]]. Iako je pri oblikovanju temperamenta utjecaj socijalnih čimbenika gotovo neznatan, on se ipak očituje u načinima izražavanja [[emocija]], ovisno o kulturnoj sredini. Općenito govoreći, temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka prevladava. Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstavati u razne tipove temperamenata. Najstarija takva podjela potječe od grčkog [[liječnik]]a [[Hipokrat|Hipokrata]], iz 4. st. pr. [[Isus|Krista]], a kasnije ju je preuzeo [[Rimljani|rimski]] liječnik [[Galen]], i to se shvaćanje održalo sve do današnjih dana, u nešto izmijenjenom i znanstveno osnovanijem obliku. Ti tipovi su: sangvinik, kolerik, [[Melankolija|melankolik]] i flegmatik. Naravno da bi bilo teško sve svoje poznanike i prijatelje, kao i samoga sebe svrstati bez ostatka u neki tip. "Čisti" tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju zbroj mnogih osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim tipovima. [[Koncepcija]] crta osobnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih. Glavnim crtama temperamenta smatraju se: emocionalna stabilnost – nestabilnost, [[optimizam]] – [[pesimizam]], [[ekstrovertiranost]] – [[introvertiranost]]. Crte temperamenta logički su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament. Kažemo da ćemo sve tipove temperamenata naći među [[zločinci]]ma, kao i to da ćemo sve tipove temperamenata naći među [[sveci]]ma.<ref>[http://www.zzjzpgz.hr/nzl/59/licanost-je-temperamnt-i-karakter.htm Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije – Mr.sc. Dario Miletić, prof.: »Četiri tipa temperamenta«], pristupljeno 16. svibnja 2015.</ref> | ||
== Četiri vrste temperamenta == | == Četiri vrste temperamenta == | ||
[[ | [[Datoteka:Four temperament.PNG|mini|250px|Kolerik, melankolik, flegmatik, sangvinik]] | ||
#sangvinik (omiljeni sangvinik; govornik; ekstrovertiran, optimist) | #sangvinik (omiljeni sangvinik; govornik; ekstrovertiran, optimist) | ||
#kolerik (snažni kolerik; onaj koji djeluje; ekstrovertiran, pesimist) | #kolerik (snažni kolerik; onaj koji djeluje; ekstrovertiran, pesimist) | ||
Posljednja izmjena od 8. travanj 2025. u 01:38
Temperament (gr. ταμπεραμέντο, lat. temperamentum, ćud) je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim čimbenicima. Razvoj temperamenta ovisi o funkcioniranju vegetativnog živčanog sustava i žlijezda s unutarnjim lučenjem. Iako je pri oblikovanju temperamenta utjecaj socijalnih čimbenika gotovo neznatan, on se ipak očituje u načinima izražavanja emocija, ovisno o kulturnoj sredini. Općenito govoreći, temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu kako se emocije izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka prevladava. Ovisno o tome kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju svrstavati u razne tipove temperamenata. Najstarija takva podjela potječe od grčkog liječnika Hipokrata, iz 4. st. pr. Krista, a kasnije ju je preuzeo rimski liječnik Galen, i to se shvaćanje održalo sve do današnjih dana, u nešto izmijenjenom i znanstveno osnovanijem obliku. Ti tipovi su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik. Naravno da bi bilo teško sve svoje poznanike i prijatelje, kao i samoga sebe svrstati bez ostatka u neki tip. "Čisti" tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju zbroj mnogih osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim tipovima. Koncepcija crta osobnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili manje zavisnih. Glavnim crtama temperamenta smatraju se: emocionalna stabilnost – nestabilnost, optimizam – pesimizam, ekstrovertiranost – introvertiranost. Crte temperamenta logički su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne postoji dobar ili loš temperament. Kažemo da ćemo sve tipove temperamenata naći među zločincima, kao i to da ćemo sve tipove temperamenata naći među svecima.[1]
Četiri vrste temperamenta
- sangvinik (omiljeni sangvinik; govornik; ekstrovertiran, optimist)
- kolerik (snažni kolerik; onaj koji djeluje; ekstrovertiran, pesimist)
- melankolik (savršeni melankolik; mislilac; introvertiran, pesimist)
- flegmatik (spokojni flegmatik; promatrač; introvertiran, optimist)
Izvori
- ↑ Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije – Mr.sc. Dario Miletić, prof.: »Četiri tipa temperamenta«, pristupljeno 16. svibnja 2015.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.