More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Conductus''' ([[Latinski jezik|latinski]]: vođen) je u [[Glazba|glazbi]] [[Homofonija|jednoglasna]] ili [[Polifonija|višeglasna]] [[pjesma]] na [[Latinski jezik|latinskome jeziku]] u [[12. stoljeće|12.]] i [[13. stoljeće|13. stoljeću]], osobito u [[Francuska|francuskim]] školama gdje su bili razvijeni [[organum]] ([[Samostan sv. Marcijala u Limogesu|Samostan svetog Marcijala]] u [[Limoges]]u) i [[ars antiqua]] ([[Škola Notre-Dame|Notre-Dame]] u [[Pariz]]u). Početkom [[13. stoljeće|13. stoljeća]] conductus nije više vezan uz [[Liturgija|liturgiju]], nego kao ozbilja [[umjetnost]]i [[kler]]ika postaje duhovnom pjesmom nabožnoga, moralizatorskoga, političkog i satiričkog sadržaja ili prigodnom pjesmom koja je pratila različite službene čine i svečanosti. Melodija temeljnoga glasa ([[cantus firmus]]) skladana je izvorno, a ritmički je protok homofon (svi glasovi pjevaju simultano isti tekst). Od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] conductus nasljeđuju [[motet]], cantio i druge srodne forme.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12363 Conductus na Hrvatskoj enciklopediji]</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 13. svibanj 2022. u 07:16
Conductus (latinski: vođen) je u glazbi jednoglasna ili višeglasna pjesma na latinskome jeziku u 12. i 13. stoljeću, osobito u francuskim školama gdje su bili razvijeni organum (Samostan svetog Marcijala u Limogesu) i ars antiqua (Notre-Dame u Parizu). Početkom 13. stoljeća conductus nije više vezan uz liturgiju, nego kao ozbilja umjetnosti klerika postaje duhovnom pjesmom nabožnoga, moralizatorskoga, političkog i satiričkog sadržaja ili prigodnom pjesmom koja je pratila različite službene čine i svečanosti. Melodija temeljnoga glasa (cantus firmus) skladana je izvorno, a ritmički je protok homofon (svi glasovi pjevaju simultano isti tekst). Od 14. stoljeća conductus nasljeđuju motet, cantio i druge srodne forme.[1]