Toggle menu
243,8 tis.
110
18
641,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pahonija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pahonija'''-->[[Datoteka:Coat of Arms of Belarus (1991).svg|230px|minijatura|desno|Pahonija kao službeni Grb Bjelorusije 1991.]]
[[Datoteka:Coat of Arms of Belarus (1991).svg|230px|minijatura|desno|Pahonija kao službeni Grb Bjelorusije 1991.]]
'''Pahonija''' je [[Bjelorusija|bjeloruski]] povijesni [[grb]] i [[simbol]].
'''Pahonija''' je [[Bjelorusija|bjeloruski]] povijesni [[grb]] i [[simbol]].



Posljednja izmjena od 10. travanj 2022. u 23:18

Pahonija kao službeni Grb Bjelorusije 1991.

Pahonija je bjeloruski povijesni grb i simbol.

Pojam se može prevesti kao "progon" ili "juriš" ("onaj koji proganja, juriša").[1] Bio je službeni grb Bjeloruske Narodne Republike 1918. godine i Bjelorusije od 1991. do 1995. godine.

Grb prikazuje bijeloga konjanika s mačem u ruci na bijelom propetom konju. Podloga je crvene boje. Na štitu konjanika nalazi se dvostruki križ zlatne boje. Dvostruki križ potječe iz Bizanta, a kasnije ga je usvojila Ruska Pravoslavna Crkva, ali se nalazi i na grbovima Mađarske i Slovačke. Heraldički, grb pripada u skupinu grbova konjanika s mačem. Od 14. stoljeća, gotovo jednak grb imalo je Veliko Vojvodstvo Litve. Bjelorusija je bila u njegovom sastavu.

Pahonija se nalazila na mnogim grbovima gradova i pokrajina u Bjelorusiji, Poljskoj, Litvi i Rusiji, a na nekima se nalazi i danas. Nalazi se i u logotipima nekih bjeloruskih organizacija.

Pahonija je bio službeni grb Bjelorusije od 1991. do 1995. godine, a promijenio se nakon dolaska na vlast bjeloruskoga predsjednika Aleksandra Lukašenka nakon spornog referenduma. Od tada je Pahonija postala simbol bjeloruske oporbe.

Grb Litve vrlo je sličan Pahoniji.

Izvori

  1. Handbuch der Geschichte Weissrusslands, Dietrich Beyrau, Rainer Lindner, VerlagVandenhoeck & Ruprecht, 2001., ISBN 3-525-36255-2
Sadržaj