Natrijev peroksid: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 07:53

Natrijev peroksid (Na₂O₂) je žućkasto-bijela do svijetlo-žuta masa ili krutina, po obliku slična koraljima. Nastaje zagrijavanjem tj. izgaranjem alkalijskog metala natrija na zraku, uz veliki suvišak kisika i manje natrija. Natrijev peroksid je ono što prvo nastane kad natrij gori u dostatnoj količini zraka. Nastajanje peroksida, a ne oksida, objašnjava se time što se procesom ne razvija dovoljno topline kojom bi se mogla raskinuti veza u molekuli kisika. Zato je kristalna rešetka dobivenog produkta izgrađena od natrijevih i peroksidnih iona (O₂ ^2-), te peroksidi sadrže u molekuli dva međusobno spojena kisikova atoma.

U dodiru s nekim metalima u prahu izaziva samozapaljenje smjese. Mala količina čistoga na vlažnoj krpi ili vlažnome papiru se zapali nakon nekog vremena, što je znak jakoga oksidansa.

Natrijev peroksid ne postoji u otopinama. Natrijev peroksid se u vodi raspada na natrijevu lužinu i vodikov peroksid, tj. na dodir s vodom oslobađa kisik i toplinu. U lužnatim otopinama vodikovog peroksida prevladava hidrogenperoksidni ion.

Uporaba

Djeluje kao jako oksidacijsko sredstvo (oksidans), te se upotrebljava za bijeljenje tkanina,svile, vune, dlake, perja, rogovine, kostiju i sl., ali u razrijeđenoj soluciji; a osim toga se stavlja u patrone/maske za disanje, kao izvor kisika, jer veže ugljikov dioksid i pri tom razvija kisik:

2 Na(s) + O₂(g) --> Na₂O₂(s)

Na temelju pokusa zaključujemo da natrij ima nisko talište, gori karakterističnim žutim plamenom, a izgaranjem nastaje uglavnom natrijev peroksid bazičnih svojstava.^[1]

Nedovršeni članak Natrijev peroksid koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Izvori

↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 7 (Mal-Nj), str. 602. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.g. ISBN 953-6036-37-1

[Hrvatska_enciklopedija-1] Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 7 (Mal-Nj), str. 602. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.g. ISBN 953-6036-37-1

[1]

Inačica od 8. listopad 2021. u 21:47 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 568.127 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 07:53 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 568.127 edits m bmz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Natrijev peroksid'''-->'''~~Natrijev peroksid''' (Na<sub>2</sub>O<sub>2</sub>) je žućkasto-bijela do svijetlo-žuta masa ili [[krutina]], po obliku slična [[koralj]]ima. Nastaje zagrijavanjem tj. izgaranjem [[alkalijski metali\|alkalijskog metala]] natrija na zraku, uz veliki suvišak [[kisik]]a i manje natrija. Natrijev peroksid je ono što prvo nastane kad natrij gori u dostatnoj količini [[zrak]]a. Nastajanje [[peroksid]]a, a ne [[oksid]]a, objašnjava se time što se procesom ne razvija dovoljno [[toplina\|topline]] kojom bi se mogla raskinuti veza u molekuli kisika. Zato je kristalna rešetka dobivenog produkta izgrađena od natrijevih i peroksidnih iona (O<sub>2</sub> <sup>2-</sup>), te peroksidi sadrže u molekuli dva međusobno spojena kisikova atoma.		Natrijev peroksid''' (Na<sub>2</sub>O<sub>2</sub>) je žućkasto-bijela do svijetlo-žuta masa ili [[krutina]], po obliku slična [[koralj]]ima. Nastaje zagrijavanjem tj. izgaranjem [[alkalijski metali\|alkalijskog metala]] natrija na zraku, uz veliki suvišak [[kisik]]a i manje natrija. Natrijev peroksid je ono što prvo nastane kad natrij gori u dostatnoj količini [[zrak]]a. Nastajanje [[peroksid]]a, a ne [[oksid]]a, objašnjava se time što se procesom ne razvija dovoljno [[toplina\|topline]] kojom bi se mogla raskinuti veza u molekuli kisika. Zato je kristalna rešetka dobivenog produkta izgrađena od natrijevih i peroksidnih iona (O<sub>2</sub> <sup>2-</sup>), te peroksidi sadrže u molekuli dva međusobno spojena kisikova atoma.

	U dodiru s nekim metalima u prahu izaziva samozapaljenje smjese. Mala količina čistoga na vlažnoj krpi ili vlažnome papiru se zapali nakon nekog vremena, što je znak jakoga oksidansa.		U dodiru s nekim metalima u prahu izaziva samozapaljenje smjese. Mala količina čistoga na vlažnoj krpi ili vlažnome papiru se zapali nakon nekog vremena, što je znak jakoga oksidansa.