Toggle menu
243,9 tis.
110
18
641,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ludovik Manin: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)
 
Redak 8: Redak 8:
|access= 25. rujna 2011.
|access= 25. rujna 2011.
|editor= Treccani
|editor= Treccani
}}</ref>.<ref name=mis>{{Cite book|author=Mario Missironi, Giovanni Distefano|title = L'ultimo dei Dogi|access = 9. ožujka 2018.|editor = Helvetia |year=1986|city = Venezia |p=15}}</ref><ref name=gat>{{Cite book|author=Isidoro Liberale Gatti|title = I frati minori conventuali tra giurisdizionalismo e rivoluzione. Il P. Federico Lauro Barbarigo ministro generale dell'ordine (1718-1801)|access = 9. ožujka 2018.|editor = Centro studi antoniani|anno=2006|city = Padova |p=103}}</ref> bio je 120. i posljednji [[dužd]] [[Popis mletačkih duždeva|Mletačke]] [[Mletačka Republika|Republike]]. Dužnost je obnašao od 9. ožujka 1789. do 12. svibnja 1797. godine. [[Investitura]] je bila 10. ožujka 1789. godine. Na dužnosti je naslijedio [[Paolo Renier|Paola Reniera]], a nakon njega nije više bilo [[Pad Mletačke Republike|duždeva]].  
}}</ref>.<ref name=mis>{{Citiranje knjige|author=Mario Missironi, Giovanni Distefano|title = L'ultimo dei Dogi|access = 9. ožujka 2018.|editor = Helvetia |year=1986|city = Venezia |p=15}}</ref><ref name=gat>{{Citiranje knjige|author=Isidoro Liberale Gatti|title = I frati minori conventuali tra giurisdizionalismo e rivoluzione. Il P. Federico Lauro Barbarigo ministro generale dell'ordine (1718-1801)|access = 9. ožujka 2018.|editor = Centro studi antoniani|anno=2006|city = Padova |p=103}}</ref> bio je 120. i posljednji [[dužd]] [[Popis mletačkih duždeva|Mletačke]] [[Mletačka Republika|Republike]]. Dužnost je obnašao od 9. ožujka 1789. do 12. svibnja 1797. godine. [[Investitura]] je bila 10. ožujka 1789. godine. Na dužnosti je naslijedio [[Paolo Renier|Paola Reniera]], a nakon njega nije više bilo [[Pad Mletačke Republike|duždeva]].  


Rodio se od roditelja Lodovica Alvisea Manina i Marije di Pietro Basadonna, pranećakinje kardinala [[Pietro Basadonna|Pietra Basadonne]]. Iz vrlo bogate [[Manin (obitelj)|obitelji Manin]] toskanskog podrijetla, koja je preselila u Furlaniju tijekom 14. stoljeća <ref name=":11">{{Cite book|firstname=Alvise|lastname=Zorzi|title=La repubblica del leone: Storia di Venezia|url=https://books.google.com/books?id=G6yDKxBBGb8C|accesso=26 maggio 2016|date=4. travnja 2012.|editor=Bompiani|ISBN=978-88-587-2529-0}}</ref>, i ušla je u mletački patricijat stoljeće i pol prije (1651.), ne po zaslugama, nego zahvaljujući kupovinom od 130.000 dukata, namijenjenih financiraju [[Kandijski rat|Kandijskog rata]].<ref name=":1">{{Cite book|title = La Venezia segreta dei dogi|url = https://books.google.it/books?id=0k3JCgAAQBAJ&lpg=PP1&hl=it&pg=PP1#v=onepage&q&f=false|access = 26. svibnja 2016.|editor = Newton Compton editori s.r.l.|ISBN = 978-88-541-8837-2|author = Alberto Toso Fei}}</ref> Zahvaljujući brakovima s utjecajnim kućama, uspjeli su si osigurati visoki društveni položaj, radi zadovoljenja političkih ambicija svojih članova. Ludovikova supruga bila je Elisabetta iz bogate utjecajne kuće [[Grimani (obitelj)|Grimani]].
Rodio se od roditelja Lodovica Alvisea Manina i Marije di Pietro Basadonna, pranećakinje kardinala [[Pietro Basadonna|Pietra Basadonne]]. Iz vrlo bogate [[Manin (obitelj)|obitelji Manin]] toskanskog podrijetla, koja je preselila u Furlaniju tijekom 14. stoljeća <ref name=":11">{{Citiranje knjige|firstname=Alvise|lastname=Zorzi|title=La repubblica del leone: Storia di Venezia|url=https://books.google.com/books?id=G6yDKxBBGb8C|accesso=26 maggio 2016|date=4. travnja 2012.|editor=Bompiani|ISBN=978-88-587-2529-0}}</ref>, i ušla je u mletački patricijat stoljeće i pol prije (1651.), ne po zaslugama, nego zahvaljujući kupovinom od 130.000 dukata, namijenjenih financiraju [[Kandijski rat|Kandijskog rata]].<ref name=":1">{{Citiranje knjige|title = La Venezia segreta dei dogi|url = https://books.google.it/books?id=0k3JCgAAQBAJ&lpg=PP1&hl=it&pg=PP1#v=onepage&q&f=false|access = 26. svibnja 2016.|editor = Newton Compton editori s.r.l.|ISBN = 978-88-541-8837-2|author = Alberto Toso Fei}}</ref> Zahvaljujući brakovima s utjecajnim kućama, uspjeli su si osigurati visoki društveni položaj, radi zadovoljenja političkih ambicija svojih članova. Ludovikova supruga bila je Elisabetta iz bogate utjecajne kuće [[Grimani (obitelj)|Grimani]].


Umro je 24. listopada 1802. godine. Grob mu je u [[crkva sv. Marije Nazaretske u Veneciji|crkvi]] [[Bosonoge karmelićanke|Bosonogih (Scalzi)]].
Umro je 24. listopada 1802. godine. Grob mu je u [[crkva sv. Marije Nazaretske u Veneciji|crkvi]] [[Bosonoge karmelićanke|Bosonogih (Scalzi)]].

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 16:39

Bernardino Castelli: Lodovico Manin

Ludovik Manin[1] [2] (Lodovico Giovanni Manin; Mleci, 23. lipnja 1726. - Mleci, 24. listopada 1802.),[3].[4][5] bio je 120. i posljednji dužd Mletačke Republike. Dužnost je obnašao od 9. ožujka 1789. do 12. svibnja 1797. godine. Investitura je bila 10. ožujka 1789. godine. Na dužnosti je naslijedio Paola Reniera, a nakon njega nije više bilo duždeva.

Rodio se od roditelja Lodovica Alvisea Manina i Marije di Pietro Basadonna, pranećakinje kardinala Pietra Basadonne. Iz vrlo bogate obitelji Manin toskanskog podrijetla, koja je preselila u Furlaniju tijekom 14. stoljeća [6], i ušla je u mletački patricijat stoljeće i pol prije (1651.), ne po zaslugama, nego zahvaljujući kupovinom od 130.000 dukata, namijenjenih financiraju Kandijskog rata.[7] Zahvaljujući brakovima s utjecajnim kućama, uspjeli su si osigurati visoki društveni položaj, radi zadovoljenja političkih ambicija svojih članova. Ludovikova supruga bila je Elisabetta iz bogate utjecajne kuće Grimani.

Umro je 24. listopada 1802. godine. Grob mu je u crkvi Bosonogih (Scalzi).

Izvori

  1. Monasterium.net Isprava HR-DAPA_797_797-168. Regesta na pergameni s visećim olovnim pečatom. Objava dužda Ludovika Manina od 29. studenoga 1791., upućena svima u Istri, kojom se daje upuzorenje zbog šteta i krađa na poljima, posjedima, kućama te se upraviteljima daju upute o načinu kažnjavanja i visini kazni za prekršitelje. (pristupljeno 18. listopada 2018.)
  2. Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 21(2003) Jakov Stipišić: Regesta pergamena iz zbirke obitelji Fanfogna Garagnin u muzeju grada Trogira, (Dio drugi - Isprave XVI., XVII. i XVIII. stoljeća), str. 314. Br. 415. 3. srpnja 1793. Ludovik Manin, mletački dužd, potvrđuje da je Carlo Gabrielli koji je sastavio akt o prokuri Antuna Zeferija danoj Dominiku Garagninu, notar javnog povjerenja
  3. Treccani, ed. "MANIN, Lodovico Giovanni". http://www.treccani.it/enciclopedia/lodovico-giovanni-manin_%28Dizionario-Biografico%29/ 
  4. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  5. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  6. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  7. Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
Sadržaj