More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Graziadio Isaia Ascoli'''-->'''Graziadio Isaia Ascoli''' ([[Gorizia]], [[16. srpnja]] [[1829.]] - [[Milano]] [[21. siječnja]] [[1907.]]) je bio [[talijan]]ski [[jezikoslovac]], [[glotolog]] i [[dijalektolog]]. Također je bio [[indoeuropeist]], [[keltolog]], [[romanist]], [[semitist]], utemeljitelj talijanske i romanske znanstvene dijalektologije, tvorac teorije supstrata. U romanistici načeo problem "ladinskoga" (poslije retoromanskoga) i utvrdio lingvističku posebnost frankoprovansalskoga.<ref name="LZMK">{{ | <!--'''Graziadio Isaia Ascoli'''-->'''Graziadio Isaia Ascoli''' ([[Gorizia]], [[16. srpnja]] [[1829.]] - [[Milano]] [[21. siječnja]] [[1907.]]) je bio [[talijan]]ski [[jezikoslovac]], [[glotolog]] i [[dijalektolog]]. Također je bio [[indoeuropeist]], [[keltolog]], [[romanist]], [[semitist]], utemeljitelj talijanske i romanske znanstvene dijalektologije, tvorac teorije supstrata. U romanistici načeo problem "ladinskoga" (poslije retoromanskoga) i utvrdio lingvističku posebnost frankoprovansalskoga.<ref name="LZMK">{{Citiranje weba|title=Ascoli, Graziadio Isaia |url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4139 |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref><ref name="LZMK2">{{Citiranje weba|title=Ascoli, Graziadio Isaia |url=http://proleksis.lzmk.hr/9582/ |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |date=16. rujna 2013. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref> | ||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Rođen je u [[Židovi u Italiji|talijanskoj židovskoj obitelji]] u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. Kao dijete je naučio [[njemački jezik|njemački]], [[slovenski jezik|slovenski]], [[furlanski jezik|furlanski]] i [[mletački jezik]], jer su tim [[jezici]]ma služili [[stanovnik|stanovnici]] [[grad]]a.<ref name="istrapedia"/> | Rođen je u [[Židovi u Italiji|talijanskoj židovskoj obitelji]] u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. Kao dijete je naučio [[njemački jezik|njemački]], [[slovenski jezik|slovenski]], [[furlanski jezik|furlanski]] i [[mletački jezik]], jer su tim [[jezici]]ma služili [[stanovnik|stanovnici]] [[grad]]a.<ref name="istrapedia"/> | ||
Zaposlen je [[1860.]] u [[milan]]skoj Znanstveno-književnoj akademiji ([[Accademia scientifico-letteraria Milan]]) gdje je skovao riječ glotologiju i postao prvim [[profesor]]om toga predmeta. Pridao je [[dijalekt]]ima dostojanstveni status [[jezik]]a. Vrlo su važne njegove studije i razrade pojma [[supstrat]].<ref name="istrapedia">{{ | Zaposlen je [[1860.]] u [[milan]]skoj Znanstveno-književnoj akademiji ([[Accademia scientifico-letteraria Milan]]) gdje je skovao riječ glotologiju i postao prvim [[profesor]]om toga predmeta. Pridao je [[dijalekt]]ima dostojanstveni status [[jezik]]a. Vrlo su važne njegove studije i razrade pojma [[supstrat]].<ref name="istrapedia">{{Citiranje weba|url=http://istrapedia.hr/hrv/2375/ascoli-graziadio-isaia/istra-a-z/ |title=Ascoli, Graziadio Isaia |publisher=[[Istrapedia]] |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref> | ||
Godine [[1873.]] pokrenuo [[časopis]] ''"Archivio glottologico italiano"'' koji dan danas postoji; u VIII. svesku toga [[časopis]]a objavio je svoj rad '''"Dijalektalna Italija"''' (''L’Italia dialettale''), kojim je utvrdio načela i metode talijanske dijalektologije. Njegova ostala djela su ''"Kritički ogledi"'' (''"Saggi critici"'', I–II, [[1861.]] – [[1877.]]), ''"Ladinski ogledi"'' (''"Saggi ladini"'', [[1873.]]), ''"Kritičke studije o jezikoslovstvu"'' (''"Kritische Studien zur Sprachwissenschaft"'', [[1878.]]), ''"Jezikoslovna pisma"'' (''"Lettere glottologiche"'', [[1887.]]).<ref name="LZMK"/> | Godine [[1873.]] pokrenuo [[časopis]] ''"Archivio glottologico italiano"'' koji dan danas postoji; u VIII. svesku toga [[časopis]]a objavio je svoj rad '''"Dijalektalna Italija"''' (''L’Italia dialettale''), kojim je utvrdio načela i metode talijanske dijalektologije. Njegova ostala djela su ''"Kritički ogledi"'' (''"Saggi critici"'', I–II, [[1861.]] – [[1877.]]), ''"Ladinski ogledi"'' (''"Saggi ladini"'', [[1873.]]), ''"Kritičke studije o jezikoslovstvu"'' (''"Kritische Studien zur Sprachwissenschaft"'', [[1878.]]), ''"Jezikoslovna pisma"'' (''"Lettere glottologiche"'', [[1887.]]).<ref name="LZMK"/> | ||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
{{Wikisource}} | {{Wikisource}} | ||
{{Wikiknjige}} | {{Wikiknjige}} | ||
Posljednja izmjena od 19. studeni 2021. u 00:09
Graziadio Isaia Ascoli (Gorizia, 16. srpnja 1829. - Milano 21. siječnja 1907.) je bio talijanski jezikoslovac, glotolog i dijalektolog. Također je bio indoeuropeist, keltolog, romanist, semitist, utemeljitelj talijanske i romanske znanstvene dijalektologije, tvorac teorije supstrata. U romanistici načeo problem "ladinskoga" (poslije retoromanskoga) i utvrdio lingvističku posebnost frankoprovansalskoga.[1][2]
Životopis
Rođen je u talijanskoj židovskoj obitelji u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. Kao dijete je naučio njemački, slovenski, furlanski i mletački jezik, jer su tim jezicima služili stanovnici grada.[3]
Zaposlen je 1860. u milanskoj Znanstveno-književnoj akademiji (Accademia scientifico-letteraria Milan) gdje je skovao riječ glotologiju i postao prvim profesorom toga predmeta. Pridao je dijalektima dostojanstveni status jezika. Vrlo su važne njegove studije i razrade pojma supstrat.[3]
Godine 1873. pokrenuo časopis "Archivio glottologico italiano" koji dan danas postoji; u VIII. svesku toga časopisa objavio je svoj rad "Dijalektalna Italija" (L’Italia dialettale), kojim je utvrdio načela i metode talijanske dijalektologije. Njegova ostala djela su "Kritički ogledi" ("Saggi critici", I–II, 1861. – 1877.), "Ladinski ogledi" ("Saggi ladini", 1873.), "Kritičke studije o jezikoslovstvu" ("Kritische Studien zur Sprachwissenschaft", 1878.), "Jezikoslovna pisma" ("Lettere glottologiche", 1887.).[1]
U Julijskoj krajini, odnosno Julijskoj Veneciji je odredio ime i opisao joj povijesno-geopolitički prostor. Skovao je naziv istriotski (istrioto) po uzoru na veljotski dijalekt (govor otoka Krka). Njime je označavao šest predvenecijanskih autohtonih govora Istre (Rovinj, Bale, Vodnjan, Fažana, Galižana i Šišan). postao je članom slavne rimske Akademije Dei Lincei (Accademia Nazionale dei Lincei) 13. svibnja 1875., a u njemu je posvećeno Furlansko filološko društvo (Società filologica friulana), utemeljeno 1919. u Goriziji. Jedan je od osnivača društva za promicanje talijanskog jezika i kulture (Società Dante Alighieri). U Italiji je odlikovan je odličjima (Grand'Ufficiale dell'Ordine della Corona d'Italia, Cavaliere dell'Ordine dei Santi Maurizio e Lazzaro) i inozemstvu (Cavaliere dell'Ordine pour le Mérite).[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 "Ascoli, Graziadio Isaia". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4139 Pristupljeno 17. srpnja 2019.
- ↑ "Ascoli, Graziadio Isaia". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 16. rujna 2013.. http://proleksis.lzmk.hr/9582/ Pristupljeno 17. srpnja 2019.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 "Ascoli, Graziadio Isaia". Istrapedia. http://istrapedia.hr/hrv/2375/ascoli-graziadio-isaia/istra-a-z/ Pristupljeno 17. srpnja 2019.
Vanjske poveznice
- REDIRECT Predložak:Wikizvor
