Zrinsko-frankopanska urota - Povijest promjena

Suradnik10: /* Vanjske poveznice */

2026-03-20T10:09:20Z

Vanjske poveznice

←Starija inačica		Inačica od 20. ožujak 2026. u 10:09
Redak 72:		Redak 72:
	{{izvori}}		{{izvori}}

	== ~~Vanjske poveznice~~ ==		== Vidi ==
	~~{{ WProjekti~~		*[[Dokument:Moje drago serce]]
	~~\|wikizvor =~~ Moje drago serce
	~~\|wikizvor_autor =~~
	~~\|wikiknjige =~~
	}}
	* [https://archive.org/details/Posljednji_Zrinski_i_Frankopani-Matica_hrvatska ''Posljednji Zrinski i Frankopani: uspomeni hrvatskih mučenika Matica hrvatska''], zbornik, skupina autora: [[Vjekoslav Klaić]], [[Ferdo Šišić]], [[Rudolf Horvat]], [[Kerubin Šegvić\|Cherubin Šegvić]], [[Ferdo Rožić]], [[Velimir Deželić]], [[Jovan Hranilović]], [[Fran Ilešič]], [[Emilij Laszowski]] i [[Oton Iveković]], [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1907.		* [https://archive.org/details/Posljednji_Zrinski_i_Frankopani-Matica_hrvatska ''Posljednji Zrinski i Frankopani: uspomeni hrvatskih mučenika Matica hrvatska''], zbornik, skupina autora: [[Vjekoslav Klaić]], [[Ferdo Šišić]], [[Rudolf Horvat]], [[Kerubin Šegvić\|Cherubin Šegvić]], [[Ferdo Rožić]], [[Velimir Deželić]], [[Jovan Hranilović]], [[Fran Ilešič]], [[Emilij Laszowski]] i [[Oton Iveković]], [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1907.

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.)\=(.)↵\|' u '|'

2026-03-19T20:53:00Z

Zamjena teksta - '\|commons(.*)\=(.*)↵\|' u '|'

←Starija inačica		Inačica od 19. ožujak 2026. u 20:53
Redak 74:		Redak 74:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{ WProjekti		{{ WProjekti
	~~\|commonshr =~~
	\|wikizvor = Moje drago serce		\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|wikicitat(.)\=(.)↵}}↵' u '}} '

2026-03-19T17:26:37Z

Zamjena teksta - '\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}↵' u '}} '

←Starija inačica		Inačica od 19. ožujak 2026. u 17:26
Redak 78:		Redak 78:
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =
	\|wikiknjige =		\|wikiknjige =
	~~\|wikicitat =~~
	}}		}}
	* [https://archive.org/details/Posljednji_Zrinski_i_Frankopani-Matica_hrvatska ''Posljednji Zrinski i Frankopani: uspomeni hrvatskih mučenika Matica hrvatska''], zbornik, skupina autora: [[Vjekoslav Klaić]], [[Ferdo Šišić]], [[Rudolf Horvat]], [[Kerubin Šegvić\|Cherubin Šegvić]], [[Ferdo Rožić]], [[Velimir Deželić]], [[Jovan Hranilović]], [[Fran Ilešič]], [[Emilij Laszowski]] i [[Oton Iveković]], [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1907.		* [https://archive.org/details/Posljednji_Zrinski_i_Frankopani-Matica_hrvatska ''Posljednji Zrinski i Frankopani: uspomeni hrvatskih mučenika Matica hrvatska''], zbornik, skupina autora: [[Vjekoslav Klaić]], [[Ferdo Šišić]], [[Rudolf Horvat]], [[Kerubin Šegvić\|Cherubin Šegvić]], [[Ferdo Rožić]], [[Velimir Deželić]], [[Jovan Hranilović]], [[Fran Ilešič]], [[Emilij Laszowski]] i [[Oton Iveković]], [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1907.

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|' u '|'

2026-03-13T21:21:47Z

Zamjena teksta - '\|' u '|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 21:21
Redak 74:		Redak 74:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{ WProjekti		{{ WProjekti
	\\|commonshr =		\|commonshr =
	\\|wikizvor = Moje drago serce		\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =
	\|wikiknjige =		\|wikiknjige =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T16:35:28Z

Zamjena teksta - '\|commons(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 16:35
Redak 74:		Redak 74:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{ WProjekti		{{ WProjekti
	~~\|commons =~~		\\|commonshr =
	\|commonshr =
	\\|wikizvor = Moje drago serce		\\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|' u '|'

2026-03-13T15:34:50Z

Zamjena teksta - '\|' u '|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 15:34
Redak 76:		Redak 76:
	\|commons =		\|commons =
	\|commonshr =		\|commonshr =
	\\\|wikizvor = Moje drago serce		\\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =
	\|wikiknjige =		\|wikiknjige =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscathr(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T14:58:41Z

Zamjena teksta - '\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 14:58
Redak 76:		Redak 76:
	\|commons =		\|commons =
	\|commonshr =		\|commonshr =
	\~~\|commonscathr =~~		\\\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =
	\|wikiknjige =		\|wikiknjige =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscat(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T14:02:27Z

Zamjena teksta - '\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 14:02
Redak 76:		Redak 76:
	\|commons =		\|commons =
	\|commonshr =		\|commonshr =
	~~\|commonscat =~~		\\|commonscathr =
	\|commonscathr =
	\|wikizvor = Moje drago serce		\|wikizvor = Moje drago serce
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-17T10:31:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka: Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu 30.4.1671. god.jpg|mini|300px|Odrubljivanje glave [[Petar Zrinski|Petru Zrinskom]] i [[Fran Krsto Frankopan|Franu Krstu Frankopanu]] u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]], 30. travnja 1671. godine]]

'''Zrinsko-frankopanska urota''', bio je pokret hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike Habsburgovaca u razdoblju od [[1664.]] do [[1671.]] godine.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67477 Hrvatska enciklopedija: Zrinsko-frankapanska urota], pristupljeno 31. prosinca 2015.</ref> Pokušali su oduprijeti se nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u [[Austrijske nasljedne zemlje|Austrijskim nasljednim zemljama]], uključujući i [[Češka|Češku]]. Neuspjeh urote označio je kraj starih velikaških obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinskih]] i [[Frankopan]]a.

== Okolnosti koje su dovele do Urote ==

Godine [[1664.]] carska vojska je strahovito razbila [[Osmansko Carstvo|Turke]] kod sv. Godharda, ali tu pobjedu nije iskoristio [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold I.]] nego je sklopio [[Vašvarski mir]], s uvjetima kao da su Turci bili pobjednici. [[Hrvatska]] i [[Ugarska]] nisu priznale taj dogovor s nevjerojatno lošim uvjetima da Turci mogu zadržati sve što su do početka rata osvojili, a kako im je [[Beč]] podlom politikom onemogućio zakonito izboriti se za svoja prava, nije bilo druge hrvatskim i ugarskim vođama nego udružiti se, te ostvariti svoja prava pobunom. Istodobno, sve su više jačale centralističke i germanizatorske težnje [[Habsburgovci|Habsburgovaca]] na štetu staleškog položaja hrvatskoga i mađarskog plemstva.

== Prva urota na čelu s Nikolom Zrinskim ==

Nezadovoljnike je predvodio [[ban]] [[Nikola Zrinski]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], a palatin Franjo Wesseleny u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Urotnici su morali tražiti pomoć izvan zemlje: u [[Francuska|Francuskoj]], [[Poljska|Poljskoj]], pa čak i u [[Turska|Turskoj]]. Ali unatoč obećanjima, tradicionalni austrijski protivnici nisu im pomogli. Kako je tada [[Luj XIV., kralj Francuske|Luj XIV.]] bio u sukobu s bečkim dvorom zbog [[Europa|europske]] politike, došlo je i do pregovora o suradnji od koje na kraju nije bilo ništa. Nakon pogibije [[Nikola Zrinski|Nikole Zrinskog]] u lovu [[18. studenoga]] [[1664.]] godine,{{fusg|1}} njegovo mjesto preuzima njegov mlađi brat [[Petar Zrinski|Petar]].

Zrinski su svog velikog čovjeka od povjerenja [[Franjo Bukovački|Franju Bukovačkog]] poslali na pregovore s Francuzima u Mletcima 1664. godine. Pregovarao je s [[Kraljevina Francuska|francuskim]] poslanikom Petrom de Bonsyjem bez uspjeha.<ref name="HBL-Franjo Bukovački">Redakcija (1989.): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3105 Franjo Bukovački], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>

== Druga urota na čelu s Petrom Zrinskim ==
[[Datoteka:Oproštaj Zrinskih - spomenik u Čakovcu.jpg|mini|270px|desno|Spomenik Zrinskima u Čakovcu pod nazivom "Oproštaj" prikazuje odlazak Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1670. godine u Beč]]

Petar Zrinski je zajedno sa svojim šurjakom [[Fran Krsto Frankopan|Fran Krstom Frankopanom]] nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat Nikola, pa su se tako povezali s glavnim mađarskim vođama. Kada je [[1666.]] godine umro ostrogonski [[nadbiskup]] [[Đuro Lippay]], a [[1667.]] godine ugarski [[palatin]] [[Franjo Wesseleny]], hrvatsko-ugarski savez će se potpuno raspasti zbog različitih ideja i načina vođenja urote.

Budući da nisu uspjeli pregovori s Francuskom, Zrinskog je Bukovački nagovorio neka se pregovara s [[Osmansko Carstvo|Osmanskim Carstvom]].<ref name="HBL-Franjo Bukovački"/> S Osmanskim Carstvom Bukovački je pregovarao u Solunu i na Kandiji sa samim sultanom [[Mehmed IV.|Mehmedom IV.]] u prosincu 1669. godine.<ref name="Hrvatski leksikon-Franjo Bukovački">Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 169.</ref>

Uskoro je bečki dvor koji je provodio [[centralizam]] i [[apsolutizam]], ne mareći za prava hrvatskoga naroda i potpisane obveze ''[[Pacta conventa|Pactom Conventom]]'' iz [[1102.]] godine, sve saznao zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova.

Prokazivanje urotnika došlo je i preko drugih kanala: Urotu je na osmanskom dvoru prokazao habsburški poslanik na turskom dvoru Ivan Casanova.<ref name="HBL-Franjo Bukovački"/> Nevješto pripremana zavjera bila je otkrivena upravo u vrijeme kad je Fran Krsto Frankopan počeo spremati oružani ustanak.

Urotnička je mreža bila presječena i obavijesni krug među urotnicima. Ni Bukovački, koji se veljače 1670. godine vratio se u Hrvatsku uvjeren da će Turci u rat s Austrijom, nije znao da Osmansko Carstvo ne će se zaratiti s Austrijom zbog urotnika, niti da je bečki dvor otkrio urotu, pa je ne čekajući obećanu sultanovu poruku preko bosanskog paše podigao [[ustanak u Turopolju i Banskoj krajini 1670.|ustanak u Turopolju i Banskoj krajini]] protiv Habsburgovaca. Ustanak nije uspio pa je pred slom pobjegao u Tursku.<ref name="HBL-Franjo Bukovački"/>

== Slom urote i propast urotnika ==
[[Datoteka:zrinski_frankopan_macevi.jpg|mini|270px|desno|Mač kojim su pogubljeni Zrinski i Frankopan.]]

Car [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold I.]] doveo je hrvatske velikaše [[1670.]] godine u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino - smrt.

Zrinski i Frankopan [[18. travnja]] 1671. godine osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Oproštajno pismo Petra Zrinskoga svojoj ženi [[Katarina Zrinski|Katarini]] (''Moje drago serce'') već je [[1671.]] godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.

Dne [[30. travnja]] [[1671.]] godine sva su gradska vrata u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkome Novom Mjestu]] bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan te, istoga dana, [[Franjo Nádasdy]] i [[Franjo Bonis]],<ref name="he"/> na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i Ugarske, te čitave Europe. Nešto kasnije, [[1. prosinca]] 1671. godine, pogubljen je i [[Erazmo Tattenbach]].<ref name="he"/><ref name="pe">[http://proleksis.lzmk.hr/51110/ Proleksis enciklopedija: Zrinsko-frankapanska urota], pristupljeno 31. prosinca 2015.</ref>

== Nakon urote ==
[[Datoteka:Spomenik Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu ZG katedrala.jpg|mini|200px|Spomenik Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu u [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačkoj katedrali]].]]

Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Tako je i [[Mlečani|mletački]] poslanik u Beču javio u Veneciju: {{citat2|Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer šesnaest potkraljeva ili banova slavnih dade Hrvatskoj njegova porodica.}}<ref>[[Anđelko Mijatović]], ''Zrinsko-frankopanska urota'', Alfa, Zagreb, 1992., {{ISBN|86-409-0065-5}}, str. 117.</ref>

Posjedi Zrinskih i Frankopana, gotovo polovica hrvatskih područja koja su još bile u sastavu "ostataka ostataka nekoć moćnog hrvatskog kraljevstva" zajedno sa svim njihovim prihodima, došli su pod izravnu tuđinsku upravu, odnosno upravu bečkoga dvora. Ozaljski kulturni krug Zrinskih i Frankopana nestao je prije nego što je uspio potaknuti i proširiti hrvatsku pisanu riječ među stanovništvom. Banska stolica ostala je upražnjena sve do [[1680.]] godine, kada je na nju postavljen Nikola Erdeljić ([[Erdődy]]), hrvatski velikaš mađarskog podrijetla, eksponent dvora i dugogodišnji neprijatelj Zrinskih. Otpora dvorskom apsolutizmu te centralizaciji i [[Germanizacija|germanizaciji]] uprave u Hrvatskoj više nije bilo.

I drugim su urotnicima oduzeli imanja. Na zauzimanje generala [[Ivan Josip Herberstein|Ivana Josipa Herbersteina]], car Leopold I. nepuna tri mjeseca nakon smaknuća Zrinskih i Frankopana pomilovao urotnika Franju Bukovačkog i vratio mu posjede. Bukovački opravdano nije vjerovao Habsburgovcima i nikad se nije više vratio u Hrvatsku.<ref name="HBL-Franjo Bukovački"/>

Krajiški general, centralist [[Ivan Josip Herberstein]] (Johann Joseph Herberstein) planirao je hrvatske zemlje podložiti i pretvoriti u obične austrijske nasljedne zemlje. Za svoje je plan uspio predobiti neke plemiće, krajiške časnike, među kojima je bilo i pomilovanih plemića sudionika urote. Premda je naizgled u svom planu koji je skovao i objavio još 1670. godine, Hrvatska bi se odvojila od Ugarske, to je zapravo bilo [[Divide et impera|razdvajanje]] saveznika (protiv austrijskog centralizma, Hrvatske i Ugarske) i olakšavalo bi pretvoriti Hrvatsku u habsburšku nasljednu zemlju. Odbili su ga i zagrebački biskup Borković, Hrvatski sabor i većina hrvatskog plemstva, posebice više plemstvo na čelu s banom Nikolom III. Erdődyjem, inače protivnikom Zrinskog.<ref>Mladen Švab: [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7503 Ivan Josip Herberstein], Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.</ref>

== Osvetne akcije ==

Barun [[Josip Vojnović]] planirao je podići [[djelovanja Josipa Vojnovića za protuhabsburški ustanak u Hrvatskoj 1704.|ustanak]] u [[Lika|Lici]] radi osvete za smrt Zrinskog i Frankopana. Pomoć je pokušao naći kod Mletaka, u Napulju, Rimu i kod Osmanlija u Bosni, no nakon nekog vremena iza 1721. godine izgubio mu se trag.<ref>Hrvatski leksikon L-Ž, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1997., str. 661.</ref><ref>[[Radoslav Lopašić]], [https://archive.org/details/dvahrvatskajunak00lopa Dva hrvatska junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišimović], Matica hrvatska, 1888., archive.org, digitaliziralo Sveučilište u Torontu, str. 85.-94.</ref>

== Posmrtni ostatci ==
[[Datoteka:Spomen ploča 300. obljetnice smaknuća P. Zrinskog i F. K. Frankopana 1671.JPG|mini|250px|Spomen-ploča Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu na ulazu u [[Stari grad Čakovec]]]]

Godine [[1907.]] [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]] pronašli su kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Iz skupnoga groba su ih, nakon što je izvršeno [[Prekapanje grobova|prekapanje groba]], [[24. travnja]] [[1907.]] godine, pohranili u novi privremeni grob zato što je car i kralj [[Franjo Josip I.]] osobno zabranio prijenos posmrtnih ostataka u Hrvatsku.<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2|1907. – Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" donosi zaključak da se kosti pogubljenih hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iz Bečkog Novigrada prenesu u domovinu Hrvatsku. - iz skupnog zapuštenog groba ekshumirali su zemne ostatke i 24. travnja 1907. pohranili ih u novi privremeni grob, no Franjo Josip I. osobno je zabranio prijenos posmrtnih ostataka u Hrvatsku.}}, [[Hrvatsko kulturno vijeće|HKV]], 27. studenoga 2011., pristupljeno 31. prosinca 2015.</ref> Dne [[28. travnja]] [[1919.]] godine, nakon što je po drugi puta izvršeno prekapanje groba, hrvatski rodoljubi njihove su ostatke prenijeli i [[30. travnja]] 1919. godine pokopali u [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačkoj katedrali]].<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2|1919. – Družba ekshumira posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana po drugi put, 28. travnja ih prevozi u Zagreb, a 30. travnja su svečano položeni u kriptu zagrebačke katedrale. Svečanost prijenosa i pokopa pretvorila se u pučko-hrvatsku svečanost, a 30. travnja je bio u Hrvatskoj blagdan. Štovanje kulta Zrinskih i Frankopana je nastavljeno.}}, HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 31. prosinca 2015.</ref>

Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: "''Navik on živi ki zgine pošteno''".<ref>[http://www.mdc.hr/UserFiles/File/kalendar/Spiegler%20katalog.pdf Rudolf Spiegler (1885-1980): u povodu 130. obljetnice kipareva rođenja], autorica izložbe i kataloga Tatijana Gareljić, mdc.hr, fusnota 8 na str. 5., pristupljeno 11. rujna 2017.</ref>

== Unutarnje poveznice ==
* [[Hrvatska pod Habsburzima]]
* [[Dan pogibije Zrinskog i Frankopana]]
* [[ustanak u Turopolju i Banskoj krajini 1670.]]
* [[Franjo Bukovački]]
* [[Ivan Josip Herberstein]]
* [[Franjo Frankulin]]
* [[Nikola III. Erdödy]]

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Po službenoj inačici usmrtio ga je podivljali ranjeni [[vepar]], ali sumnjalo se kako je u tu smrt bio umiješan bečki carski dvor.<ref>''Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji'', prir. [[Ivan Mužić]], Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010., {{ISBN|978-953-6803-25-5}}, str. 151.:{{citat2|Nakon tajanstvenog ubojstva bana Nikole Zrinskog, koje je očito organizirao bečki dvor metkom u leđa inscenirajući nesretan slučaj prilikom lova, (...)}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{ WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat =
|commonscathr =
|wikizvor = Moje drago serce
|wikizvor_autor =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}
* [https://archive.org/details/Posljednji_Zrinski_i_Frankopani-Matica_hrvatska ''Posljednji Zrinski i Frankopani: uspomeni hrvatskih mučenika Matica hrvatska''], zbornik, skupina autora: [[Vjekoslav Klaić]], [[Ferdo Šišić]], [[Rudolf Horvat]], [[Kerubin Šegvić|Cherubin Šegvić]], [[Ferdo Rožić]], [[Velimir Deželić]], [[Jovan Hranilović]], [[Fran Ilešič]], [[Emilij Laszowski]] i [[Oton Iveković]], [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1907.

[[Kategorija:Hrvatska povijest (1527. – 1790.)]]
[[Kategorija:Zrinski]]
[[Kategorija:Frankapani]]

Zrinsko-frankopanska urota - Povijest promjena

Suradnik10: /* Vanjske poveznice */

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.*)\=(.*)↵\|' u '|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|wikicitat(.*)\=(.*)↵}}↵' u '}} '

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|' u '|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|' u '|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscathr(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.)\=(.)↵\|' u '|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|wikicitat(.)\=(.)↵}}↵' u '}} '

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.)\=(.)↵\|' u '\|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscathr(.)\=(.)↵\|' u '\|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscat(.)\=(.)↵\|' u '\|'