https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Vladimir_%C4%86opi%C4%87Vladimir Ćopić - Povijest promjena2026-09-03T18:22:57ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Vladimir_%C4%86opi%C4%87&diff=164174&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-09-26T23:52:06Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Vladimir Ćopić'''-->{{Infookvir životopis<br />
| ime = Vladimir Ćopić<br />
| slika = Vladimir Copic.jpg<br />
| veličina = <br />
| opis slike = ''Vladimir Ćopić tijekom Španjolskog građanskog rata''<br />
| pseudonim = ''Senjko'', ''Georg'', ''Janda'', ''Lang'', ''Lovro'', ''Novak'', ''Vidas'', ''Winter''<br />
| rođenje = [[8. ožujka]] [[1891.]]<br />
| mjesto_rođenja = [[Senj]]<br />
| smrt = [[19. travnja]] [[1939.]]<br />
| mjesto_smrti = [[Moskva]]<br />
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]<ref>[[Ivan Očak]], ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 194., 202., 345.</ref><br />
| poznat_po = zapovjednik 15. internacionalne brigade „Lincoln”<br />
| zanimanje = novinar<br />
}}<br />
<br />
'''Vladimir Ćopić''' ([[Senj]], [[8. ožujka]] [[1891.]] — [[Moskva]], [[19. travnja]] [[1939.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[komunizam|komunist]],<ref name="Luis Silva">{{Citiranje www|naslov=The Battle of Brunete|url=http://www.globusz.com/ebooks/LuisSilva/00000014.htm|autor=Luis Silva|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Globusz Publishing|format=|rad=|stranice=globusz.com|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=14. srpnja 2019.|arhivurl=https://web.archive.org/web/20050405075948/http://www.globusz.com/ebooks/LuisSilva/00000014.htm|arhivnadnevak=5. travnja 2005.|jezik=engleski|citat=(...) the English-speaking 15th Int. Bde. was led by the Croat Communist Vladimir Copic.}}</ref><ref>Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 321.</ref> [[revolucionar]] i borac u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]], [[novinar]] i [[prevoditelj]], u mladosti pripadnik [[pravaštvo|pravaške]] mladeži<ref name="Sobolevski">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4242 Hrvatski biografski leksikon] [[Mihael Sobolevski]] (1993.): ''Ćopić, Vladimir'' (pristupljeno 6. studenoga 2016.)</ref>.<br />
<br />
== Životopis ==<br />
Vladimir Ćopić rodio se [[8. ožujka]] [[1891.]] godine u [[Senj]]u. Bio je sin Jovana i Amalije (rođ. Lončarić).<ref name="Ivan Očak">Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 8. - 9.</ref> Po istraživanjima [[etnograf]]a [[Stjepan Pavičić|Stjepana Pavičića]] Ćopići su bili iz [[Lika|Like]], [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]] po nacionalnosti.<ref name="Ivan Očak"/> Jovan Ćopić, rođen 1845. godine u Suvaji (kotar Donji Lapac), doselio je iz Like u Senj i tu se priženio u kuću Amalije Lončarić, Hrvatice, rođene [[1855.]] godine.<ref name="Ivan Očak"/> Jovan Ćopić najprije radio je kao financijski namještenik te kao krojač a kasnije je obavljao posao crkvenjaka u senjskoj pravoslavnoj crkvi.<ref>Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 9.</ref> Vladimirova sestra Jelena tvrdi kao je u njihovoj obitelji bilo četrnaestero djece, no o svima nema podataka u matičnim knjigama. U to vrijeme djeca iz mješovitih brakova krštena su u dvije crkve te je i u obitelji Ćopić jedan dio djece upisan u katoličke crkvene knjige rođenih a drugi u pravoslavne.<ref>Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 10 - 11.</ref> Vladimir Ćopić upisan je u pravoslavne crkvene knjige rođenih.<ref>Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 10.</ref> Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a [[pravo]] apsolvirao u [[Zagreb]]u. Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] pripadao je pravaškoj organizaciji ''[[Mlada Hrvatska]]''. ''Mlada Hrvatska'' je bila [[Frankovci|frankovačka]] omladinska skupina.<ref>Ivo Banac: ''"Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika"'', Durieux, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-188-048-4}}, str. 78.</ref> Tada je mobiliziran u austrougarsku vojsku. Godine [[1915.]] zarobili su ga ruski vojnici na [[Karpati]]ma. Godine [[1916.]] stupio je u [[Srpski dobrovljački odred]], a zatim u [[Srpska dobrovoljačka divizija|Srpsku dobrovoljačku diviziju]]. Odbio je položiti zakletvu srpskom kralju, pa je [[11. svibnja]] [[1916.]] godine isključen iz divizije i vraćen u zarobljeništvo.<ref>[http://www.historiografija.hr/hz/1978/HZ_31-32_23_OCAK.pdf Ivan Očak, ''Još jednom o Vladimiru Ćopiću''], ''[[Historijski zbornik]]'', godina XXXI - XXXII, 1978-1979, Zagreb 1980., str. 332. - 333. (Pristupljeno 30. srpnja 2011.)</ref><br />
<br />
Nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] priključio se [[boljševici]]ma, djelujući kao agitator, novinar i prevoditelj s ruskog na hrvatski.<ref name="Sobolevski"/> Bio je član Jugoslavenske grupe Ruske komunističke partije (boljševika) od svibnja [[1918.]] godine,<ref>[http://www.historiografija.hr/hz/1978/HZ_31-32_23_OCAK.pdf Ivan Očak, ''Još jednom o Vladimiru Ćopiću''], ''Historijski zbornik'', godina XXXI - XXXII, 1978-1979, Zagreb 1980., str. 340. (Pristupljeno 30. srpnja 2011.)</ref> njezin sekretar i predsjednik, jedan od osnivača Komunističke partije (boljševika) Srba, Hrvata i Slovenaca te član njezinoga Centralnog izvršnog komiteta.<ref name="Sobolevski"/><br />
<br />
Krajem [[Studeni|studenoga]] ili početkom [[Prosinac|prosinca]] 1918. godine vratio se u Zagreb, prijavio se kod 31. lovačkog bataljona odakle je oko [[20. prosinca]] 1918. godine otpušten i otputovao je u Senj. Po povratku u Zagreb, u siječnju [[1919.]] godine, stanovao je kod svoga brata [[Milan Ćopić|Milana]] u bolnici "[[Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice|Milosrdnih sestara]]". Po povratku osnovao je prve ilegalne komunističke ćelije i radio na radikalizaciji lijevog krila socijaldemokratskog pokreta. Policija je doznala za njegov povratak dosta kasno tek početkom 1919. godine. Ministar unutrašnjih poslova [[Svetozar Pribićević]], 2. siječnja 1919. godine, javlja hrvatskome [[ban]]u [[Antun Mihalović|Antunu Mihaloviću]], kako su iz Moskve poslani ljudi ''"... da u našim krajevima šire boljševizam... da radi u Zagrebu ili u Sarajevu... Osim toga je poslat u Novi Sad neki Mijatov, a u Zagreb, neki Ćopić, ..."'' a [[14. siječnja]] iste godine javlja u povjerenstvo unutrašnjih poslova u Zagrebu o skupini povratnika - komunista koju očekuju, u kojoj je među glavnima i ''"... Ćopić pravoslavni Hrvat iz Senja, predsjednik Jugoslavenske sekcije, ..."''.<ref>Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 73.</ref> U ožujku [[1919.]] godine, izabran je u Izvršni odbor Jugoslavenskog revolucionarnog komunističkog saveza pelagićevaca. Na Prvom kongresu SRPJ (k) u [[Beograd]]u, koji je trajao od [[20. travnja|20.]] do [[23. travnja]] 1919. godine, kao delegat zagrebačke socijaldemokratske organizacije izabran je u Centralno partijsko vijeće [[Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista)|Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista)]] i za tehničkog sekretara. Na Drugom kongresu Komunističke partije Jugoslavije u [[Vukovar]]u ponovno je bio izabran u Centralno partijsko vijeće KPJ i za tehničkog sekretara. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu, u studenom [[1920.]] godine, izabran je za zastupnika KPJ za [[Modruško-riječka županija|Modruško-riječku županiju]]. Bio je tajnik (sekretar) Komunističkog poslaničkog kluba, a od [[rujan|rujna]] [[1923.]] godine tajnik Oblasnog sekretarijata [[Nezavisna radnička partija Jugoslavije|Nezavisne radničke partije Jugoslavije]] (NRPJ) i KPJ u Zagrebu. Na Trećoj zemaljskoj konferenciji KPJ izabran je za člana Izvršnog odbora Centralnog partijskog vijeća KPJ.<br />
<br />
Bio je delegat KPJ na Petom kongresu [[Kominterna|Kominterne]], a radio je u kongresnim komisijama: organizacijskoj, za talijansko pitanje te za nacionalno i kolonijalno pitanje. <br />
Kao zastupnik u Skupštini zalagao se za radničku i seljačku državu i sovjetsku republiku na raspravama o prijedlogu ustava Kraljevine SHS.<ref name="Sobolevski"/><br />
Zbog revolucionarne djelatnosti suđeno mu je kao istaknutom komunistu na tri velika procesa: "Diamantsteinovom" 1919., "[[Vidovdanski proces|Vidovdanskom]]" [[1922.]] (nakon [[atentat]]a na [[regent]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]], osuđen na dvije godine robije)<ref name="Sobolevski"/> i "Svibanjskom procesu" [[1925.]] godine (osuđen na 3 i pol godine robije ''"...po tačci 1, 2, Zakona o zaštiti države, zbog širenja usmene i pismene komunističke propagande."''<ref name="I. Očak">Ivan Očak, ''Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića'', Spektar, Zagreb, 1980., str. 183.</ref>{{fusg|1}}). Nakon presude od [[18. svibnja]] 1925. godine Ćopić je ostao u zatvoru Sudbenoga stola čekajući transport u Lepoglavu. Umjesto u Lepoglavu Ćopić je iz sudskoga zatvora odvezen u Bolnicu Milosrdne braće odakle je pobjegao i nakon toga emigrirao u [[Sovjetski Savez]], gdje je studirao na Međunarodnoj lenjinskoj školi. Od [[1930.]] do [[1931.]] godine bio je instruktor Kominterne pri [[Centralni komitet|Centralnom komitetu]] [[Komunistička partija Čehoslovačke|Komunističke partije Čehoslovačke]]. Član Politbiroa Centralnog komiteta KPJ je bio od [[1932.]] do [[1936.]] godine, predstavnik KPJ u Kominterni [[1934.]] i [[1935.]] godine i član delegacije KPJ na Sedmom kongresu Kominterne.<br />
<br />
Početkom [[1937.]] godine otišao je u [[Španjolska|Španjolsku]], gdje je bio politički komesar, a potom zapovjednik Petnaeste međunarodne brigade "Lincoln". Imao je čin potpukovnika [[Španjolske republikanske armije]]. U studenome [[1938.]] godine povučen je u [[Moskva|Moskvu]], gdje je uhićen i ubijen [[19. travnja]] [[1939.]] godine. Posmrtno je rehabilitiran odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a, [[10. lipnja]] [[1958.]] godine.<br />
<br />
== Intelektualni rad ==<br />
Vladimir Ćopić je surađivao u listovima ''Vsemirnaja revoljucija'', ''[[Borba (novine)|Borba]]'' (jedno vrijeme 1924. godine bio je i urednikom lista), ''Proleter'', ''Dimitrovac'' i drugima. Držao je predavanja na partijskoj školi u Moskvi i na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ). Preveo je djelo [[Vladimir Iljič Lenjin|Vladimira Iljiča Lenjina]] ''Imperijalizam kao najnovija etapa kapitalizma'' (1917.), ''Početnicu političke ekonomije'' (1923.) Aleksandra Bogdanova, a s [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]] 1938. godine prevodio je ''Kratki kurs Historije Svesavezne komunističke partije boljševika''.<ref>Očak, Ivan. ''Vladimir Ćopić kao novinar'', // ''Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu'', sv. 16, br. 1, (1989.), str. 185. - 198., {{Hrčak|id= 110559}}, str. 195., 197., pristupljeno 12. svibnja 2018.</ref><br />
<br />
== Bilješke ==<br />
#{{fusd|1}}Presuda mu je smanjena za mjesec dana koje je proveo u istražnome zatvoru.<ref name="I. Očak"/><br />
<br />
== Literatura ==<br />
* ''Enciklopedija Jugoslavije'' (knjiga treća). "Jugoslavenski leksikografski zavod", Zagreb, 1984. godina.<br />
<br />
== Izvori ==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
== Vanjske poveznice ==<br />
* [http://www.vinodol.com/senj/copic.html Vladimir Ćopić (Senjko), fotografija]<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Ćopić, Vladimir}}<br />
[[Kategorija:Životopisi, Senj]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski pravaški političari]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]<br />
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]</div>WikiSysop