Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Kategorija:Sveci' u '[[Kategorija:Svetci'

2026-01-28T03:46:51Z

Zamjena teksta - '[[Kategorija:Sveci' u '[[Kategorija:Svetci'

←Starija inačica		Inačica od 28. siječanj 2026. u 03:46
Redak 72:		Redak 72:

	[[Kategorija:Pape]]		[[Kategorija:Pape]]
	[[Kategorija:~~Sveci~~]]		[[Kategorija:Svetci]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T09:01:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Viktor I.
| latinsko_ime = Victor I.
| pravo_ime = ?
| slika = A mosaic representing Victor I, 14th Pope of the Catholic Church.jpg
| slika_širina = 150px
| papa_od = [[189.]]
| papa_do = [[199.]]
| prethodnik = [[Eleuterije]]<br>(~ [[175.]] - ~ [[189.]])
| nasljednik = [[Zefirin]]<br>([[199.]] – [[217.]])
| datum_rođenja = ?
| mjesto_rođenja = [[Afrika]]
| datum_smrti = [[199.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| grb =
| svetac = Svetac
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Koptska Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]]
| nadnevak spomendana =[[28. srpnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| glavna svetišta =
| imenjaci = Viktor
| fusnota =
|}}

'''Viktor I.''', [[papa]] od [[189.]] do [[199.]]

== Životopis ==

=== Podrijetlo ===
''[[Liber pontificalis]]'' navodi kako je podrijetlom iz [[Afrika|Afrike]], te da mu se otac zvao Felix. Time bi ovo bio prvi papa iz rimske provincije [[Afrika (rimska provincija)|Afrike]]. Uz ovaj izvor, i ''[[Liberijev katalog]]'' potvrđuje da mu je [[pontifikat]] trajao od [[186.]] do [[197.]] [[Euzebije Cezarejski|Euzebijev]] ''Ljetopis'' smješta početak Viktorova pontifikata u sedmu godinu vladavine [[Dodatak:Popis rimskih careva|cara]] [[Komod]]a ([[187.]]) i kaže da je trajao dvanaest godina. Isti autor u svojoj ''Crkvenoj povijesti'' ispravlja godinu početka pontifikata te ju smješta u devetu godinu Komodove vladavine, to jest [[189.]], i kaže da je ostao na rimskoj stolici deset godina.

=== Odnosi s carskim vlastima ===

U razdoblju zadnjih godina Komodove vlasti ([[180.]] – [[192.]]) i prvih godina vlasti [[Septimije Sever|Septimija Severa]] (od [[193.]]) rimska Crkva uživala je razdoblje mira i bez progona. Pozitivno mišljenje što ga je Komod imao o [[kršćanstvo|kršćanstvu]] obično se pripisuje nekoj ženi imenom Marcija. Prema svjedočanstvu sv. [[Hipolit Rimski|Hipolita Rimskog]] (''Philosophumena'', IX 12), ona je bila sklona kršćanima, a možda i sama kršćanka. Jednom je u palaču pozvala papu Viktora I. i tražila ga popis kršćana koji su bili osuđeni na [[prisilni rad]] u [[Sardinija|sardinijskim]] rudnicima, kako bi bili oslobođeni. Bilo je to prvi put da je [[Rimsko Carstvo]] pokušalo pregovarati s Crkvom i njezinim [[biskup]]om u vezi progonstava. Dobijena je tada sloboda za kršćane, a papa je poslao [[prezbiter]]a Hijacinta na Sardiniju kako bi oslobodio kršćane. Među njima bio je i budući papa [[Kalist I.]]

[[Irenej Lionski]] (''Adversus Haereses'', IV, XXX 1) javlja da su u to doba kršćani zauzimali mnoga važna mjesta na carskom dvoru. I [[Septimije Sever]], u prvim godinama svoga vladanja, pozitivno je gledao na kršćane, dajući im ključna mjesta na dvoru. Među tim kršćanima bio je i neki Prokul koji je liječio samoga cara. Car je štitio kršćane od poganskih napada, a njegov sin [[Karakala]] imao je dojilju kršćanku (Tertulijan, ''Ad Scapulam'', IV). U tom je razdoblju kršćanstvo napredovalo u samom gradu Rimu te su mu pristupali mnogi članovi bogatih i plemenitih obitelji (Euzebije Cezarejski, ''Crkvena povijest'', V, XXI).

=== Unutarnje stanje Crkve ===

==== Pitanje nadnevka Uskrsa ====
Nasuprot mirnom okruženju, iznutra je Crkva tada bila razdirana nemirima. Osobito se zaoštrila rasprava oko datuma [[Uskrs]]a. Rimski kršćani koji su se doselili iz azijskih provincija Carstva slavili su taj blagdan četrnaestog dana [[židovstvo|židovskoga]] mjeseca ''nisana'', bez obzira na dan u tjednu. Stoga su ih na [[latinski jezik|latinskom]] nazivali ''[[quartodecimani]]'' (četrnaesnici). To je izazvalo neslaganje u Rimu gdje se Uskrs slavio uvijek u nedjelju. Papa je nastojao ove kvartodecimance uvjeriti da prihvate rimski običaj. U tom je smislu pisao [[Efez|efeškom]] biskupu Polikratu i predložio mu da sazove azijske biskupe te rasprave ovo pitanje. To je ovaj i učinio, no u odgovoru Viktoru ustraje u slavljenju Uskrsa 14. nisana. Tada je Viktor sazvao u Rimu prvi poznati [[sinod]] biskupa iz [[Italija|Italije]], te pozvao sve biskupe iz središta pojedinih pokrajina da sazovu ostale biskupe i rasprave pitanje nadnevka Uskrsa. Odgovori su stigli iz svih krajeva tada poznatoga svijeta: sa sinoda u [[Palestina|Palestini]] kojem su predsjedali Teofil iz Cezareje i [[Narcis Jeruzalemski|Narcis iz Jeruzalema]]; sa sinoda u [[Pont (rimska provincija)|Pont]]u kojem je predsjedao starina Palma; iz zajednica u [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] čiji je biskup bio [[Irenej Lionski]]; od biskupa Bakhila iz [[Korint]]a i ostalih krajeva. Sve su ove zajednice bile mišljenja da Uskrs valja slaviti u nedjelju.

Papa Viktor koji je tada djelovao kao glava cijeloga kršćanstva pozvao je, nakon toga, azijske biskupe da napuste svoj običaj i prihvate slavljenje Uskrsa nedjeljom. Ako to ne bi prihvatili, izgubili bi zajedništvo s rimskom Crkvom. Nekim biskupima nije se svidio takav postupak, pa primjerice Irenej Lionski piše Viktoru da je bolje zauzeti pomirljiviji način i zadržati jedinstvo (Euzebije Cezarejski, ''Crkvena povijest'', V, XXIII-XXV).

Nema drugih podataka o tome kako je završilo ovo pitanje, osim da je postupno, kroz 3. stoljeće, rimski običaj općenito bio prihvaćen u cijeloj Crkvi. U samom Rimu papa je nametnuo svim kršćanima slavljenje Uskrsa u nedjelju, no to je izazvalo pobunu jedne skupine koju je predvodio neki istočnjak Blast, no ona nije imala većeg utjecaja.

==== Ostala pitanja ====
Papa Viktor imao je problema i s jednim rimskim [[prezbiter]]om imenom Florin, vjerojatno podrijetlom iz [[Mala Azija|Male Azije]]. Bio je dužnosnik carskoga dvora, a imao je priliku upoznati i svetog [[Polikarp]]a. Bio je pristao uz [[gnosticizam]] i počeo širiti [[Valentin (filozof)|Valentinov]] nauk. Irenej Lionski napisao je dva djela protiv njega i upozoravao Viktora na njegove spise koje je držao opasnima. Florin je bio uklonjen sa svojih mjesta u Crkvi i konačno [[ekskomunikacija|izopćen]] (Euzebije, ''Crkvena povijest'', V, XV 20).

Za Viktorova pontifikata, neki bogati kršćanin imenom Teodat Bizantski, stigao je u Rim i počeo propovijedati krivi nauk o [[Isus|Kristu]]. Tvrdio je da je Krist bio samo čovjek prosvijetljen [[Duh Sveti|Duhom Svetim]] i obdaren nadnaravnim moćima. Takvo se [[hereza|krivovjerje]] naziva [[adopcionizam]]. Papa je osudio ovo krivovjerje i izopćio Teodata, no ovaj je osnovao svoju zajednicu koja je neko vrijeme imala priličan utjecaj. [[Tertulijan]] navodi da je Viktor mogao doći u dodir i s [[montanizam|montanizmom]], no o tome nema drugih dokaza.

== Viktorova djela ==
[[Sveti Jeronim]] označuje ovog papu kao prvog pisca koji je pisao [[teologija|teološka]] djela na latinskom, te ga spominje u svojim djelima ''[[De viris illustribus (Jeronim)|De viris illustribus]]'':

{{citat|Viktor, trinaesti biskup grada Rima, pisac određenih djela o pitanju Uskrsa i drugom, vladao je Crkvom deset godina pod Severom.}}

Dotada su svi crkveni spisi bili na [[grčki jezik|grčkom jeziku]]. Osim pisama o pitanju Uskrsa, nisu nam poznati druga Viktorova djela. Moguće je da je upravo za njegova pontifikata u Rimu sastavljen [[kanon]] [[Biblija|Svetog pisma]], koji je djelomično sačuvan u [[Muratorijev kanon|Muratorijevu kanonu]], što je naznačilo i konačan prelazak s grčkog na latinski. Vjerojatno je u njegovo vrijeme započelo i slavljenje [[liturgija|liturgije]] na latinskom jeziku, a ne više na grčkom, no tek će u 4. stoljeću to postati opće prihvaćeno na Zapadu.

''Liber pontificalis'', uz rješavanje pitanja nadnevka Uskrsa, ovom papi pripisuje i uvođenja u stalež [[kler]]a određene skupine koja je nosila ime ''sequentes'', no nije jasno koje su službe pripadale toj skupini. Ipak, čini se da ta bilješka nema povijesne podloge. Slično vrijedi i za odredbu o [[krštenje|krštenju]] u slučaju nužde.

== Mučeništvo i štovanje ==

Unatoč razdoblju mira u vrijeme njegova pontifikata, papa Viktor podnio je mučeničku smrt pod carem Septimijem Severom, te je pokopan u blizini [[sveti Petar|Petrova]] groba. [[Katolička Crkva|Katolička]], [[Pravoslavlje|Pravoslavna]] i [[Koptska Crkva]] štuju ga kao [[svetac|sveca]] (u ovoj posljednjoj ime mu je ''Boktor''). [[Rimski martirologij]] o njemu kaže:

{{citat|28. srpnja - U Rimu mučeništvo svetog Viktora prvog, pape i mučenika.}}

{{pape}}

[[Kategorija:Pape]]
[[Kategorija:Sveci]]

Viktor I. - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Kategorija:Sveci' u '[[Kategorija:Svetci'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica