WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-02T13:24:31Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 2. lipanj 2025. u 13:24
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ujedinjenje Italije'''-->~~{{Povijest Italije}}		{{Povijest Italije}}
	'''''Risorgimento''''' ([[talijanski]]) je bio pokret za ujedinjenjem [[Italija\|Italije]] revolucionarnim putem u 19. stoljeću. Stvaranje Kraljevine Italije bio je rezultat napora talijanskih nacionalista i [[Savojska dinastija\|savojskih]] monarhista za stvaranjem ujedinjenog kraljevstva koje bi obuhvaćalo cijeli [[Apeninski poluotok]]. Zadnja takva država bilo je [[Rimsko Carstvo]].		'''''Risorgimento''''' ([[talijanski]]) je bio pokret za ujedinjenjem [[Italija\|Italije]] revolucionarnim putem u 19. stoljeću. Stvaranje Kraljevine Italije bio je rezultat napora talijanskih nacionalista i [[Savojska dinastija\|savojskih]] monarhista za stvaranjem ujedinjenog kraljevstva koje bi obuhvaćalo cijeli [[Apeninski poluotok]]. Zadnja takva država bilo je [[Rimsko Carstvo]].
	Dvije najistaknutije i najradikalnije osobe ovog pokreta su [[Giuseppe Mazzini]] i [[Giuseppe Garibaldi]], dok uz njih stoje umjereniji i konzervativniji [[Camillo Benso di Cavour\|grof Cavour]] i [[Viktor Emanuel II.]], koji je postao prvim kraljem Ujedinjene Italije.		Dvije najistaknutije i najradikalnije osobe ovog pokreta su [[Giuseppe Mazzini]] i [[Giuseppe Garibaldi]], dok uz njih stoje umjereniji i konzervativniji [[Camillo Benso di Cavour\|grof Cavour]] i [[Viktor Emanuel II.]], koji je postao prvim kraljem Ujedinjene Italije.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T05:21:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Povijest Italije}}
'''''Risorgimento''''' ([[talijanski]]) je bio pokret za ujedinjenjem [[Italija|Italije]] revolucionarnim putem u 19. stoljeću. Stvaranje Kraljevine Italije bio je rezultat napora talijanskih nacionalista i [[Savojska dinastija|savojskih]] monarhista za stvaranjem ujedinjenog kraljevstva koje bi obuhvaćalo cijeli [[Apeninski poluotok]]. Zadnja takva država bilo je [[Rimsko Carstvo]].
Dvije najistaknutije i najradikalnije osobe ovog pokreta su [[Giuseppe Mazzini]] i [[Giuseppe Garibaldi]], dok uz njih stoje umjereniji i konzervativniji [[Camillo Benso di Cavour|grof Cavour]] i [[Viktor Emanuel II.]], koji je postao prvim kraljem Ujedinjene Italije.

==Stvaranje Kraljevine Italije==
<gallery>
Slika:Italia1859.png|<center>[[1859.]]<center>
Slika:Italia1860.png|<center>[[1860.]]<center>
Slika:RegnoItalia1861.png|<center>[[1861.]]<center>
Slika:RegnoItalia1870.png|<center>[[1870.]]<center>
</gallery>
[[Datoteka:Francesco Hayez 041.jpg|mini|150px|lijevo|<center>Grof [[Camillo Benso di Cavour]], prvi talijanski premijer i vođa monarhističkog pokreta za ujedinjenje u sjevernoj Italiji<center>]]
[[Datoteka:Giuseppe Garibaldi (1866).jpg|mini|200px|<center>[[Giuseppe Garibaldi]] [[1866.]] god.<center>]]
Italija je i nakon [[1848.]] godine ostala podijeljena, no svijest o pripadnosti jednoj naciji je sve više jačala među [[Talijani]]ma. Također, zbog jakog gospodarskog razvoja u sjevernoj Italiji, potreba za jedinstvenim tržištem, tj. za ujedinjenjem talijanskih država se pojačavala.

[[Kraljevina Sardinija]] ([[Pijemont]]) bila je gospodarski najrazvijenija. Zbog toga je grof [[Camillo Benso di Cavour]], pijemontski predsjednik vlade, nastojao, uz pomoć [[Francuska|Francuske]], sjediniti talijanske države. Kada su se [[Napoleon III.]] i Cavour odlučili na rat protiv [[Austrija|Austrije]], [[Lombardija]] i [[Venecija]] su trebale pripasti Pijemontu, a [[Nica]] i [[Savoja]] Francuskoj. God. [[1859.]] kod [[Bitka kod Solferina|Solferina]] Austrija je poražena. Kraljevina Sardinija je uspješno pobijedila Austriju u [[Austrijsko-sardinijski rat|Drugom ratu za nezavisnost Italije]] čime je [[Kraljevstvo Lombardije i Venecije]] oslobođeno austrijske vlasti. U [[Krimski rat|Krimskom ratu]] je kraljevina zadobila kao saveznike [[Velika Britanija|Britaniju]] i [[Francuska|Francusku]] koji su joj pomogli u ostvarenju mogućnosti ujedinjenja Italije. Budući da je Sardinija ovisila o francuskoj zaštiti, [[1860.]] je ustupila Francuskoj dio teritorija kako bi održala povoljne odnose. Napoleon se iznenadno povukao iz rata, te su Talijani, nezadovoljni time, razvrgli savez s Francuskom. U isto vrijeme u [[Parma|Parmi]], [[Modena|Modeni]] i [[Toskana|Toskani]] dolazi do ustanka i one se [[1860.]] priključuju Pijemontu. Nastavljaju se revolucionarni pokreti i težnje talijanskih država za sjedinjenje s Kraljevinom Sardinijom.

God. 1860. u [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskom Kraljevstvu]] izbija ustanak na čije čelo staje [[Giuseppe Garibaldi]]. Tako je srušena apsolutna vlast [[Burboni|Burbona]] u [[Napulj]]u. Da bi pokušao umanjiti značaj Garibaldijevog republikanskog pokreta za ujedinjenje, Cavour organizira pobune u [[Papinska država|Papinskoj državi]], te kasnije iskorištava te pobune kao izgovor za napad na tu zemlju. Iako je ovaj napad izazvao nezadovoljstvo među katolicima, Cavour je invaziju opravdavao kao pokušaj zaštite [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličke Crkve]] od protusvećenski nastrojenih Garibaldijevih republikanaca. Na kraju je samo manji dio Papinske države oko Rima ostao pod kontrolom [[papa|pape]] [[Pio IX.|Pia IX.]] Unatoč razlikama, Cavour je 1860. dopustio priključenje Garibaldijeve južne Italije Pijemontu i Sardiniji. Tako je [[1861.]] god. stvorena [[Kraljevina Italija]].
[[Datoteka:Vittorio Emanuele II ritratto.jpg|mini|150px|<center>Kralj [[Viktor Emanuel II.]], prvi kralj ujedinjene Italije<center>]]
Kralj Kraljevine Sardinije, [[Viktor Emanuel II.]] iz [[Savojska dinastija|Savojske dinastije]] proglašen je [[Kralj Italije|kraljem Italije]]<ref>Time je ovaj naslov prvi put upotrebljen nakon [[Napoleon]]ove abdikacije</ref>.

==Pripajanje Venecije i Papinske države==

Nakon ujedinjenja većeg dijela Italije, napetosti između monarhista i republikanaca dosegle su svoj vrhunac. U travnju 1861. Garibaldi je ušao u talijanski parlament optužujući Cavoura za podjelu Italije i spominjući mogući građanski rat između njegovih snaga na jugu i kraljevskih snaga na sjeveru. Dva mjeseca kasnije Cavour umire i tijekom ovog razdoblja političke nestabilnosti Garibaldi biva uhićen [[1862.]] godine.

Godine [[1866.]], pruski premijer [[Otto von Bismarck]] nudi Viktoru Emanuelu II. savez s [[Pruska|Pruskom]] u [[Austrijsko-pruski rat|Austrijsko-pruskom ratu]]. Za uzvrat Pruska bi dopustila pripojenje [[Venecija|Venecije]] Italiji, koja je dotad bila pod austrijskom kontrolom. Time je počeo [[Treći rat za nezavisnost Italije]] u kojem slabo organizirana talijanska vojska nije imala previše uspjeha protiv Austrije, ali je zbog pruske pobjede [[1866.]] godine, omogućeno pripajanje Venecije Italiji. Time je jedino [[Rim]] ostao izvan ujedinjene Italije.

Godine [[1870.]], izbio je [[Francusko-pruski rat]], zbog čega su Francuzi povukli svoje snage iz Rima. Pruskom pobjedom nad Francuskom, Italija je dobila mogućnost zauzimanja Papinske države, koja je bila pod francuskom zaštitom. Time je završen proces ujedinjenja Italije, nakon čega je [[Rim]] postao [[prijestolnica]] jedinstvene države.

Gospodarsko stanje u ujedinjenoj Italije bilo je iznimno loše: industrija i prijevoz su bili loše razvijeni, zemljom je vladalo iznimno siromaštvo (pogotovo u južnom dijelu) i nepismenost, a samo mali broj bogatih Talijana imali su pravo glasa. Pokret ujedinjenja uvelike je ovisio o potpori stranih snaga.

Nakon zauzimanja Rima od francuskih snaga [[Napoleon III.|Napoleona III.]] 1870. godine, odnosi između Italije i [[Vatikan]]a ostali su napeti idućih šezdeset godina, a pape su sebe smatrali zarobljenicima unutar Vatikana. Rimokatolička Crkva često se protivila odlukama talijanske vlade i pozivala katolike da ne glasaju na izborima. Tek [[1929.]] uspostavljeni su normalni odnosi između Italije i Vatikana.

==Bilješke==
{{izvori}}

==Poveznice==
* [[Kraljevina Italija]]
* [[Talijanski iredentizam]]

{{europski narodni preporodi}}

[[Kategorija:Povijest Italije (1815. – 1871.)]]

Ujedinjenje Italije - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica