WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-24T23:57:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Tvornica Zsolnay''', mađarska tvrtka iz [[Pečuh]]a, poznata po svojoj [[keramika|keramici]] i [[porculan]]u. Zsolnayeva keramika i porculan poznati su po umjetničkoj izradi i tehnici u bojama.<ref name="magazin HRT">[https://magazin.hrt.hr/403596/hrt-ova-ekipa-u-posjetu-muzeju-i-kulturnoj-cetvrti-zsolnay-u-pecuhu Magazin HRT] Autor: Melita Homa: ''HRT-ova ekipa u posjetu muzeju i kulturnoj četvrti Zsolnay u Pečuhu'' 5. rujna 2017. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>

Sredinom 19. stoljeća počela je raditi [[tvornica]]. Pokrenuta je [[1853.]] godine. Bila je to mala radionica i manufaktura.<ref name="magazin HRT"/><ref name="Glas Slavonije">[http://www.glas-slavonije.hr/vijest.aspx?id=163379 Glas Slavonije] Vesna Latinović: Zsolnay simbol je i brend, 24. ožujka, 2012. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>
U proizvodnju i osmišljavanje tehnika i dizajna bila uključena cijela obitelj Zsolnay. Isprve je tvornica proizvodila samo keramiku ali ne i porculan. Tvornica je u narednom razdoblju imala zlatne dane.<ref name="magazin HRT"/>
Izrasli su u svjetskog keramičarskog diva u vrijeme Austro-Ugarske. <ref name="Glas Slavonije"/> Svugdje po Pečuhu se vidi bogata ostavština Zsolnayeva rada. Do kraja 19. stoljeća tvornica se bavila svim granama proizvodnje keramike. Proizvodili su [[uporabni predmet|uporabne predmete]], [[ukrasna posuda|ukrasne posude]], [[podna pločica|podne pločice]], [[peć]]i i osobito [[građevinski element|građevinske elemente]] za kojima je onda bila velika potražnja zbog izgradnje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]. [[Robna marka]] Zsolnay tad je bila svjetski poznata. Na području građevine Zsolnayi izumili su [[pirogranit]], kojim je mijenjan [[klesani kamen]]. Pirogranit je postao dijelom [[mađarska secesija|mađarske secesije]], tada vrlo modernom. U svezi s njom je tehnika eozin. Eozin je jedan od ishoda Zsolnayevih pokusa. Najpoznatiji je izum [[Vilmos Zsolnay|Vilmosa Zsolnaya]] (u. 1900.). [[Eozin]] je tehnika koja predmetima daje poseban smanjeni sjaj, a postupak te tehnika je i danas tajna.<ref name="magazin HRT"/>

Tvornicu su gradila četiri naraštaja obitelji Zsolnay, počevši s Vilmosem. Nastavile su njegova djeca, kćeri Terezom i Julijom, sin Miklósem pa dalje ostali. Obiteljska manufaktura originalne unikatne keramike i njihov obiteljski dom razvijao se. Poslije Drugoga svjetskog rata postala je gotovo ruševina.<ref name=Oblizeki>[http://oblizeki.com/pecuh-i-zlatni-baranjski-trokut-ili-cetiri-nezaboravna-madarska-dana-19483 Oblizeki] Božica Brkan: ''Pečuh i Zlatni baranjski trokut ili četiri nezaboravna mađarska dana'' 23. studenoga 2016. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref> 80-ih godina 20. stoljeća europska je i time mađarska [[industrija keramike]] zapala u krizu. <ref name="Glas Slavonije"/> Zbog smanjene potražnje, bili su veliki rezovi radnih mjesta.<ref name="magazin HRT"/> Od 2.000 radnika iz vremena krize 1980-ih, ostalo je danas oko 200.<ref name="Glas Slavonije"/> Puno je tvorničkih zgrada ostalo prazno. Da bi se sačuvalo veliki tvornički kompleks od propadanja, posegnuli su za svjetskim trendom, da se napuštena [[industrijska arhitektura|industrijska zdanja]] ponovne nasele i daju im novi sadržaj. Opstanak tvorničkog kompleksa riješili su otvaranjem [[Kulturna četvrt Zsolnay|Kulturne četvrti Zsolnay]]. Tako je na mjestu nekadašnjeg tvorničkog kompleksa nedavno izrasla kulturna četvrt Zsolnay, u vrijeme kada je Pečuh proglašen [[europska prijestolnica kulture|europskom prijestolnicom kulture]] [[2010.]] godine. Sasvim je obnovljen tvornički kompleks.<ref name="magazin HRT"/> Proizvodnju su ostavili izvan Kulturne četvrti, a u četvrti su manje radionice za lijevanje bronce i keramike, brojni izložbeni prostori, galerija suvremene umjetnosti, igraonice, stara je tvornica preuređena u atelje, u tvorničkoj hali je velika knjižnica. Sastavni dio projekta je Sveučilišna četvrt koju s ostalim dijelom Kulturne četvrti povezuje [[pješački most]].<ref name="Glas Slavonije"/> Tijekom priprema oko projekta Pečuh - [[Europska prijestolnica kulture]], rodila se ideja da bi trebalo „probuditi“ suradnju tvornice porculana Zsolnay i suvremene likovne umjetnosti te industrijskog dizajna. U prošlosti je tvornica Zsolnay njegovala je i poticala suvremene pristupe, pa su surađivali svjetski poznata imena poput mađarskog secesijskog umjetnika Rippl Ronai Jozefa i njegovog učenika pečuškog likovnog umjetnika Martyn Ferenca, sve do svjetski poznatog op-art majstora rođenog u Pečuhu Viktora Vasarelyja. Deset vrhunskih umjetnika je 2008. godine temeljeći se na staroj Zsolnayevoj tehnici stvorilo niz originalnih i unikatnih suvremenih djela prilagođenih [[masovna proizvodnja|masovnoj proizvodnji]] i praktičnoj uporabi. Od prvog Zsolnaijevog međunarodnog simpozija keramike do danas stvarana su sve suvremenija tematsko-tehnološka i idejna rješenja, koja se predstavili na završnoj zajedničkoj izložbi. Uspjeh je postignu, i robna marka Zsolnay je ostala, opstala i obogaćena suvremenim autorskim pristupom. <ref>[https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=60907 Culturenet.hr] (M.K., 14.10.2014) Izložba: Zsolnay - porculan i još dosta toga... 15. 10.2014. - 30.10.2014. Zagreb; Galerija Karas, Praška 4. (pristupljeno 6. prosinca 2019.)</ref>
Život tvorničkom kompleksu udahnuli su novi sadržaji. Istaknute su dvije velike privatne zbirke, ''Zbirka Gyugi'', koju je darovao gradu mađarski emigrant iz SAD [[László Gyugyi]] koji je kad je Pečuh postao prijestolnica kulture dogovorio da će zbirku od 600 predmeta darovati gradu.<ref name="magazin HRT"/> Domovini se odužio prikupivši krasne primjerke Zsolnayeve ukrasne keramike iz različitih razdoblja. Zbirka je smještena u vili Julije Zsolnay i njezina supruga Poljaka Tadea Sikorskoga, graditelja.<ref name=Oblizeki/>

Druga zanimljiva zbirka je zbirka uporabnih predmeta ružičaste [[glazura|glazure]], što je onda bila neuobičajena boja za glazuru.<ref name="magazin HRT"/> Zsolnayeva četvrt fantastičan je spoj indutrijske i kulturne baštine i izgledom sliči Gaudijev dio Barcelone ili Hindertwasserov dio Beča.<ref name=Oblizeki/>

Vrijedne predmete od ove keramike i porculana čuva je u najstarijem pečuškom muzeju, [[Muzej Zsolnay|Muzeju Zsolnay]], i u Kulturnoj četvrti Zsolnay. Tvornica i danas radi. U njoj se danas proizvode unikatni komadi i za restauraciju starih građevina. Za proizvesti pojedine skupocjene predmete treba nekoliko tjedana mukotrpnog rada. <ref name="magazin HRT"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Gospodarstvo Mađarske]]
[[Kategorija:Umjetnost]]

Tvornica Zsolnay - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica