Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

2026-03-10T01:30:10Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 01:30
Redak 54:		Redak 54:
	=== O Svetom pismu ===		=== O Svetom pismu ===

	Ponajprije je sabor potvrdio vrijednost [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|Nicejsko-carigradskog vjerovanja]]{{~~wikizvorM~~\|[[s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|tekst]]}} (treća sjednica), a potom je (na četvrtoj sjednici) izglasan i dekret po kojem su [[deuterokanonske knjige]] ravnopravni dio Svetog pisma (protiv Lutherova smještanja tih knjiga među [[apokrifi\|apokrife]]). Latinski prijevod Biblije, [[Vulgata]], potvrđen je kao autoritativan tekst Svetog pisma. Zatim je donesen dekret da svaki katolik koji ne priznaje da je Adam povijesna osoba i da je izbačen iz Edena nakon grijeha koji je naškodio cijelom čovječanstvu spada pod antanemu na 5. sjednici(17.6.1546.). Tako je Katolička Crkva podržala [[kreacionizam]] tj. doslovno čitanje Biblije.		Ponajprije je sabor potvrdio vrijednost [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|Nicejsko-carigradskog vjerovanja]]{{HIEizvorM\|[[s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|tekst]]}} (treća sjednica), a potom je (na četvrtoj sjednici) izglasan i dekret po kojem su [[deuterokanonske knjige]] ravnopravni dio Svetog pisma (protiv Lutherova smještanja tih knjiga među [[apokrifi\|apokrife]]). Latinski prijevod Biblije, [[Vulgata]], potvrđen je kao autoritativan tekst Svetog pisma. Zatim je donesen dekret da svaki katolik koji ne priznaje da je Adam povijesna osoba i da je izbačen iz Edena nakon grijeha koji je naškodio cijelom čovječanstvu spada pod antanemu na 5. sjednici(17.6.1546.). Tako je Katolička Crkva podržala [[kreacionizam]] tj. doslovno čitanje Biblije.

	=== O opravdanju ===		=== O opravdanju ===

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T04:49:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Ekumenski sabor
|naziv=Tridentski sabor
|datum=[[1545.]] – [[1563.]]
|prihvaćen=[[Katolička Crkva]]
|prethodni=[[Peti lateranski sabor]]
|sljedeći=[[Prvi vatikanski sabor]]
|sazvao=papa [[Pavao III.]]
|predsjedao=pape [[Pavao III.]], [[Julije III.]], [[Pio IV.]]
|sudionici=oko 255 na završnom zasjedanju
|teme=[[protestantizam]], [[protureformacija|katolička obnova]]
|odluke=16 dogmatskih dekreta koji pokrivaju mnoge vidove katoličke vjere
|odbacuju=protestanti
}}
'''Tridentski sabor''' je devetnaesti [[ekumenski sabor]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]. Održan je u razdoblju od [[13. prosinca]] [[1545.]] do [[4. prosinca]] [[1563.]] u Tridentu (današnji [[Trento]] u [[Italija|Italiji]]), kao odgovor na [[teologija|teološke]] i [[ekleziologija|ekleziološke]] izazove što ih je postavila [[Reformacija]]. Na ovom je saboru potvrđen nauk Katoličke Crkve o spasenju, [[sedam svetih sakramenata|sakramentima]], [[Biblija|biblijskom]] kanonu, a nakon njega ujednačen je način slavljenja [[misa|mise]] u cijeloj Crkvi.

== Prethodni događaji ==

Nakon što je papa [[Lav X.]] objavio papinsku bulu ''Exurge Domine'' ([[1520.]]), [[Martin Luther]] spalio je taj dokument i zatražio da se sazove opći sabor. Njemački zemaljski sabori pridružili su se [[1522.]] tom zahtjevu, a ideju je podržavao i [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva]] kao način ponovnog ujedinjenja Crkve i primirenja sukoba oko Reformacije.

Papa [[Klement VII.]] ([[1523.]] – [[1534.]]) otvoreno se protivio ideji o sazivanju ekumenskog sabora, podržavajući u tome francuskoga kralja [[Franjo I., kralj Francuske|Franju I.]] Osim toga, nakon bule ''Execrabilis'' što ju je [[1460.]] objavio papa [[Pio II.]], te njegovog odgovora Kölnskom sveučilištu [[1463.]], u kojima je odbacio teoriju o vlasti općeg crkvenog sabora nad papom što ju je bio proklamirao [[Sabor u Konstanzu]], svi su pape nastojali izbjeći sazivanje ekumenskog sabora.

Ipak, papa [[Pavao III.]] uvidio je da nije više riječ samo o nekoliko protestantskih propovjednika, nego da su i različiti knezovi i ostali vladari prihvatili nove ideje. Stoga je želio sazvati sabor, no kad je to predložio kardinalima, naišao je na jednoglasno odbijanje. Unatoč tome, poslao je nuncije širom [[Europa|Europe]] kako bi predstavio svoju zamisao. [[Francuska]] i većina [[Njemačka|njemačkih]] protestanata odbili su poziv. Budući da je Karlo V. inzistirao da se sabor održi, papa ga je sazvao prvotno u [[Mantova|Mantovi]], a potom u Trentu. U to je vrijeme to bio slobodan grad [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] s knezom-biskupom na čelu.

== Zasjedanja Tridentinskog sabora ==

[[Datoteka:Tridentinum.jpg|mini|300px|desno|''Zasjedanje Tridentinskog sabora [[1563.]]'' Paolo Farinatis (?) (naslikano u 2. polovici 16. stoljeća.)]]
Sabor je sazvan za [[13. prosinca]] [[1545.]], kada je svečano i otvoren u tridentskoj katedrali sv. Vigilija. U ožujku [[1547.]], zbog straha od kuge, premješten je u [[Bologna|Bolognu]], a [[17. rujna]] [[1549.]] odgođen na neodređeno vrijeme. Ponovno ga je [[1. svibnja]] [[1551.]] u Trentu otvorio papa [[Julije III.]], no ubrzo je prekinut zbog pobjede Mauricija, saskoga vojvode, nad carom Karlom V. Na kraju je sabor [[18. siječnja]] [[1562.]] ponovno sazvao papa [[Pio IV.]], a konačno su zasjedanja završena [[4. prosinca]] [[1563.]]

Povijest sabora može se podijeliti u tri glavna razdoblja: od 1545. do 1549., od 1551. do 1552., i od 1562. do 1563. Najznačajnije je ovo posljednje razdoblje zbog donošenja dogmatskih dekreta. Broj sudionika rastao je prema završnim sjednicama sabora, a dekrete je potpisalo 255 sudionika, uključujući i četvoricu papinih izaslanika, dvojicu kardinala, trojicu patrijarha, 25 nadbiskupa i 168 biskupa. Od toga, dvije trećine bili su Talijani.

== Ciljevi sabora ==

Tridentinski sabor imao je dva glavna cilja: riješiti pitanje [[protestantizam|protestantizma]] i potaknuti obnovu u Crkvi.

Većina je sudionika sabora željela osuditi protestantski nauk, te definirati doktrinu [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] u svim točkama koje su bile dovedene u pitanje. Istina je da je car zamislio ovaj sabor kao priliku pruženu protestantima da ih se sasluša, pa je u vrijeme drugog razdoblja zasjedanja sabora (1551.-1552.) omogućio da se dvaput pozovu protestanti, a sam je sabor izdao jamstveno pismo (na trinaestoj sjednici), te ponudio pravo na raspravu, ali ne i pravo glasa. [[Philipp Melanchthon]] i [[Johannes Brenz]], s još nekoliko njemačkih protestanata, krenuli su 1552. prema Trentu, no, jer im nije zajamčeno pravo glasa, a i zbog sukoba saskoga vojvode i cara, nisu sudjelovali u sjednicama sabora.

Obnova u Crkvi trebala se postići uređivanjem crkvene discipline i uprave. Ova su pitanja donekle dotaknuta na [[Peti lateranski sabor|Petom lateranskom saboru]] za papa [[Julije II.|Julija II.]] i [[Lav X.|Lava X.]], no problem je ostao prisutan, te se pokazao kao jedan od sekundarnih povoda Reformacije.

== Tijek sabora ==

[[Datoteka:Council_of_Trent.JPG|mini|300px|desno|''Tridentinski sabor u crkvi sv. Marije Velike'' (nepoznati autor, oko 1600.)]]
Održano je dvadeset i pet javnih sjednica, no gotovo polovica od njih odnosile su se na formalnosti. Glavnina posla obavljala se u odborima i kongregacijama, a čitavo vođenje sabora bilo je u rukama papinih izaslanika. Sabor je donio odluke kako bi se suzbile neke od najočitijih zloporaba, a uveo je i reformu u pitanju dijeljenja [[oprost]]a, što je bilo jedno od glavnih pitanja na početku Reformacije. Isto tako, donijete su odluke o obnovi redovničkog života, o školovanju [[kler]]a, o obvezi [[biskup]]a da prebiva u svojoj biskupiji, te o zabrani dvoboja. Premda je nekolicina sudionika pokazivala umjerenu naklonost prema stavovima reformatora o prvenstvu [[Biblija|Svetoga pisma]] i o opravdanju samom vjerom, sabor ni u čemu nije izašao ususret protestantima.

Odlučeno je, tako, da Crkva ima posljednju riječ u tumačenju Svetog pisma, a kršćanin koji se ne bi podložio crkvenom tumačenju imao je biti proglašen [[hereza|heretikom]]. Usto, Biblija i crkvena Pradaja ravnopravni su izvori objave.

Protiveći se Lutherovom nauku o spasenju samo po vjeri, sabor je naglasio da se do spasenja dolazi vjerom i djelima.

Također je odlučeno da su oprosti ispravni izrazi vjere.

== Dekreti i kanoni ==

Doktrinalne odluke sabora podijeljene su u ''dekrete'' koji sadrže pozitivne izjave o [[dogma]]ma, te u ''kanone'' koji osuđuju određene protestantske poglede, te se zaključuju riječima »''anathema sit''« (neka bude ''anathema'').

=== O Svetom pismu ===

Ponajprije je sabor potvrdio vrijednost [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje|Nicejsko-carigradskog vjerovanja]]{{wikizvorM|[[s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje|tekst]]}} (treća sjednica), a potom je (na četvrtoj sjednici) izglasan i dekret po kojem su [[deuterokanonske knjige]] ravnopravni dio Svetog pisma (protiv Lutherova smještanja tih knjiga među [[apokrifi|apokrife]]). Latinski prijevod Biblije, [[Vulgata]], potvrđen je kao autoritativan tekst Svetog pisma. Zatim je donesen dekret da svaki katolik koji ne priznaje da je Adam povijesna osoba i da je izbačen iz Edena nakon grijeha koji je naškodio cijelom čovječanstvu spada pod antanemu na 5. sjednici(17.6.1546.). Tako je Katolička Crkva podržala [[kreacionizam]] tj. doslovno čitanje Biblije.

=== O opravdanju ===

Za opravdanje je rečeno da se zadobiva vjerom i djelima (na šestoj sjednici), što se protivi protestantskom nauku o opravdanju po samoj vjeri. Također je odbačen i nauk o tome da čovjek može tek pasivno prihvaćati djelovanje milosti.

=== O sakramentima ===

Od svih saborskih dekreta, najveću težinu imaju oni o [[sedam svetih sakramenata]]. Potvrđeno je svih sedam sakramenata, a za [[Euharistija|Euharistiju]] je naglašeno da je istinska žrtva i sakrament (na 13. i 22. sjednici), u kojem je u kruhu i vinu, po posvetnoj molitvi, Krist »stvarno, istinski i bitno prisutan.« Premda se na saboru govorilo i o [[Pretvorba (transupstancijacija)|transupstancijaciji]], ovaj izraz [[skolastika|skolastičke]] teologije nije postao dijelom dogme. Riječ je o izrazu kojega su reformatori naročito kritizirali, te su umjesto njega predlagali, primjerice, izraz »konsupstancijacija« (tako Martin Luther).

Misna žrtva može se, prema odluci sabora, prikazati za žive i za mrtve. Također je potvrđeno da je Krist [[apostol]]ima predao svećeničku vlast riječima izgovorenim na Posljednjoj večeri: »Ovo činite meni na spomen.« Potvrđen je i običaj pričesti laika pod samo jednom prilikom (samo kruhom), ostavljajući papi pravo da odluči drugačije.

Sveti red označen je kao »neizbrisiv pečat« (23. sjednica) na duši. Svećeništvo [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] zauzima, prema Tridentinskom saboru, mjesto [[Stari zavjet|starozavjetnog]] [[levi (pleme)|levitskog]] svećeništva.

U dekretima o ženidbi (24. sjednica), naglašena je uzvišenost [[celibat]]a za [[kler]]ike, osuđen je konkubinat, a za valjanost braka odlučeno je da mora biti sklopljen pred svećenikom i dvoje svjedoka. Također je odlučeno da, u slučaju razvoda, nevina strana može ponovno sklopiti brak tek nakon smrti supruga ili supruge, pa i kad je riječ o preljubu.

=== Ostala pitanja ===

Na posljednjoj, 25. sjednici, potvrđen je nauk o [[Čistilište|Čistilištu]], kao i običaj zazivanja zagovora svetaca, te štovanje relikvija. Također je potvrđena i praksa davanja [[oprost]]a, uz određivanje nekih preporuka na tom polju, kako ne bi došlo do zloporaba.

Na 18. sjednici ([[1562.]]) sabor je imenovao odbor koji je imao sastaviti [[Index Librorum Prohibitorum|''indeks'' zabranjenih knjiga]], no taj je posao na kraju prepušten papi, kao što je bio slučaj i s pripravom [[katekizam|katekizma]], te obnovom [[brevijar]]a i [[misal]]a.

=== Ratifikacija odluka ===

Papa [[Pio IV.]] potvrdio je [[26. siječnja]] [[1564.]] papinskom bulom ''Benedictus Deus'' odluke Tridentinskog sabora, te zatražio od katolika da ih se strogo pridržavaju, te pod prijetnjom [[ekskomunikacija|ekskomunikacije]] zabranio svako njihovo neovlašteno tumačenje, pridržavajući to pravo samo papi.

== Nakon sabora ==

Indeks zabranjenih knjiga (''Index librorum prohibitorum'') objavljen je [[1564.]], a s papinom su dozvolom izašli ''Ispovijest tridentinske vjere'' i ''Tridentinski katekizma'' ([[1566.]]), ''Brevijar'' ([[1568.]]), ''Misal'' ([[1570.]]), te novo izdanje ''Vulgate'' ([[1590.]] i [[1592.]]).

Saborski su dekreti objavljeni u [[Italija|Italiji]], [[Portugal]]u, [[Poljska|Poljskoj]], te u katoličkim zemljama u [[Njemačka|Njemačkoj]] na [[Augsburški sabor|Augsburškom saboru]] [[1566.]] U [[Španjolska|Španjolskoj]], [[Nizozemska|Nizozemskoj]] i na [[Sicilija|Siciliji]] prihvatio ih je španjolski kralj [[Filip II., kralj Španjolske|Filip II.]], ukoliko ne utječu na njegove kraljevske ovlasti. U [[Francuska|Francuskoj]] kralj je službeno prihvatio samo doktrinalne odluke sabora, a disciplinske su prihvaćene na mjesnim crkvenim [[sinod]]ima. U [[Engleska|Engleskoj]] nije bilo pokušaja objave odluka sabora, a Pio IV. poslao je pismo s dekretima škotkoj kraljici, no ona se nije usudila objaviti ih zbog opasnosti koja joj je prijetila od [[John Knox|Johna Knoxa]] i reformatora.

== Izvor ==
http://www.nacija.hr/index.php/vjera/136-negirati-adama-kao-povijesnu-osobu-znaci-anatemu

== Poveznice ==

*[[Reformacija]]
*[[Protureformacija]]
*[[Martin Luther]]
*[[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva]]

== Vanjske poveznice ==

[http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2008/11/dekreti-tridentskog-sabora-13-xii-1545.html Dekreti Tridentskog sabora]

{{ekumenski sabori}}

[[Kategorija:Ekumenski sabori]]

Tridentski sabor - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica