Tradicionalna misa - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons}}' u ''

2026-03-05T02:26:31Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 02:26
Redak 380:		Redak 380:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commons}}~~

	===Puni tekstovi tradicionalnog Rimskog Misala===		===Puni tekstovi tradicionalnog Rimskog Misala===

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T03:49:58Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:49
Redak 20:		Redak 20:
	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>

	Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{~~Citiranje web~~ \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>		Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{citiranje weba\|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>

	== Revizija liturgije pape Pija V. ==		== Revizija liturgije pape Pija V. ==

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T03:27:05Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:27
Redak 18:		Redak 18:
	Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>		Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>

	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>

	Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{Citiranje web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>		Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{Citiranje web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>
Redak 62:		Redak 62:

	==Jezik==		==Jezik==
	U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{~~Citiranje web~~\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{~~Citiranje web~~\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>		U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{citiranje weba\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{citiranje weba\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>

	Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>		Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>

Suradnik10 u (test) 02:07, 29. svibanj 2025.

2025-05-29T02:07:57Z

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 02:07
Redak 4:		Redak 4:
	'''Tradicionalna latinska misa''' je oblik rimskog obreda [[Misa\|svete mise]] sadržan u tipskom izdanju <ref>U ovom kontekstu, "tipsko izdanje" znači službeno odobreno izdanje čijeg se teksta sva ostala izdanja moraju pridržavati.</ref> [[Misal\|Rimskog misala]] kakav je izdavan od 1570. do 1962. Sve do pojave mise [[Pavao VI.\|Pavla VI.]] u prosincu 1969., ovo je bio najrašireniji oblik liturgije na svijetu. U skoro<ref name="CED"/><ref name="CRD"/> svakoj zemlji slavila se isključivo na [[Latinski jezik\|latinskom jeziku]], no bila je dozvoljena i uporaba drugih jezika kako prije [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]], tako i u narednim stoljećima sve do [[Drugi vatikanski sabor\|Drugog vatikanskog sabora]].<ref>[http://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=2786 Angelus A. De Marco, O.F.M., "Liturgijski jezici" u ''The American Ecclesiastical Review'']</ref>		'''Tradicionalna latinska misa''' je oblik rimskog obreda [[Misa\|svete mise]] sadržan u tipskom izdanju <ref>U ovom kontekstu, "tipsko izdanje" znači službeno odobreno izdanje čijeg se teksta sva ostala izdanja moraju pridržavati.</ref> [[Misal\|Rimskog misala]] kakav je izdavan od 1570. do 1962. Sve do pojave mise [[Pavao VI.\|Pavla VI.]] u prosincu 1969., ovo je bio najrašireniji oblik liturgije na svijetu. U skoro<ref name="CED"/><ref name="CRD"/> svakoj zemlji slavila se isključivo na [[Latinski jezik\|latinskom jeziku]], no bila je dozvoljena i uporaba drugih jezika kako prije [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]], tako i u narednim stoljećima sve do [[Drugi vatikanski sabor\|Drugog vatikanskog sabora]].<ref>[http://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=2786 Angelus A. De Marco, O.F.M., "Liturgijski jezici" u ''The American Ecclesiastical Review'']</ref>

	U nekim zemljama se ovoj misi daje pridjev "tridentska", koji dolazi od latinskog izraza ''Tridentinus'', koji znači "vezan za grad Tridentum" (današnji [[Trident\|Trento u Italiji]]). Kao odgovor na odluke [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]]<ref>[http://history.hanover.edu/texts/trent/ct25.html Tridentski sabor, zasjedanje 4. prosinca 1563.]</ref> papa [[Pio V.]] promulgirao je 14. srpnja 1570. [[Bula\|bulom]] ''Quo primum tempore''<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/quo-primum-tempore Hrvatski prijevod bule.]</ref> novo izdanje Rimskog misala, čineći ga time obveznim za cjelokupnu Zapadnu Crkvu, s izuzetkom onih crkava ili redova, koje su se 1570. preko 200 godina zakonito služile drugim misalom (a ne rimskim). Oni su mogli zadržati svoj stari misal, a mogli su ga i zamijeniti novom redakcijom Rimskog misala, koju je proveo Pio V. Među njima je bio i npr. ''[[zagrebački obred]]''<ref>Dr. [[Dragutin Kniewald]] u svojoj knjižici "Obred i obredne knjige zagrbačke stolne crkve 1094-1788." kaže: "Budući da je zagrebačka biskupija imala svoje rukopisne misale barem od prve polovice XIV. st., i budući da zagrebački štampani misal nije drugo no nova redakcija ovih rukopisnih misala, nije zagrebačka biskupija bila obvezana da poprimi rimski misal, nego je mogla ostati pri svomu."</ref>, ali i mnogo stariji ''[[dominikanski obred]]'', po kome je i sam Pio V., kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise. Zanimljivo je napomenuti kako Pavao VI. nije dopustio takvu raznolikost, te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i drevni ''ambrozijanski obred'' reformiran analogno rimskome.<ref>Među ove crkve (regije) su spadale i one u kojima je postojala varijanta rimskog obreda pod nazivom ''sarumski obred'', koji je bio u uporabi daleko više od propisanog minimuma. U nekim prigodama rimokatolički prelati su rabili ovaj obred kao "izvanredni oblik" prilikom slavljenja mise. No, kao i u većini drugih regija i crkvenih redova, područja sarumskog obreda postupno su usvojila standardni Rimski misal.Najvažnije ne-rimske liturgije koje se i dalje koriste su: ''ambrozijanski obred'', ''mozarapski obred'' i ''kartuzijski obred''.</ref>		U nekim zemljama se ovoj misi daje pridjev "tridentska", koji dolazi od latinskog izraza ''Tridentinus'', koji znači "vezan za grad Tridentum" (današnji [[Trident\|Trento u Italiji]]). Kao odgovor na odluke [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]]<ref>[http://history.hanover.edu/texts/trent/ct25.html Tridentski sabor, zasjedanje 4. prosinca 1563.]</ref> papa [[Pio V.]] promulgirao je 14. srpnja 1570. [[Bula\|bulom]] ''[[Quo primum tempore]]''<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/quo-primum-tempore Hrvatski prijevod bule.]</ref> novo izdanje Rimskog misala, čineći ga time obveznim za cjelokupnu Zapadnu Crkvu, s izuzetkom onih crkava ili redova, koje su se 1570. preko 200 godina zakonito služile drugim misalom (a ne rimskim). Oni su mogli zadržati svoj stari misal, a mogli su ga i zamijeniti novom redakcijom Rimskog misala, koju je proveo Pio V. Među njima je bio i npr. ''[[zagrebački obred]]''<ref>Dr. [[Dragutin Kniewald]] u svojoj knjižici "Obred i obredne knjige zagrbačke stolne crkve 1094-1788." kaže: "Budući da je zagrebačka biskupija imala svoje rukopisne misale barem od prve polovice XIV. st., i budući da zagrebački štampani misal nije drugo no nova redakcija ovih rukopisnih misala, nije zagrebačka biskupija bila obvezana da poprimi rimski misal, nego je mogla ostati pri svomu."</ref>, ali i mnogo stariji ''[[dominikanski obred]]'', po kome je i sam Pio V., kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise. Zanimljivo je napomenuti kako Pavao VI. nije dopustio takvu raznolikost, te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i drevni ''ambrozijanski obred'' reformiran analogno rimskome.<ref>Među ove crkve (regije) su spadale i one u kojima je postojala varijanta rimskog obreda pod nazivom ''[[sarumski obred]]'', koji je bio u uporabi daleko više od propisanog minimuma. U nekim prigodama rimokatolički prelati su rabili ovaj obred kao "izvanredni oblik" prilikom slavljenja mise. No, kao i u većini drugih regija i crkvenih redova, područja sarumskog obreda postupno su usvojila standardni Rimski misal. Najvažnije ne-rimske liturgije koje se i dalje koriste su: ''[[ambrozijanski obred]]'', ''[[mozarapski obred]]'' i ''[[kartuzijski obred]]''.</ref>

	2007. godine [[Benedikt XVI.\|papa Benedikt XVI.]] izdao je [[motuproprij]] pod nazivom ''[[Summorum Pontificum]]'', s popratnim pismom biskupima svijeta. Papa je izjavio kako se izdanje Rimskog misala iz 1962. ima smatrati "izvanrednim oblikom" (''forma extraordinaria'')<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI.]</ref> rimskog obreda, čiji je Misal u izdanju pape Pavla VI. iz 1970. redovni ili standardni oblik (''forma ordinaria''). Kao posljedica toga, neki zovu tradicionalnu latinsku misu "izvanrednim oblikom mise".<ref>Iako i u hrvatskom jeziku riječ "izvanredan" ima i pohvalno značenje, njezino značenje unutar kanonskog prava odgovara nečemu što "odudara od uobičajenog", kao npr. u slučaju "izvanrednih djelitelja pričesti" (usp. [http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=76&Itemid=85‎ Kan. 910 §2] Zakonika kanonskog prava).</ref> Tradicionalni rimski obred se katkad zove "''usus antiquior''" (drevna uporaba) ili "''forma antiquior''" (stariji oblik),<ref>Članak 10. ''Summorum Pontificuma'', govori o slavljenju "iuxta formam antiquiorem ritus romani" (prema starijemu obliku rimskoga obreda).</ref> kako bi ga se razlikovalo od novijeg oblika rimskog obreda iz 1970., kojega se katkada naziva "''novus ordo''" (novi red).		2007. godine [[Benedikt XVI.\|papa Benedikt XVI.]] izdao je [[motuproprij]] pod nazivom ''[[Summorum Pontificum]]'', s popratnim pismom biskupima svijeta. Papa je izjavio kako se izdanje Rimskog misala iz 1962. ima smatrati "izvanrednim oblikom" (''forma extraordinaria'')<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI.]</ref> rimskog obreda, čiji je Misal u izdanju pape Pavla VI. iz 1970. redovni ili standardni oblik (''forma ordinaria''). Kao posljedica toga, neki zovu tradicionalnu latinsku misu "izvanrednim oblikom mise".<ref>Iako i u hrvatskom jeziku riječ "izvanredan" ima i pohvalno značenje, njezino značenje unutar kanonskog prava odgovara nečemu što "odudara od uobičajenog", kao npr. u slučaju "izvanrednih djelitelja pričesti" (usp. [http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=76&Itemid=85‎ Kan. 910 §2] Zakonika kanonskog prava).</ref> Tradicionalni rimski obred se katkad zove "''usus antiquior''" (drevna uporaba) ili "''forma antiquior''" (stariji oblik),<ref>Članak 10. ''Summorum Pontificuma'', govori o slavljenju "iuxta formam antiquiorem ritus romani" (prema starijemu obliku rimskoga obreda).</ref> kako bi ga se razlikovalo od novijeg oblika rimskog obreda iz 1970., kojega se katkada naziva "''novus ordo''" (novi red).

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-13T07:46:25Z

file->datoteka

Prikaži promjene

WikiSysop: bnz

2022-04-13T06:09:22Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 13. travanj 2022. u 06:09
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Tradicionalna misa'''-->~~
	[[File:Missa tridentina 002.jpg\|270px\|right\|thumb\|Podizanje kaleža nakon posvećenja u svečanoj pjevanoj misi. Karakteristično za tradicionalni rimski obred, poslužitelji u ovom trenutku podižu krajeve misnice u celebranta]]		[[File:Missa tridentina 002.jpg\|270px\|right\|thumb\|Podizanje kaleža nakon posvećenja u svečanoj pjevanoj misi. Karakteristično za tradicionalni rimski obred, poslužitelji u ovom trenutku podižu krajeve misnice u celebranta]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T17:50:30Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 17:50
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Tradicionalna misa'''-->~~{{izdvojeni članak\|kolovoz 2014.}}~~		<!--'''Tradicionalna misa'''-->
	[[File:Missa tridentina 002.jpg\|270px\|right\|thumb\|Podizanje kaleža nakon posvećenja u svečanoj pjevanoj misi. Karakteristično za tradicionalni rimski obred, poslužitelji u ovom trenutku podižu krajeve misnice u celebranta]]		[[File:Missa tridentina 002.jpg\|270px\|right\|thumb\|Podizanje kaleža nakon posvećenja u svečanoj pjevanoj misi. Karakteristično za tradicionalni rimski obred, poslužitelji u ovom trenutku podižu krajeve misnice u celebranta]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T10:11:50Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 10:11
Redak 18:		Redak 18:
	Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>		Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>

	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>

	Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{~~cite~~ web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>		Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{Citiranje web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>

	== Revizija liturgije pape Pija V. ==		== Revizija liturgije pape Pija V. ==
Redak 62:		Redak 62:

	==Jezik==		==Jezik==
	U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{~~cite~~ web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{~~cite~~ web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>		U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{Citiranje web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{Citiranje web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>

	Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>		Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T06:28:20Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 06:28
Redak 323:		Redak 323:

	===Papa Pavao VI.===		===Papa Pavao VI.===
	Nakon uvođenja Mise Pavla VI. 1969.-1970., Sveta Stolica je dala značajan broj dozvola za uporabu dotadašnje liturgije. Na primjer, od starijih svećenika se nije zahtijevalo da se prebace na slavljenje novog oblika. U Engleskoj i Walesu, povremeno slavljenje Tradicionalne latinske mise je bilo dozvoljeno na temelju onoga što će kasnije biti poznato kao "indult Agathe Christie". Međutim, nije postojao zakonski okvir na svjetskoj razini koji bi regulirao slavljenje po starom obredu. Nakon jačanja pokreta tradicionalističkih katolika u 1970-ima, papa Pavao VI. navodno je odbio dodatno liberalizirati uporabu starog obreda zbog strahovanja da je postao politički nabijen simbol vezan uz protivljenje njegovoj politici.<ref>{{~~cite book~~ \| last1 = Collins\| first1 = Roger \| title = Keepers of the Keys of Heaven: A History of the Papacy (Čuvari Nebeskih ključeva: Povijest papinstva)\| publisher = Basic Books \| year = 2009 \| location = \| pages = 488–489\| isbn = 978-0-465-01195-7}}</ref>		Nakon uvođenja Mise Pavla VI. 1969.-1970., Sveta Stolica je dala značajan broj dozvola za uporabu dotadašnje liturgije. Na primjer, od starijih svećenika se nije zahtijevalo da se prebace na slavljenje novog oblika. U Engleskoj i Walesu, povremeno slavljenje Tradicionalne latinske mise je bilo dozvoljeno na temelju onoga što će kasnije biti poznato kao "indult Agathe Christie". Međutim, nije postojao zakonski okvir na svjetskoj razini koji bi regulirao slavljenje po starom obredu. Nakon jačanja pokreta tradicionalističkih katolika u 1970-ima, papa Pavao VI. navodno je odbio dodatno liberalizirati uporabu starog obreda zbog strahovanja da je postao politički nabijen simbol vezan uz protivljenje njegovoj politici.<ref>{{Citiranje knjige \| last1 = Collins\| first1 = Roger \| title = Keepers of the Keys of Heaven: A History of the Papacy (Čuvari Nebeskih ključeva: Povijest papinstva)\| publisher = Basic Books \| year = 2009 \| location = \| pages = 488–489\| isbn = 978-0-465-01195-7}}</ref>

	===Papa Ivan Pavao II.===		===Papa Ivan Pavao II.===

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-15T02:00:15Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 15. studeni 2021. u 02:00
Redak 16:		Redak 16:
	Neki katolici radije ne koriste izraz "tridentska misa". U nekim slučajevima, primjedba se odnosi na to da izravno povezivanje tog obreda s Tridentskim saborom zamagljuje njegov kontinuitet s liturgijskim oblicima koji su se razvili u prethodnim stoljećima, jer Tridentski sabor (odnosno Pio V.) nije izmislio taj obred, već ga je samo kodificirao. Tome u prilog možemo istaknuti tekst utjecajnog liturgičara s početka XX. st., o. Adriana Fortescuea, koji je napisao: "Još otprilike od vremena sv. Grgura [umro 604.] držimo tekst mise i njen red kao svetu tradiciju, u koju se nitko nije usudio dirnuti, osim u nevažnim detaljima" Drugi iznose zamjerku kako uporaba zasebnih termina za liturgiju prije i poslije 1970. (umjesto da ih se obje klasificira kao oblike istog Rimskog obreda) implicira kako je liturgija nakon 1970. načinila raskid s oblicima koji su joj prethodili. Neki katolici rabe termin "izvanredni oblik".		Neki katolici radije ne koriste izraz "tridentska misa". U nekim slučajevima, primjedba se odnosi na to da izravno povezivanje tog obreda s Tridentskim saborom zamagljuje njegov kontinuitet s liturgijskim oblicima koji su se razvili u prethodnim stoljećima, jer Tridentski sabor (odnosno Pio V.) nije izmislio taj obred, već ga je samo kodificirao. Tome u prilog možemo istaknuti tekst utjecajnog liturgičara s početka XX. st., o. Adriana Fortescuea, koji je napisao: "Još otprilike od vremena sv. Grgura [umro 604.] držimo tekst mise i njen red kao svetu tradiciju, u koju se nitko nije usudio dirnuti, osim u nevažnim detaljima" Drugi iznose zamjerku kako uporaba zasebnih termina za liturgiju prije i poslije 1970. (umjesto da ih se obje klasificira kao oblike istog Rimskog obreda) implicira kako je liturgija nakon 1970. načinila raskid s oblicima koji su joj prethodili. Neki katolici rabe termin "izvanredni oblik".

	Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{~~Cite web~~ \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>		Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>

	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{cite web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{cite web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>
Redak 64:		Redak 64:
	U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{cite web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{cite web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>		U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{cite web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{cite web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>

	Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{~~Cite web~~ \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>		Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>

	Izvan [[Katolička Crkva\|Rimokatoličke Crkve]], narodni jezik u tradicionalnoj liturgiji je uveden u služenju mise kod nekih starokatolika i anglokatolika uvođenjem Engleskog misala.		Izvan [[Katolička Crkva\|Rimokatoličke Crkve]], narodni jezik u tradicionalnoj liturgiji je uveden u služenju mise kod nekih starokatolika i anglokatolika uvođenjem Engleskog misala.

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 03:27
Redak 18:		Redak 18:
	Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>		Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>

	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>

	Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{Citiranje web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>		Tradicionalistički katolici, čije je najpoznatije obilježje privrženost tradicionalnom rimskom obredu, najčešće ga nazivaju "Tradicionalna latinska misa", ili skraćeno "tradicionalna misa". Opisuju pripremu izdanja Rimskog misala pape Pija V. kao "kodificiranje", o čemu je sam Pio rekao kako su stručnjaci kojima je povjerio rad oko Misala usporedili postojeći tekst s drevnim rukopisima i zapisima, i vratili ga u "izvorni oblik i obred svetih Otaca", te načinili potrebne ispravke.<ref name="QP">{{Citiranje web \|url = http://www.papalencyclicals.net/Pius05/p5quopri.htm \| title = Quo primum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote = Zbog toga smo odlučili povjeriti ovaj zadatak probranim učenim ljudima; a oni su, marljivo sve usporedivši s drevnim rukopisima Naše vatikanske knjižnice, kao i s drugim, odasvud nabavljenim, popravljenim i neiskvarenim kodeksima, te posluživši se spisima starih i pouzdanih pisaca koji su Nam ostavili uspomenu o svetoj ustanovi ovih obreda, ponovno vratili Misal na izvorno pravilo i obred svetih Otaca. Pročistivši taj Misal i odobrivši ga nakon zreloga promišljanja, kako bi se svi okoristili plodovima ovoga posla koji smo naredili i na koji smo prionuli, zapovijedili smo da se što prije tiska u Rimu i da se tako izda.}}</ref> Kako bi se ovaj oblik mise razlikovao od mise Pavla VI., tradicionalistički katolici ju katkad zovu "sveta misa svih vremena" ili "misa vjekova",<ref>[http://www.catholiceducation.org/articles/religion/re0540.html Misa II. vatikanskog]</ref><ref>[http://www.remnantnewspaper.com/Archives/archive_2008_0515_god_was_worshipped_here_today.htm God Was Worshipped Here Today]</ref><ref>[http://www.osjknights.com/priories.htm Priories of the Order of Saint John of Jerusalem]</ref> i kažu kako nam dolazi "od Crkve apostola, i naposljetku, uistinu, od Onoga Koji je njezin vrhovni Svećenik i njena neokaljana Žrtva".<ref>[http://www.syonabbey.org/Publications/massapostles.html The Mass of the Apostles]</ref><ref>Cf. [http://www.the-pope.com/cedrick0.html Extract from a Letter to a Philippine Mayor]</ref>
Redak 62:		Redak 62:

	==Jezik==		==Jezik==
	U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{~~Citiranje web~~\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{~~Citiranje web~~\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>		U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{citiranje weba\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{citiranje weba\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>

	Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>		Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 02:07
Redak 4:		Redak 4:
	'''Tradicionalna latinska misa''' je oblik rimskog obreda [[Misa\|svete mise]] sadržan u tipskom izdanju <ref>U ovom kontekstu, "tipsko izdanje" znači službeno odobreno izdanje čijeg se teksta sva ostala izdanja moraju pridržavati.</ref> [[Misal\|Rimskog misala]] kakav je izdavan od 1570. do 1962. Sve do pojave mise [[Pavao VI.\|Pavla VI.]] u prosincu 1969., ovo je bio najrašireniji oblik liturgije na svijetu. U skoro<ref name="CED"/><ref name="CRD"/> svakoj zemlji slavila se isključivo na [[Latinski jezik\|latinskom jeziku]], no bila je dozvoljena i uporaba drugih jezika kako prije [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]], tako i u narednim stoljećima sve do [[Drugi vatikanski sabor\|Drugog vatikanskog sabora]].<ref>[http://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=2786 Angelus A. De Marco, O.F.M., "Liturgijski jezici" u ''The American Ecclesiastical Review'']</ref>		'''Tradicionalna latinska misa''' je oblik rimskog obreda [[Misa\|svete mise]] sadržan u tipskom izdanju <ref>U ovom kontekstu, "tipsko izdanje" znači službeno odobreno izdanje čijeg se teksta sva ostala izdanja moraju pridržavati.</ref> [[Misal\|Rimskog misala]] kakav je izdavan od 1570. do 1962. Sve do pojave mise [[Pavao VI.\|Pavla VI.]] u prosincu 1969., ovo je bio najrašireniji oblik liturgije na svijetu. U skoro<ref name="CED"/><ref name="CRD"/> svakoj zemlji slavila se isključivo na [[Latinski jezik\|latinskom jeziku]], no bila je dozvoljena i uporaba drugih jezika kako prije [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]], tako i u narednim stoljećima sve do [[Drugi vatikanski sabor\|Drugog vatikanskog sabora]].<ref>[http://www.catholicculture.org/culture/library/view.cfm?recnum=2786 Angelus A. De Marco, O.F.M., "Liturgijski jezici" u ''The American Ecclesiastical Review'']</ref>

	U nekim zemljama se ovoj misi daje pridjev "tridentska", koji dolazi od latinskog izraza ''Tridentinus'', koji znači "vezan za grad Tridentum" (današnji [[Trident\|Trento u Italiji]]). Kao odgovor na odluke [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]]<ref>[http://history.hanover.edu/texts/trent/ct25.html Tridentski sabor, zasjedanje 4. prosinca 1563.]</ref> papa [[Pio V.]] promulgirao je 14. srpnja 1570. [[Bula\|bulom]] ''Quo primum tempore''<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/quo-primum-tempore Hrvatski prijevod bule.]</ref> novo izdanje Rimskog misala, čineći ga time obveznim za cjelokupnu Zapadnu Crkvu, s izuzetkom onih crkava ili redova, koje su se 1570. preko 200 godina zakonito služile drugim misalom (a ne rimskim). Oni su mogli zadržati svoj stari misal, a mogli su ga i zamijeniti novom redakcijom Rimskog misala, koju je proveo Pio V. Među njima je bio i npr. ''[[zagrebački obred]]''<ref>Dr. [[Dragutin Kniewald]] u svojoj knjižici "Obred i obredne knjige zagrbačke stolne crkve 1094-1788." kaže: "Budući da je zagrebačka biskupija imala svoje rukopisne misale barem od prve polovice XIV. st., i budući da zagrebački štampani misal nije drugo no nova redakcija ovih rukopisnih misala, nije zagrebačka biskupija bila obvezana da poprimi rimski misal, nego je mogla ostati pri svomu."</ref>, ali i mnogo stariji ''[[dominikanski obred]]'', po kome je i sam Pio V., kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise. Zanimljivo je napomenuti kako Pavao VI. nije dopustio takvu raznolikost, te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i drevni ''ambrozijanski obred'' reformiran analogno rimskome.<ref>Među ove crkve (regije) su spadale i one u kojima je postojala varijanta rimskog obreda pod nazivom ''sarumski obred'', koji je bio u uporabi daleko više od propisanog minimuma. U nekim prigodama rimokatolički prelati su rabili ovaj obred kao "izvanredni oblik" prilikom slavljenja mise. No, kao i u većini drugih regija i crkvenih redova, područja sarumskog obreda postupno su usvojila standardni Rimski misal.Najvažnije ne-rimske liturgije koje se i dalje koriste su: ''ambrozijanski obred'', ''mozarapski obred'' i ''kartuzijski obred''.</ref>		U nekim zemljama se ovoj misi daje pridjev "tridentska", koji dolazi od latinskog izraza ''Tridentinus'', koji znači "vezan za grad Tridentum" (današnji [[Trident\|Trento u Italiji]]). Kao odgovor na odluke [[Tridentski sabor\|Tridentskog sabora]]<ref>[http://history.hanover.edu/texts/trent/ct25.html Tridentski sabor, zasjedanje 4. prosinca 1563.]</ref> papa [[Pio V.]] promulgirao je 14. srpnja 1570. [[Bula\|bulom]] ''[[Quo primum tempore]]''<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/quo-primum-tempore Hrvatski prijevod bule.]</ref> novo izdanje Rimskog misala, čineći ga time obveznim za cjelokupnu Zapadnu Crkvu, s izuzetkom onih crkava ili redova, koje su se 1570. preko 200 godina zakonito služile drugim misalom (a ne rimskim). Oni su mogli zadržati svoj stari misal, a mogli su ga i zamijeniti novom redakcijom Rimskog misala, koju je proveo Pio V. Među njima je bio i npr. ''[[zagrebački obred]]''<ref>Dr. [[Dragutin Kniewald]] u svojoj knjižici "Obred i obredne knjige zagrbačke stolne crkve 1094-1788." kaže: "Budući da je zagrebačka biskupija imala svoje rukopisne misale barem od prve polovice XIV. st., i budući da zagrebački štampani misal nije drugo no nova redakcija ovih rukopisnih misala, nije zagrebačka biskupija bila obvezana da poprimi rimski misal, nego je mogla ostati pri svomu."</ref>, ali i mnogo stariji ''[[dominikanski obred]]'', po kome je i sam Pio V., kao redovnik-dominikanac, slavio privatne Mise. Zanimljivo je napomenuti kako Pavao VI. nije dopustio takvu raznolikost, te je svoj novi misal proglasio obvezatnim za sve; čak je i drevni ''ambrozijanski obred'' reformiran analogno rimskome.<ref>Među ove crkve (regije) su spadale i one u kojima je postojala varijanta rimskog obreda pod nazivom ''[[sarumski obred]]'', koji je bio u uporabi daleko više od propisanog minimuma. U nekim prigodama rimokatolički prelati su rabili ovaj obred kao "izvanredni oblik" prilikom slavljenja mise. No, kao i u većini drugih regija i crkvenih redova, područja sarumskog obreda postupno su usvojila standardni Rimski misal. Najvažnije ne-rimske liturgije koje se i dalje koriste su: ''[[ambrozijanski obred]]'', ''[[mozarapski obred]]'' i ''[[kartuzijski obred]]''.</ref>

	2007. godine [[Benedikt XVI.\|papa Benedikt XVI.]] izdao je [[motuproprij]] pod nazivom ''[[Summorum Pontificum]]'', s popratnim pismom biskupima svijeta. Papa je izjavio kako se izdanje Rimskog misala iz 1962. ima smatrati "izvanrednim oblikom" (''forma extraordinaria'')<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI.]</ref> rimskog obreda, čiji je Misal u izdanju pape Pavla VI. iz 1970. redovni ili standardni oblik (''forma ordinaria''). Kao posljedica toga, neki zovu tradicionalnu latinsku misu "izvanrednim oblikom mise".<ref>Iako i u hrvatskom jeziku riječ "izvanredan" ima i pohvalno značenje, njezino značenje unutar kanonskog prava odgovara nečemu što "odudara od uobičajenog", kao npr. u slučaju "izvanrednih djelitelja pričesti" (usp. [http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=76&Itemid=85‎ Kan. 910 §2] Zakonika kanonskog prava).</ref> Tradicionalni rimski obred se katkad zove "''usus antiquior''" (drevna uporaba) ili "''forma antiquior''" (stariji oblik),<ref>Članak 10. ''Summorum Pontificuma'', govori o slavljenju "iuxta formam antiquiorem ritus romani" (prema starijemu obliku rimskoga obreda).</ref> kako bi ga se razlikovalo od novijeg oblika rimskog obreda iz 1970., kojega se katkada naziva "''novus ordo''" (novi red).		2007. godine [[Benedikt XVI.\|papa Benedikt XVI.]] izdao je [[motuproprij]] pod nazivom ''[[Summorum Pontificum]]'', s popratnim pismom biskupima svijeta. Papa je izjavio kako se izdanje Rimskog misala iz 1962. ima smatrati "izvanrednim oblikom" (''forma extraordinaria'')<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI.]</ref> rimskog obreda, čiji je Misal u izdanju pape Pavla VI. iz 1970. redovni ili standardni oblik (''forma ordinaria''). Kao posljedica toga, neki zovu tradicionalnu latinsku misu "izvanrednim oblikom mise".<ref>Iako i u hrvatskom jeziku riječ "izvanredan" ima i pohvalno značenje, njezino značenje unutar kanonskog prava odgovara nečemu što "odudara od uobičajenog", kao npr. u slučaju "izvanrednih djelitelja pričesti" (usp. [http://www.ofm.hr/juniorat/index.php?option=com_content&task=view&id=76&Itemid=85‎ Kan. 910 §2] Zakonika kanonskog prava).</ref> Tradicionalni rimski obred se katkad zove "''usus antiquior''" (drevna uporaba) ili "''forma antiquior''" (stariji oblik),<ref>Članak 10. ''Summorum Pontificuma'', govori o slavljenju "iuxta formam antiquiorem ritus romani" (prema starijemu obliku rimskoga obreda).</ref> kako bi ga se razlikovalo od novijeg oblika rimskog obreda iz 1970., kojega se katkada naziva "''novus ordo''" (novi red).

←Starija inačica		Inačica od 15. studeni 2021. u 02:00
Redak 16:		Redak 16:
	Neki katolici radije ne koriste izraz "tridentska misa". U nekim slučajevima, primjedba se odnosi na to da izravno povezivanje tog obreda s Tridentskim saborom zamagljuje njegov kontinuitet s liturgijskim oblicima koji su se razvili u prethodnim stoljećima, jer Tridentski sabor (odnosno Pio V.) nije izmislio taj obred, već ga je samo kodificirao. Tome u prilog možemo istaknuti tekst utjecajnog liturgičara s početka XX. st., o. Adriana Fortescuea, koji je napisao: "Još otprilike od vremena sv. Grgura [umro 604.] držimo tekst mise i njen red kao svetu tradiciju, u koju se nitko nije usudio dirnuti, osim u nevažnim detaljima" Drugi iznose zamjerku kako uporaba zasebnih termina za liturgiju prije i poslije 1970. (umjesto da ih se obje klasificira kao oblike istog Rimskog obreda) implicira kako je liturgija nakon 1970. načinila raskid s oblicima koji su joj prethodili. Neki katolici rabe termin "izvanredni oblik".		Neki katolici radije ne koriste izraz "tridentska misa". U nekim slučajevima, primjedba se odnosi na to da izravno povezivanje tog obreda s Tridentskim saborom zamagljuje njegov kontinuitet s liturgijskim oblicima koji su se razvili u prethodnim stoljećima, jer Tridentski sabor (odnosno Pio V.) nije izmislio taj obred, već ga je samo kodificirao. Tome u prilog možemo istaknuti tekst utjecajnog liturgičara s početka XX. st., o. Adriana Fortescuea, koji je napisao: "Još otprilike od vremena sv. Grgura [umro 604.] držimo tekst mise i njen red kao svetu tradiciju, u koju se nitko nije usudio dirnuti, osim u nevažnim detaljima" Drugi iznose zamjerku kako uporaba zasebnih termina za liturgiju prije i poslije 1970. (umjesto da ih se obje klasificira kao oblike istog Rimskog obreda) implicira kako je liturgija nakon 1970. načinila raskid s oblicima koji su joj prethodili. Neki katolici rabe termin "izvanredni oblik".

	Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{~~Cite web~~ \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>		Osim "tridentske mise", jedan od najraširenijih izraza je "latinska misa". Međutim, i misa Pavla VI. je u službenom izdanju izdana na latinskom, i u izuzetnim prilikama se slavi na tom jeziku.<ref name="RS">{{Citiranje weba \| title = Redemptionis Sacramentum \| year = 2004 \| url = https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/redemptionis-sacramentum \| accessdate = 2008-03-25 \| quote =Misa se slavi na latinskome ili drugome jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni. Izuzimajući misna slavlja, koja se provode u vrijeme i na narodnom jeziku određenima od crkvenog autoriteta, svećenicima je uvijek dozvoljeno celebrirati na latinskom jeziku. \| postscript = <!--None-->}}</ref>

	Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{cite web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>		Kada se govori o tradicionalnoj latinskoj misi, povremeno se rabi izraz "''gregorijanski obred''",<ref>{{cite web\|url=http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/2129070/Latin-mass-to-return-to-England-and-Wales.html\|title=Povratak Latinske mise u Englesku i Wales\|publisher=[[The Daily Telegraph]]\|date=2008-06-14\|accessdate=2008-06-17\|last= Thompson\|first=Damian}}</ref> a češće, "tridentski obred".<ref>[http://www.fordham.edu/halsall/basis/latinmass2.html Medieval Sourcebook]; [http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0800689.htm Papa je preformulirao molitvu za Židove u tridentskom obredu]</ref> Papa Benedikt XVI. izjavio je "Nije prikladno govoriti o ova dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o »dva obreda«, nego je zapravo riječ o dvojakome načinu jednoga te istog obreda. "<ref>[https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp Popratno pismo pape Benedikta XVI. biskupima prilikom izdavanja [[Summorum Pontificum]]a ]</ref>
Redak 64:		Redak 64:
	U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{cite web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{cite web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>		U većini zemalja, tradicionalni rimski obred se služi(o) na latinskom jeziku. Ipak, u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]], a napose u [[Dalmacija\|Dalmaciji]], liturgija se služila na [[Staroslavenski jezik\|staroslavenskom jeziku]] (koji se katkada naziva i "crkvenoslavenskim"), a odobrenje za uporabu ovog jezika je prošireno i na neke druge slavenske regije između 1886. i 1935.<ref name="CED">{{cite web\|last= Krmpotić\|first= Martin Davorin \|title=Dalmacija\|year=1908 \|accessdate=2008 \|publisher= ''Catholic encyclopedia''\|url= http://www.newadvent.org/cathen/04606b.htm\|quote= Pravo na uporabu [[Glagoljica\|glagoljice]] (tj. staroslavenskog jezika) na misi Rimskog obreda prevladavalo je kroz mnoga stoljeća na čitavom jugozapadnom Balkanu, a odobreno je kroz dugu praksu i od strane mnogih papa.}}</ref><ref name="CRD">{{cite web\|last= Japundžić\|first= Marko \|title=Hrvatsko glagoljaško naslijeđe\|year=1997 \|accessdate=2008 \|publisher= Croatian Academy of America\|url= http://www.croatianhistory.net/etf/japun.html \|quote= 1886 stigla je u [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževinu Crnu Goru]], a zatim 1914. u [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]], a 1920. u [[Čehoslovačka\|Čehoslovačku Republiku]], no samo za blagdane glavnih [[Svetac zaštitnik\|svetaca zaštitnika]]. Konkordat s [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinom Jugoslavijom]] iz 1935. (koji premda potpisan, nikad nije stupio na snagu, jer ga zbog protivljenja Srpske pravoslavne Crkve nije potvrdio Senat Kraljevine) predvidio je uvođenje staroslavenske liturgije u svim hrvatskim regijama, kao i diljem zemlje.}}</ref>

	Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{~~Cite web~~ \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>		Nakon što je objavljeno izdanje Rimskog misala iz 1962., Naputak iz 1964. o implementaciji Konstitucije o svetoj liturgiji "''Sacrosanctum Concilium''" Drugog vatikanskog sabora izložio je kako će se "obično svakodnevna misna čitanja, Poslanica i Evađelje čitati na narodnom jeziku". [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije]] će, uz suglasnost [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] odlučiti hoće li se i neki drugi dijelovi mise slaviti na narodnom jeziku.<ref name="EWTN">{{Citiranje weba \| title = ''Inter Oecumenici, Sveta kongregacija za obrede \| year = 2007 \| url = http://www.ewtn.com/library/CURIA/CDWINOEC.HTM \| accessdate = 2008-03-25 \| postscript = <!--None--> }}</ref>

	Izvan [[Katolička Crkva\|Rimokatoličke Crkve]], narodni jezik u tradicionalnoj liturgiji je uveden u služenju mise kod nekih starokatolika i anglokatolika uvođenjem Engleskog misala.		Izvan [[Katolička Crkva\|Rimokatoličke Crkve]], narodni jezik u tradicionalnoj liturgiji je uveden u služenju mise kod nekih starokatolika i anglokatolika uvođenjem Engleskog misala.