Suradnik10 u (test) 21:25, 12. prosinac 2025.

2025-12-12T21:25:19Z

←Starija inačica		Inačica od 12. prosinac 2025. u 21:25
Redak 43:		Redak 43:
	[[Kategorija:Filolozi]]		[[Kategorija:Filolozi]]
	[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]		[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
			[[Kategorija:Silba]]

Suradnik10 u (test) 17:26, 1. prosinac 2025.

2025-12-01T17:26:11Z

←Starija inačica		Inačica od 1. prosinac 2025. u 17:26
Redak 34:		Redak 34:
	{{matica hrvatska}}		{{matica hrvatska}}
	{{izvori}}		{{izvori}}
			{{Hrvati nobelovci}}
	{{GLAVNIRASPORED:Smerdel, Ton}}		{{GLAVNIRASPORED:Smerdel, Ton}}
	[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]		[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T03:08:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ton Smerdel''' ([[Silba]], [[21. travnja]] [[1904.]] {{--}} [[Zagreb]], [[20. kolovoza]] [[1970.]])<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56770 Ton Smerdel], Hrvatska enciklopedija</ref> bio je [[hrvatski latinizam|hrvatski latinist]], [[klasična filologija|klasični filolog]], [[prevoditelj]], [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[pjesnik]], [[esej]]ist, [[književna kritika|kritičar]], pisac [[ogled]]a, profesor i pjesnik latinist. Jedan je iz plejade nepravedno zanemarenih hrvatskih književnika i kulturnih radnika.

== Životopis ==
Rodio se je na Silbi. Završivši klasičnu gimnaziju u Splitu, a zatim diplomiravši klasičnu filologiju te prevodeći antičke pjesnike, Smerdel je među hrvatskim pjesnicima, uz [[Nikola Šop|Nikolu Šopa]], imao najviše dodira s klasičnim pjesništvom, dovinuvši se i sam do visoka mjesta u latinskome pjesništvu 20. stoljeća, pa je u desetljeću od 1961. do smrti 1970. objavio osam latinskih pjesničkih zbirki u Zagrebu i Skopju. Ta činjenica iz njegovih posljednjih godina života i rada danas će mnogima biti tek kuriozum, ali nedvojbeno pokazuje širinu njegova književnog zanimanja i talenta. Osim toga, Smerdel je od mladosti pjevao i na hrvatskome, pa je, premda ne dovinuvši se visine svoga latinizma, u zbirkama i periodici ostavio nekoliko pjesničkih radova antologijskoga dometa.

Za razliku od stihova, koje je pisao cio život, knjige eseja Smerdel je objavio u zrelim, nažalost i ratnim godinama, što je nedvojbeno uvjetovalo da su već samim tim bile osuđene na dugogodišnju čamu u prašini knjižničnih polica. Tek treća knjiga iz niza Hrvatska katolička baština 20. stoljeća u izdanju [[Glas Koncila|Glasa Koncila]], a pod uredništvom [[Božidar Petrač|Božidara Petrača]], knjiga ''Ton Smerdel: Duh umjetnosti. Eseji, prir. [[Vlado Vladić]]'', u skladu s nakanom da se otvore neke zaboravljene stranice hrvatske književnosti i kulture, otkriva dimenziju Smerdela kao ponajprije kao mislioca kršćanskoga nadahnuća, čime se na reprezentativan način osvjetljava taj najmanje poznat opus njegova stvaralaštva.

Prije rata pisao je za [[Klasje naših ravni]], katoličke listove [[Nedjelja (Zagreb)|Nedjelju]], [[Hrvatska prosvjeta|Hrvatsku prosvjetu]], Franjevački vijesnik, [[Hrvatska straža|Hrvatsku stražu]], [[Narodna politika|Narodnu politiku]],[[Nova revija|Novu reviju]], [[Obitelj (tjednik)|Obitelj]], [[Orlovska misao]]. Poslije rata nastavio je s klasičarskim i prevoditeljskim radom. Za rata objavio je knjige eseja: ''Susreti s knjigama i piscima'' (1943.), ''Borba za sklad'' (1944.), ''Susreti s knjigama i piscima II'' (1944.) i ''Stvaralačka radost'' (1945.). U rukopisnom je izdanju ostalo pet svezaka ''Putovi ljepote – eseji o stvaralaštvu'' (1946.) koji su objavljeni tek 2009. godine.
Eseje je napisao i objavio u doba najvećeg sudara ideologija, nerijetko je bio kritičan na njihov račun, posebice na račun boljševizma, koji je razlikovao od »modnog (salonskog) marksizma«, ali i na račun liberalizma.

Velik dio svoga zanimanja Smerdel je, razumije se, posvetio helenskoj umjetnosti. Budući da »okvir Smerdelove misli nad umjetnošću i lijepim jest prepoznatljivo kršćanski«, kako ističe priređivač, Smerdel smatra da je samo kršćanstvo po svojoj univerzalnosti moglo u helenskoj umjetnosti i filozofiji prepoznati naravni odsjev logosa i darovati ih cijelom svijetu kao opće duhovno dobro.

1952. objavio je prijevod [[Pindar]]ovih ''Oda i fragmenata'' koje je preveo s hrvatskog.

Preveo je grčki tekst [[olimpijska himna|olimpijske himne]] 1969. godine. Surađivao je s uredništvom [[Zagrebačka Biblija|Zagrebačke Biblije]].

Poslije rata objavljivao je u periodiku Platonu iz Atene, hrv. književnom zborniku Maruliću, [[Crkva u svijetu|Crkvi u svijetu]] i dr.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/136437 Bibliografija]</ref>

Objavio je sedam knjiga ametričkih latinskih pjesama, čime se uvrštava među najplodnije novije neolatinske pjesnike u svijetu.

== Djela ==
(popis nepotpun)
* zbirke pjesama:
* Drvorezi, 1942. (naslovnicu izradio Slavko Kopač)

* sabrana djela:
* Ton Smerdel: Duh umjetnosti. Eseji, prir. [[Vlado Vladić]], 2009.
* Ton Smerdel: Izabrane pjesme latinske i hrvatske, latinske tekstove izabrao i preveo [[Mato Marčinko]], hrv. tekstove izabrao [[Božidar Petrač]], 2007.<ref>[http://www.naklada-jurcic.hr/index.php?what=autori&idm=0&do=books&ida=24&do=show&id=68 Izabrane pjesme latinske i hrvatske]</ref>

== Izvori ==
*[[Vladimir Lončarević]]: [http://www.matica.hr/vijenac/398/Borac%20za%20sklad/ Borac za sklad], [[Vijenac (časopis)|Vijenac]] br. 398, 4. lipnja 2009.
* '''Pindar'''. ''Ode i fragmenti'', (s grčkog jezika preveo [[Ton Smerdel]]), Zagreb, Matica hrvatska, 1952.
{{matica hrvatska}}
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Smerdel, Ton}}
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]

Ton Smerdel - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 21:25, 12. prosinac 2025.

Suradnik10 u (test) 17:26, 1. prosinac 2025.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica