WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-14T05:11:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz|[[Tomašići (Generalski Stol)]]|naselje u Hrvatskoj}}
{| align="right" border="1" cellpadding="2" cellspacing="0" style="margin-left:0.5em;margin-bottom:0.5em; border-collapse:collapse;" width="295px"
|-
|align="center" colspan="5" bgcolor="#8CC00"|'''Tomašić'''
|-
|align="center" colspan="2" |
|-
|align="center" colspan="2" bgcolor="#aeef10"|'''hrvatska plemićka obitelj'''
|-
|align="center" colspan="2" |
|-
| '''Država''' || [[Hrvatska]]
|-
| '''Etničko podrijetlo''' || [[Hrvati|hrvatsko]]
|-
| '''Matična kuća''' || [[Mogorovići]]
|-
| '''Utemeljenje''' || [[15. stoljeće]]
|-
| '''Naslovi''' || baruni
|-
| '''Utemeljitelj''' ||
|-
| '''Aktualni rodonačelnik''' ||
|-
|}
'''Tomašići''', [[hrvatsko plemstvo|hrvatska plemićka obitelj]], odvjetak su hrvatskoga praplemstva [[Mogorovići|Mogorovića]]. Nosili su pridjevak ''de Belay'', prema svom sjedištu, utvrdi Belaj kraj [[Karlovac|Karlovca]], a povremeno i ''de Korana''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61675 Tomašić - Hrvatska opća enciklopedija]</ref>

== Povijest obitelji ==

Kao pripadnici roda Mogorovića, kojih je postojbina nekoć bila porječje rijeke [[Lika (rijeka)|Like]] pod [[Velebit]]om, spominju se još [[1503.]] godine spominje ("Tomaš Tomašić od plemena Mogorovića"). Jedan ogranak obitelji doselio se u porječje donje [[Korana|Korane]] u nekadašnju goričku županiju, gdje su podigli utvrđeni grad [[Belaj]], prema kojem su prozvani "de Korana, Belaj et Gorica".

Godine [[1476.]] spominje se magister Stjepan, kao zastupnik upravitelja topuske opatije te [[1481.]] kao dvorjanik demeškoga prepošta. Tada mu je hrvatsko-ugarski kralj [[Matija Korvin]] izdao darovnicu za posjede kraj rijeke Kupe i Korane (Pećnik, Koranu, Strelče, Bukovicu, Rečicu, Gradnu i Dubravu). Zbog osmanske najezde pripadnici obitelji raselili su se diljem hrvatskih zemalja.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61675 Tomašić - Hrvatska opća enciklopedija]</ref> Godine 1526. kod izbora [[Austrija|austrijskoga]] nadvojvode [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburgovca]] za hrvatskog kralja na saboru u [[Cetingrad|Cetinu]], bješe prisutan i jedan Tomašić.{{nedostaje izvor}} U 16. stoljeću živio je i [[franjevci|franjevački]] redovnik [[Ivan Tomašić]] (umro poslije 1562.), koji je napisao kroniku o hrvatskoj povijesti do svoga vremena.
[[Datoteka:Franjo Ksaver Tomašić.jpg|mini|200px|Franjo Ksaver barun Tomašić]]

Dobrza učestaše neprilike i sukobi s njemačkim krajiškim časnicima i generalima u tolikoj mjeri, te se neki od Tomašića nadjoše ponukanima, da se presele bliže [[Karlovac|Karlovcu]], a neki opet na Primorje. Među njima bio je i Matija Tomašić, koji je pod kraj 17. stoljeća ostavio Belaj te se nastanio u [[Kastav|Kastvu]], gdje se oženio i onda preselio u [[Opatija|Opatiju]]. Od njegovih potomaka jedni su potom boravili na [[Rijeka|Rijeci]], a drugi opet uslijed ženidbenih veza dospješe u [[Pokupje]], gdje su stekli posjed [[Žakanje]] kraj [[Ribnik]]a. Od ovih se jedni istakoše kao poduzetni i promoćurni pomorski trgovci, a drugi kao hrabri i smioni vojnici časnici, naročito general i guverner [[Dalmacija|Dalmacije]] [[Franjo Ksaver Tomašić]] (1761-1831.), koji je stekao i barunski naslov ([[1808.]]), ali je taj s njime, jer nije imao djece, i utrnuo. Djed Nikole Tomašića, [[Josip Tomašić|Josip]], rodio se na Rijeci, no poslije se preseli kao vlastelin u Žakanje (1824.), te uze kao plemić igrati vidniju ulogu u političkom životu zagrebačke županije, i to na strani Josipovićevoj i drugih [[mađaroni|madžarona]]. Po njegovoj smrti ([[1845.]]) stao se i sin njegov Petar isticati kao žestok protivnik [[Ilirski pokret|Ilira]], pače [[ban Jelačić]] je i njega proskribirao, tako da je kroz deset mjeseci god. 1848.-1849. morao boraviti u Ugarskoj kao bjegunac, no inače bijaše uslijed bolesti sasvim pasivan. Kad se opet povratio u Hrvatsku, uđe u zemaljsku službu, u kojoj onda postade 1862. prisjednik banskoga stola. Za banovanja baruna Levina Raucha, svoga mladenačkoga stranačkoga druga, bješe Petar Tomašić izabran u ozaljskom kotaru narodnim zastupnikom (1868.-1870.), te je ujedno i poslan na zajednički sabor u [[Budimpešta|Budimpeštu]]; on je dakle sudjelovao kao unionist kod stvaranja [[hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]]. God. 1870. imenovan je prisjednikom stola sedmorice te je kao takav i umro u Zagrebu 1876. Oženjen bješe Emilijom Šufflayevom, kćerkom vlastelina u Brlogu (nedaleko Žakanja) Filipa Šufflaya, člana poznate unionističke obitelji 19. stoljeća, koja umre nekoliko mjeseci prije njega još iste godine 1876.

[[Nikola Tomašić]] bio je hrvatskim banom od [[1910.]] do [[1912.]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* ovaj članak uključuje dio teksta [[Ferdo Šišić|Ferde Šišića]] "O Nikoli Tomašiću" objavljen u "Hrvatskoj njivi" broj 20-21 1918. godine, koji je [[javno vlasništvo|javno dobro]].

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61675 Tomašić - Hrvatska opća enciklopedija] {{hr icon}}

[[Kategorija:Hrvatske plemićke obitelji]]

Tomašići - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica