WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-28T02:33:28Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Mobile phone evolution.jpg|mini|desno|250px|Razvoj [[Mobilni telefon|mobilnih telefona]].]]

[[datoteka:Bellov telefon 1.pdf|mini|desno|250px|Presjek kroz Bellov [[telefon]].]]

[[datoteka:Bell System 1877.jpg|mini|desno|250px|Izgled Bellovog [[telefon]]a.]]

[[datoteka:Carbon Button Microphone.JPG|mini|desno|250px|Ugljeni [[mikrofon]].]]

[[datoteka:Telefonska govornica Rijeka.jpg|mini|desno|250px|[[Telefonska govornica]] u [[Rijeka|Rijeci]].]]

[[datoteka:Ericsson bakelittelefon 1931 sv.jpg|mini|desno|250px|Model nepokretnog telefona ''Ericsson DBH 1001'' iz 1931., s [[bakelit]]nim kućištem i ručkom.]]

[[datoteka:Sony Xperia Z.jpeg|mini|desno|250px|Primjer [[Pametni telefon|''pametnog'' telefona]].]]

[[datoteka:Cisco7960G.jpg|mini|desno|250px|[[Tržište|Tržišni]] [[Internetski protokol|IP]]-telefon.]]

'''Telefonija''' je prijenos [[govor]]a na [[Daljina|daljinu]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref> Telefonija je [[Telekomunikacija|telekomunikacijski sustav]] koji omogućuje govornu [[Komunikacija|komunikaciju]] s pomoću [[telefon]]a. Sastoji se od telefonskih [[aparat]]a, telefonskih centrala i [[Električni vod|telefonskih vodova]] koji ih međusobno povezuju. U početku je [[sustav]] bio [[analogan]] i prenosio samo [[zvuk]], a razvojem i zamjenom analognog sustava [[digitalan|digitalnim]], sudionicima je omogućeno razmjenjivanje zvuka, [[tekst]]a, [[slika]] i drugih [[podatak]]a. <ref> '''telefonija''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=60718] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

== Povijest ==
Prvi primitivan [[uređaj]] za prijenos govora konstruirao je njemački [[izumitelj]] Johann Phillip Reis (1861.) i nazvao ga [[telefon]]om. Međutim, izumiteljem prvog široko upotrebljivoga telefona smatra se A. G. Bell (Alexander Graham Bell) (1876.). Prva telefonska centrala u svijetu puštena je u promet 21. veljače 1878. u New Havenu New Haven, Connecticut (SAD), a imala je 21 pretplatnika. U Europi je prva telefonska centrala puštena u promet 1881. u Berlinu. To su bile centrale induktorskoga tipa, a veze su se uspostavljale ručno. Prvu automatsku telefonsku centralu 1889. konstruirao je američki izumitelj Almon Strowger. Uvođenjem tih centrala uklonjena je potreba za rukovanjem u centrali, a zaračunavanje razgovora obavljalo se automatski. Prva automatska telefonska centrala na svijetu puštena je u promet 1892. u mjestu La Porte La Porte (Kalifornija) (SAD).

=== Bellov telefon ===
{{Glavni|Alexander Graham Bell}}

[[Telefon]] koji je izumio 1876. A. G. Bell je imao istu napravu za [[govor]] i slušanje. Bellov telefon, koji se do danas održao u izmijenjenomu obliku kao telefonska [[slušalica]], sastoji se od trajnog (permanentnog) potkovastog [[magnet]]a s [[pol]]nim nastavcima ''P''. Oko polnih nastavaka namotana je [[električna zavojnica]] s mnogo zavoja tanke [[žica|žice]], čiji krajevi završavaju na priključnice ''TT'', odakle vode na slušalicu u drugoj postaji. Kad [[elektromagnetska indukcija|inducirana]] [[električna struja]] jednog trenutka poteče izvjesnim smjerom, zbrajaju se oba [[magnetizam|magnetizma]], trajni od magneta i inducirani u zavojnici. U drugom smjeru magnetizam zavojnice slabi magnetizam trajnoga magneta. Time je djelovanje mnogo osjetljivije. Ispred polnih nastavaka nalazi se tanka [[membrana]] ''D'' od mekog [[željezo|željeza]] ([[Feromagnetizam|feromagnet]]).

Isti takav aparat nalazi se na drugoj postaji. Kad se ispred membrane govori, membrana [[titranje|titra]], pa se time mijenja [[jakost magnetskog polja]], to jest kroz membranu prolazi čas više čas manje [[silnice|magnetskih silnica]]. U zavojnici se zbog toga induciraju promjenjive [[izmjenična struja|izmjenične struje]]. Nastaju, dakle, titranja [[električna struja|električne struje]] koja teče u zavojnici, i to na isti način kao što je titranje samog govora. Ovo se prenosi na [[daljina|daljinu]] i djeluje preko [[elektromagnet]]a na membranu prijamnog aparata. U slušalici se titranja električne struje pretvaraju natrag u mehanička titranja membrane koja točno odgovaraju titrajima membrane davača.

Bellovim telefonskim aparatom moglo se razgovarati samo na udaljenosti od nekoliko stotina [[metar]]a. Kod toga je bilo nespretno to što se isti aparat morao čas stavljati pred usta da se u nj govori, a čas na uho da se njime sluša. Danas se Bellov telefon upotrebljava samo kao telefonska [[slušalica]]. Moderni telefonski aparat nema više istu napravu za govor i slušanje, već se radi iz dva dijela. Za slušanje služi telefonska slušalica, a za govor mikrofon. [[Mikrofon]] služi za pretvaranje električnih titraja u zvučne.

=== Otkriće mikrofona ===
{{Glavni|Mikrofon}}

Prvi pronalazač mikrofona je [[David E. Hughes|Amerikanac Hughes]] 1878. Taj se Hughesov mikrofon sastoji od [[ugljen]]og štapića sa zašiljenim krajevima, a nalazi se u ležajevima, urezanim u dva druga komada ugljena koji su preko priključnica spojeni sa [[strujni krug|strujnim krugom]] [[Galvanski elementi|galvanske]] [[baterija|baterije]]. U strujni krug je ukopčana telefonska [[slušalica]]. [[Titranje]]m [[zrak]]a zbog [[govor]]a mijenjat će se [[električni otpor]] na dodirnim točkama, a time i [[jakost električne struje]], pa će se u slušalici vjerno ponoviti (reproducirati) [[govor]].

Na sličan način izrađen je mikrofon s ugljenim zrncima ili ugljeni mikrofon. Između membrane i ploče od retortnog ugljena, koje su međusobno izolirane, nalazi se nešto ugljenih zrnaca. Ploča i membrana su spojene s [[pol]]ovima baterije. Titranjem membrane mijenja se električni otpor među zrncima, pa se u istom ritmu mijenja i jakost električne struje.

=== Telefonski transformator ===
{{Glavni|Transformator}}

Međutim, na vrlo velike daljine oslabe mikrofonske struje, pa govor u slušalici nije razgovijetan. Da se to spriječi, služi telefonski transformator. On se sastoji od dviju [[električna zavojnica|električnih zavojnica]] od [[Električni izolator|izolirane]] žice koje se nalaze jedna u drugoj. Prva zavojnica se sastoji od malo zavoja debele žice, a druga od mnogo zavoja tanke žice. Prva je zavojnica ukopčana u strujni krug s galvanskom baterijom i mikrofonom. Pulsirajuća istosmjerna struja inducira u drugoj zavojnici izmjeničnu struju visokog [[napon]]a koja dolazi dugačkim vodovima do telefonske slušalice na drugoj postaji.

=== Telefonske centrale ===
Mikrofon se danas ne postavlja odvojeno od slušalice, već s njom čini prikladnu kombinaciju. Takva se kombinacija zove mikrotelefon. Kod mikrotelefona je telefonska slušalica spojena s mikrofonom jednom zajedničkom drškom. Opisanim telefonskim uređajem mogle su govoriti samo dvije postaje. Da bi se moglo govoriti i spojiti međusobno više aparata na različitim mjestima, služe telefonske centrale koje imaju uređaj za automatsko spajanje više telefona.

=== Telefonija u Hrvatskoj ===
U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je prva lokalna telefonska linija proradila u [[Zagreb]]u 1881., a povezivala je Građevinski ured Gradskoga poglavarstva i vodovodnu strojarnicu, u duljini od 3,5 [[kilometar]]a. Prva telefonska centrala s ručnim prespajanjem veza puštena je u promet u Zagrebu 1887. Iste je godine proradila prva telefonska linija u [[Osijek]]u, a 1889. i u [[Rijeka|Rijeci]]. Te je godine u Zagrebu bila stavljena u rad i prva javna telefonska govornica. Prva automatska telefonska centrala proizvođača ''Siemens und Halske'' puštena je u promet u Zagrebu 1928., u Jurišićevoj ulici u centrali ''ATC Zagreb-Centar''. Njezin je početni [[kapacitet]] bio 5 000 priključaka. Devetnaest godina poslije dosegnula je svoj konačni kapacitet od 12 200 priključaka. U početku su svi korisnici bili spojeni izravno s centralom, a poslije i kao dvojnici. Od 1942. bile su puštane u promet i njezine podcentrale u Vrapču, Podsusedu i drugdje u okolici Zagreba. Osim funkcija mjesne centrale, 1946. su joj bile dodane funkcije međumjesne centrale, a prva je međumjesna veza uspostavljena s centralom u [[Karlovac|Karlovcu]]. Centrala ATC Zagreb-Centar obavljala je svoju funkciju sve do 1979.

U Zagrebu, na Peščenici, puštena je 1955. u promet centrala ''ARF-50'', prva telefonska centrala s koordinatnom sklopkom (takozvana ''Crossbar-centrala'') i s neizravnim upravljanjem. Prvi prijenosni sustav s [[Koaksijalni kabel|koaksijalnim kabelima]] prijenosnoga kapaciteta 960 telefonskih kanala bio je postavljen između Zagreba i [[Ljubljana|Ljubljane]]. Prvi [[Digitalizacija|digitalni sustav]] kapaciteta 24 kanala (''T1'') pušten je u funkciju 1972. između Zagreba i [[Velika Gorica|Velike Gorice]], a četiri godine poslije i prvi digitalni sustav kapaciteta 30 telefonskih kanala (''E1'', popularno zvan i ''PCM-sustav'') u Zagrebu, između centrale ''ATC Centar II'' i [[hotel]]a ''Intercontinental''. U Rijeci je na [[Sušak]]u 1979. bila puštena u promet prva poluelektronička centrala upravljana s pomoću programa pohranjenog u memoriju. Dvije godine poslije centrala istoga tipa, ''ARE 11'', puštena je u funkciju i u Zagrebu. Iste je godine u Zagrebu, u Vrapču, uključena centrala ''AXE 10'' proizvođača ''LM Ericssona'' kao prva mjesna centrala u Hrvatskoj. Automatski interkontinentalni telefonski promet uspostavljen je 1986. Prvi [[optički kabel]] s višemodnim nitima u javnoj telefonskoj mreži u Hrvatskoj položen je 1987. u [[Dubrovnik]]u. Prva digitalna međunarodna centrala puštena je u promet 1987. u Zagrebu. U siječnju 1991. započela je raditi prva pokretna telefonska mreža nazvana ''Mobitel'', a pet godina poslije i prva digitalna pokretna telefonska mreža u okviru standarda Globalnoga sustava za pokretnu komunikaciju ili [[GSM]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Global System for Mobile Communication''), nazvanoga ''CRONET''.

== Nepokretna telefonija ==
'''Nepokretna telefonija''' povezuje korisnika s telefonskom mrežom uz pomoć nepokretnoga mrežnoga priključka. Korisnikov telefon, nepokretni ili bežični, uvijek je priključen na nepokretni mrežni priključak. Tomu je priključku pridijeljen pretplatnički broj. U osnovnoj usluzi nepokretne telefonije, pri pozivanju određenoga pretplatničkog broja, poziv će uvijek biti upućen kroz mrežu na isti mrežni priključak kojemu taj broj pripada. Dodatne usluge nepokretne telefonije omogućuju i preusmjeravanje poziva, to jest korisnik može signalizirati centrali da poziv na njegov pretplatnički broj preusmjeri na neki drugi nepokretni mrežni priključak.

== Pokretna telefonija  ==
{{Glavni|Mobitel}}

'''Pokretna telefonija''' nema nepokretnoga priključka a korisnik je vezan uz javnu zemaljsku pokretnu mrežu (engl. ''Public Land Mobile Network'', PLMN). Korisnik zajedno sa svojim pokretnim telefonom mijenja položaj, a mreža prati njegov trenutačni položaj (mobitel). Tako je s korisnikom moguće uspostaviti vezu bilo gdje unutar područja pokrivenog uslugom pokretne telefonije.

== IP-telefonija ==
{{Glavni|Internetski protokol}}

'''IP-telefonija''' prenosi govor preko [[računalne mreže]] s pomoću internetskog protokola IP (engl. ''Internet Protocol''). IP-telefoni u pravilu se povezuju u lokalne mreže u kojima je integriran govorni i podatkovni promet. Lokalnom je mrežom moguće ostvariti lokalne (kućne) pozive, a preko interneta i pozive prema korisnicima IP-telefonije ili prema nepokretnim i pokretnim telefonskim mrežama.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Komunikacije]]

Telefonija - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica