https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Tartuf_%28hrana%29Tartuf (hrana) - Povijest promjena2026-09-04T20:12:13ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tartuf_(hrana)&diff=644708&oldid=prevWikiSysop: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{drugoznačenje2|, umjesto članka o hrani, informacije o taksonomskom rodu gljiva: Tartufi}} {{UNESCO – nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Lov i vađenje tartufa u Italiji, tradicionalno znanje i praksa |slika = Tuber melanosopum d'Australie.jpg |godina = 2021. |regija = Europa i Sjeverna Amerika |id = 01395 |ugroženost = - |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/truffle-hunting-and-extraction-in-italy-traditional-knowledge-...«.2026-02-02T10:09:42Z<p>Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{drugoznačenje2|, umjesto članka o hrani, informacije o taksonomskom rodu gljiva: <a href="/wiki/Tartufi" title="Tartufi">Tartufi</a>}} {{UNESCO – nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Lov i vađenje tartufa u Italiji, tradicionalno znanje i praksa |slika = Tuber melanosopum d'Australie.jpg |godina = 2021. |regija = Europa i Sjeverna Amerika |id = 01395 |ugroženost = - |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/truffle-hunting-and-extraction-in-italy-traditional-knowledge-...«.</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div>{{drugoznačenje2|, umjesto članka o hrani, informacije o taksonomskom rodu gljiva: [[Tartufi]]}}<br />
{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština<br />
|ime baštine = Lov i vađenje tartufa u Italiji, tradicionalno znanje i praksa<br />
|slika = Tuber melanosopum d'Australie.jpg<br />
|godina = 2021.<br />
|regija = Europa i Sjeverna Amerika<br />
|id = 01395<br />
|ugroženost = -<br />
|poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/truffle-hunting-and-extraction-in-italy-traditional-knowledge-and-practice-01395<br />
|država = {{Z+X|ITA}} <br />
}}<br />
'''Tartuf''' ([[talijanski|tal.]] ''tartufo'' od [[latinski|kasnolat.]] ''terrae tuber'', za doslovno „gomolj iz zemlje”) je narodni naziv za [[gljive]] koje žive u [[Simbioza|simbiotskom]] odnosu sa svojim [[biljka]]ma domaćinima; zajednički naziv za širok raspon podzemnih gljiva koje se koriste kao vrijedan [[Gastronomija|kulinarski]] [[začin]]. Većina tartufa pripada rodu ''[[Tuber]]'' ([[gomoljače]]), ali postoje i drugi rodovi gljiva koje pripadaju ovoj kategoriji, uključujući [[Gljive mješinarke]] (''Ascomycota''), ''Peziza'', ''Choiromyces'', ''Leucangium'' i preko stotinu drugih. Neke vrste se smatraju lažnim tartufima jer se, usprkos morfološkoj sličnosti, razlikuju po [[Filogenija|filogeniji]] i po ukusu. Takvi su, na primjer, [[pustinjski tartuf]] (''Terfezia'') i [[jelenji tartuf]] (''Elaphomyces granulatus'').<ref>[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=36048 Gomoljače], Nacionalni centar za biotehnološke informacije SAD-a (NCBI) {{eng oznaka}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
<br />
Plodišta su im podzemna, kuglasta do nepravilno gomoljasta oblika. Žive kao [[simbiont]]i u [[mikoriza|mikorizi]] s različitim drvenastim biljnim vrstama u [[šuma]]ma, [[šikara]]ma i uz osamljena stabla (poznata kao „stabla tartufa”).<ref name="lzmk">[https://www.enciklopedija.hr/clanak/tartufi tartufi], Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref> Širenje spora tartufa događa se zahvaljujući [[mikofag]]ima, životinjama koje se hrane gljivama.<ref>[https://www.cpbr.gov.au/fungi/dispersal.html Oslobađanje i raspršivanje spora] sa cpbr.gov.au {{eng oznaka}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
<br />
Tartufi ispuštaju prepoznatljivu, prodornu i postojanu aromu koja se razvija tek nakon što sazriju. Ova aroma privlači divlje životinje ([[svinja]], [[vepar|divljih svinja]], [[jazavac]]a, [[puh]]ova i [[lisica]]), unatoč pokrivaču tla, kako bi širile spore i tako proširile vrstu. Ovi podzemni plodovi identificiraju se uz pomoć [[pas]]a ili [[domaća svinja|domaćih svinja]] i beru se ručno.<br />
<br />
Neke vrste imaju slab okus, dok su druge posebno cijenjene i tražene među gurmanima još od [[antika|antike]]. Bilo da rastu divlje ili se uzgajaju, tartufi su vrlo traženi. U Europi se bere šest vrsta tartufa, koje se smatraju [[gastronomija|gastronomskim]]. Najpoznatije vrste cijenjene su kao poslastica i na tržištu postižu visoku cijenu, ponajprije [[bijeli tartuf]] (''Tuber magnatum'') i [[crni tartuf]] (''Tuber melanosporum''). U Hrvatskoj je tradicija skupljanja tartufa razvijena u Istri gdje se skupljaju se uz pomoć dresiranih pasa.<ref name="lzmk"/> <br />
<br />
==Povijest==<br />
<br />
Tartufi su cijenjeni od davnina. Tako je u [[Stari Egipat|starom Egiptu]] oko 2600. godine prije Krista [[faraon]] [[Keops]] volio jesti tartufe kada je primao delegacije koje su došle da ga počaste.<ref>[[Antonio Ružić]], [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:191:504893 „Specifičnost tartufa u hrvatskoj i francuskoj gastronomiji“], [[Sveučilište u Rijeci]] (diplomski rad), Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, 19. rujna 2023. Arhivirano iz [https://archive.wikiwix.com/cache/?url=https%3A%2F%2Furn.nsk.hr%2Furn%3Anbn%3Ahr%3A191%3A504893 izvornika]. Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
Prvi pisani spomen tartufa pojavljuje se na [[sumer]]skim glinenim pločicama iz 2000. godine prije Krista, a govori se o [[Amorejci]]ma kao lovcima na tartufe.<ref>Patricia Wells, ''[https://books.google.com/books?id=ZdcNh_K6-DkC Jednostavno tartufi]'', Harper Collins, 2011., str. 7. {{eng oznaka}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
[[Datoteka:Truffe pig ancient Roma.jpg|mini|lijevo|Krmača koja traži tartufe na rimskom mozaiku iz oko 200. god., [[Vatikanski muzeji]].]]<br />
[[Stara Grčka|Stari Grci]] su ga visoko cijenili, o čemu svjedoči činjenica da su djeca ''Cheripsa'', stranca s prebivalištem u [[Atena|Ateni]], dobila građanstvo kao nagradu za izum novog načina pripreme tartufa.<ref name="GAC">Gaspard Adolphe Chatin, ''Tartuf: studija općih uvjeta proizvodnje tartufa'', Bouchard-Huzard, 1869., str. 7.</ref> Prvi pisani zapis o tartufima pojavljuje se u djelu [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]] ''"Naturalis Historia"'', koji ih je smatrao „žuljevima zemlje”. U [[Stari Rim|starom Rimu]], u 1. stoljeću, zahvaljujući grčkom filozofu [[Plutarh]]u, prenijela se ideja da je dragocjena gljiva nastala kombiniranim djelovanjem vode, topline i munje. Tako je pjesnik [[Juvenal]] objasnio podrijetlo dragocjene gljive kao posljedicu munje koju je [[Jupiter]] bacio u blizini [[hrast]]a (drva koje se smatralo svetim ocu bogova). Budući kako je Jupiter bio poznat i po svojoj ogromnoj seksualnoj aktivnosti, tartufima su oduvijek pripisivana [[afrodizijak|afrodizijačka]] svojstva. Liječnik [[Galen]] napisao je: ''„Tartuf je vrlo hranjiv i može pružiti užitak”''.<ref name="GAC"/><br />
[[Datoteka:Terra tufide tubera Tuber melanosporum.jpg|mini|„Branje crnih tartufa”, ilustracija iz knjige ''Tacuina sanitatis'' iz 14. st. Tartufi su tada bili poznati kao ''Terra tufide'' zbog fizičke sličnosti između tartufa i [[sedra|sedre]] (''tufole''), poroznog kamena tipičnog za središnju Italiju.]]<br />
Tijekom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]], tartufi su se, zbog svog podzemnog smještaja i crne boje, smatrali plodovima [[Sotona|Sotone]]. Prema „doktrini signatura”, oblik ovih gljiva podsjeća na [[testis]]e, toliko da su im se tijekom [[renesansa|renesanse]] pripisivala afrodizijačka svojstva. U tom kontekstu se tartuf u Francuskoj prvi put pojavio na stolu [[Franjo I., kralj Francuske|kralja Franje I.]]<ref>Léo Moulin, ''Liturgije stola: Kulturna povijest jedenja i pića'', Albin Michel - Fond Mercator, 1988., str. 122-124.</ref> <br />
Prvu knjigu o tartufima, ''Opusculus de tuberis'' (1564.), napisao je [[umbrija|umbrijski]] liječnik Alfonso Ceccarelli, u kojoj je sažeo mišljenja grčkih i latinskih prirodoslovaca i razne povijesne anegdote. <br />
<br />
Istraživanje povjesničara Raoula Molinarija i Giordana Bertija o srednjovjekovnim i renesansnim kronikama, kartografskim tekstovima iz [[Savojsko Vojvodstvo|Savojskog vojvodstva]] i pismima kroničara i putnika iz 18. i 19. stoljeća, ističe cijelu regiju Monferrato ([[Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato]]) kao mjesto proizvodnje najizvrsnijih i najmirisnijih tartufa.<br />
U Touraineu, u blizini [[Chinon]]a, oko 1790. godine zabilježeni prvi zasadi tartufa. Oko 1850. godine crni tartufi uglavnom su dolazili iz [[Francuski departmani|departmana]] Lot ([[Okcitanija]]), ali pravi procvat uzgoja tartufa dogodio se u 19. stoljeću kada je Joseph Talon razvio sijanje takozvanih „tartufnih žirova”.<ref>Gabriel Callot, ''Tartuf, Zemlja, Život'', Quae Editions, 1999., str. 23.</ref><br />
Početkom 21. stoljeća vodeći proizvodni departman u Francuskoj bio je [[Vaucluse]] s više od 80% prodane tonaže, a s određenom razlikom slijedili su [[Burgundija]] i [[Poitou]].<br />
<br />
Najvažnija područja proizvodnje bijelog tartufa, zbog njihovog geografskog položaja, su [[Pijemont]], jugoistočna [[Lombardija]], [[Emilia-Romagna]], [[Toskana]], [[Umbrija]], [[Marche]] i [[Molise]].<ref>[http://www.repubblica.it/viaggi/2006/10/23/news/sua_maest_il_tartufo-117032923/ Njegovo Veličanstvo tartuf], na repubblica.it, 23. listopada 2006. {{it}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref> Godine 2016., jedan kineski kuhar platio je preko 100.000 eura za jedan primjerak bijelog tartufa težine 1170 grama, koji je stavljen na aukciju.<ref>[https://www.targatocn.it/2016/11/14/leggi-notizia/argomenti/alba-e-langhe/articolo/record-storico-allasta-mondiale-del-tartufo-dalba-battuti-lotti-per-450mila-euro.html Alba i Langhe], na targatocn.it, 14. studenoga 2016. {{it}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
<br />
==Lov na tartufe==<br />
[[Datoteka:Bourgogne caveur de truffes et ses cochons.jpg|mini|Lovac na tartufe sa svojom krmačom, 1900.]]<br />
Lovci na tartufe su u [[Italija|Italiji]] poznati kao ''tartufai'' i obično žive u ruralnim područjima i malim selima. Tamo se lov na tartufe sastoji od lova i vađenja. Lov podrazumijeva identifikaciju područja gdje rastu „stabla tartufa”, iz čijeg korijenja rastu tartufi, uz pomoć dresiranih pasa. Lovci zatim koriste posebnu lopatu koja im omogućuje vađenje tartufa bez narušavanja uvjeta tla. <br />
Lov na tartufe uključuje širok raspon vještina i znanja (o klimi, okolišu i vegetaciji) vezanih uz upravljanje prirodnim [[ekosustav]]ima i odnos psa i lovca na tartufe. To se znanje prenosi usmenim predajama stoljećima, uključujući priče, [[basna|basne]], [[anegdota|anegdote]] i izraze koji odražavaju lokalni kulturni identitet i stvaraju osjećaj solidarnosti unutar zajednice lovaca na tartufe. Lov na tartufe često se povezuje s popularnim gozbama koje označavaju početak i kraj sezone tartufa. Praksa poštuje [[ekologija|ekološku]] ravnotežu i [[bioraznolikost]] biljaka, osiguravajući sezonsku regeneraciju tartufa.<ref name="UNESCO">[https://ich.unesco.org/en/RL/truffle-hunting-and-extraction-in-italy-traditional-knowledge-and-practice-01395 Lov i vađenje tartufa u Italiji] UNESCO-ovim službenim stranicama {{eng oznaka}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref><br />
<br />
Zato je ova tradicionalna djelatnost prepoznata kao [[nematerijalna kulturna baština]] i upisana je na [[UNESCO]]-ov [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2021. godine kao [[nematerijalna svjetska baština]] Italije.<ref name="UNESCO"/><br />
<br />
== Gastronomija ==<br />
[[Datoteka:Émincé de canard truffé.jpg|mini|Pačja prsa s tankim kriškama tartufa.]]<br />
Rijetko se prodaje cijeli i svjež tartuf zbog visoke cijene, teškoće transporta i skladištenja, te karakteristične „sposobnosti kreativne transformacije”. Naime, vrlo mala količina tartufa dovoljna je za aromatiziranje jela ili umaka, a ogromna „dodana vrijednost” prerade potiče širenje malih prerađivačkih poduzeća.<br />
<br />
Često se pripremaju staklenke malih cijelih tartufa, kao i drugi proizvodi na bazi ove gljive: ''carpaccio'' (tj. vrlo tanke kriške), gotovi umaci koji uglavnom sadrže bazu od tartufa, a prikladni su za korištenje na crostinima, omletima, bruschettima, tjesteninama, filetima, i sl.<ref>Anna Gosetti della Salda, ''Talijanski regionalni recepti'', Solares, 1967., str. 9.</ref> <br />
<br />
[[Maslinovo ulje|Maslinova ulja]] s okusom tartufa („prirodna aroma”) vrlo su tražena, ali zbog poteškoća svojstvenih procesu proizvodnje, većina ih se priprema sa sintetičkom aromom na bazi bis-metiltiometana („aroma”). Ova se aroma često dodaje i umacima koji sadrže pulpu tartufa.<ref>[https://ilfattoalimentare.it/tartufo-aroma-sintetico.html Pravi ili lažni tartuf? Tajna mnogih rižota i jela koja se ozivaju na poznatu gljivu je sintetički okus. Misterija etikete], na ilfattoalimentare.it {{it}} Pristupljeno 1. veljače 2026.</ref> <br />
<br />
==Poveznice==<br />
* [[Tartufi]]<br />
* [[Afrodizijak]]<br />
* [[Talijanska kuhinja]]<br />
<br />
== Izvori ==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
==Vanjske poveznice==<br />
* [https://www.youtube.com/watch?v=WihU5XD8oHQ Associazione Nazionale Città del Tartuffo (ANCT), 2020], video na youtube-u {{eng oznaka}}<br />
* [http://www.trufamania.com/truffles-gallery.htm Opis i ilustracija svih tartufa na web stranici trufamania.com]<br />
<br />
{{Nematerijalna svjetska baština u Italiji}}<br />
<br />
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Italiji]]<br />
[[Kategorija:Začini]]<br />
[[Kategorija:Jestive gljive]]</div>WikiSysop