WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:30:22Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:30
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Staklenički efekt'''-->~~[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png\|mini\|desno\|400px\|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera\|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost\|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje\|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi\|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se '''staklenički učinak''' ili '''efekt staklenika'''.]]		[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png\|mini\|desno\|400px\|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera\|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost\|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje\|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi\|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se '''staklenički učinak''' ili '''efekt staklenika'''.]]

	[[datoteka:Air pollution by industrial chimneys.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Onečišćavanje zraka]] pojačava staklenički učinak.]]		[[datoteka:Air pollution by industrial chimneys.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Onečišćavanje zraka]] pojačava staklenički učinak.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T06:59:31Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png|mini|desno|400px|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se '''staklenički učinak''' ili '''efekt staklenika'''.]]

[[datoteka:Air pollution by industrial chimneys.jpg|mini|desno|300px|[[Onečišćavanje zraka]] pojačava staklenički učinak.]]

[[datoteka:Mauna Loa CO2 monthly mean concentration.svg|mini|300px|desno|Povećanje atmosferske razine [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (CO2) u zadnjih 50 godina. ]]

[[datoteka:Atmospheric Transmission.png|mini|300px|desno|Atmosferska apsorpcija i emisija različitih [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]]. Najveću apsorpciju ima [[ugljikov dioksid]] u [[Infracrveno zračenje|infracrvenom području]].]]

[[datoteka:Venus-real color.jpg|mini|desno|300px|Stvarna [[boja]] oblaka na [[Venera|Veneri]]. Površina Venere se ne vidi zbog gustog sloja [[oblak]]a, a temperatura na površini dostiže i 500[[celzij|°C]].]]

[[datoteka:Titan globe.jpg|mini|desno|300px|Učinak staklenika na [[Titan (mjesec)|Titanu]] posljedica je [[metan]]a.]]

[[datoteka:Kyoto_Protocol_participation_map_2009.png|mini|300px|desno|Zelenom su bojom prikazane države koje su ratificirale [[Protokol iz Kyota|Kyoto protokol]], žutom one koje ga planiraju ratificirati, a plavom one koje su to odbile.]]

'''Staklenički efekt''', '''staklenički učinak''', '''efekt staklenika''' ili '''učinak staklenika''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73°C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.

== Staklenički plinovi ==
{{glavni|Staklenički plinovi}}

'''Staklenički plinovi''' su [[plin|plinovi]] koji uzrokuju [[efekt staklenika|staklenički učinak]] u [[planet|planetarnoj]] [[atmosfera|atmosferi]]. Najzastupljeniji i najjači staklenički plin je [[voda|vodena para]]. Plinovi kojih je manje i imaju slabiji učinak su [[ugljikov(IV) oksid|ugljikov dioksid]] i [[metan]]. <ref> [http://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar4/syr/ar4_syr_appendix.pdf] "IPCC AR4 SYR Appendix Glossary", 2008.</ref> Vodena para je uglavnom rezultat isparavanja [[Hidrosfera|hidrosfere]] i [[Transpiracija|transpiracije]] biljnog pokrova, ugljikov dioksid je rezultat [[Disanje|aerobnog disanja]] i [[gorenje|gorenja]], a metan taljenja i raspada [[Metanski klatrat|klatrata]], anaerobnih procesa, kao i nekih industrijskih procesa ([[industrijski uzgoj životinja]], pročiščavanje [[Zagađenje|otpadnih voda]], sječa šuma, [[prehrana]]). Zajednička značajka svih stakleničkih plinova je da otežavaju izlazak dugovalnog [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] iz atmosfere planeta. Neki od njih imaju negativni utjecaj na koncentraciju [[ozon]]a u [[stratosfera|stratosferi]]. Rezultat nazočnosti stakleničkih plinova je podignuta temperatura atmosfere, zbog čega je taj učinak odgovoran za održavanje [[život]]a na Zemlji, koja bi bez njega bila u prosjeku 33 ºC hladnija. <ref> Karl TR, Trenberth KE: "Modern Global Climate Change" [http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/302/5651/1719], journal=Science, 2003.</ref> <ref> Le Treut H, Somerville R, Cubasch U, Ding Y, Mauritzen C, Mokssit A, Peterson T and Prather M [http://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar4/wg1/ar4-wg1-chapter1.pdf] "Historical Overview of Climate Change Science In: Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change, publisher=Cambridge University Press, 2008.</ref> <ref> [http://nasascience.nasa.gov/earth-science/oceanography/ocean-earth-system/ocean-water-cycle] "NASA Science Mission Directorate article on the water cycle", publisher=Nasascience.nasa.gov, 2010.</ref> U novije vrijeme, pronađeno je da je njihova povišena koncentracija u vezi s [[globalno zatopljenje|globalnim zatopljenjem]]. Od početka [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]], izgaranje [[fosilna goriva|fosilnih goriva]] je doprinijelo povećanju ugljikovog dioksida u atmosferi, sa 0,028 % na 0,039 % (povećanje za 40 %). <ref> [http://cdiac.ornl.gov/pns/faq.html] "Frequently Asked Global Change Questions", publisher=Carbon Dioxide Information Analysis Center</ref> <ref> [http://www.esrl.noaa.gov/gmd/ccgg/trends/] NOAA </ref>

=== Uzroci nastanka stakleničnih plinova ===
Kao glavni krivac do sada je proglašavan [[ugljični dioksid]] (CO2), čija je [[koncentracija]] u atmosferi podignuta izgaranjem [[fosilna goriva|fosilnih goriva]] ([[ugljen]]a, [[nafta|nafte]], [[prirodni plin|plin]]a). No, zadnja istraživanja ukazuju na to da ugljični dioksid nije najveći uzročnik zatopljenja! Zahvaljujući mjehurićima zraka zarobljenim u polarnom [[led]]u bilo je moguće odrediti sastave atmosfere od [[1850.]] godine do danas. Rezultati pokazuju da je promjena klime zadnjih dvadesetak godina najvećim dijelom uzrokovana [[ozon|troposferskim ozonom]] (O3), [[metan]]om (CH4), [[klorofluorougljik|klorofluorougljicima]] ('''CFC'''), i vrlo sitnim česticama čađi! [[Troposfera]] je dio atmosfere koji se proteže do 10 [[metar|km]] visine. Poznati [[ozonski omotač]], koji nas štiti od [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenje]] i kojeg klorofluorougljik i metan uništavaju, nalazi se između 20 i 30 km visine. Međutim, troposferski ozon jedan je od najopasnijih zagađenja u velikim gradovima jer je vrlo opasan za zdravlje.

Vrlo sitne čestice prašine ([[aerosol]]i) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]] i time spuštaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan učinak. Kao čađ, na primjer, koja je crna i dobro apsorbira zračenje, i uz to omogućuje stvaranje ''naoblake sa sitnim kapima vode'', dok nezagađen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagađeni oblaci znatno učinkovitije odbijaju Sunčevo zračenje. Na primjer: [[umjetni satelit|satelit]]ska slika istočne obale [[SAD]]-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok područje iznad [[Kanada|Kanade]] ima nešto čišći zrak i normalne oblake. [[Ocean]]i također igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu količinu [[toplina|topline]] i određuju [[klima]]tska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan činitelj u predviđanjima promjena klime. Međutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predviđanja govore da bi smanjenje zagađenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i jednostavnije od smanjenja CO2.

== Povijest ==
Jedan od prvih koji je došao do spoznaje učinka staklenika bio je [[Joseph Fourier]]. On je 1820. izračunao da bi [[nebesko tijelo]] veličine Zemlje trebao biti znatno hladniji da [[toplina]] dolazi samo od Sunčeve energije. 1824. shvatio je da temperatura zemljine površine u velikoj mjeri ovisi o plinovima u Zemljinoj atmosferi, te je postavio temelje pojmove, koji će mnogo kasnije dobiti ime učinak staklenika. Već je 1872. bilo poznato da su vodena para i CO2 glavni [[staklenički plinovi]], i da povećanje njihove koncentracije može uzrokovati povišenje temperature u nižim slojevima atmosfere.

Švedski kemičar [[Svante August Arrhenius]], proučavao je 20-ih godina 19. stoljeća Fourierove radove i zaključio da [[ugljen]] izgarajući povećava koncentraciju CO2 u atmosferi te da to povećanje može dovesti do povećane adsorpcije Sunčeve energije u atmosferi što znači da dolazi do povišenja temperature na Zemlji. Njegov rad nije imao velikog odjeka u znanstvenoj zajednici i oni koji su ga opazili, smatrali su da [[ocean]]i mogu apsorbirati povećanu količinu CO2 u atmosferi.

== Učinak staklenika na Veneri, Marsu i Titanu ==
U skupinu [[planet]]a sličnih Zemlji spadaju još dva planeta koja imaju atmosferu, a to su [[Venera]] i [[Mars]]. Oba planeta nepovoljna su za život, ali ne zbog svoje udaljenosti od Sunca. Razlog njihove nenaseljenosti je učinak staklenika. U tu skupinu možemo ubrojiti i jedan prirodni satelit s atmosferom, riječ je o [[Saturn]]ovom mjesecu [[Titan (mjesec)|Titanu]].

=== Venera ===
[[Venera]] je dobila ime prema [[Venera (mitologija)|Veneri]], rimskoj božici ljepote. U našim krajevima poznata je i pod imenom zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda, jer je vidljiva prije izlaska Sunca na istočnom nebu i odmah nakon zalaska Sunca na zapadnom nebu, a kad je u najsjajnijoj [[Venerine mijene|mijeni]] može se vidjeti i preko dana. Atmosfera Venere sastoji se najvećim dijelom od [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]] (96%) i [[dušik]]a (3%). Ostalih 1% čine [[sumporov dioksid]], [[vodena para]], [[ugljikov monoksid]], [[argon]], [[helij]], [[neon]], ugljikov sulfid, [[klorovodik]] i [[fluorovodik]]. Velika količina ugljikovog dioksida stvara učinak staklenika, zbog čega temperatura na površini dostiže i 500[[celzij|°C]], što je 400°C više od očekivanog. Srednja vrijednost temperature na površini iznosi 464°C. Tako je površina Venere toplija od površine Merkura, iako je u usporedbi s njim udaljena od Sunca otprilike dvostruko i prima četiri puta manje svjetlosti.

=== Mars ===
[[Mars]] je četvrti po redu planet od Sunca koji je ime dobio po [[Mars (mitologija)|starorimskom bogu rata]]. Oko Marsa kruže dva mala prirodna satelita [[Fobos (mjesec)|Fobos]] i [[Deimos (mjesec)|Deimos]]. Marsova atmosfera je primjetno drukčija od Zemljine, a sastoji se uglavnom od ugljikovog dioksida (95.32%), uz male primjese drugih elemenata kao što su dušik (2.7%), argon (1.6%), kisik (0.13%) i neon (0.00025%). Također sadrži i vodenu paru u vrlo malom postotku (0.03%), a u polarnim krajevima je nađen i ozon. Prosječna izmjerena temperatura na Marsovoj površini je -63°C, s maksimumom od 20°C i minimumom od -143°C. Najtoplija su područja oko ekvatora i u subsolarnoj točki zato što [[temperatura]] tla ovisi o kutu upada Sunčevih zraka i često varira jer je rijetka atmosfera slab toplinski spremnik. Na polovima temperatura zimi ne prelazi -113°C, a pada i do -153°C što je dovoljno da CO2 kondenzira. Tada dio atmosferskog CO2 prelazi u polarnu kapu što dovodi do naglog pada tlaka na tom području i zrak s čitavog globusa struji prema tom polu. Temperaturne razlika između svjetlijih i tamnijih područja, odnosno tla i atmosfere, uvjetuju miješanje atmosfere. Vjetrovi, koji su pri tlu brzine 10 m/s, podižu čestice prašine do 50 km uvis i prenose ih na udaljenosti od više tisuća kilometara. Vjetrovi dostižu brzine do 100 m/s, izazivajući godišnje stotinjak pješčanih oluja koje, kada je Mars u [[perihel]]u, a vjetar i temperatura u svom maksimumu, mogu prekriti cijeli planet prašinom. Pješčane oluje dovode do zanimljivog učinka „anti-staklenika“ odnosno velike količine prašine u atmosferi ne dopuštaju Sunčevoj svjetlosti da neoslabljena prodre do površine, a propuštaju toplinsko zračenje Marsove površine koja se hladi, dok se viši dijelovi atmosfere zagrijavaju.

=== Titan ===
[[Titan (mjesec)|Titan]] je najveći [[prirodni satelit]] [[Saturn]]a koji kruži oko Saturna na udaljenosti 1 221 830 km. Građen je od [[led]]a i [[stijena|stijenja]]. Unutrašnjost mu je vjerojatno razdvojena u nekoliko slojeva, sa središnjom jezgrom promjera oko 3 400 km, te nekoliko slojeva leda različitih kristalnih struktura. Unutrašnjost mu je možda još uvijek vruća. Iako po sastavu sličan ostalim Saturnovim satelitima, Titan je nešto veće gustoće. Razlog tome je što je dovoljno velik da pokrene proces [[gravitacija|gravitacijske]] kompresije odnosno zgušnjavanja uslijed vlastite težine. Titan je jedini planetni satelit u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] koji posjeduje značajniju atmosferu. Atmosfera na površini stvara tlak od čak 1.5 [[Bar (jedinica)|bara]], 50% više nego na Zemlji. Atmosfera je po sastavu većim dijelom molekularni [[dušik]] (94%), uz argon (6%) i nešto metana. Može se naći voda, te neki organski spojevi u tragovima ([[cijanovodik]], ugljikov dioksid). Učinak staklenika na Titanu posljedica je [[metan]]a, drugog stakleničkog plina, no s obzirom da njega nema dovoljno u atmosferi efekt je jako slab. Astronomi uspoređuju Titan sa mladom Zemljom. To bi bilo pogodno mjesto za život, da površina Titana nije izuzetno hladna. Temperatura na Titanu je oko -180°C.

== Protokol iz Kyota ==
{{glavni|Protokol iz Kyota}}

'''Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju [[UN|Ujedinjenih naroda]] o promjeni klime''' dodatak je [[međunarodni ugovor|međunarodnom sporazumu]] o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije [[ugljični dioksid|ugljikovog dioksida]] i drugih [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]]. Do sad ga je potpisalo 170 država i vladinih organizacija (stanje: prosinac [[2006.]]). Protokol je stupio na snagu [[16. veljače]] [[2005.]], kada ga je ratificirala [[Rusija]]. Države koje su ga ratificirale čine 61% zagađivača. Protokol je otvoren za potpisivanje u [[japan]]skom gradu [[Kyoto|Kyotu]] u organizaciji Konvencije [[UN|Ujedinjenih naroda]] za klimatske promjene (UNFCCC), [[11. prosinca]] [[1997.]] Za njegovo stupanje na snagu bilo je potrebno da ga ratificira najmanje 55 država i da države koje su ratificirale protokol čine najmanje 55% zagađivača. To se dogodilo [[16. veljače]] [[2005.]], kada je Protokol ratificirala [[Rusija]].

Protokolom se smanjuje ispuštanje 6 stakleničkih [[plin]]ova: [[ugljični dioksid|ugljikovog dioksida]], [[metan]]a, [[Dušikovi oksidi|dušikovog oksida]], fluoriranih [[ugljikovodici|ugljikovodika]], perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida. U posljednjih nekoliko desetljeća, koncentracije stakleničkih plinova u [[atmosfera|atmosferi]] povećale su se zbog izgaranja [[fosilna goriva|fosilnih goriva]] u industriji, prometu itd., što je pridonijelo [[globalno zatopljenje|globalnom zatopljenju]] i [[klima]]tskim promjenama. [[Sjedinjene Američke Države]] i neke manje države odbile su ratificirati protokol iz Kyota. [[Greenpeace]] smatra da je protokol postavio preskromne ciljeve kojima se neće postići veći pomaci.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Klimatologija]]
[[Kategorija:Atmosfera]]
[[Kategorija:Ekologija]]

Staklenički efekt - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica