WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-15T14:39:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Insects in baltic amber.jpg|mini|desno|250px|Ogrlica od baltičkog [[jantar]]a (mušica i komarac dokaz su kako je ovaj jantar star oko 60 - 40 milijuna godina).]]

[[datoteka:Résine.jpg|mini|desno|250px|Smola na [[Borovke|boru]].]]

[[datoteka:Olibanum resin.jpg|mini|desno|250px|Smola [[tamjan]]a.]]

[[datoteka:CupGutterSystem.jpg|mini|desno|250px|Smolarenje.]]

[[datoteka:Rosin.jpg|mini|desno|250px|[[Kolofonij]] koji se koristi za [[violina|violine]], ali i za [[meko lemljenje]].]]

[[datoteka:Lacquer in liquid form, mixed with water and turpentine.jpg|mini|desno|250px|[[Lak]] pomiješan s [[voda|vodom]] i [[terpentin]]om, spreman za upotrebu.]]

[[datoteka:Shellac varities.png|mini|desno|250px|Neke od različitih boja [[šelak]]a.]]

'''Smola''' je ovisno o [[temperatura|temperaturi]] i starosti, manje ili više [[Tekućine|tekuća tvar]] ili [[proizvod]], koji se sastoji od različitih [[Kemijska tvar|kemijskih tvari]]. Smole se koriste primjerice za proizvodnju [[nalič|boja]], [[lak]]ova, [[sapun]]a ili [[terpentin]]a. Smolu proizvode neke [[biljka|biljke]], a posebice [[crnogorica|crnogorička stabla]]. Koristi se primjerice za proizvodnju [[ljepilo|ljepila]], [[tamjan]]a i [[parfem]]a. U industrijskom sektoru se uglavnom koriste umjetno proizvedene smole. Smole mogu dakle biti prirodne i umjetne smole.

== Prirodna smola ==
'''Prirodne smole''' su [[Amorfna tvar|amorfni proizvodi]] koji većinom nastaju u [[Stabljika|stabljici]] i [[Kora (biljke)|kori]], rjeđe u [[List|lišću]] nekih drvenastih [[biljke|biljaka]], i izlučuju se u [[balzam]]u, spontano ili kada se biljka ozlijedi. Kada iz balzama [[Isparavanje|ispare]] hlapljiva [[ulja]] u kojima su otopljene, smole zaostaju kao većinom krte i prozirne mase. Osim tako dobivenih svježih (recentnih) smola, poznate su i fosilne smole ([[jantar]], [[kopali]]), a i smole životinjskoga podrijetla ([[šelak]]). Smole su u posve čistom stanju bez okusa i mirisa, boja im je redovito žuta do smeđa, rjeđe crvena (zmajeva krv) ili zelenkasta ([[mastiks]]), [[gustoća]] od 0,9 do 1,3 g/cm³, [[talište]] između 40 [[°C]] i 360 °C (jantar). Netopljive su u [[voda|vodi]], u [[alkoholi|alkoholu]] se neke otapaju lako ([[Benzojeva kiselina|benzojeva smola]]), druge samo djelomično ([[damar]], kopali); u drugim su organskim otapalima potpuno topljive. Smole su po kemijskom sastavu složene smjese organskih spojeva, na primjer smolnih kiselina ([[kolofonij]] sadrži do 90% [[abijetinska kiselina|abijetinske kiseline]]), smolnih alkohola, [[Esteri|estera]], [[Ugljikovodici|ugljikovodika]] i tako dalje. [[Jantar]] sadrži jantarnu kiselinu. Smole ne gnjiju pa su se već u [[Drevni Egipat|starom Egiptu]] i [[Kartaga|Kartagi]] upotrebljavale za [[balzamiranje]] trupala. Neke prirodne smole koriste se i danas (na primjer benzojeva smola, damar, [[gumigut]], kolofonij, mastiks, šelak). <ref> '''smole''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56830] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

== Umjetne smole ==
'''Umjetne smole''' su [[sintetika|sintetski]] [[polimer]]i, najčešće [[Viskoznost|viskozni]] ili lakotaljivi pretpolimeri smolaste [[konzistencija|konzistencije]], pogodni za oblikovanje i preradbu, koji nastaju polikondenzacijom monomera. Neke se umjetne smole koriste u tom obliku, na primjer kao veziva za [[lak]]ove ([[Poliester|alkidne smole]]) i [[ljepilo|ljepila]]. Međutim, većina se umjetnih smola (fenol-[[formaldehid]]ne, [[Epoksidne smole|epoksidne]] i aminoplastične smole, nezasićeni [[poliester]]i) zagrijavanjem i dodatkom reaktivnih spojeva (umrežavala) nepovratno povezuje i otvrdne u [[duromer]]e, netopljive i netaljive polimerne materijale velike [[čvrstoća|čvrstoće]], [[tvrdoća|tvrdoće]] i [[toplina|toplinske]] postojanosti. Umjetnim smolama nazivaju se i neki kemijski modificirani prirodni polimeri.

== Povijest ==
Za zaštitu drvenih i metalnih površina već su se u prošlosti s većim ili manjim uspjehom upotrebljavale različite vrste prirodnih smola i [[Balzamiranje|balzama]], [[vosak|voskovi]], ekstrakti biljaka, [[masnoće]], [[bitumen]]ske tvari iz [[Mrtvo more|Mrtvog mora]] i slično. Obojenja su se dobivala utrljavanjem zemljanih boja u [[vezivo]] ili pomoću obojenih tvari iz raznovrsnih biljaka tropskog i suptropskog podneblja. U srednjem vijeku kao zaštitna sredstva bile su već poznate neke vrste [[Uljene boje|uljanih boja]], [[asfalt]]nih lakova, [[jantar]]skih lakova, otopina gumiarabike i slično. [[Brod]]ovi su se impregnirali i otopljenim smolama u nesušivu ulju. Kasnije se pod utjecajem istočnih zemalja za impregnaciju drva i brodova počelo upotrebljavati i [[Četinjače|četinarsko]] ulje. Od [[Arapi|Arapa]] je preuzeto [[terpentin]]sko ulje kao [[otapalo]], a kineski utjecaj potaknuo je, između ostaloga, i nekoć vrlo raširenu upotrebu takozvanog ruj laka, koji se pripravljao nepoznatim postupkom od sokova biljke ruj ili sumak ([[Latinski jezik|lat]]. ''Toxicodendron vernicifluum''). Metode i postupci obično su se držali u tajnosti i prelazili su s oca na sina, pa su mnogi načini zaštite ostali zagubljeni. Svi su ti načini u likovnoj umjetnosti i u zaštiti površina više ili manje zadržali kroz čitav srednji i dio novog vijeka. Tek se u 15. stoljeću u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] (braća Eyck) po prvi put počelo upotrebljavati sušivo ulje kao vezivo u koje su se utrljali pigmenti. Sušivo ulje bilo je i ranije poznato (10. stoljeće), ali nije bilo upotrijebljeno u širem smislu.

Prva proizvodnja zaštitnih pokrivnih sredstva počela je u 17. stoljeću u Nizozemskoj zbog dobro razvijene [[brodogradnja|brodogradnje]]. U 18. stoljeću počelo se u [[Francuska|Francuskoj]] proizvodnjom [[firnis]]a i sušivih ulja. Međutim, prva organizirana proizvodnja lakova i boja u [[Europa|Europi]] počela je tek u 19. stoljeću. Paralelno se razvijala i proizvodnja pigmenata. Prvi anorganski pigment pripravljen je 1704. Bilo je to pariško modrilo. Zaredali su novi pigmenti, i to među najvažnijima [[olovno bjelilo]] (1759), [[cinober]] (1785), kromove žute i zelene boje (1809), švajnfurtsko zelenilo (1814), ultramarin (1828), [[litopon]] (1850), cinkovo bjelilo (1850), a nakon toga započelo se sintezom organskih pigmenata.

U vremenu do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao veziva u lakovima i bojama prevladavala su prirodna sušiva i polusušiva ulja, a od smola kolofonij (iz balzama drveta četinara), kopali (recentne fosilne smole), [[šelak]] (iz smolastog ekskreta ličinke biljne uši), različite vrste [[bitumen]]a, te niz veziva manje važnosti. Od tada se ponuda sirovina za proizvodnju lakova i boja bitno promijenio. U vremenu između dva svjetska rata, a osobito nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], u proizvodnji lakova i boja prešlo se od iskustvenog (empirijskog) načina rada na razvojno istraživačke studije povezane s [[Kemijska industrija|kemijskom industrijom]] i proizvodnjom opreme. Uvedena je nova [[tehnologija]] i novi uređaji, te postrojenja za postupke miješanja, dispergiranja, [[Filtracija|filtriranja]], [[Pakiranje|pakiranja]] i drugo. Proširila se i primjena lakova i boja, pa se bitno promijenio način njihova nanošenja na podlogu i sušenja. Anorganskom i organskom sintezom priređeni pigmenti i [[punilo|punila]] postojani su u određenim uvjetima (otpornost prema svjetlu, višim [[temperatura]]ma, kemijskim utjecajima), zatim novi aditivi i nove vrste otapala, a nadasve nove vrste veziva, koja su glavni nosioci kvalitete lakova i boja.

== Smolarenje ==
[[Smola]]renje je postupak dobivanja biljnih smola i balzama iz pojedinih vrsta [[Crnogorična šuma|crnogoričnoga drveća]] ([[Crni bor|bor]], [[smreka]], [[jela]], [[ariš]]) koje ima razvijene smolne kanale – smolenice. Iz [[Stablo|stabla]] se smola dobiva pravljenjem ozljeda na [[Kora (biljke)|kori]], različita oblika i položaja ovisno o tehnici smolarenja (francuska, njemačka, američka). Smolarenje na živim crnogoričnim stablima može se obavljati od 16 do 60 godina. Glavni su proizvodi borovih smola monoterpeni i diterpeni, koji se destilacijom izdvajaju u obliku terpentinskog ulja ([[terpentin]]), odnosno kolofonija, te arišev i kanadski balzam. Iz mlađih dijelova stabla, grana, grančica i iglica, destilacijom se dobivaju [[Eterična ulja|eterična ulja]]. <ref> '''smolarenje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56829] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

=== Kolofonij ===
{{glavni|Kolofonij}}

'''Kolofonij''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''colophonia'', prema [[Starogrčki jezik|grč]]. ''Κολοφωνία'' [''ῥητίνη'']: kolofonska smola) je tamnožuta do svijetlosmeđa, translucentna čvrsta tvar koja preostaje pošto se [[destilacija|destilacijom]] uklone hlapljivi sastojci iz smolne izlučine nekih vrsta [[Obični bor|bora]]. Ime je dobio po Kolofonu, gradu u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] (danas na području [[Turska|Turske]]) poznatome po proizvodnji kolofonija. Lomljiv je, ljušturasta loma, zagrijavanjem postaje ljepljiv, na 70 do 80 [[celzij|°C]] omekša, tali se na 110 do 130 °C. Topljiv je u organskim [[otapalo|otapalima]] i [[Baze (kemija)|lužinama]], netopljiv u vodi. Služi u proizvodnji [[papir]]a, [[sapun]]a, [[lak]]ova, politura za [[Drvo (materijal)|drvo]], [[Grafika|grafičkih]] boja, maziva te kao sredstvo protiv klizanja (premazivanje [[gudalo|gudala]], [[ples]]ačkih [[cipela]], podova, [[pozornica]]).

==== Terpentin ====
{{glavni|Terpentin}}

[[Terpentin]] ([[Njemački jezik|njem]]. ''Terpentin'', prema lat. ''terebinthina'' [''resina'']: [smola] drveta smrdljike) je smolna izlučina crnogoričnih drveta; sastoji se od hlapljivoga terpentinskog ulja (terpentin u užem smislu) i od nehlapljivih smolnih kiselina, koje tvore glavnu masu kolofonija. Služi za izradbu [[lak]]ova i [[firnis]]a. Terpentinsko ulje bezbojna je, hlapljiva i aromatična tekućina; glavni joj je sastojak pinen, C<sub>10</sub>H<sub>16</sub>, diciklički terpen iz kojega se dobiva [[kamfor]]. Ulje se rabi kao otapalo za [[mast]]i, [[ulja]], smole, boje ([[nalič]]), lakove i firnise te u proizvodnji mirisa.

=== Šelak ===
{{glavni|Šelak}}

'''Šelak''' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Schellack'' < [[Nizozemski jezik|niz]]. ''schellak'', od staroniz. ''schel'': ljuska) je prirodna plastomerna smola koja nastaje ubodom ženke štitne [[Uši (kukci)|uši]] ([[Latinski jezik|lat]]. ''Coccus lacca''), u grane različita istočnoindijskoga drveća, uglavnom na vrstama ''Ficus religiosa'', ''Ficus bengalensis'' i ''Ficus laccifera'' iz porodice dudova ([[murva]]) Iz ozljede curi [[Balzamiranje|balzam]], koji se, kada se osuši, struže s grana (sirovi šelak). Crvene je boje od boje [[kukac]]a. Ispiranjem vodom, uklanjanjem [[vosak|voska]] [[alkoholi|alkoholom]] i pretaljivanjem sirovoga šelaka dobivaju se svijetle vrste. Na [[tržište]] dolazi u obliku tankih pločica i listića žute do tamnonarančaste boje. Može se vrlo dobro glačati, pa se, otopljen u [[Petrolej|špiritu]], često rabi za [[poliranje]] [[Drvo (materijal)|drva]]. Sastojak je nekih [[ljepilo|ljepila]], [[lak]]ova, tuševa i sprejeva za kosu, služi za izradbu [[Puce|dugmadi]], primjenjuje se i za [[Izolator|električnu izolaciju]].

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Sporedni šumski proizvodi}}
[[Kategorija:Botanika]]
[[Kategorija:Biljni proizvodi]]

Smola - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica