Slavonski sabor - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 02:03, 25. siječanj 2026.

2026-01-25T02:03:32Z

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 02:03
Redak 35:		Redak 35:
	[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]		[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]
	Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>		Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>
	[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]		[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[Dokument:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]
	[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije Ljudevita II. Jagelovića na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju]] 29. kolovoza 1526. godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.		[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije Ljudevita II. Jagelovića na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju]] 29. kolovoza 1526. godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.

Suradnik10: /* Protuhabsburški sabor 1527. */

2026-01-25T01:58:01Z

Protuhabsburški sabor 1527.

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 01:58
Redak 29:		Redak 29:
	== Protuhabsburški sabor 1527. ==		== Protuhabsburški sabor 1527. ==
	[[Datoteka:Petar Berislavic 200807.jpg\|mini\|140px\|Ban [[Petar Berislavić]]]]		[[Datoteka:Petar Berislavic 200807.jpg\|mini\|140px\|Ban [[Petar Berislavić]]]]
	Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. ~~Takav odnos~~ je ~~u potpunosti kuliminirao početkom~~ [~~[1527~~.]~~] godine~~.<ref ~~name="Hrvatska" /~~>		Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno.<ref name="Hrvatska" />

			Berislavić je stalno oskudijevao u sredstvima potrebnim za obraniti povjerena mu ozemlja. Kralj je slao nedostatno, a staleži su bili uskogrudni te nije mogao nadati se išta od njih budući da su društvene elite često marile samo za vlastite staleške probitke i regionalnu pripadnost. Tako je i Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Poslije svega čini se da su ipak odazvali se na poziv, budući vrela spominju koje je po nalogu sabora sakupio podban Alapić. Snažan motiv bila je prijetnja kralja Vladislava da će one koji ne budu slušali bana stići „ljaga vječnoga nevjerstva“ te da će im biti oduzeti posjedi.<ref>Marija Karbić: [https://www.matica.hr/vijenac/684/svecenik-diplomat-i-ratnik-vesprimski-biskup-i-hrvatski-ban-petar-berislavic-30397/ ''U povodu 500. obljetnice pogibije slavnoga hrvatskog bana. Svećenik, diplomat i ratnik – vesprimski biskup i hrvatski ban Petar Berislavić '']. Vijenac MH br. 684 - 21. svibnja 2020. Pristupljeno 25. siječnja 2026.</ref>

	[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]		[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]
	Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>		Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>

Suradnik10: /* Protuhabsburški sabor 1527. */

2026-01-25T01:27:14Z

Protuhabsburški sabor 1527.

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 01:27
Redak 33:		Redak 33:
	Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>		Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>
	[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]		[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]
	[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije ~~[[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj\|Ludovika~~ II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.		[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije Ljudevita II. Jagelovića na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju]] 29. kolovoza 1526. godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.

	Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor u [[Dubrava (Zagrebačka županija)\|Dubravi kraj Vrbovca]] izabrao za kralja 6. siječnja 1527. godine [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]], nakon čega je uslijedilo [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. – 1538.\|razdoblje građanskog rata]], koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao prodiranje i [[Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću\|donio nove osvajačke uspjehe]].<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] - [http://proleksis.lzmk.hr/14958/ Cetinski sabor]</ref>		Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor u [[Dubrava (Zagrebačka županija)\|Dubravi kraj Vrbovca]] izabrao za kralja 6. siječnja 1527. godine [[Ivan Zapolja\|Ivana Zapolju]], nakon čega je uslijedilo [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.\|razdoblje građanskog rata]], koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao prodiranje i [[Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću\|donio nove osvajačke uspjehe]].<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] - [http://proleksis.lzmk.hr/14958/ Cetinski sabor]</ref>

	== Jedinstveni Sabor od 1558. ==		== Jedinstveni Sabor od 1558. ==

Suradnik10: /* Protuhabsburški sabor 1527. */

2026-01-25T01:26:06Z

Protuhabsburški sabor 1527.

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 01:26
Redak 31:		Redak 31:
	Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom [[1527.]] godine.<ref name="Hrvatska" />		Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom [[1527.]] godine.<ref name="Hrvatska" />
	[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]		[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]
	Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|~~Ludovika~~ II.]] i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>		Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ljudevita II.]] (Ludovika II.) i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>
	[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]		[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]
	[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj\|Ludovika II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.		[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj\|Ludovika II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.

Suradnik10: /* Protuhabsburški sabor 1527. */

2026-01-25T01:25:38Z

Protuhabsburški sabor 1527.

←Starija inačica		Inačica od 25. siječanj 2026. u 01:25
Redak 31:		Redak 31:
	Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom [[1527.]] godine.<ref name="Hrvatska" />		Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država\|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora\|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija\|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom [[1527.]] godine.<ref name="Hrvatska" />
	[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]		[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg\|mini\|lijevo\|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]
	Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[~~Ludovik~~ II., ~~ugarsko~~-~~hrvatski~~ kralj\|Ludovika II.]] i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>		Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ljudevit II., hrvatsko-ugarski kralj\|Ludovika II.]] i [[Mohačka bitka\|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski\|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa \|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine \|archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 \|archive-date=3. prosinca 2010. \|access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>
	[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]		[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg\|mini\|140px\|[[:s:Cetinska povelja\|Tekst Cetinske povelje]]]]
	[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj\|Ludovika II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.		[[hrvatsko-dalmatinski sabor\|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor\|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad\|Cetingradu]], nakon pogibije [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj\|Ludovika II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka\|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva\|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.

Suradnik10: nije uvezlo s hr.wikipedije

2026-01-25T00:47:06Z

nije uvezlo s hr.wikipedije

Nova stranica

[[Datoteka:Coat of arms of Slavonia.svg|mini|Tijekom 13. i 14. stoljeća, [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|slavonski su banovi]] kovali svoje novce, banski dinar ili banovac. Na licu dinara nalazila se kuna u trku između križa i zvijezde Danice. Kralj [[Vladislav II. Jagelović]] podijelio je grb Kraljevini Slavoniji, grbovnicom iz 1496. Hrvatski su staleži 1497. napravili pečat [[Hrvatski grb#Hrvatski povijesni grbovi|sa spomenutim grbom]], koji je do kraja 18. stoljeća bio službeni pečat čitave [[Hrvatska pod Habsburzima|Trojedne Kraljevine]], kako to dokazuju zapisnici svih hrvatskih sabora od sredine 16. stoljeća.<ref>[[Mario Jareb]], ''Hrvatski nacionalni simboli'', Zagreb, 2010., str. 27.</ref>]]
'''Slavonski sabor''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis'', "Opći sabor čitave kraljevine Slavonije") je bilo [[skupština|predstavničko tijelo]] Kraljevine Slavonije. Kraljevstvo Slavonije (''Regnum Sclavoniae''), pojam je prvi put upotrijebljen u 13. stoljeću. Isprva je podrazumijevao samoupravnu zajednicu županija, koja je krajem 15. stoljeća prerasla u [[Kraljevina Slavonija|Kraljevinu Slavoniju]]. U njezinu su se sastavu nalazile [[Zagrebačka županija (13. stoljeće-1850.)|Zagrebačka]], [[Varaždinska županija (1181. – 1850.)|Varaždinska]] [[Križevačka županija|Križevačka]] i [[Virovitička županija]]. Vlast hrvatsko-ugarskog kralja bila je jače izražena u srednjovjekovnoj Slavoniji nego u [[srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji]], krajevima južno od [[petrova gora|Gvozda]].

== Uvod ==
Tijekom 13. stoljeća, u [[Kraljevina Slavonija|Slavoniji]] se sabor postupno oblikovao kao plemićko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograničenim mogućnostima odlučivanja. Na prostoru srednjovjekovne Hrvatske dominirao je feudalni partikularizam s (uglavnom) neznatnom vlašću vladara, pa se [[plemstvo]] nije trebalo institucionalno povezivati. Zato je sabor toga plemstva, [[hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Postupni razvoj staleža od polovice 15. stoljeća vodio je transformaciji dvaju sabora u ustanove slavonskoga i hrvatskog plemstva, koje su odlučivale u državnim poslovima. Zbog zajedničkih interesa u [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|obrani od Osmanlija]] i skučenoga državnog teritorija, [[1533.]] godine slavonsko i hrvatsko plemstvo prvi je put zasjedalo zajedno, a nakon 1558. godine više se nije sastajalo zasebno. Tako je nastao jedinstveni [[Hrvatski sabor]].

== Prvi slavonski sabor 1273. ==
[[Datoteka:Zaključci HR Sabora 1273.jpg|mini|lijevo|Prijepis isprave ''Zaključci Sabora Kraljevine Slavonije'' održanog u [[Zagreb]]u 1273., koje je potvrdio ban Matija, prijepis [[Čazma]]nskog kaptola iz 1350. godine.<ref name="Do1848.">{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404 |title=Od narodnih zborovanja do građanskog Sabora 1848. godine |journal= |access-date=20. studenoga 2012. |archive-date=25. srpnja 2012. |archive-url=https://www.webcitation.org/69Qkc8832?url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404 |url-status=dead }}</ref>]]
Povijesni se korijeni [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] kao institucije razmjerno redovita djelovanja i određenih ovlasti u državnim poslovima mogu naći u 13 stoljeću u [[Kraljevina Slavonija|srednjovjekovnoj Slavoniji]] (prostor sjeverno od [[Petrova Gora|Gvozda]]), iako su se i u ranijim razdobljima [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske patrimonijalne države]] javljale skupštine na kojima se raspravljalo o najvažnijim pitanjima zajednice, objavljivale se vladarove naredbe ili se na njima obavljala krunidba kralja.<ref name="Hrvatska">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/891-sabor-hrvatska Hrvatski sabor] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141025223840/http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/891-sabor-hrvatska |date=25. listopada 2014. }}</ref>

Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda ([[Petrova gora]]) poznat kao slavonski sabor održan je u [[Zagreb]]u 20. travnja 1273. godine za banovanja Matije Čaka Trenčinskoga. Na njemu su plemići i slobodni vojnici (''jobogioni'') sastavili i dali banu na potvrdu ''prava kraljevstva i banovine'' u 33 članka. U tom prvom cjelovitom sačuvanom saborskom zapisniku utvrđen je i latinski naziv sabora: '''Opći sabor čitave kraljevine Slavonije''' (''Congregacio Regni tocius Sclavonie generalis''), a njegove se odluke nazivaju statuta et constituciones, odredbe sa zakonskom snagom. Njih svojim pečatom potkrepljuje ban i tako dobivaju ''snagu sveudiljne čvrstoće''.<ref name="Prvi Slavonac">{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1725&sec=442 |title="Slavonski sabor" - prvi sabor sjeverno od Gvozda |journal= |access-date=15. srpnja 2013. |archive-date=30. studenoga 2018. |archive-url=https://web.archive.org/web/20181130202131/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1725&sec=442 |url-status=dead }}</ref> Na tom saboru su sudjelovali predstavnici [[Zagrebačka županija (13. stoljeće-1850.)|Zagrebačke]], [[Varaždinska županija (1181. – 1850.)|Varaždinske]], [[Križevačka županija|Križevačke]] i [[Virovitička županija|Virovitičke županije]].<ref>Nikola Jakšić, ''Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi'', Split, 2000.</ref>

Na tome saboru [[plemstvo]] je, prije svega, željelo učvrstiti [[sud]]ski postupak i tako zajamčiti obranu vlasništva zemlje koju je steklo patrimonijalnim pravom. Stoga je najveći broj odredaba o nadležnosti i postupku sudovanja. Odredbom da baština onoga koji umre bez nasljednika ostane u njegovu rodu, potvrđeno je drevno pravo plemenite baštine nazočno na cijelome hrvatskom prostoru. Utvrđeno je, nadalje, da plemići imaju obvezu stati u obranu zemlje ako je neprijatelj napadne, ali im je ostavljeno na volju da sami izaberu velikaša pod čijim će barjakom ratovati. Utvrđene su također i određene porezne obveze (zalaznina i marturina).<ref name="Prvi Slavonac" /> Tijekom 13. stoljeća, sabor se postupno oblikovao kao plemićko tijelo koje je jedinstveno nastupalo prema vladaru, premda s ograničenim mogućnostima odlučivanja. Sabor se sastajao povremeno, po potrebi, i na različitim mjestima ([[Križevci]], [[Sjeničak|Steničnjak]] i dr.).<ref name="Hrvatska" />

== Krvavi sabor križevački 1397. ==
[[Datoteka:Krvavi sabor križevački.jpg|mini|[[Oton Iveković]], ''Krvavi sabor križevački'']]
Nezadovoljni vladanjem [[hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog]] kralja [[Žigmund]]a kao i činjenicom da je doživio poraz od turske vojske te se nije znalo je li uopće živ, hrvatski narod 1396. godine za novog kralja izabire napuljskog kralja [[Ladislav Napuljski|Ladislava]]. Time se stvara hrvatska liga, koju predvodi ban [[Stjepan II. Lacković|Stjepan Lacković]]. Kralj Žigmund je, međutim, preživio bitku s Turcima i želio pomirbu s hrvatskim velikašima. U tu svrhu saziva [[Krvavi sabor križevački|sabor u Križevcima]] [[27. veljače]] [[1397.]] godine, najvjerojatnije u [[Križevačka konkatedrala|crkvi Svetog križa]]. Ban Lacković odazvao se pozivu pa je, jer je uživao kraljevu zaštitu, s plemićima ostavio oružje ispred mjesta održavanja sabora, a vojsku izvan grada. Uslijedila je burna rasprava tijekom koje je ban Lacković optužen za izdaju u posljednjoj bitci s Turcima.<ref name="Križevci">{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1734&sec=442 |title=Povijest saborovanja - "Krvavi križevački sabor" 1397. |journal= |access-date=15. srpnja 2013. |archive-date=3. prosinca 2010. |archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013414/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1734&sec=442 |url-status=dead }}</ref>

Uslijedio je krvavi epilog u kojem su kraljevi vazali pobijedili bana Lackovića i hrvatsko [[plemstvo]]. Na vijest o pogibiji bana i plemića hrvatska vojska pohitala je u Križevce i započela je bitka sa Žigmundovim pristašama. [[Žigmund]], međutim, uspijeva pobjeći u Ugarsku, a sve posjede bana Lackovića daruje svojim podanicima. Vijest o zbivanjima na saboru u [[Križevci]]ma odjeknula je hrvatskim zemljama, a i danas se taj događaj naziva krvavi križevački sabor, koji je ovjekovječio i [[Oton Iveković]] freskom u križevačkoj crkvi Svetog križa.<ref name="Križevci" />

== Sabor u Zdencima 1478. ==
[[Datoteka:Matei Corvin Johannes de Thurocz f137.jpg|mini|150px|lijevo|Kralj [[Matijaš Korvin]]]]
Postupni razvoj staleža od polovice 15. stoljeća vodio je transformaciji sabora u ustanovu slavonskoga, koja je suodlučivala u državnim poslovima.<ref name="Hrvatska" /> [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|Dolaskom Turaka]] na hrvatske granice nakon [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|pada Bosne 1463. godine]], njihovim stalnim pljačkaškim pohodima, ugroženost Slavonije rasla je iz dana u dan. Iz tog razloga hrvatsko-ugarski kralj [[Matijaš Korvin]] je 1472. priznao Slavoniji pravo da, radi jačanja vlastite obrane, ne plaća puni ratni porez nego samo polovicu.<ref name="Zdenci">{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1732&sec=442 |title=Povijest saborovanja - Sabor u Zdencima 1478. |journal= |access-date=15. srpnja 2013. |archive-date=3. prosinca 2010. |archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013453/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1732&sec=442 |url-status=dead }}</ref>

Radi daljnjih obrambenih potreba Slavonije, kralj Matijaš Korvin je [[18. listopada]] [[1477.]] godine naložio da se zakaže održavanje slavonskog sabora. U tom nalogu, upućenom staležima [[Kraljevina Slavonija|Kraljevine Slavonije]] (''Regnum Sclavoniae''), poručio je da se na poziv bana Ladislava Egervaryja ''sakupe na saboru'', dogovore o mjerama za obranu i izaberu svoga kapetana koji će surađivati s [[ban]]om ''kod obrane zemlje''. Ban Egervary je sazvao taj sabor za [[20. siječnja]] [[1478.]] godine u [[Veliki Zdenci|Zdencima]]. Bio je to vrlo važan [[sabor]] jer su njegovi sudionici donijeli prvi poznati [[zakon]] o insurekciji (općem oružanom ustanku) u Slavoniji radi obrane od Turaka. Zbog ratnog stanja slavonski sabori su sazivani još mnogo puta u [[Bihać]]u, Zagrebu, Križevcima i [[čazma|Čazmi]]. U odredbama zakona, donesenog u Zdencima, određeno je:<ref name="Zdenci" />

:Tko ima 25 kmetova, treba dati jednog konjanika i jednog pješaka. Konjanik mora biti ''opremljen štitom, kopljem, tobolcem, lukom te dugim ili kratkim mačem''. Pješak mora imati ''štit, tobolac, luk, dugi ili kratki mač ili kratku sulicu''. Kad se proglasi ratno stanje, svaki će ''velikaš i plemić poći osobno u boj''. Crkveni dostojanstvenici izuzeti su od obveze osobnog sudjelovanja u ratu. U boj nisu dužni ići ni ''starci, dječaci, sirote i slabići'', kao ni ''oni koji su vezani zavjetom da se neće u dvoboju boriti'', i to dotle dok im ''taj zavjet traje''. Oružani otpor ''imade se voditi samo do Save, a ne dalje kako je to običaj kod vojevanja na Turke''. Na banov proglas ratnog stanja svatko se treba staviti na zapovijed ''k svome vođi županije''. I ''plemići jednoselci'' moraju ''osobno vojevati''. Onima koji se ne odazovu bit će zaplijenjeni posjedi sve dotad ''dok im kralj ne oprosti''. Budući da plemići nisu mogli osigurati kapetanu ''doličnu plaću i raspoložbu'', tada nije izabran kapetan pa je ban, kao glavni vojskovođa, ostao do daljnjega bez toga pomoćnika.<ref name="Zdenci" />

== Protuhabsburški sabor 1527. ==
[[Datoteka:Petar Berislavic 200807.jpg|mini|140px|Ban [[Petar Berislavić]]]]
Na prostoru [[srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovne Hrvatske]] (Kraljevina Hrvatska i Dalmacija, južno od [[Petrova Gora|Gvozda]]) dominirao je feudalni partikularizam s uglavnom neznatnom vlašću vladara, pa se plemstvo nije trebalo institucionalno povezivati. Stoga je sabor toga plemstva, [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]], u 14. stoljeću održan samo dva puta i nije izrastao u pravu instituciju vlasti. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postojala su tako dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je [[1515.]] godine odbio pomoć banu [[Petar Berislavić|Petru Berislaviću]] za obranu prostora južno od [[Velebit]]a uz obrazloženje da su slavonski staleži ''po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu'', dakle [[Kraljevina Slavonija|Slavoniju]], ali ne i Hrvatsku. Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom [[1527.]] godine.<ref name="Hrvatska" />
[[Datoteka:Than Mór Mohácsi csata.jpg|mini|lijevo|[[Mohačka bitka]], 29. kolovoza 1526.]]
Smrt ugarsko-hrvatskog kralja [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj|Ludovika II.]] i [[Mohačka bitka|teški vojni poraz na Mohačkom polju]] [[1526.]] godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka]]. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I.]] [[Habsburg]]a izaberu za kralja. Slavonski su staleži stoga na svom saboru [[23. rujna]] 1526. godine u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je [[10. studenoga]] 1526. godine sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza [[Krsto I. Frankapan Brinjski|Krste Frankopana]] o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 |title=Povijest saborovanja - Sabor u Cetinu 1527. godine |archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013523/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1733&sec=442 |archive-date=3. prosinca 2010. |access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>
[[Datoteka:Isprava o izboru Ferdinanda I., Cetin 1527.jpg|mini|140px|[[:s:Cetinska povelja|Tekst Cetinske povelje]]]]
[[hrvatsko-dalmatinski sabor|Hrvatsko je plemstvo]] na [[cetinski sabor|Cetinskom saboru]], [[31. prosinca]] [[1526.]] godine i [[1. siječnja]] [[1527.]] godine u [[Cetingrad|Cetingradu]], nakon pogibije [[Ludovik II., ugarsko-hrvatski kralj|Ludovika II. Jagelovića]] na [[Mohačka bitka|Mohačkom polju 29. kolovoza 1526.]] godine za hrvatskoga kralja izabralo austrijskoj nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand Habsburški]]. Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Hrvatskoga Kraljevstva]], obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.

Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor u [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravi kraj Vrbovca]] izabrao za kralja 6. siječnja 1527. godine [[Ivan Zapolja|Ivana Zapolju]], nakon čega je uslijedilo [[Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. – 1538.|razdoblje građanskog rata]], koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao prodiranje i [[Hrvatske zemlje pod osmanskom vlašću|donio nove osvajačke uspjehe]].<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] - [http://proleksis.lzmk.hr/14958/ Cetinski sabor]</ref>

== Jedinstveni Sabor od 1558. ==
[[Datoteka:Slika Skrinje privilegija HDA 300109.jpg|mini|140px|desno|[[Hrvatski grb#Hrvatski povijesni grbovi|Hrvatski i slavonski grb]] na [[Škrinja privilegija|Škrinji privilegija]] iz 1643.]]
Stalno smanjenje hrvatskog kraljevstva, kao rezultat turskih osvajanja u 16. stoljeću, uvjetovalo je spajanje slavonskog i hrvatskog sabora u jedinstveni staleški sabor. Zbog zajedničkih interesa u [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|obrani od Osmanlija]] i skučenoga državnog teritorija, [[1533.]] godine slavonsko i hrvatsko plemstvo prvi je put zasjedalo zajedno, a nakon [[1558.]] godine više se nije sastajalo zasebno. Prvo zasjedanje jedinstvenoga hrvatskog i slavonskog sabora održano u Zagrebu [[1. rujna]] [[1558.]] godine.<ref name="Jedinstveni">{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1735&sec=442 |title=Povijest saborovanja - Jedinstveni staleški Sabor |archive-url=https://web.archive.org/web/20101203013605/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1735&sec=442 |archive-date=3. prosinca 2010. |access-date=15. srpnja 2013.}}</ref>

Pod pritiskom osmanske opasnosti, sabor se okupljao češće. Za sabor su se u tom razdoblju rabili latinski nazivi ''diaeta'', ''congressus'', ''congregatio generalis'', ''conventus Regni'', a na hrvatskome spravišće i stanak. Neko je vrijeme prevladavao naziv ''status et ordines Regni'' (staleži i redovi Kraljevstva), kojim su bili obuhvaćeni svi koji su imali pravo na mjesto i glas u saboru, a od [[1681.]] godine i ''Congregatio Regnorum Croatie, Dalmatiae et Slavoniae'' ([[Hrvatski sabor|Sabor Kraljevstava Hrvatske, Dalmacije i Slavonije]]).

Unatoč činjenici da je Dalmacija još mnogo vremena [[Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću|bila pod vlašću Mlečana]], njezinim uključenjem u naziv Sabora pokazalo se da je hrvatsko kraljevstvo obuhvaćalo i Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju kao tri neodvojive, ali samostalne jedinice hrvatskog kraljevstva.<ref name="Hrvatska" />

== Poveznice ==
* [[Krvavi sabor križevački]]
* [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]]
* [[Hrvatski sabor|Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor]]
* [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom]]
* [[Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima]]

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

[[Kategorija:Povijest Hrvatske (1102. – 1527.)]]
[[Kategorija:Hrvatski sabor]]
[[Kategorija:Povijest Slavonije]]