WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T10:26:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime = Slavko Kvaternik
|slika = Marshal Slavko Kvaternik.jpeg
|opis =
|datum rođenja = [[25. kolovoza]] [[1878.]]
|mjesto rođenja = [[Moravice|Komorske Moravice]],<ref name=dido>[[Eugen Dido Kvaternik]], Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest. Uredio dr. [[Jere Jareb]], Starčević, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-96369-0-6}}, str. 265-266.</ref> [[Hrvatska]]
|datum smrti = [[13. lipnja]] [[1947.]]
|mjesto smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
|puno ime =
|nadimak =
|supruga = Olga Frank
|suprug =
|titule = [[Vitez (naslov)|vitez]]
|knjige =
|služba = [[1896.]] – [[1918.]] [[1918.]] – [[1921.]] [[1941.]] – [[1943.]]
|čin = [[Datoteka:K.u.k. Oberstleutnant.png|40px]] [[dopukovnik]] [[Datoteka:Vojskovođa.gif|40px]] [[vojskovođa]] [[Datoteka:Krilnik (UHRP OF-7).gif|40px]] [[krilnik]]
|ratovi = [[Prvi svjetski rat]] [[Drugi svjetski rat]]
|bitke = [[Oslobađanje Međimurja]]
|vojska = [[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Austro-Ugarska vojska]] (1896. - 1918.) {{ZD|K|KJUG}} [[Kraljevska jugoslavenska vojska]] (1918. - 1921.) {{ZD|N|NDH}} [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatsko domobranstvo]] (1941. - 1943.)
|rod =
|jedinice =
|zapovijedao = [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatsko domobranstvo]]
|odlikovanja = [[Željezni križ]] I. stupnja [[Vojnički red željeznog trolista]] I. stupnja Veliki križ mađarskog reda za zasluge s krunom kralja Stjepana<ref name="49 mjeseci, 390">[[Ivan Košutić]], ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 390.</ref> [[Red njemačkog orla|Veliki križ njemačkog orla]]<ref name="49 mjeseci, 295">Ivan Košutić, ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 295.</ref>
}}

'''Slavko Kvaternik''' ([[Moravice|Komorske Moravice]],<ref name=dido/> [[25. kolovoza]] [[1878.]] – [[Zagreb]], [[13. lipnja]] [[1947.]]), bio je hrvatski vojnik, ustaški časnik<ref>{{Citiranje časopisa|title=Kvaternik, Slavko {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34899}}, pristupljeno 4. svibnja 2018.</ref>, političar i državni dužnosnik. U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] je kao časnik služio vojsku [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]. Po stvaranju [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]] umirovljen je te se priključio [[Ustaše|Ustaškom pokretu]]. Po [[Travanjski rat|njemačkoj invaziji]] na Jugoslaviju [[10. travnja]] [[1941.]] godine je proglasio u [[Zagreb]]u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnu Državu Hrvatsku]] u kojoj je obnašao neke od najviših vojnih i političkih dužnosti. Nakon umirovljenja 1942. se povukao u Austriju te je po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] izručen vlastima [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunističke Jugoslavije]] koje su ga 1947. godine osudile na smrt.

== Životopis ==
===Mladost===
Slavko Kvaternik se rodio 1878. godine u Komorskim Moravicama, u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođ. Frank, podrijetlom katoličke [[Nijemci|Njemice]].<ref>"Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest.", Uredio dr. Jere Jareb, Starčević, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-96369-0-6}}, str. 265.: ''Moj djed Ljudevit Kvaternik rođen je u Praputnjaku kraj Meje (kotar Bakar-Sušak). (...) Njegova žena, moja baka s očeve strane, Marija Frank, podrijetlom je katolička Njemica iz Bavarske. Ova obitelj nema ništa zajedničkog s onom sa strane moje majke. (...) Moja baka rođena je u Gorskom Kotaru, njezin otac, a moj pradjed, došao je iz Njemačke kao činovnik grofova Thurn i Taxis.''</ref> U obitelji Ljudevita ''Luje'' i Marije Kvaternik bilo je još troje djece: [[Petar Milutin Kvaternik|Petar Milutin]] ([[1882.]] – [[1941.]]), [[Ljubomir Kvaternik|Ljubomir]] ([[1885.]] – [[1980.]]) i Zlata (? - [[1957.]]).<ref name=dido/>

Vjenčao se s Olgom Frank, kćeri poznatog pravaškog političara židovskog podrijetla [[Josip Frank|Josipa Franka]], s kojom je imao dvije kćeri i sina [[Eugen Dido Kvaternik|Eugena Didu Kvaternika]], koji je postao jednim od glavnih vođa ustaške organizacije.<ref>[http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6274 Spomen područje Jasenovac: Slavko Kvaternik], pristupljeno 17. siječnja 2014.</ref>

=== Prvi svjetski rat ===

Nakon vojne akademije, služio je kao stožerni časnik u Austro-ugarskoj vojsci u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|talijanskom bojištu]]. Kvaternik je od [[22. listopada]] [[1914.]] do [[27. veljače]] [[1916.]] godine bio krilni pobočnik slavnom maršalu [[Svetozar Borojević|Svetozaru Borojeviću]], a od siječnja 1918. godine načelnik stožera 55. k.u.k. ili 155. honvéd pješačke divizije na Sočanskom, tj. Piavskom bojištu, da bi u svibnju bio prebačen u zapovjedništvo [[Sočanska armija|Sočanske armije]]. Za vrijeme rata odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem, [[Željezni križ|Željeznim križem I. stupnja]].

=== Kraljevina Jugoslavija ===
Poslije rata, [[1918.]] godine, u činu [[dopukovnik]]a priključuje se Narodnom vijeću [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države SHS]] u kojem postaje glavar stožera vojske. U prosincu 1918. godine zapovijeda [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo|hrvatskim postrojbama]] koje uspješno izbacuju mađarsku vojsku iz Međimurja.<ref name="vojska.net">[http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/k/kvaternik/slavko/ Vojska.net: Slavko Kvaternik (1878-1947)], preuzeto 31. prosinca 2011.</ref> U [[Kraljevska jugoslavenska vojska|vojsci Kraljevine SHS]] umirovljen je [[1921.]] godine u činu [[pukovnik]]a.<ref name="tko je tko226-227">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 226.-227.</ref>

Iste godine se politički angažira, prvo u [[Hrvatska stranka prava (1919.)|Hrvatskoj stranci prava]], a potom u [[Ustaše|ustaškom pokretu]]. Na poziv [[Ante Pavelić]]a, u listopadu [[1932.]] godine, u Bresci sudjeluje na sastanku o stvaranju i jačanju ustaških vojnih postrojbi. Nakon [[Atentat u Marseilleu|atentata u Marseilleu]], [[1934.]] – [[1935.]] godine interniran je u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Od [[1936.]] do [[1941.]] godine ravnatelj je Zadruge "Hrvatskog radiše",<ref name="vojska.net" /> izabran zalaganjem [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]]. Na čelu je domovinskog vodstva ustaškog pokreta, [[1939.]] godine sudjeluje u osnivanju i vodi društvo "Uzdanica", čiji ogranci i povjerenici postaju nositelji ustaškog pokreta u [[Banovina Hrvatska|Banovini Hrvatskoj]]. Također uspostavlja vezu s hrvatskim časnicima u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Početkom travnja [[1941.]] godine uspostavlja kontakt s izaslanikom Njemačke [[Edmund Veesenmayer|E. Veesenmayerom]], pregovara sa zastupnicima i predsjednicima kotarskih organizacija [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]].<ref name="tko je tko226-227"/>

=== NDH ===
[[Datoteka:Slavko Kvaternik 3.jpeg|minijatura|lijevo|Slavko Kvaternik]]
Nakon odbijanja Vladka Mačeka da, pod zaštitom Njemačke, preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u ime poglavnika A. Pavelića, uz asistenciju E. Veesenmayera, [[10. travnja]] [[1941.]] godine, nakon ulaska [[Wehrmacht|njemačke vojske]] u Zagreb, proglašava [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnu Državu Hrvatsku]] preko radija. Organizira [[Vlada Nezavisne Države Hrvatske|privremenu vladu - Hrvatsko državno vijeće]] i ujedno je i premijer privremene vlade od [[10. travnja|10.]] do [[16. travnja]] [[1941.]] godine.<ref name="vojska.net" /> Nakon povratka Ante Pavelića službeno postaje drugim čovjekom [[NDH]], član je Glavnog ustaškoga stana, poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, [[Ustaška vojnica|ustaški]] [[krilnik]] i [[vojskovođa]]. Sa skupinom bivših časnika austrougarske i jugoslavenske vojske organizira oružane snage NDH, te stalno posreduje u sukobima ustaških i domobranskih časnika.<ref name="tko je tko226-227"/>

Nakon što od generala [[Vladimir Laxa|Vladimir Laxe]] i drugih visokih časnika dobiva informacije prema kojima teror kojega provode tzv. [[Paravojne ustaške postrojbe|divlje ustaše]] potiče zapravo Srbe da stupaju u oružanu borbu protiv NDH, Slavko Kvaternik u rujnu 1941. godine naređuje oštar obračun protiv divljih ustaša, navodeći da "to nisu ustaše, nego divljaci i pljačkaši, koji zaslužuju da se - kao i [[Četnici u NDH|četnici]] - stave pred prieki sud". Nakon toga je teror protiv Srba smanjen, ali je samovolja lokalnih ustaša i nadalje štetila općem stanju sigurnosti u NDH i odmagala konsolidaciji stanja u državi.<ref>[http://hrcak.srce.hr/2827 "Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne države Hrvatske, 1941. - 1945."], Nikica Barić, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.V No.9-10, prosinac 2002. Pristupljeno 15. lipnja 2021., str. 162-163</ref>

Uz [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]] i [[Vladimir Košak|Vladimira Košaka]], glavni je zagovornik pronjemačke politike u užem ustaškom vodstvu. Potkraj srpnja 1941. godine posjećuje [[Adolf Hitler|A. Hitlera]], a primaju ga drugi vodeći dužnosnici Trećeg Reicha ([[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]], [[Wilhelm Keitel|Keitel]] itd). Krajem kolovoza 1941. godine njegova supruga izvršila je samoubojstvo, navodno zbog svojega židovskoga podrijetla i uloge koju su njezin suprug, a posebno sin [[Eugen Dido Kvaternik|Eugen]] imali u [[NDH]]. Protivio se progonima pristaša [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i politici terora koju je provodio njegov sin Eugen (kojega je u jednom razgovoru s generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|E. Glaiseom von Horstenauom]] opisao, u duhovnom pogledu, Pavelićevim, a ne svojim sinom). Na njegovo zalaganje Ante Pavelić je u veljači [[1942.]] godine sazvao [[Hrvatski državni sabor]].<ref name="tko je tko226-227"/> Nastojao je ograničiti utjecaj [[Rasovi|rasova]] i okončati djelovanje [[Divlji ustaše|divljih ustaša]] čiji su zločini poticali širenje [[Ustanak u NDH|ustanka protiv NDH]].<ref>Nada Kisić-Kolanović, ''Vojskovođa i politika'', Zagreb, 1997., str. 219.</ref>

Nakon što je pukovnik Anton Švajger izvijestio u svibnju 1942. god. o teškom stanju njemačke vojske koje je mogao vidjeti tijekom svojeg obilaska Istočnog fronta, te mu predao detaljnu analizu koja je prikazivala da se Njemačka ne može nadati pobjedi u ratu sa [[Sovjetski Savez|Sovjetskim Savezom]], Kvaternik je istupio pred časnicima s obećanjima da neće slati svoju vojsku na Istočni front, rekavši da "svoj kapital nećemo besmisleno potratiti na Istočnoj fronti". Nijemci su se ubrzo potom zauzeli za njegovu smjenu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00003/524.htm|title=RAT I REVOLUCIJA U JUGOSLAVIJI 1941-1945. - OKUPACIJA I KOLABORACIJA, str. 494|author=Jozo Tomasevich|date=2010.|work=|language=|publisher=EPH|accessdate=12. kolovoza 2020.}}</ref>

U rujnu 1942. godine Ante Pavelić započinje akciju za njegovo uklanjanje, obrazlažući to njegovom odgovornošću za loše stanje u oružanim snagama. Izgleda da je stanovitu ulogu imalo i Kvaternikovo nezadovoljstvo progonom Židova što su ga poticali Nijemci (za pokretanje progona smatrao je najodgovornijima nacističke radikale iz redova [[Volksdeutsche|folksdojčera]] u Slavoniji i Srijemu) i s kojim je bilo povezano samoubojstvo njegove supruge Olge, koja je i sama dijelom bila židovskog podrijetla.<ref>Dr. [[Ivan Mužić]], [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000208/podlistak.htm ''Progoni Židova u NDH''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 8. veljače 2000., pristupljeno 17. siječnja 2014.</ref> Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine, odlazi na odmor u [[Slovačka|Slovačku]], praktično oslobođen svih dužnosti. Vratio se [[22. prosinca]] 1942. godine i već [[29. prosinca]] uputio poglavniku pismo u kojem je izjavio da se povlači iz Vlade i u poglavnikove ruke predaje Ministarstvo domobranstva, te je i formalno [[4. siječnja]] [[1943.]] godine razrješen dužnosti. Zadržao je čin vojskovođe u miru te se povukao u Austriju. Živio je na [[Semmering]]u, a potom u [[Bad Gastein]]u. Istodobno je s položaja uklonjen i njegov sin [[Eugen Dido Kvaternik]], koji je do tada imao iznimno važnu ulogu u policijskim i obavještajnim poslovima NDH.<ref name="tko je tko226-227" />

Neuspješno se pokušao aktivirati nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i u vrijeme pregovora s [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-om 1943.-1944. godine. Nakon [[Svibanjska katastrofa|sloma NDH]], uhitili su ga Amerikanci ([[12. srpnja]] 1945. godine) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u [[Salzburg]]u, potom u istražni zatvor u [[Gmunden]]u i u koncentracijski logor u [[Glasenbach]]u kraj [[Salzburg]]a, te [[9. rujna]] 1946. godine izručili Jugoslaviji. Osuđen je na smrt [[6. lipnja]] 1947. godine te je strijeljan u Zagrebu [[13. lipnja]] 1947. godine.<ref name="tko je tko226-227"/>

== Literatura ==
* ''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}

== Vanjske poveznice ==
* [https://www.vecernji.hr/vijesti/masoni-izmedu-tita-i-pavelica-942424 ''Masoni između Tita i Pavelića''], Branko Šömen, vecernji.hr

== Izvori ==

{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Kvaternik, Slavko}}
[[Kategorija:Članovi ustaškog pokreta do 1941.]]
[[Kategorija:Ustaški časnici]]
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]
[[Kategorija:Domobranski časnici u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Dobitnici Željeznog križa]]
[[Kategorija:Vitezovi Nezavisne Države Hrvatske]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]

Slavko Kvaternik - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica