Simone de Beauvoir - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:04:15Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:04
Redak 46:		Redak 46:
	{{izvori\|2}}		{{izvori\|2}}

	~~{{wikicitat\|Simone de Beauvoir}}~~

	{{GLAVNIRASPORED:Beauvoir, Simone de}}		{{GLAVNIRASPORED:Beauvoir, Simone de}}
	[[Kategorija:Francuski književnici]]		[[Kategorija:Francuski književnici]]
	[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma]]		[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:49:31Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:49
Redak 17:		Redak 17:

	=== Zrela dob i starost ===		=== Zrela dob i starost ===
	U periodu između 1950. i 1960. de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Kina\|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN\|9780520210677}}</ref> Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija\|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu. Nakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u Parizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.britannica.com/women/article-9014010\|title=Archived copy\|accessdate=2012-07-16\|deadurl=yes\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010\|archivedate=13 December 2011\|df=dmy-all}}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz\|Parizu]].		U periodu između 1950. i 1960. de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Kina\|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN\|9780520210677}}</ref> Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija\|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu. Nakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u Parizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.britannica.com/women/article-9014010\|title=Archived copy\|accessdate=2012-07-16\|deadurl=yes\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010\|archivedate=13 December 2011\|df=dmy-all}}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz\|Parizu]].

	1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971.]] godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, pobačaj je legaliziran u Francuskoj. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref> Simone de Beauvoir bila je koautorica spisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{~~Citiranje web~~\|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav \|title=Table of Contents: Sisterhood is global : \|publisher=Catalog.vsc.edu \|date= \|accessdate=2015-10-15}}</ref>		1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971.]] godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, pobačaj je legaliziran u Francuskoj. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref> Simone de Beauvoir bila je koautorica spisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{citiranje weba\|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav \|title=Table of Contents: Sisterhood is global : \|publisher=Catalog.vsc.edu \|date= \|accessdate=2015-10-15}}</ref>

	== Djela ==		== Djela ==

WikiSysop: bny

2022-04-14T05:13:14Z

bny

←Starija inačica		Inačica od 14. travanj 2022. u 05:13
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Simone de Beauvoir'''-->~~[[Datoteka:Simone de Beauvoir.jpg\|mini\|339x339px\|Simone de Beauvoir]]		[[Datoteka:Simone de Beauvoir.jpg\|mini\|339x339px\|Simone de Beauvoir]]
	'''Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir''' ([[Pariz]], [[9. siječnja]] [[1908.]] - [[Pariz]], [[14. travnja]] [[1986.]]), [[francuska]] spisateljica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistkinja, feministkinja i društvena teoretičarka. Iako samu sebe nije smatrala filozofkinjom, značajno je utjecala na [[Egzistencijalizam\|egzistencijalizam]] i feminističku teoriju.<ref>http://plato.stanford.edu/archives/fall2010/entries/beauvoir/</ref> De Beauvoir je napisala brojne romane, eseje, biografije, autobiografiju te monografiju o filozofiji, politici i društvenim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.		'''Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir''' ([[Pariz]], [[9. siječnja]] [[1908.]] - [[Pariz]], [[14. travnja]] [[1986.]]), [[francuska]] spisateljica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistkinja, feministkinja i društvena teoretičarka. Iako samu sebe nije smatrala filozofkinjom, značajno je utjecala na [[Egzistencijalizam\|egzistencijalizam]] i feminističku teoriju.<ref>http://plato.stanford.edu/archives/fall2010/entries/beauvoir/</ref> De Beauvoir je napisala brojne romane, eseje, biografije, autobiografiju te monografiju o filozofiji, politici i društvenim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T07:35:15Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 07:35
Redak 17:		Redak 17:

	=== Zrela dob i starost ===		=== Zrela dob i starost ===
	U periodu između 1950. i 1960. de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Kina\|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN\|9780520210677}}</ref> Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija\|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu. Nakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u Parizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.britannica.com/women/article-9014010\|title=Archived copy\|accessdate=2012-07-16\|deadurl=yes\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010\|archivedate=13 December 2011\|df=dmy-all}}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz\|Parizu]].		U periodu između 1950. i 1960. de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po [[Sjedinjene Američke Države\|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Kina\|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN\|9780520210677}}</ref> Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija\|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu. Nakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u Parizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.britannica.com/women/article-9014010\|title=Archived copy\|accessdate=2012-07-16\|deadurl=yes\|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010\|archivedate=13 December 2011\|df=dmy-all}}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz\|Parizu]].

	1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971.]] godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, pobačaj je legaliziran u Francuskoj. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref> Simone de Beauvoir bila je koautorica spisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{~~cite~~ web\|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav \|title=Table of Contents: Sisterhood is global : \|publisher=Catalog.vsc.edu \|date= \|accessdate=2015-10-15}}</ref>		1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971.]] godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, pobačaj je legaliziran u Francuskoj. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref> Simone de Beauvoir bila je koautorica spisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{Citiranje web\|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav \|title=Table of Contents: Sisterhood is global : \|publisher=Catalog.vsc.edu \|date= \|accessdate=2015-10-15}}</ref>

	== Djela ==		== Djela ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T05:53:17Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 6. prosinac 2021. u 05:53
Redak 14:		Redak 14:
	Pišući o svojoj mladosti u ''Uspomenama dobro odgojene djevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>		Pišući o svojoj mladosti u ''Uspomenama dobro odgojene djevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>
	=== Srednja dob ===		=== Srednja dob ===
	Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao ''lycée'' (profesorica ili profesor kojai mlade srednjoškolske dobi priprema za ''Baccalaureat''), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand ([[Marseille]]), zatim Lycée Jeanne-d'Arc ([[Rouen]]) te Lycée Molière ([[Pariz\|Paris]]).<ref>Kelly Oliver (ed.), ''French Feminism Reader'', Rowman & Littlefield Publishers, 2000, p. 1; ''Bulletin 2006 de l'Association amicale des anciens et anciennes élèves du lycée Molière'', 2006, p. 22.</ref> Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezinog romana ''Gošća.'' Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo ''Bitak i ništa: ogled iz fenomenološke ontologije''. U mnogim se njezinim djelima osjeća utjecaj Hegela i Leibniza. Naime, neo-hegelijanski preporod vođen Alexandrom Kojèveom i Jeanom Hyppoliteom 1930ih inspirirao je čitavu generaciju francuskih misliteljica i mislioca, uključujući i de Beauvoir, koji su nanovo otkrili [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel\|Hegelovu]] ''Fenomenologiju duha''.<ref>Ursula Tidd, ''Simone de Beauvoir'', Psychology Press, p. 19.</ref><ref>Nancy Bauer, ''Simone de Beauvoir: Philosophy, and Feminism'', Columbia University Press, 2012, p. 86.</ref> 1950. i 1954. godine de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman ''Mandarini''.<ref>{{~~cite news~~\|url=http://www.nytimes.com/books/first/d/debeauvoir-love.html\|title=Preface: A Transatlantic Love Affair\|author=Le Bon-de Beauvoir, Sylvie\|authorlink=Sylvie Le Bon-de Beauvoir\|year=1997\|publisher=The New York Times\|accessdate=December 28, 2017}}</ref> 1977. godine de Beauvoir, Sartre, [[Roland Barthes\|Barthes]], [[Michel Foucault\|Foucault]], [[Jacques Derrida\|Derrida]] te ostali predstavnici intelektualne elite potpisuju peticiju kojom ze zahtjeva ukidanje dobne granice pristanka na seksualni odnos u Francuskoj.<ref name="Krizman">"''[[Sexual Morality and the Law]]''", Chapter 16 of ''Politics, Philosophy, Culture: Interviews and Other Writings 1977-1984''. Edited by Lawrence D. Krizman. New York/London: 1990, Routledge, {{ISBN\|0-415-90149-9}}, p. 275.</ref><ref>{{~~cite news~~\|title=Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68\|author=Henley, Jon\|date=February 23, 2001\|publisher=The Guardian\|accessdate=December 28, 2017\|url=https://www.theguardian.com/world/2001/feb/24/jonhenley}}</ref>		Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao ''lycée'' (profesorica ili profesor kojai mlade srednjoškolske dobi priprema za ''Baccalaureat''), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand ([[Marseille]]), zatim Lycée Jeanne-d'Arc ([[Rouen]]) te Lycée Molière ([[Pariz\|Paris]]).<ref>Kelly Oliver (ed.), ''French Feminism Reader'', Rowman & Littlefield Publishers, 2000, p. 1; ''Bulletin 2006 de l'Association amicale des anciens et anciennes élèves du lycée Molière'', 2006, p. 22.</ref> Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezinog romana ''Gošća.'' Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo ''Bitak i ništa: ogled iz fenomenološke ontologije''. U mnogim se njezinim djelima osjeća utjecaj Hegela i Leibniza. Naime, neo-hegelijanski preporod vođen Alexandrom Kojèveom i Jeanom Hyppoliteom 1930ih inspirirao je čitavu generaciju francuskih misliteljica i mislioca, uključujući i de Beauvoir, koji su nanovo otkrili [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel\|Hegelovu]] ''Fenomenologiju duha''.<ref>Ursula Tidd, ''Simone de Beauvoir'', Psychology Press, p. 19.</ref><ref>Nancy Bauer, ''Simone de Beauvoir: Philosophy, and Feminism'', Columbia University Press, 2012, p. 86.</ref> 1950. i 1954. godine de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman ''Mandarini''.<ref>{{Citiranje novina\|url=http://www.nytimes.com/books/first/d/debeauvoir-love.html\|title=Preface: A Transatlantic Love Affair\|author=Le Bon-de Beauvoir, Sylvie\|authorlink=Sylvie Le Bon-de Beauvoir\|year=1997\|publisher=The New York Times\|accessdate=December 28, 2017}}</ref> 1977. godine de Beauvoir, Sartre, [[Roland Barthes\|Barthes]], [[Michel Foucault\|Foucault]], [[Jacques Derrida\|Derrida]] te ostali predstavnici intelektualne elite potpisuju peticiju kojom ze zahtjeva ukidanje dobne granice pristanka na seksualni odnos u Francuskoj.<ref name="Krizman">"''[[Sexual Morality and the Law]]''", Chapter 16 of ''Politics, Philosophy, Culture: Interviews and Other Writings 1977-1984''. Edited by Lawrence D. Krizman. New York/London: 1990, Routledge, {{ISBN\|0-415-90149-9}}, p. 275.</ref><ref>{{Citiranje novina\|title=Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68\|author=Henley, Jon\|date=February 23, 2001\|publisher=The Guardian\|accessdate=December 28, 2017\|url=https://www.theguardian.com/world/2001/feb/24/jonhenley}}</ref>

	=== Zrela dob i starost ===		=== Zrela dob i starost ===

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T03:35:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 03:35
Redak 10:		Redak 10:
	Nakon što je postala [[Sveučilišni prvostupnik\|sveučilišna prvostupnica (baccalaureus)]] matematike i filozofije 1925. godine, nastavila je studirati matematiku na ''Institut Catholique de Paris'' te književnost i jezike na ''Institut Sainte-Marie''. Zatim je studirala filozofiju na [[Sorbonne\|''Sorbonnei'']] gdje je diplomirala 1928. godine. Netom poslije napisala je ''diplôme d'études supérieure'' (usporediva je s magistarskom disertacijom) o [[Leibniz\|Leibnizu]].<ref>Margaret A. Simons (ed.), ''Feminist Interpretations of Simone de Beauvoir'', Penn State Press, Nov 1, 2010, p. 3.</ref> Simone de Beauvoir bila je deveta žena koja je diplomirala na Sorbonnei, jer su se Francuskinje tek tada izborile za pristup visokom obrazovanju.		Nakon što je postala [[Sveučilišni prvostupnik\|sveučilišna prvostupnica (baccalaureus)]] matematike i filozofije 1925. godine, nastavila je studirati matematiku na ''Institut Catholique de Paris'' te književnost i jezike na ''Institut Sainte-Marie''. Zatim je studirala filozofiju na [[Sorbonne\|''Sorbonnei'']] gdje je diplomirala 1928. godine. Netom poslije napisala je ''diplôme d'études supérieure'' (usporediva je s magistarskom disertacijom) o [[Leibniz\|Leibnizu]].<ref>Margaret A. Simons (ed.), ''Feminist Interpretations of Simone de Beauvoir'', Penn State Press, Nov 1, 2010, p. 3.</ref> Simone de Beauvoir bila je deveta žena koja je diplomirala na Sorbonnei, jer su se Francuskinje tek tada izborile za pristup visokom obrazovanju.

	U početku je de Beauvoir radila s Maurice Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su sve troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica/studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za ''agrégation'' u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studentica/studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente [[Jean-Paul Sartre\|Jean-Paul Sartrea]], s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua.<ref name = "IEP Biography" /> Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu godinu,<ref>Seymour-Jones 2008, p. Back cover</ref> de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala.<ref name=Schneir>{{~~cite book~~\|author=Schneir, Miriam\|title=Feminism in Our Time\|year=1994\|publisher=Vintage Books\|page=5\|isbn=0-679-74508-4}}</ref> Ocjenjivači za ''agrégation'' dodijelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je najmlađom osobom u povijesti koja je položila ovaj ispit.<ref>Menand, Louis. [http://www.newYorker.com/archive/2005/09/26/050926crbo_books?currentPage=all "Stand By Your Man"]. ''The New Yorker'', 26 September 2005. Retrieved 11 May 2010.</ref>		U početku je de Beauvoir radila s Maurice Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su sve troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica/studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za ''agrégation'' u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studentica/studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente [[Jean-Paul Sartre\|Jean-Paul Sartrea]], s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua.<ref name = "IEP Biography" /> Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu godinu,<ref>Seymour-Jones 2008, p. Back cover</ref> de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala.<ref name=Schneir>{{Citiranje knjige\|author=Schneir, Miriam\|title=Feminism in Our Time\|year=1994\|publisher=Vintage Books\|page=5\|isbn=0-679-74508-4}}</ref> Ocjenjivači za ''agrégation'' dodijelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je najmlađom osobom u povijesti koja je položila ovaj ispit.<ref>Menand, Louis. [http://www.newYorker.com/archive/2005/09/26/050926crbo_books?currentPage=all "Stand By Your Man"]. ''The New Yorker'', 26 September 2005. Retrieved 11 May 2010.</ref>

	Pišući o svojoj mladosti u ''Uspomenama dobro odgojene djevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>		Pišući o svojoj mladosti u ''Uspomenama dobro odgojene djevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>
Redak 35:		Redak 35:

	== ''Drugi Spol'' (''Le Deuxième Sexe'') ==		== ''Drugi Spol'' (''Le Deuxième Sexe'') ==
	Djelo ''Drugi spol'' prvi put je izdano [[1949.]] godine, kada je de Beauvoir imala trideset i osam godina.<ref name=Plessix-Gray>{{citation\|author=du Plessix Gray, Francine\|authorlink=Francine du Plessix Gray\|title=Dispatches From the Other\|date=May 27, 2010\|url=https://www.nytimes.com/2010/05/30/books/review/Gray-t.html?pagewanted=all\|work=The New York Times\|accessdate=October 24, 2011}}</ref>{{sfn\|Bauer\|2006\|p=122}} Knjiga je objavljena u dva dijela: "Mitovi i činjenice" te "Življeno iskustvo". Neka poglavlja najprije su se pojavila u časopisu ''Moderna vremena'', čija je de Beauvoir bila urednica. ''Drugi spol'' drži se epohalnim djelom feminističke filozofije i početnom točkom feminizma drugog vala.<ref name=Plessix-Gray /> De Beauvoirino je početno pitanje: "što je žena?"<ref>{{~~cite book~~\|last1=de Beauvoir\|first1=Simone\|title=The Second Sex\|publisher=Alfred A. Knopf\|location=New York\|pages=xv-xxix}}</ref> Tvrdi da je muškarac samorazumljiva norma, dok je žena Drugotna. Kreće od biologije i promatra odnos jajašca i sperme u raznih vrsta (ribe, insekti, sisavci...), sve do ljudskih bića. Opisujući fiziologiju muškaraca i žena zaključuje da razlike ne mogu biti bazirane isključivo na tjelesnosti: [[biologija]] se mora promatrati u svijetlu ontološkog, ekonomskog i društvenog konteksta.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=46}}		Djelo ''Drugi spol'' prvi put je izdano [[1949.]] godine, kada je de Beauvoir imala trideset i osam godina.<ref name=Plessix-Gray>{{citation\|author=du Plessix Gray, Francine\|authorlink=Francine du Plessix Gray\|title=Dispatches From the Other\|date=May 27, 2010\|url=https://www.nytimes.com/2010/05/30/books/review/Gray-t.html?pagewanted=all\|work=The New York Times\|accessdate=October 24, 2011}}</ref>{{sfn\|Bauer\|2006\|p=122}} Knjiga je objavljena u dva dijela: "Mitovi i činjenice" te "Življeno iskustvo". Neka poglavlja najprije su se pojavila u časopisu ''Moderna vremena'', čija je de Beauvoir bila urednica. ''Drugi spol'' drži se epohalnim djelom feminističke filozofije i početnom točkom feminizma drugog vala.<ref name=Plessix-Gray /> De Beauvoirino je početno pitanje: "što je žena?"<ref>{{Citiranje knjige\|last1=de Beauvoir\|first1=Simone\|title=The Second Sex\|publisher=Alfred A. Knopf\|location=New York\|pages=xv-xxix}}</ref> Tvrdi da je muškarac samorazumljiva norma, dok je žena Drugotna. Kreće od biologije i promatra odnos jajašca i sperme u raznih vrsta (ribe, insekti, sisavci...), sve do ljudskih bića. Opisujući fiziologiju muškaraca i žena zaključuje da razlike ne mogu biti bazirane isključivo na tjelesnosti: [[biologija]] se mora promatrati u svijetlu ontološkog, ekonomskog i društvenog konteksta.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=46}}

	Prema de Beauvoir, dva su faktora poglavito utjecala na recentnu evoluciju ženskog položaja: način participacije u proizvodnji i ukidanje reproduktivnog ropstva.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=139}} Majčinstvo je ostavilo ženu zakovanu za tijelo što je muškarcu omogućilo da njome dominira.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=75}} U [[Antička Grčka\|antičkoj Grčkoj]] (s izuzecima poput [[Sparta\|Sparte]], gdje ništa nije ugrožavalo žensku slobodu), žene su bile tretirane poput robova. U [[Rimsko Carstvo\|Rimskom Carstvu]] uživale su veća prava, no ipak su bile diskriminirane na bazi spola.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=96, 100, 101, 103}} Što se [[Kršćanstvo\|kršćanstva]] tiče, de Beauvoir tvrdi da je ono - uz iznimku germanske tradicije - nastojalo podčiniti žene.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=104–106, 117}} U knjizi naglašava promjene u dinamici moći koju donosi takozvana 'dvorska ljubav' [[12. stoljeće\|dvanaestog stoljeća]], prethodnica današnje romantične ljubavi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=108, 112–114}} Zatim opisuje period ranog [[15. stoljeće\|petnaestog stoljeća]] gdje posebno ističe mističarku, spisateljicu i reformatoricu [[Terezija Avilska\|Tereziju Avilsku]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=118\|ps=}} koja je dokazala da se žena može uzdići veoma visoko kad su joj osigurani isti uvjeti kakve imaju muškarci. Kroz [[19. stoljeće\|devetnaesto stoljeće]] zakonski je status žena ostao nepromijenjen, ali individue su se isticale svojim radom. De Beauvoir pronalazi greške u Napoleonovom kodu, kritizira [[Auguste Comte\|Auguste Comtea]] i [[Honoré de Balzac\|Honoré de Balzaca]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=127–129}} te opisuje [[Pierre Joseph Proudhon\|Pierre-Joseph Proudhona]] kao antifeminista.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=131}} [[Industrijska revolucija]] omogućila je ženi da se makne iz doma, no zbog niskih nadnica ovo je dvosjekli mač.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=132}} De Beauvoir piše o rastu [[Sindikat\|sindikata]] i participaciji žena u njima. Zatim opisuje širenje [[Kontracepcija\|kontraceptivnih metoda]] i borbu za reproduktivna prava i [[Abortus\|abortus]].{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=133–135, 137–139}} Bavi se poviješću [[Sufražetkinje\|ženskog sufražetskog pokreta]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=140–148}} te zaključuje da su žene poput Rose Luxemburg i Marie Curie demonstrirale da nije ženska inferiornost ono što određuje njihovu povijesnu nevažnost, već je obrnuto: njihova povijesna beznačajnost proklela ih je i učinila inferiornima.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=151}} De Beauvoir dijelove knjige posvećuje [[Menstruacija\|menstruaciji]], [[Djevičanstvo\|djevičanstvu]], ženskoj [[Seksualnost\|seksualnosti]] i [[Spolni odnos\|spolnim odnosima]] (uključujući i one [[Homoseksualnost\|homoseksualne]]), [[Brak\|braku]], majčinstvu i [[Prostitucija\|prostituciji]].{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=168, 170}} Pišući o djelima Henry de Montherlanta, D. H. Lawrencea, Paul Claudela, André Bretona i Stendhala, zamjećuje da se ovdje reflektiraju veliki, kolektivni mitovi o ženi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=261}} Žena je 'privilegirana Druga', s tim da njena drugotnost ovisi o tome kako će se norma (muškarac) pozicionirati.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=262}} 'Misterij' je jedan od najprominentnijih muških mitova o ženi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=268}} Kako bi ga opovrgnula, de Beauvoir objašnjava da mističnost nije zadana spolom, već situacijom - ona je obilježje svakog roba.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=271}}		Prema de Beauvoir, dva su faktora poglavito utjecala na recentnu evoluciju ženskog položaja: način participacije u proizvodnji i ukidanje reproduktivnog ropstva.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=139}} Majčinstvo je ostavilo ženu zakovanu za tijelo što je muškarcu omogućilo da njome dominira.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=75}} U [[Antička Grčka\|antičkoj Grčkoj]] (s izuzecima poput [[Sparta\|Sparte]], gdje ništa nije ugrožavalo žensku slobodu), žene su bile tretirane poput robova. U [[Rimsko Carstvo\|Rimskom Carstvu]] uživale su veća prava, no ipak su bile diskriminirane na bazi spola.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=96, 100, 101, 103}} Što se [[Kršćanstvo\|kršćanstva]] tiče, de Beauvoir tvrdi da je ono - uz iznimku germanske tradicije - nastojalo podčiniti žene.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=104–106, 117}} U knjizi naglašava promjene u dinamici moći koju donosi takozvana 'dvorska ljubav' [[12. stoljeće\|dvanaestog stoljeća]], prethodnica današnje romantične ljubavi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=108, 112–114}} Zatim opisuje period ranog [[15. stoljeće\|petnaestog stoljeća]] gdje posebno ističe mističarku, spisateljicu i reformatoricu [[Terezija Avilska\|Tereziju Avilsku]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=118\|ps=}} koja je dokazala da se žena može uzdići veoma visoko kad su joj osigurani isti uvjeti kakve imaju muškarci. Kroz [[19. stoljeće\|devetnaesto stoljeće]] zakonski je status žena ostao nepromijenjen, ali individue su se isticale svojim radom. De Beauvoir pronalazi greške u Napoleonovom kodu, kritizira [[Auguste Comte\|Auguste Comtea]] i [[Honoré de Balzac\|Honoré de Balzaca]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=127–129}} te opisuje [[Pierre Joseph Proudhon\|Pierre-Joseph Proudhona]] kao antifeminista.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=131}} [[Industrijska revolucija]] omogućila je ženi da se makne iz doma, no zbog niskih nadnica ovo je dvosjekli mač.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=132}} De Beauvoir piše o rastu [[Sindikat\|sindikata]] i participaciji žena u njima. Zatim opisuje širenje [[Kontracepcija\|kontraceptivnih metoda]] i borbu za reproduktivna prava i [[Abortus\|abortus]].{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=133–135, 137–139}} Bavi se poviješću [[Sufražetkinje\|ženskog sufražetskog pokreta]]{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=140–148}} te zaključuje da su žene poput Rose Luxemburg i Marie Curie demonstrirale da nije ženska inferiornost ono što određuje njihovu povijesnu nevažnost, već je obrnuto: njihova povijesna beznačajnost proklela ih je i učinila inferiornima.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=151}} De Beauvoir dijelove knjige posvećuje [[Menstruacija\|menstruaciji]], [[Djevičanstvo\|djevičanstvu]], ženskoj [[Seksualnost\|seksualnosti]] i [[Spolni odnos\|spolnim odnosima]] (uključujući i one [[Homoseksualnost\|homoseksualne]]), [[Brak\|braku]], majčinstvu i [[Prostitucija\|prostituciji]].{{sfn\|Beauvoir\|2009\|pp=168, 170}} Pišući o djelima Henry de Montherlanta, D. H. Lawrencea, Paul Claudela, André Bretona i Stendhala, zamjećuje da se ovdje reflektiraju veliki, kolektivni mitovi o ženi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=261}} Žena je 'privilegirana Druga', s tim da njena drugotnost ovisi o tome kako će se norma (muškarac) pozicionirati.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=262}} 'Misterij' je jedan od najprominentnijih muških mitova o ženi.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=268}} Kako bi ga opovrgnula, de Beauvoir objašnjava da mističnost nije zadana spolom, već situacijom - ona je obilježje svakog roba.{{sfn\|Beauvoir\|2009\|p=271}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-14T22:44:53Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 14. studeni 2021. u 22:44
Redak 23:		Redak 23:
	== Djela ==		== Djela ==
	==== ''Gošća'' (''L'Invitée'') ====		==== ''Gošća'' (''L'Invitée'') ====
	Simone de Beauvoir objavila je svoj prvi roman ''Gošća'' [[1943.]] godine.<ref>{{~~Cite web~~\|url=http://www.iep.utm.edu/beauvoir/\|title=Beauvoir, Simone de {{!}} Internet Encyclopedia of Philosophy\|website=www.iep.utm.edu\|language=en-US\|access-date=2018-01-03}}</ref> Roman je fiktivna kronika njezinih i Sartreovih seksualno-romantičnih odnosa s Olgom Kosakiewicz i Wandom Kosakiewicz. Olga je bila de Beauvoirina učenica u srednjoj školi Rouen gdje je predavala za vrijeme [[1930.\|1930]]ih. S vremenom, njih dvije razvile su romantičan odnos. Sartre je imao vezu s Olginom sestrom Wandom i financijski se brinuo o njoj sve do svoje smrti. Neko je vrijeme uzdržavao i Olgu, no ona se zaljubila i vjenčala s Jacques-Laurent Bostom, de Beauvoirinim ljubavnikom. Roman je vremenski periodiziran u razdoblje netom prije početka [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. De Beauvoir je stvorila jednu likinju iz kompleksnog odnosa Olge i Wande. U narativu, de Beauvoir i Sartre imaju ''ménage à trois'' s mladom ženom. Roman propituje utjecaj tog događaja na vezu koju je de Beauvoir imala sa Sartreom. Nakon Gošće uslijedilo je još sličnih romana uključujući i ''Krv drugih'' koji se bavi prirodom odgovornosti individue kroz ljubavnu priču dvoje studenata za vrijeme [[Francuski pokret otpora\|Francuskog pokreta otpora]] u Drugom svjetskom ratu.<ref name="iep.utm.edu">http://www.iep.utm.edu/beauvoir/ Simone de Beauvoir</ref>		Simone de Beauvoir objavila je svoj prvi roman ''Gošća'' [[1943.]] godine.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.iep.utm.edu/beauvoir/\|title=Beauvoir, Simone de {{!}} Internet Encyclopedia of Philosophy\|website=www.iep.utm.edu\|language=en-US\|access-date=2018-01-03}}</ref> Roman je fiktivna kronika njezinih i Sartreovih seksualno-romantičnih odnosa s Olgom Kosakiewicz i Wandom Kosakiewicz. Olga je bila de Beauvoirina učenica u srednjoj školi Rouen gdje je predavala za vrijeme [[1930.\|1930]]ih. S vremenom, njih dvije razvile su romantičan odnos. Sartre je imao vezu s Olginom sestrom Wandom i financijski se brinuo o njoj sve do svoje smrti. Neko je vrijeme uzdržavao i Olgu, no ona se zaljubila i vjenčala s Jacques-Laurent Bostom, de Beauvoirinim ljubavnikom. Roman je vremenski periodiziran u razdoblje netom prije početka [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]. De Beauvoir je stvorila jednu likinju iz kompleksnog odnosa Olge i Wande. U narativu, de Beauvoir i Sartre imaju ''ménage à trois'' s mladom ženom. Roman propituje utjecaj tog događaja na vezu koju je de Beauvoir imala sa Sartreom. Nakon Gošće uslijedilo je još sličnih romana uključujući i ''Krv drugih'' koji se bavi prirodom odgovornosti individue kroz ljubavnu priču dvoje studenata za vrijeme [[Francuski pokret otpora\|Francuskog pokreta otpora]] u Drugom svjetskom ratu.<ref name="iep.utm.edu">http://www.iep.utm.edu/beauvoir/ Simone de Beauvoir</ref>

	==== Egzistencijalna etika ====		==== Egzistencijalna etika ====

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-15T11:14:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Simone de Beauvoir.jpg|mini|339x339px|Simone de Beauvoir]]
'''Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir''' ([[Pariz]], [[9. siječnja]] [[1908.]] - [[Pariz]], [[14. travnja]] [[1986.]]), [[francuska]] spisateljica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistkinja, feministkinja i društvena teoretičarka. Iako samu sebe nije smatrala filozofkinjom, značajno je utjecala na [[Egzistencijalizam|egzistencijalizam]] i feminističku teoriju.<ref>http://plato.stanford.edu/archives/fall2010/entries/beauvoir/</ref> De Beauvoir je napisala brojne romane, eseje, biografije, autobiografiju te monografiju o filozofiji, politici i društvenim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.

Najpoznatija je po djelu [[Drugi spol|''Drugi spol'']] (1949.), detaljnoj analizi ženske povijesti i suvremene egzistencije. Ova knjiga jedno je od temeljnih uporišta suvremenog [[Feminizam|feminizma]]. U Hrvatskoj, prijevod ''Drugog spola'' objavljen je nedavne 2016. godine u izdanju Naklade Ljevak.<ref>http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-20751</ref> Među ostalim djelima Simone de Beauvoir ističu se ''Uspomene dobro odgojene djevojke'' te kraći roman ''Veoma blaga smrt'' u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke.

== Biografija ==
=== Rane godine ===
Simone de Beauvoir rodila se u Parizu, 9. siječnja, 1908. godine. Njezini roditelji bili su Françoise de Beauvoir i Bertrand de Beauvoir, a imala je i dvije godine mlađu sestru Hélène, koja će jednog dana postati slikaricom.<ref name = "IEP Biography">Mussett, Shannon. [http://www.iep.utm.edu/beauvoir/#H1 Simone de Beauvoir Biography on the Internet Encyclopedia of Philosophy]. Retrieved 11 April 2010.</ref> Budući da su izgubili mnogo materijalnih dobara tijekom Prvog svjetskog rata, obitelj se borila kako bi zadržala svoj buržoaski status. Ipak, Simone i Hélène školovale su se u jednoj od tada najprestižnijih samostanskih škola. De Beauvoir je bila veoma religiozna djevojčica i namjeravala je postati časnom sestrom. U svojim ''teenagerskim'' godinama, međutim, izgubila je vjeru ostavši ateistkinjom do kraja života.<ref name = Thurman>Thurman, Judith. [https://www.nytimes.com/2010/05/30/books/excerpt-introduction-second-sex.html Introduction to Simone de Beauvoir’s ''The Second Sex'']. Excerpt published in ''The New York Times'' 27 May 2010. Retrieved 11 April 2010.</ref>
==== Obrazovanje ====
Nakon što je postala [[Sveučilišni prvostupnik|sveučilišna prvostupnica (baccalaureus)]] matematike i filozofije 1925. godine, nastavila je studirati matematiku na ''Institut Catholique de Paris'' te književnost i jezike na ''Institut Sainte-Marie''. Zatim je studirala filozofiju na [[Sorbonne|''Sorbonnei'']] gdje je diplomirala 1928. godine. Netom poslije napisala je ''diplôme d'études supérieure'' (usporediva je s magistarskom disertacijom) o [[Leibniz|Leibnizu]].<ref>Margaret A. Simons (ed.), ''Feminist Interpretations of Simone de Beauvoir'', Penn State Press, Nov 1, 2010, p. 3.</ref> Simone de Beauvoir bila je deveta žena koja je diplomirala na Sorbonnei, jer su se Francuskinje tek tada izborile za pristup visokom obrazovanju.

U početku je de Beauvoir radila s Maurice Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su sve troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica/studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za ''agrégation'' u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studentica/studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paul Sartrea]], s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua.<ref name = "IEP Biography" /> Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu godinu,<ref>Seymour-Jones 2008, p. Back cover</ref> de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala.<ref name=Schneir>{{cite book|author=Schneir, Miriam|title=Feminism in Our Time|year=1994|publisher=Vintage Books|page=5|isbn=0-679-74508-4}}</ref> Ocjenjivači za ''agrégation'' dodijelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je najmlađom osobom u povijesti koja je položila ovaj ispit.<ref>Menand, Louis. [http://www.newYorker.com/archive/2005/09/26/050926crbo_books?currentPage=all "Stand By Your Man"]. ''The New Yorker'', 26 September 2005. Retrieved 11 May 2010.</ref>

Pišući o svojoj mladosti u ''Uspomenama dobro odgojene djevojke'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>
=== Srednja dob ===
Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao ''lycée'' (profesorica ili profesor kojai mlade srednjoškolske dobi priprema za ''Baccalaureat''), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand ([[Marseille]]), zatim Lycée Jeanne-d'Arc ([[Rouen]]) te Lycée Molière ([[Pariz|Paris]]).<ref>Kelly Oliver (ed.), ''French Feminism Reader'', Rowman & Littlefield Publishers, 2000, p. 1; ''Bulletin 2006 de l'Association amicale des anciens et anciennes élèves du lycée Molière'', 2006, p. 22.</ref> Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezinog romana ''Gošća.'' Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo ''Bitak i ništa: ogled iz fenomenološke ontologije''. U mnogim se njezinim djelima osjeća utjecaj Hegela i Leibniza. Naime, neo-hegelijanski preporod vođen Alexandrom Kojèveom i Jeanom Hyppoliteom 1930ih inspirirao je čitavu generaciju francuskih misliteljica i mislioca, uključujući i de Beauvoir, koji su nanovo otkrili [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegelovu]] ''Fenomenologiju duha''.<ref>Ursula Tidd, ''Simone de Beauvoir'', Psychology Press, p. 19.</ref><ref>Nancy Bauer, ''Simone de Beauvoir: Philosophy, and Feminism'', Columbia University Press, 2012, p. 86.</ref> 1950. i 1954. godine de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman ''Mandarini''.<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/books/first/d/debeauvoir-love.html|title=Preface: A Transatlantic Love Affair|author=Le Bon-de Beauvoir, Sylvie|authorlink=Sylvie Le Bon-de Beauvoir|year=1997|publisher=The New York Times|accessdate=December 28, 2017}}</ref> 1977. godine de Beauvoir, Sartre, [[Roland Barthes|Barthes]], [[Michel Foucault|Foucault]], [[Jacques Derrida|Derrida]] te ostali predstavnici intelektualne elite potpisuju peticiju kojom ze zahtjeva ukidanje dobne granice pristanka na seksualni odnos u Francuskoj.<ref name="Krizman">"''[[Sexual Morality and the Law]]''", Chapter 16 of ''Politics, Philosophy, Culture: Interviews and Other Writings 1977-1984''. Edited by Lawrence D. Krizman. New York/London: 1990, Routledge, {{ISBN|0-415-90149-9}}, p. 275.</ref><ref>{{cite news|title=Calls for legal child sex rebound on luminaries of May 68|author=Henley, Jon|date=February 23, 2001|publisher=The Guardian|accessdate=December 28, 2017|url=https://www.theguardian.com/world/2001/feb/24/jonhenley}}</ref>

=== Zrela dob i starost ===
U periodu između 1950. i 1960. de Beauvoir je pisala dnevnike s putovanja po [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] i [[Kina|Kini]].<ref>de Beauvoir, "America Day by Day", Carol Cosman (Translator) and Douglas Brinkley (Foreword), Berkeley: University of California Press, 1999. {{ISBN|9780520210677}}</ref> Izdani su joj brojni eseji i fikcija, a objavila je i nekoliko zbirki kratkih priča, uključujući i ''Slomljenu ženu'', koja se, baš kao i neka druga djela iz ovog perioda bavi iskustvom starenja. Njezin esej ''Starenje'' rijedak je primjer intelektualne meditacije o samoći kakvu ljudi doživljavaju ako ne umru prije šezdesete godine života. Tada piše i [[Autobiografija|autobiografiju]] u četiri sveska: ''Uspomene dobro odgojene kćeri'', ''Napon života'', ''Snaga okolnosti'' te ''Sve rečeno i učinjeno''.<ref name="iep.utm.edu"/> [[1980.]] godine objavljena je knjiga ''Kad duhovne stvari dolaze prve'', zbirku kratkih priča baziranih na životima žena važnih za de Beauvoir.<ref name="iep.utm.edu"/> Iako su priče napisane čak i prije romana ''Gošća'', de Beauvoir ih dugo nije smatrala vrijednima objavljivanja, stoga su izdane tek četrdeset godina nakon nastanka. U ovom je periodu de Beauvoir održavala sastanke urednica/ka časopisa ''Moderna vremena'' u svojem stanu. Nakon Sartreove smrti [[1980.]] godine, de Beauvoir je objavila pisma koja joj je pisao. Umrla od upale pluća 14. travnja, [[1986.]] godine u Parizu, u dobi od 78 godina.<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/women/article-9014010|title=Archived copy|accessdate=2012-07-16|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20111213135908/http://www.britannica.com/women/article-9014010|archivedate=13 December 2011|df=dmy-all}}</ref> Pokopana je do Sartrea na [[Montparnasse]] groblju u [[Pariz|Parizu]].

1970ih de Beauvoir je postala aktivna u francuskom pokretu za oslobođenje žena. Napisala je i potpisala ''Manifest 343'' [[1971.]] godine, koji je uključivao i listu poznatih žena koje su uradile abortus, tada ilegalan u Francuskoj. [[1974.]] godine, pobačaj je legaliziran u Francuskoj. U intervjuu s Betty Friedan, de Beauvoir je rekla: "Nijedna žena ne bi trebala biti ovlaštena ostajati kod kuće i odgajati djecu. Društvo bi trebalo u potpunosti promijeniti. Žene ne bi trebale imati taj izbor jer ako on postoji, previše žena će učiniti upravo to. Ovo je način da se žene usmjerava u određenom pravcu".<ref>“A Dialogue with Simone de Beauvoir,” in Betty Friedan, It Changed My Life: Writings on the Women’s Movement (New York: Random House, 1976), pp. 311–12</ref> Simone de Beauvoir bila je koautorica spisa ''Feminizam - živ, dobar i u konstantnoj opasnosti'' za antologijsko djelo ''Globalno sestrinstvo: antologija internacionalnog ženskog pokreta''.<ref name="global">{{cite web|url=https://catalog.vsc.edu/lscfind/Record/154795/TOC#tabnav |title=Table of Contents: Sisterhood is global : |publisher=Catalog.vsc.edu |date= |accessdate=2015-10-15}}</ref>

== Djela ==
==== ''Gošća'' (''L'Invitée'') ====
Simone de Beauvoir objavila je svoj prvi roman ''Gošća'' [[1943.]] godine.<ref>{{Cite web|url=http://www.iep.utm.edu/beauvoir/|title=Beauvoir, Simone de {{!}} Internet Encyclopedia of Philosophy|website=www.iep.utm.edu|language=en-US|access-date=2018-01-03}}</ref> Roman je fiktivna kronika njezinih i Sartreovih seksualno-romantičnih odnosa s Olgom Kosakiewicz i Wandom Kosakiewicz. Olga je bila de Beauvoirina učenica u srednjoj školi Rouen gdje je predavala za vrijeme [[1930.|1930]]ih. S vremenom, njih dvije razvile su romantičan odnos. Sartre je imao vezu s Olginom sestrom Wandom i financijski se brinuo o njoj sve do svoje smrti. Neko je vrijeme uzdržavao i Olgu, no ona se zaljubila i vjenčala s Jacques-Laurent Bostom, de Beauvoirinim ljubavnikom. Roman je vremenski periodiziran u razdoblje netom prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. De Beauvoir je stvorila jednu likinju iz kompleksnog odnosa Olge i Wande. U narativu, de Beauvoir i Sartre imaju ''ménage à trois'' s mladom ženom. Roman propituje utjecaj tog događaja na vezu koju je de Beauvoir imala sa Sartreom. Nakon Gošće uslijedilo je još sličnih romana uključujući i ''Krv drugih'' koji se bavi prirodom odgovornosti individue kroz ljubavnu priču dvoje studenata za vrijeme [[Francuski pokret otpora|Francuskog pokreta otpora]] u Drugom svjetskom ratu.<ref name="iep.utm.edu">http://www.iep.utm.edu/beauvoir/ Simone de Beauvoir</ref>

==== Egzistencijalna etika ====
[[1944.]] godine de Beauvoir je napisala svoj prvi filozofski esej "Pir i Kineas", diskusiju o egzistencijalnoj [[Etika|etici]]. Istraživanje [[Egzistencijalizam|egzistencijalizma]] nastavila je i u svojem drugom eseju "Etika dvoznačnosti" ([[1947.|1947]].). Ovaj esej predstavlja jedan od najpristupačnijih radova koji se tiču francuskog egzistencijalizma. U njemu de Beauvoir tumači proturječja s kojima su se borili njezini suvremenici u vlastitim djelima. "Etika dvoznačnosti" suočava se također s tada aktualnom dilemom apsolutne slobode nasuprot ograničavajućih realnih okolnosti.

===''Moderna vremena'' (''Les Temps modernes'')===
Na kraju Drugog svjetskog rata, de Beauvoir je bila urednica ''Modernih vremena'', političkog časopisa kojeg je Sartre osnovao s Maurice Merleau-Pontyjem. De Beauvoir je koristila Moderna vremena kako bi promovirala svoj rad i ideje. Ostala je urednica sve do smrti.

===''Mandarini'' (''Les Mandarins'')===
Roman iz [[1954.]] godine za kojeg je Simone de Beauvoir dobila najprestižniju francusku literarnu nagradu ''[[Prix Goncourt]]''. Fabula romana smještena je nakon Drugog svjetskog rata i prati privatne živote filozofa iz de Beauvoirinog kruga prijatelja. Knjiga je posvećena Američkom piscu Nelsonu Alergenu, njezinom ljubavniku.

== ''Drugi Spol'' (''Le Deuxième Sexe'') ==
Djelo ''Drugi spol'' prvi put je izdano [[1949.]] godine, kada je de Beauvoir imala trideset i osam godina.<ref name=Plessix-Gray>{{citation|author=du Plessix Gray, Francine|authorlink=Francine du Plessix Gray|title=Dispatches From the Other|date=May 27, 2010|url=https://www.nytimes.com/2010/05/30/books/review/Gray-t.html?pagewanted=all|work=The New York Times|accessdate=October 24, 2011}}</ref>{{sfn|Bauer|2006|p=122}} Knjiga je objavljena u dva dijela: "Mitovi i činjenice" te "Življeno iskustvo". Neka poglavlja najprije su se pojavila u časopisu ''Moderna vremena'', čija je de Beauvoir bila urednica. ''Drugi spol'' drži se epohalnim djelom feminističke filozofije i početnom točkom feminizma drugog vala.<ref name=Plessix-Gray /> De Beauvoirino je početno pitanje: "što je žena?"<ref>{{cite book|last1=de Beauvoir|first1=Simone|title=The Second Sex|publisher=Alfred A. Knopf|location=New York|pages=xv-xxix}}</ref> Tvrdi da je muškarac samorazumljiva norma, dok je žena Drugotna. Kreće od biologije i promatra odnos jajašca i sperme u raznih vrsta (ribe, insekti, sisavci...), sve do ljudskih bića. Opisujući fiziologiju muškaraca i žena zaključuje da razlike ne mogu biti bazirane isključivo na tjelesnosti: [[biologija]] se mora promatrati u svijetlu ontološkog, ekonomskog i društvenog konteksta.{{sfn|Beauvoir|2009|p=46}}

Prema de Beauvoir, dva su faktora poglavito utjecala na recentnu evoluciju ženskog položaja: način participacije u proizvodnji i ukidanje reproduktivnog ropstva.{{sfn|Beauvoir|2009|p=139}} Majčinstvo je ostavilo ženu zakovanu za tijelo što je muškarcu omogućilo da njome dominira.{{sfn|Beauvoir|2009|p=75}} U [[Antička Grčka|antičkoj Grčkoj]] (s izuzecima poput [[Sparta|Sparte]], gdje ništa nije ugrožavalo žensku slobodu), žene su bile tretirane poput robova. U [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] uživale su veća prava, no ipak su bile diskriminirane na bazi spola.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=96, 100, 101, 103}} Što se [[Kršćanstvo|kršćanstva]] tiče, de Beauvoir tvrdi da je ono - uz iznimku germanske tradicije - nastojalo podčiniti žene.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=104–106, 117}} U knjizi naglašava promjene u dinamici moći koju donosi takozvana 'dvorska ljubav' [[12. stoljeće|dvanaestog stoljeća]], prethodnica današnje romantične ljubavi.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=108, 112–114}} Zatim opisuje period ranog [[15. stoljeće|petnaestog stoljeća]] gdje posebno ističe mističarku, spisateljicu i reformatoricu [[Terezija Avilska|Tereziju Avilsku]]{{sfn|Beauvoir|2009|p=118|ps=}} koja je dokazala da se žena može uzdići veoma visoko kad su joj osigurani isti uvjeti kakve imaju muškarci. Kroz [[19. stoljeće|devetnaesto stoljeće]] zakonski je status žena ostao nepromijenjen, ali individue su se isticale svojim radom. De Beauvoir pronalazi greške u Napoleonovom kodu, kritizira [[Auguste Comte|Auguste Comtea]] i [[Honoré de Balzac|Honoré de Balzaca]]{{sfn|Beauvoir|2009|pp=127–129}} te opisuje [[Pierre Joseph Proudhon|Pierre-Joseph Proudhona]] kao antifeminista.{{sfn|Beauvoir|2009|p=131}} [[Industrijska revolucija]] omogućila je ženi da se makne iz doma, no zbog niskih nadnica ovo je dvosjekli mač.{{sfn|Beauvoir|2009|p=132}} De Beauvoir piše o rastu [[Sindikat|sindikata]] i participaciji žena u njima. Zatim opisuje širenje [[Kontracepcija|kontraceptivnih metoda]] i borbu za reproduktivna prava i [[Abortus|abortus]].{{sfn|Beauvoir|2009|pp=133–135, 137–139}} Bavi se poviješću [[Sufražetkinje|ženskog sufražetskog pokreta]]{{sfn|Beauvoir|2009|pp=140–148}} te zaključuje da su žene poput Rose Luxemburg i Marie Curie demonstrirale da nije ženska inferiornost ono što određuje njihovu povijesnu nevažnost, već je obrnuto: njihova povijesna beznačajnost proklela ih je i učinila inferiornima.{{sfn|Beauvoir|2009|p=151}} De Beauvoir dijelove knjige posvećuje [[Menstruacija|menstruaciji]], [[Djevičanstvo|djevičanstvu]], ženskoj [[Seksualnost|seksualnosti]] i [[Spolni odnos|spolnim odnosima]] (uključujući i one [[Homoseksualnost|homoseksualne]]), [[Brak|braku]], majčinstvu i [[Prostitucija|prostituciji]].{{sfn|Beauvoir|2009|pp=168, 170}} Pišući o djelima Henry de Montherlanta, D. H. Lawrencea, Paul Claudela, André Bretona i Stendhala, zamjećuje da se ovdje reflektiraju veliki, kolektivni mitovi o ženi.{{sfn|Beauvoir|2009|p=261}} Žena je 'privilegirana Druga', s tim da njena drugotnost ovisi o tome kako će se norma (muškarac) pozicionirati.{{sfn|Beauvoir|2009|p=262}} 'Misterij' je jedan od najprominentnijih muških mitova o ženi.{{sfn|Beauvoir|2009|p=268}} Kako bi ga opovrgnula, de Beauvoir objašnjava da mističnost nije zadana spolom, već situacijom - ona je obilježje svakog roba.{{sfn|Beauvoir|2009|p=271}}

U drugom svesku de Beauvoir opisuje život žene od njezina rođenja do smrti.{{sfn|Beauvoir|2009|p=284}} Uspoređuje odgoj djevojčica i dječaka kako bi pokazala u kolikoj je mjeri ženstvenost proizvod odgoja.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=285–286}} {{sfn|Beauvoir|2009|pp=294–295}} Djevojčica uči vjerovati i štovati muškarca kao božanstvo i zamišljati odrasle ljubavnike (pr. slušanjem bajki op.a.).{{sfn|Beauvoir|2009|pp=304–305, 306–308}} Kada otkrije da su muškarci gospodari svijeta, promijeni svijest o sebi.{{sfn|Beauvoir|2009|p=301}} De Beauvoir opisuje pubertet, početak menstruacije i način na koji djevojka zamišlja seks s muškarcem.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=320–330, 333–336}} Nabraja različite načine na koje žena u adolescenciji prihvaća svoju ženstvenost.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=366, 368, 374, 367–368}} Opsuje seksualne odnose s muškarcima te drži da prva iskustva oblikuju cijeli njen život.{{sfn|Beauvoir|2009|p=383}} Govori o ženskoj biseksualnosti i homoseksualnosti.{{sfn|Beauvoir|2009|p=436}} Zatim se bavi radom udane žene, koji uključuje i brigu o domaćinstvu.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=470–478}} Ističe brojne nejednakosti između žena i muškaraca te zaključuje da brak gotovo uvijek uništi ženu,{{sfn|Beauvoir|2009|p=518}} iako je on u suštini institucija koja podčinjava i muškarce i žene.{{sfn|Beauvoir|2009|p=521}} Što se abortusa tiče, dok se izvodi legalno u bolnicama, postoji malen rizik po zdravlje majke.{{sfn|Beauvoir|1971|p=458}} Katolička Crkva, smatra de Beauvoir, ne može tvrditi da duše nerođenih neće završiti u raju zbog neučinjenog krštenja jer bi to bilo kontradiktorno drugim Crkvenim učenjima.{{sfn|Beauvoir|1971|p=486}} Stoga abortus nije moralno pitanje već muški sadizam nad ženom.{{sfn|Beauvoir|1971|p=486}} De Beauvoir opisuje trudnoću, koju se istodobno vidi kao kletvu i dar.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=524–533, 534–550}} Zatim analizira žensku odjeću, njezine prijateljice i odnose s muškarcima.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=571–581, 584–588, 589–591, 592–598}} Piše o prostitutkama i njihovim odnosima sa svodnicima i drugim ženama.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=605, 607–610}} Spominje i hetere, koje za razliku od prostitutki mogu biti priznate kao individue te biti društveno istaknute.{{sfn|Beauvoir|1971|p=565}} Žensko približavanje menopauzi može podražiti ženske homoseksualne osjećaje, koji su prema de Beauvoir latentni u većine žena.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=619, 622, 626}} Na pragu starosti, neke žene biraju živjeti kroz svoju djecu, obično sina ili unuke.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=627, 632, 633}} De Beauvoir smatra da je žena aktivna i efektivna baš kao i muškarac, a njezin rad se drži društveno korisnim (priprema hrane, odjeće, pospremanje doma...). No ona brine što ništa ne radi - žali se, plače, nekad i prijeti suicidom.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=645, 647, 648, 649}} De Beauvoir smatra da je besmisleno pokušati dokučiti je li ženska pozicija superiorna ili inferiorna, jer je očito kako je ona muška poželjnija.{{sfn|Beauvoir|2009|p=664}} Za ženu nema drugog puta osim onoga koji ide stazom feminističkog pokreta i oslobođenja.{{sfn|Beauvoir|2009|p=664}}

U zaključku, de Beauvoir piše da se raduje budućnosti gdje su muškarci i žene ravnopravni,{{sfn|Beauvoir|2009|p=760}} ali kako bi čovječanstvo iznijelo pobjedu, oni moraju ići ponad svoje prirodne razlike te prigrliti uzajamno sestrinstvo/bratstvo.{{sfn|Beauvoir|2009|p=766}}

== Izvori ==
{{izvori|2}}

{{wikicitat|Simone de Beauvoir}}

{{GLAVNIRASPORED:Beauvoir, Simone de}}
[[Kategorija:Francuski književnici]]
[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma]]