Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 72 sati)

2026-08-24T10:00:27Z

Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 72 sati)

Nova stranica

{{Naselje
| ime = Sidi Bu Said
| ime_genitiv =Sidi Bu Saida
| izvorno_ime = سيدي بو سعيد ''Sīdi Bū Sʻīd''

| slika_panorama = Sidi Bou Said, Tunisia, 19 March 2018 DSC 8004.jpg
| veličina_slike = 250px
| opis_slike = Pogled preko krovova sela

| slika_zastava =
| slika_zastava_veličina =
| slika_pečat =
| slika_pečat_veličina =
| slika_grb =
| slika_grb_veličina =

| nadimak = ''Mali bijelo-plavi raj''
| geslo =

| širina-stupnjevi = 36
| širina-minute = 52.18
| širina-oznaka = N
| dužina-stupnjevi = 10
| dužina-minute = 20.50
| dužina-oznaka = E

| lokacija_ime =[[Popis država|Država]]
| lokacija_info ={{Z+X|TUN}}
| lokacija1_ime =[[Tuniški vilajeti|Vilajet]]
| lokacija1_info =[[Tunis (vilajet)]]

| vrsta_vlasti =
| vlast_bilješke =
| titula_vođe =Gradonačelnik
| ime_vođe =Mohamed Halil Šerif
| stranka_vođe = Nidaa Tounes
| titula_vođe1 =

| površina =
| površina_uža =
| površina_šira = 2.213 km²
| visina = 25-98 m
| stanovništvo_godina = 2024.
| stanovništvo_bilješke =<ref>''[https://www.citypopulation.de/en/tunisia/tunis/admin/1116__sidi_bou_sa%C3%AFd Sidi Bou Saïd (Municipality, Tunisia) - Population Statistics]'', Nacionalni statistički institut (INS) Tunisa, na citypopulation.de {{eng oznaka}} Pristupljeno 21. kolovoza 2026.</ref>
| stanovništvo = 4.988
| stanovništvo_gustoća = 2,25 stanovnika/km²
| stanovništvo_uže =
| vremenska_zona = CET (UTC+1)
| utc_pomak =
| vremenska_zona_DST = CET (UTC+1)
| utc_pomak_DST =
| poštanski_broj = 2026
| pozivni_broj =
| gradovi_prijatelji =

| web_stranica = [http://www.commune-sidibousaid.gov.tn/ commune-sidibousaid.gov.tn]

| bilješke = {{UNESCO – svjetska baština|embed=yes
|ime mjesta = Selo Sidi Bu Saïd
|slika = Sidi bousaid 2.jpg
|godina = [[2026.]] <small>(48. zasjedanje) Prošireno 2010.</small>
|vrst baštine = [[Kulturna baština]]
|mjerilo = (iii)
|ugroženost = ne
|dossier = 1769
|država = {{Z+X|TUN}}
}}
}}
'''Sidi Bu Said''' ([[Arapski jezik|ar.]] ''سيدي بو سعيد'' ''Sīdi Bū Sʻīd''; [[francuski|fr.]] ''Sidi Bou Saïd''), je grad i općina u [[Tunis]]u, oko 20 km sjeveroistočno od glavnoga grada [[Tunis (grad)|Tunisa]] na obali [[Sredozemno more|Sredozemenog mora]]. Nalazi se na litici, 130 metara iznad razine mora, s pogledom na [[Kartaga|Kartagu]] i [[Tuniški zaljev]].
Prema popisu stanovništva iz 2014. godine brojao je 5.911 stanovnika.<ref>''[http://census.ins.tn/sites/default/files/vol%201%20rgph%202014%20site%20%281%29.pdf Stanovništvo, stanovi i kućanstva po administrativnim jedinicama i okruženjima]'', na census.ins.tn, arhivirano iz [https://archive.wikiwix.com/cache/?url=http%3A%2F%2Fcensus.ins.tn%2Fsites%2Fdefault%2Ffiles%2Fvol%25201%2520rgph%25202014%2520site%2520%25281%2529.pdf izvornika] (PDF) {{ar}} Pristupljeno 21. kolovoza 2026.</ref>

Nazvan je po sufijskom učitelju i muslimanskom svecu iz regije, Sidiju (Abu Said al-Bedži), koji je živio u 12. i 13. stoljeću. Selo se razvilo oko grobnice, skladno integrirano u topografiju litice, u simbiozi s prirodnim okolišem, s prepoznatljivom estetikom bijelo-plavih boja i mističnom aurom povezanu sa sufijskom duhovnošću koja prožima mjesto. Zbog toga je „Selo Sidi Bu Said”, koje spaja [[geomorfologija|geomorfologiju]], [[arhitektura|arhitekturu]] i [[duhovnost]], 2026. godine upisano na [[UNESCO]]-ov [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]].<ref name=UNESCO>[https://whc.unesco.org/en/list/1769 Village of Sidi Bou Saïd] na službenim stranicama UNESCO-a {{eng oznaka}} Pristupljeno 21. kolovoza 2026.</ref>

==Povijest==
Vjeruje se kako su punski ([[Feničani|feničanski]]) trgovci (iz Megare), a kasnije i [[Rimsko Carstvo|Rimljani]], koristili visine današnjeg Sidi Bu Saida za izgradnju vatrogasnog tornja. [[Mozaik]] dimenzija šest puta pet metara i kovanice iz [[August]]ovog vremena također svjedoče o drevnom postojanju [[Rimska vila|rimske vile]]. U [[antika|antici]] se selo nazivalo „Rt Kartage”.<ref name=AiM>Azzouz i Massey, 1992.</ref>
[[Datoteka:Sidi Bou Said - 1889.jpg|mini|lijevo|Središte sela 1889. godine.]]
Nakon [[Arapi|arapskog]] osvajanja u 7. stoljeću i pada [[Kartaga|Kartage]], ovaj [[rt]] je zadržao svoj strateški položaj izgradnjom [[utvrda|utvrde]] (ribata) i [[svjetionik]]a. U 11. stoljeću, uzvisine sela odabrali su [[Almoravidi]] za obranu sjeveroistočnih obala Tunisa. Tamo su izgrađene stražarnice i vatrogasni tornjevi. Oni su također dali brdu novo ime: '''Džebel El Manar''' („Planina vatre” ili „Planina svjetionika”). [[Leon Afrikanac]] ga je opisao kao „selo s uspješnom arboristikom”.

Abu Said Halaf Ibn Jahja el-Tamimi al-Bedži (1156.-1231.), također poznat kao Sidi Bu Said, podučavao je u ulici u kojoj je živio u Tunisu. Pred kraj života povukao se u Džebel Menaru, u ribat izgrađen na brdu s pogledom na rt Kartage, kako bi stražario i podučavao [[sufizam]]. Smatran pravim [[sufi]]jem, dobio je nadimak „Gospodar mora” zbog zaštite za koju su mornari, koji su plovili u blizini mjesta, vjerovali da je primaju moleći se njemu. Umro je 1231. i pokopan je na brdu. U 18. stoljeću, Husein I. Beg (1705.-1740.) sagradio je sadašnju [[džamija|džamiju]], gdje je uspostavio svečevu [[zaviju|zaviju]] ([[monah|monaški]] kompleks), koja je nesumnjivo predstavljala prvi element sela koje će kasnije nositi njegovo ime.<ref>Ibn Abi Dhiaf, ''Présent des hommes de notre temps: chronique des rois de Tunis et du Pacte fondamental'' („Sadašnjost ljudi našeg vremena: Kronika tuniskih kraljeva i Temeljnog pakta”), vol. II, Maison tunisienne de l'édition, Tunis, 1990-, str. 127.</ref> Arheološki tragovi na sjevernoj padini sugeriraju da je perimetralni zid nekoć okruživao mjesto. Danas je štovanje ovog sveca i dalje snažno.<ref name=AiM/>
[[Datoteka:Dar el annabi sidi bou said tunisie.jpg|mini|lijevo|Interijer palače El Anabi, danas etnološki muzej.]]
Od 17. stoljeća nadalje, šarm ovog sela privlačio je tunisku [[buržoazija|buržoaziju]] i kraljevsku obitelj [[Huseiniti|Huseinita]] iz zaljeva koji su tamo izgradili luksuzne rezidencije u arapsko-muslimanskom stilu.<ref>Jacques Revault, ''[https://www.persee.fr/doc/etaf_0768-2352_1974_mon_1_1 Palais et résidences d'été de la région de Tunis (XVIe – XIXe siècles)]'' („Palače i ljetne rezidencije u regiji Tunis, 16.–19. st.)” , Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Pariz, “Studije afričkih starina”, 1974., 628. str. {{ISBN|2-222-01622-3}} {{fr}} </ref>
Do 1825. godine, selo Sidi Bu Said bilo je zabranjeno nemuslimanima, ali je od tada privlačio mnoge umjetnike, glazbenike i pisce, kao što su: [[Chateaubriand]], [[Gustave Flaubert]], [[Rodolphe d'Erlanger]], [[Paul Klee]], [[August Macke]], [[Alphonse de Lamartine]], [[Georges Duhamel]], [[André Gide]], Colette i [[Simone de Beauvoir]]. [[Michel Foucault]] je tamo 1968- godine napisao „Arheologiju znanja”.

Selo je dobilo ime '''Sidi Bu Said''' kada je postalo sjedište općine 1893. godine.<ref>''[http://www.commune-sidibousaid.gov.tn/fr/presentation_ville/histoire_ville.htm Povijest grada Sidi Bou Saida]'', na službenim stranicama grada, arhivirano iz [https://archive.wikiwix.com/cache/?url=http%3A%2F%2Fwww.commune-sidibousaid.gov.tn%2Ffr%2Fpresentation_ville%2Fhistoire_ville.htm izvornika] {{eng oznaka}} Pristupljeno 21. kolovoza 2026.</ref> Dana 28. kolovoza 1915., donesen je [[dekret]] kojim se osigurava zaštita sela, namećući plavu i bijelu boju, toliko dragu barunu d'Erlangeru, te zabranjujući svaku anarhičnu gradnju na rtu, čime je Sidi Bu Saïd postao prvo klasificirano mjesto na svijetu.<ref name=AiM/>

Dana 12. siječnja 2013. zavija Sidi Bu Saida je spaljena, a prijetili su joj i [[Selefizam|salafisti]].<ref>''[http://www.tuniscope.com/index.php/article/20177/actualites/societe/sidibousaid-424319#.UPJ7yPI0Hz1 Mauzolej Sidi Bu Saida potpuno je izgorio]'', Tuniscope, 12. siječnja 2013., arhivirano iz [https://archive.wikiwix.com/cache/?url=http%3A%2F%2Fwww.tuniscope.com%2Findex.php%2Farticle%2F20177%2Factualites%2Fsociete%2Fsidibousaid-424319%23.UPJ7yPI0Hz1 izvornika] {{fr}} Pristupljeno 21. kolovoza 2026.</ref> Nakon toga su poduzeti radovi na obnovi i razvoju starog grada.

Najstariji dio grada Sidi Bou Said postalo je [[svjetska baština]] UNESCO-a 2026. godine. Međutim, UNESCO upozorava na pretjeranu [[urbanizacija|urbanizaciju]] koja se širi od Sidi Bu Saida do La Malge i Salammbôa, te na nadzemne dalekovode i telefonske vodove koji također narušavaju krajolik. Nadalje, općina ne može kontrolirati rast seoskog [[souk]]a.

==Znamenitosti==
[[Datoteka:Palais du baron d'Erlanger. Palais Ennejma Ezzahr.jpg|mini|lijevo|Galerija palače baruna Erlangera]]
Kroz svoju arhitektonsku strukturu i urbanističko planiranje u simbiozi s prirodnim okolišem, prepoznatljivu estetiku stvorenu amblematskim bojama i mističnu auru povezanu sa sufijskom duhovnošću koja prožima mjesto, Sidi Bu Saïd spaja geomorfologiju, arhitekturu i duhovnost. Odavno je inspiriralo umjetnike i nastavlja privlačiti posjetitelje koji traže duhovni spokoj.<ref name=UNESCO/>

Kuće u Sidi Bu Saidu kombiniraju arapski i [[Al-Andalus|andaluzijski]] arhitektonski stil, izvana su blistavo bijele s plavim vratima, razasutim duž vijugavih uličica. Unutra se često nalaze [[terasa]], sobe za prijem u obliku slova T, vitki [[stup]]ovi, [[arkada|arkade]] i zidovi od šarenih keramičkih pločica koje se protežu do stropa. Kao važno turističko odredište s bojama Sredozemnog mora i zaštićeno mjesto od 1915. godine, nosi nadimak „mali bijelo-plavi raj” (fr. ''Petit paradis blanc et bleu'').

Ključne atrakcije uključuju:
* '''Dar Ismailia''', slikovita vila Bega Hamud-paše darovana robinji Lejli Zini, oslobođenoj zbog svoje legendarne ljepote. Od 1799. godine Hamud-paša je stavio kuću na prodaju i od tada je prošla kroz ruke nekoliko obitelji.
* '''Dar El Annabi''', nekad veličanstvena rezidencija muftije Mohameda Taiba El Anabija, danas očuvani tradicionalni tuniški muzej kuća koji ilustrira lokalni domaći život i arhitekturu. Preuređena 1955. godine, sastoji se od pedesetak soba i nosi nadimak „Palača tisuću i jedne noći”.
* '''Palača baruna d'Erlangera''' (''Dar Enedžma Ezahra'', tj. „Palača sjajne zvijezde”), muzej i koncertna dvorana u kojoj se izvodi arapska i mediteranska glazba, s kolekcijom povijesnih instrumenata. S profinjenim dizajnom interijera, koji je sam osmislio i dizajnirao ovaj francusko-britanski baron, slikar, muzikolog i estet, te bujnim vrtom čiji je raspored inspiriran najboljim dizajnom vrtova u islamskom svijetu, palača Erlanger otvorena je za javnost od 1992. god.
* '''Café Nattes''' (''Place des Nattes''), povijesni kafić poznat po čaju od mente koji se poslužuje s pinjolima.
* '''Café des Délices''', smješten na litici s panoramskim pogledom na more.

Druge velike građanske ljetne rezidencije u arapsko-muslimanskom stilu, s nekim talijanskim utjecajima, izgrađene su u 19. i 20. stoljeću (Palača Bega Nasera, Palača obitelji Lasram). Tu su i brojne umjetničke galerije (poput Galerie A. Gorgi) s djelima suvremenih tuniških umjetnika, trgovine s rukotvorinama i obližnji pristup arheološkim nalazištima u Kartagi.

<gallery mode="packed" widths="150" heights="100" caption="Znamenitosti Sidi Bu Saida">
منح دار العنابي بضاحية سيدي بوسعيد - 22.jpeg|Dar El Anabi, dvorište
TerrasseSidiBouSaid.JPG|Dar El Anabi, terasa
Dar Mohsen, Sidi bou Said.jpg|Dar Mohsen
Dar Thameur.jpg|Palača Thameur, skladište
BaronErlangerHouse.JPG|Palača baruna d'Erlangera
Palais Naceur Bey (sidi bou said) 03.jpg|Palača Bega Nasera
Tunisie Sidi Bou Said 10.jpg|Palača Lasram
Cafe des delices in Sidi Bou Said.jpg|Café des Délices, navečer
Sidibou Kassus 9.jpg|Svjetionik Sidi Bu Saida
</gallery>
<gallery mode="packed" widths="150" heights="100" caption="Galerija obilaska sela Sidi Bu Said">
Bluebalconies2 - Sidi Bou Said.jpg|Pogled na krovne terase
Bluebalconies4 - Sidi Bou Said.jpg|Uličica Sidi Bu Saida
Sidi Bou Said Bougainvillea.jpg|Natkriveni prolaz ukrašen bugenvilijom
Tunisie Sidi Bou Said 06.jpg|Tradicionalna [[mušarabija]]
Tunezja, Sidi Bou Said - panoramio (3).jpg|Tipična vrata s plavom bojom
Sidibou.jpg|Tipična kuća u Sidi Bu Saidu
SidBS (47).JPG|Café de Nattes i prodavnica suvenira
Sidi Chebaan.jpg|Pogled iz Café des Délices
</gallery>

==Literatura==
* Ashraf Azzouz i David Massey (predgovor: Frédéric Mitterrand), ''Maisons de Sidi Bou Saïd'', Dar Ashraf, Tunis, 1992., 175. str. {{ISBN|978-9973755025}} {{fr}}
* Slimane Mostafa Zbiss, ''Sidi Bou-Saïd: promontoire du soleil éternel'', Société tunisienne de diffusion, Tunis, 1971., 60. str. {{fr}}

==Izvori==
* Ovaj članak je djelomično preuzet iz članka na francuskoj Wikipediji pod naslovom ''[https://fr.wikipedia.org/wiki/Sidi_Bou_Sa%C3%AFd Sidi Bou Saïd]'' (vidi [https://fr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sidi_Bou_Sa%C3%AFd&action=history povijest promjena])

==Vanjske poveznice==
{{commonscat-inline|Sidi Bou Saïd}}
* [https://www.mychakchouka.com/sidi-bou-said-myths-and-truths-blue-and-white Sidi Bou Saïd: Myths and Truths About the Blue and White] {{eng oznaka}} turističke informacije i više

{{Svjetska baština u Tunisu}}

[[Kategorija:Gradovi u Tunisu]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Tunisu]]

Sidi Bu Said - Povijest promjena

Bot1: Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 72 sati)