Suradnik10 u (test) 00:00, 9. siječanj 2026.

2026-01-09T00:00:55Z

←Starija inačica		Inačica od 9. siječanj 2026. u 00:00
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Savka Dabčević-Kučar'''-->{{Izdvojeni članak\|kolovoz 2019.}}~~
	{{Infookvir političar		{{Infookvir političar
	\|ime= Savka Dabčević-Kučar		\|ime= Savka Dabčević-Kučar

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-02T06:08:20Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Izdvojeni članak|kolovoz 2019.}}
{{Infookvir političar
|ime= Savka Dabčević-Kučar
|datum rođenja=[[6. prosinca]] [[1923.]]
|mjesto rođenja=[[Korčula]], [[Hrvatska]]
|datum smrti= [[6. kolovoza]] [[2009.]]
|mjesto smrti= [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Savka_Dabcevic_Kucar.jpg
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[Savez komunista Jugoslavije]] (SKJ); [[Hrvatska narodna stranka]] (HNS)
|potpis=
|supruga=
|položaj= 5. [[Predsjednik Vlade SR Hrvatske|predsjednica Vlade SR Hrvatske]] Predsjednica Izvšnog vijeća Sabora SR Hrvatske 
|čin2= 6. [[Savez komunista Hrvatske|sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske]]
|čin3= 1. [[Hrvatska narodna stranka|predsjednica HNS]]-a
|čin4=
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= [[Dragutin Haramija]]
|prethodnik= [[Mika Špiljak]]
|nasljednik2= [[Milka Planinc]]
|prethodnik2= [[Vladimir Bakarić]]
|nasljednik3= [[Radimir Čačić]]
|prethodnik3= Osnivačica stranke
|nasljednik4=
|prethodnik4=
|predsjednik=
|mandat_start= [[svibanj]] [[1967.]]
|mandat_kraj= [[svibanj]] [[1969.]]
|mandat_start2= [[svibanj]] [[1969.]]
|mandat_kraj2= [[prosinac]] [[1971.]]
|mandat_start3= [[1990.]]
|mandat_kraj3= [[1995.]]
|mandat_start4=
|mandat_kraj4=
|vjera=
}}

'''Savka Dabčević-Kučar''' ([[Korčula (grad)|Korčula]], [[6. prosinca]] [[1923.]] - [[Zagreb]], [[6. kolovoza]] [[2009.]]), [[hrvatska]] političarka i ekonomistica.

Ostala je zapamćenom kao predvodnica nacionalno-reformske struje tijekom [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], koje je omogućila s funkcije predsjednice Centralnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]]: kraj Hrvatskog proljeća je naznačen njenom smjenom s te dužnosti 1971. godine i masovnim [[Antihrvatstvo|antihrvatskim]]{{Nedostaje izvor}} progonom "proljećara" koji je uslijedio nakon te smjene.

== Životopis ==
'''Obitelj'''

''Otac:'' [[Antun Dabčević]], pravnik, [[Hrvati|Hrvat]] iz [[Dobrota|Dobrote]] ([[Boka kotorska]])<ref name="Dugandžija">Razgovor sa Slobodanom Prosperovim Novakom, razgovor vodila Mirjana Dugandžija: [http://globus.jutarnji.hr/zivot/ja-sam-pustinjak-iz-hvarske-zabiti Ja sam pustinjak iz hvarske zabiti], Globus,</ref>, potomak stare bokeljske pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana (Dabčevići, Ivanovići, Lukovići). Zbog sudjelovanja u spaljivanju [[Zastava Mađarske|mađarske zastave]] u [[Zagreb]]u [[1895.]], kao tadašnji brucoš [[Filozofija|filozofije]] suđen i kažnjen zabranom studiranja na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]]. Završio pravni fakultet u [[Beč]]u. Službovao kao pravnik, gradski poglavar ([[Benkovac]], [[Zadar]],<ref name="Dugandžija"/> [[Korčula]]<ref name="Dugandžija"/>), a kasnije banski savjetnik<ref name="Dugandžija"/> ([[Dubrovnik]], [[Split]]). Zbog neslaganja s vlastima prijevremeno umirovljen [[1934.]]<ref name=vecernji>[http://www.vecernji.hr/biografije/savka-dapcevic-kucar-96 Savka Dabčević-Kučar] Večernji list</ref>
''Majka:'' Marija Miljenka Novak (po majci Denegri), [[Hrvati]]ca. Završila građansku školu i kratko vrijeme bila zaposlena kao službenica.

'''Savka Dabčević Kučar''' je od [[1951.]] udana za diplomiranog inženjera [[Rudarstvo|rudarstva]] Antu Kučara, [[Hrvati|Hrvata]], rođenog u [[Bol (Brač)|Bolu]] ([[Brač|otok Brač]]), podrijetlom po majci iz trogirske obitelji brodograditelja (Kalebota), po ocu (Ćular-Kučar) iz [[Unešić]]a u [[Zagora|Zagori]]. A. Kučar je bio dugogodišnji direktor [[Geotehnika|Geotehnike]].<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/pokopan-antun-kucar/129298.aspx Pokopan Antun Kučar] Index.hr, 2. travnja 2003.</ref>

Majka je dviju kćeri. Jedna završila i doktorirala [[Kemija|kemiju]], druga završila i doktorirala [[Fizika|fiziku]].

Savka Dabčević-Kučar je završila Žensku [[Realna gimnazija u Splitu|realnu gimnaziju]] u [[Split]]u [[1941.]] godine i bila najmlađa maturantica. Već kao gimnazijalka iskazuje mnogustrukost interesa i nadarenosti ([[književnost]], [[filozofija]], [[psihologija]], [[umjetnost]], [[povijest]]). Spominjana je kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. U razdoblju [[1941.]]-[[1945|45.]] nije nastavljala školovanje. Brata joj uhićuju talijanske okupacijske vlasti, a obitelj je u vrlo lošim materijalnim prilikama; mlada Savka pomaže uzdržavanje obitelji davanjem instrukcija đacima.

U [[Rujan|rujnu]] [[1943.]] otišla je u [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] nakon što su joj fašisti pretukli brata<ref name="Dugandžija"/>, poslana je u [[El Shatt]], odakle se vraća [[1945.]]

Nakon [[Drugi svjetski rat|rata]] upisuje tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti), studijske godine [[1945.]]/[[1946|46.]]

[[1946.]] godine odlazi na studij u [[Sovjetski savez|SSSR]], na Finansovo-ekonomičeski fakultet u [[Lenjingrad]]u . Tamo završava dvije godine studija. Zbog rezolucije [[Informbiro]]a prekida studij i vraća se u [[Zagreb]] lipnja [[1948.]] Nastavlja studij na Fakultetu ekonomskih znanosti u Zagrebu. Tijekom studijske godine 48/[[1949.|49.]] završava dvije nastavne godine. Diplomira u prosincu [[1949.]]

Siječnja [[1950.]] birana za asistenticu na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet politička ekonomija. Kao jedna od prvih doktorice ekonomije u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], doktorira temom «[[John Maynard Keynes|J.M.Keynes]]-teoretičar [[državni kapitalizam|državnog kapitalizma]]» (mentor prof. dr. [[Mijo Mirković]]). Izbor i obrada nemarksističkog ekonomskog teoretičara u doktorskoj disertaciji u to doba svakako je iznimna pojava.

Savka Dabčević Kučar je birana za docenta na istom fakultetu [[1954.]], za izvanrednog ([[1957.]] i konačno za redovnog profesora ([[1960.]])

Kao profesor dobila [[1960.]]/[[1961|61.]] Fordovu stipendiju za jednogodišnji boravak u inozemstvu – 10 mjeseci u [[SAD]]-u i 2 mjeseca u [[Francuska|Francuskoj]]. Na tom studijskom boravku proučavala je moderne metode praćenja i prognoziranja regionalnog razvoja.

Bila je članicom delegacije SFRJ u [[UN|Ujedinjenim narodima]].<ref name=vecernji/>

Bila je organizator, dvije godine voditelj i profesor na poslijediplomskom studiju «Ekonomika komune».

1967. godine izabrana je na mjesto predsjednice Izvršnog vijeća Sabora (današnjim rječnikom: Vlade) [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističke Republike Hrvatske]]. 1969. godine prelazi na još važnije mjesto - ono predsjednice Centralnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]].

I pored svog kasnijeg velikog političkog angažmana, nikad nije prekidala predavanja i rad na fakultetu do [[1971.]] Nakon osude u [[Karađorđevo|Karađorđevu]], prosinca [[1971.]] zbog njena političkog djelovanja, a u sklopu potpunog eliminiranja iz javnog života, prema nalogu [[SKJ|Partije]] - koju je donedavno bila vodila kao Predsjednica centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (1969. - 1971.) prisiljena je napustiti fakultet i stručni i znanstveni rad.

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu nije ostao sačuvan nikakav pisani trag da je ikada tamo boravila, radila, predavala, tiskala radove, vodila doktorske radnje i sl. Rujna [[1972.]] odlukom [[SKJ|Centralnog komiteta]] zaposlena u Sekretarijatu za financije [[SRH]]. [[1975.]] odlazi u prijevremenu mirovinu, čim je ostvarila zakonske uvjete.

Od 1990. god. ponovo sudjeluje u političkom životu, te je izabrana za prvu predsjednicu [[Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati|Hrvatske narodne stranke]]; tu dužnost obnaša do 1994. godine, a potom do smrti sudjeluje u vođenju stranke.

Savka Dabčević-Kučar preminula je 6. kolovoza 2009. u Zagrebu.<ref>http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/31143/Umrla-Savka-Dabcevic-Kucar.html</ref>

==Znanstveni i stručni radovi u izboru:==

«Sistem nagradjivanja i realne nadnice grafičkih radnika u Zagrebu [[1935.]]-[[1939|39.]] i [[1952.]]-[[1956|56.]]», magistarski rad, tiskano kao separat i u Zborniku radova, Ekonomski fakultet, knjiga IV. [[1958.]]; 
«Maynard Keynes - teoretičar državnog kapitalizma», knjiga, izdanje [[1955.]]; 
«Kretanje najamnine u suvremenim kapitalističkim zemljama», knjiga, izdanje Ekonomska biblioteka, [[1961.]]; 
«Osnovne zakonitosti u proizvodnji, raspodjelik, razmjeni i potrošnji», izd. Radničko sveučilište Moša Pijade, [[1960.]]; 
«Mali ekonomski rječnik»,

Sudjelovala je u izradi: 
«Decentral and socialist planning: Yugoslavia»,
u knjizi «Planning Econimic Development», ed. Everett E. Hagen, Homewood, Richard D. Irving inc. [[1963.]]; 
«Bijela knjiga», zajednički rad na prvoj privednoj reformi; autori R. Lang, D. Gorupić, M. Mesarić, V. Stipetić, I. Perišin, J. Sirotković i S. Dabčević Kučar, Dabčević, Gorupić i dr. 
«O nekim pitanjima privrednog sistema»;
«Politička ekonomija»; Prosvetno delo, Skopje [[1959.]]; 
«Politička ekonomija kapitalizma», grupa autora, Informator, Zagreb [[1967.]] (poglavlja VII, X, XI, XII); 
«Politička ekonomija socijalizma», grupa autora, izd. Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu [[1963.]] (autor četiri poglavlja); 
«Analiza ekonomskog položaja privrednih gupacija na bazi dohodovne cijene i cijene proizvodnje», suautor u grupnoj studiji, Beograd, veljača [[1964.]] Posebno tiskano kao studija, Ekonomski pregled, [[1963.]], br. 3-5; 
«Politička ekonomija socijalizma», grupa autora, Fakultet ekonomskih znanosti, Zagreb, [[1970.]]

Dobitnica je dviju najviših republičkih nagrada za znanstveni rad «[[nagrada Božidar Adžija|Božidar Adžija]]» god. [[1964.]] i [[1967.]]

Govori [[francuski]], [[engleski]], [[njemački]], [[talijanski]] i [[ruski]] jezik.
Usporedno s nastavnim i znanstvenim radom, uključuje se i u konkretnu gospodarsku praksu. Za vrijeme predsjednikovanja [[Većeslav Holjevac|Vece Holjevca]] sudjelovala je u radu Gradske skupštine Zagreba kao predsjednica Savjeta za društveni plan i financije. 60-tih godina bila je jedan od sudionika u razradi [[privredna reforma|Privredne reforme]] (u izradi tzv. «bijele knjige»).

==Politička djelatnost==

Kao uvjereni antifašist od [[1941.]] pomagala [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|NOP]], ali nije pristupila organizaciji. U [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] otišla u tijeku masovnog ustanka u [[Dalmacija|Dalmaciji]] rujna [[1943.]] Od partijskog vodstva raspoređena kao politički radnik na oslobođenoj teritoriji [[Brač]] – [[Šolta]]. Tamo je u prosincu [[1943.]] postala članom [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]].

Odmah u prosincu [[1943.]] upućena je odlukom Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju upućena kao jedan od rukovoditelja zbjega u [[El Shatt]], [[Egipat]]. Obavljala dužnost člana Odbora JNOF-a (Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte) za zbjeg i člana rukovodstva USAOH-a i [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a, kasnije i [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]]-a. U domovinu se vratila nakon svršetka rata s posljednjim grupama iz [[El Shatt]]a.

Od [[1945.]] obnašala razne političke funkcije i bila član mnogih političkih i partijskih vodstava, ali ne profesionalno. Tako je bila birani zastupnik Gradske skupštine Zagreba. Dva puta (oba puta s protukandidatom) birana je za poslanika Savezne skupštine [[Druga Jugoslavija|SFRJ]], gdje je već tada otvoreno zastupala gospodarske interese [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]].

Bila je član Interparlamentarne unije SFRJ i sudjeloala na međunarodnim zasjedanjima IPU, na kojima je istupala s referatima. Kao član jugoslavenske delegacije u [[UN]], rujna do prosinca [[1966.]] i predstavnik SFRJ u Socijalno-ekonomskom vijeću UN-a u diskusiji o desetljeću socijalnog i ekonomskog razvoja u svijetu istupila s referatom.

U SK obavljala mnoge dužnosti: tako je bila članica Sveučilišnog komiteta, član CK SKH i CK SKJ, [[1964.]]-[[1965|65.]] bila sekretar za ideologijska, pa [[1966.]]-[[1967|67.]] za ekonomska pitanja CK SKH.
[[1967.]] postaje predsjednica Izvšnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske i time prva žena predsjednica Vlade (ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, nego i na širim srednjoeuropskim prostorima).

Dvije godine nakon toga Savka Dabčević-Kučar dobiva najvišu moguću političku funkciju (u tom vremenu), tj. postaje predsjednicom Centralnog komiteta SKH (u [[Komunizam|komunističkim]] zemljama, tijela vladajuće partije su uglednija i važnija od državnih tijela). Tu dužnost obavlja od [[1969.]] do nasilne smjene [[1971.]] Prva je žena predsjednica SK jedne republike.
Član je Predsjedništva CK SKJ.

U zastupničkom radu i kao predsjednica hrvatske vlade zastupa hrvatske političke i gospodarske interese; zalaže se za ravnopravniju poziciju i elemente državnosti Hrvatske u SFRJ i za drugačiju gospodarsku politiku – bližu tržišnim uvjetima, s manje državno-administrativnog i birokratskog uplitanja u ekonomiku. Žestoki je protivnik centralizacije. U tadašnjim okvirima bori se za demokratizaciju društva. U SKH djeluje protiv dogmatizma i staljinizma. Oštar je protivnik jugounitarizma i velikosrtpstva, te aktivna protiv velikosrpske dominaicje u svim sferama života.

Vodeća je ličnost tzv. [[Hrvatsko proljeće|hrvatskoga proljeća]].

Politički osuđena u Krađorđevu 1. XII. [[1971.]] od tadašnjeg jugoslavenskog komunističkog vodstva. Ne želeći se odreći svojih političkih stajališta i ciljeva, podnosi ostavku na mjesto predsjednika i člana CK SKH 12. prosinca [[1971.]] Isključena iz SKH 12. travnja [[1972.]] Odlukom Partije isključena iz sveg političkog, javnog, pa i stručnog i znanstvenog rada. U godinama nakon [[1971.]] je u socijalno neugodnoj situaciji, te samim svojim življenjem u Zagrebu predstavlja svojevrsnu oporbu vladajućem sustavu - stvarna oporba u ta vremena nije bila moguća, jer iskazivanje opozicijskih stajališta u medijima nije bilo moguće, te se zbog javnog kritiziranja komunističkog sustava lako moglo završiti u zatvoru. Okuplja oko sebe "proljećare", "disidente", "antirežimske ljude".

U vrijeme sloma komunizma u [[Europa|Europi]], u političkom i javnom životu, javlja se serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji siječnja [[1990.]] Pledira za organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a sve se više javljaju na hrvatskoj sceni.

Na poziv predstavnika [[HSLS]]-a i [[HKDS]]-a pridužuje se 1990. god. kao izvanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, [[Koalicija narodnog sporazuma|Koaliciji narodnog sporazuma]]. Koalicija ujedinjava demokratske centrističke hrvatske stranke ([[Hrvatska seljačka stranka|HSS]], [[HDS]], [[HSLS]], [[HKDS]], [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske|SDSH]]) kako se protukomunistički hrvatski glasovi ne bi na prvim slobodnim izborima usitnjavanjem izgubili.

U listopadu [[1990.]] zajedno s istomišljenicima formira demokratsku hrvatsku stranku centra – [[Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati|Hrvatsku narodnu stranku (HNS)]]. Prva je predsjednica HNS-a, birana tajnim glasovanjem siječnja [[1991.]] Još dva puta birana za predsjednicu stranke, dugi put uz protukandidata. Svojom odlukom povlači se s te funkcije u studenom [[1994.]] Birana u vodeća stranačka tijela i za počasnu predsjednicu HNS-a, što je bila do dana smrti.

Savka Dabčević-Kučar se kandidiralana izborima [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]], 2. kolovoza [[1992.]] i kao predsjednički kandidat dobiva 6 posto glasova.
U svom političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, gospodarstvo tržišnog tipa sa socijalnim elementima i integraciju Hrvatske u europske institucije.

Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni stranački prvak djelatno sudjeluje u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Republike Hrvatske i njenu obrambenu snagu. Tijekom rata bila među ne velikim brojem političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd.

Kao član [[Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati|HNS]]-a ulazi u Hrvatski sabor 7. rujna [[1992.]], mandat saborske zastupnice traje joj do 28. studenog [[1995.]] Članica je Odbora za gospodarstvo i pokreće na Odboru i saborskim zasjedanjima mnoga pitanja bržeg i efikasnijeg gospodarskog razvoja, te za privatizaciju putem podjele dionica. Kritizira tekuću gospodarsku politiku u mnogim pitanjima, te daje mnogobrojne konkretne i kvalitetne prijedloge.

Član je odbora za vanjsku politiku Sabora u kojem je vrlo aktivna, te izvršnog odbora Interparlamentarne unije (IPU) Sabora RH. Sudjeluje kao delegat na konferencijama IPU u Canberri, Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu i istupa s koreferatima na Odboru IPU za ekonomska pitanja. Za zastupničkog mandata, predstavnica je Hrvatske na međunarodnim sastancima žena parlamentarki, gdje iznosi hrvatske probleme, posebice vezano uz agresiju i njene posljedice za Hrvatsku. Član je hrvatske državne delegacije na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, rujna [[1995.]]

Kao član Odbora za vanjsku politiku Sabora, bila i u mnogim saborskim delegacijama u inozemstvu, na razgovorima u Vijeću Europe u Strassbourgu, dvaput kad se radilo o prijemu Hrvarske u Vijeće, te uvijek argumentirano zastupala državne interese Hrvatske.

Kao saborska zastupnica i jedna od oporbenih čelnika imala brojne međunarodne kontakte – u Velikoj Britaniji (razgovori oporbenih čelnika s članovima odbora za vanjske poslove Engleskog parlamenta, na njihov poziv; sastala se s lordom Carringtonom, dala intervju za BBC, te sudjelovala u zajedničkom političkom skupu i konferenciji za tisak), Njemačkoj ([[1993.]] predstavnici vladajuće i oporbenih stranaka bili su gosti Bundestaga i imali niz kontakata i predavanja o Hrvatskoj), Francuskoj (prilikom zasjedanja IPU u Parizu 1993. hrvatska delegacija održala sastanak s francuskim kulturnim i javnim djelatnicima na temu hrvatskog položaja i perspektive) idr.

Kao istaknuta politička osoba pozivana je i na mnogobrojna međunarodna politička savjetovanja i susrete. Među ostalim sudjelovala:
[[1990.]] u Beču – Mozartovi dani, na temu «Politička arhitektura buduće Europe», s referatom;

[[1990.]] simpozij u Harrogatu, Engleska, na temu o zbivanjima u Istočnoj Europi, istupila s referatom «The Croatian Spring 1971», koji je izazvao veliko zanimanje i diskusiju;
prosinca [[1990.]] na poziv Sveučilišta u Yale-u (SAD) održala predavanje na temu «[[1971.]] – [[1990.]] Reflections on democratic movement in Croatia»;
prosinca [[1991.]] na poziv AAA Assotiation, održala u Miami-u (SAD) referat «The war in Croatia and the Croatian option for a democratic and free society», koji je bio vrlo zapažen.

[[1997.]] godine publicirala je knjigu «71. Hrvatski snovi i stvarnost» koja je bila pravi politički bestseler u Hrvatskoj.
Nosilac je brojnih inozemnih i domaćih odlikovanja.

U suverenoj Hrvatskoj [[Hrvatska odlikovanja|odlikovana]] je [[spomenica domovinskog rata|Spomenicom domovinskoga rata]], [[Red hrvatskog trolista|Redom hrvatskoga trolista]], [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića]] te [[Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom|Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom]].

==Izvori==
{{izvori}}

{{Sekretari Centralnog komiteta SKH}}

{{GLAVNIRASPORED:Dabčević-Kučar, Savka}}
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Hrvatski ekonomisti]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]
[[Kategorija:Sekretari Centralnog komiteta SKH]]
[[Kategorija:HNS-LD]]
[[Kategorija:Životopisi, Korčula]]

Savka Dabčević-Kučar - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 00:00, 9. siječanj 2026.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica