Salamon Mandolfo - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

2025-04-08T01:40:39Z

Zamjena teksta - '. -1' u '. — 1'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:40
Redak 8:		Redak 8:
	Bio je poduzetnik. Imao nekoliko udjela (karat, idealni dio broda) u brodovima Parobrodarskog društva [[Napried]] iz Dubrovnika, osnovanog 1894. godine.<ref>Nikša Mojaš: [https://hrcak.srce.hr/file/162173 ''Brodovlje parobrodarskog društva “Napried” prvi dio''] “Naše more” 60(3-4)/2013. - Supplement, str. 62., 65.</ref>		Bio je poduzetnik. Imao nekoliko udjela (karat, idealni dio broda) u brodovima Parobrodarskog društva [[Napried]] iz Dubrovnika, osnovanog 1894. godine.<ref>Nikša Mojaš: [https://hrcak.srce.hr/file/162173 ''Brodovlje parobrodarskog društva “Napried” prvi dio''] “Naše more” 60(3-4)/2013. - Supplement, str. 62., 65.</ref>

	U Dubrovniku su se isticali pravaškim mislima: [[Frano Supilo]], [[Roko Mišetić]] (1845. - 1908.), ravnatelj dubrovačke bolnice, te svećenici [[Vice Medini]] i [[Mato Pišta]] (1829. -1924.). Pridružio im se i dio nezadovoljnih narodnjaka koji je prešao u pravaške redove, poput kanonika [[Antun Liepopili\|Antuna Liepopilija]] (1848. - 1940.) i među njima Salamon Mandolfo.<ref name=utjecaj>Barbara Đurasović i Jadran Jeić: [https://hrcak.srce.hr/file/327961'' , Utjecaj lista 'Pravo' (1895-1896) na jačanje hrvatske nacionalne ideologije u Dubrovniku krajem 19. stoljeća''] Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 57 (2019). Pristupljeno 3. rujna 2020. </ref>{{is\|226.}} U odvjetničkom uredu Pera Čingrije započeo je odvjetničku karijeru. Poslije je otvorio samostalni ured, a 1900. ga je napustio zbog bolesti.<ref name=vtsbj/>		U Dubrovniku su se isticali pravaškim mislima: [[Frano Supilo]], [[Roko Mišetić]] (1845. - 1908.), ravnatelj dubrovačke bolnice, te svećenici [[Vice Medini]] i [[Mato Pišta]] (1829. — 1924.). Pridružio im se i dio nezadovoljnih narodnjaka koji je prešao u pravaške redove, poput kanonika [[Antun Liepopili\|Antuna Liepopilija]] (1848. - 1940.) i među njima Salamon Mandolfo.<ref name=utjecaj>Barbara Đurasović i Jadran Jeić: [https://hrcak.srce.hr/file/327961'' , Utjecaj lista 'Pravo' (1895-1896) na jačanje hrvatske nacionalne ideologije u Dubrovniku krajem 19. stoljeća''] Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 57 (2019). Pristupljeno 3. rujna 2020. </ref>{{is\|226.}} U odvjetničkom uredu Pera Čingrije započeo je odvjetničku karijeru. Poslije je otvorio samostalni ured, a 1900. ga je napustio zbog bolesti.<ref name=vtsbj/>

	Prešao s J. Mandelom u Stranku prava u Dalmaciji, gdje su se živo angažirali u temeljnom i životnom pitanju Dalmacije - sjedinjenja Dalmacije u zajednicu ostalih hrvatskih zemalja. Važna osoba dubrovačkog društvenog života svog vremena. Od 1902. do 1907. godine predsjedavao je Trgovačko-obrtničkom komorom u Dubrovniku. Suosnivač Hrvatskoga radničkog društva (Hrvatske radničke zadruge, upravitelj od 1908.), pa Hrvatske štamparije (uz Liepopilija) i Hrvatske štedionice, kojoj je jedno vrijeme predsjedavao.<ref name=Stulli/> Na listi Hrvatske stranke na izborima za Općinu grada Dubrovnika u 1894. i 1899. godine.<ref name=Stulli/>{{is\|73.}} Godine 1898. izabran je kao predstavnik Dubrovačke židovske općine u radu ''Carskog i kraljevskog kotarskog učioničkog vijeća«'' za dubrovački kotar.<ref name=Stulli/>{{is\|66.}} Od 1899. je dugo godina bio vrlo aktivnim vijećnikom dubrovačke općine.<ref name=Stulli/>{{is\|73.}} Nakon pobjede Hrvata na izborima 1899., izabran je jednim od pet predsjednika općine. Ostavku je dao 1904. godine.<ref name=vtsbj/>		Prešao s J. Mandelom u Stranku prava u Dalmaciji, gdje su se živo angažirali u temeljnom i životnom pitanju Dalmacije - sjedinjenja Dalmacije u zajednicu ostalih hrvatskih zemalja. Važna osoba dubrovačkog društvenog života svog vremena. Od 1902. do 1907. godine predsjedavao je Trgovačko-obrtničkom komorom u Dubrovniku. Suosnivač Hrvatskoga radničkog društva (Hrvatske radničke zadruge, upravitelj od 1908.), pa Hrvatske štamparije (uz Liepopilija) i Hrvatske štedionice, kojoj je jedno vrijeme predsjedavao.<ref name=Stulli/> Na listi Hrvatske stranke na izborima za Općinu grada Dubrovnika u 1894. i 1899. godine.<ref name=Stulli/>{{is\|73.}} Godine 1898. izabran je kao predstavnik Dubrovačke židovske općine u radu ''Carskog i kraljevskog kotarskog učioničkog vijeća«'' za dubrovački kotar.<ref name=Stulli/>{{is\|66.}} Od 1899. je dugo godina bio vrlo aktivnim vijećnikom dubrovačke općine.<ref name=Stulli/>{{is\|73.}} Nakon pobjede Hrvata na izborima 1899., izabran je jednim od pet predsjednika općine. Ostavku je dao 1904. godine.<ref name=vtsbj/>

WikiSysop: bnz

2022-03-24T16:09:21Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 24. ožujak 2022. u 16:09
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Salamon Mandolfo'''-->'''~~Salamon (Salamun) Amadio Mandolfo''' ([[Dubrovnik]], [[23. srpnja]] [[1856.]] — Dubrovnik, [[5. ožujka]] [[1926.]])<ref name=vtsbj/>, hrvatski [[odvjetnik]] i [[političar]] <ref name=Stulli>Bernard Stulli: [http://moodle4.f.bg.ac.rs/file.php/405/dr_Bernard_Stulli_Zidovi_u_Dubrovniku.pdf ''Židovi u Dubrovniku''] Jevrejska općina Zagreb/Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb/Kulturno društvo ''dr Miroslav Šalom Freiberger'', Zagreb. Zagreb, 1989. {{ISBN\|8640101345}}. Stranice Filozofskog fakulteta u Beogradu. Pristupljeno 3. rujna 2020.</ref> i poduzetnik.<ref name=utjecaj/>{{is\|234.}}		Salamon (Salamun) Amadio Mandolfo''' ([[Dubrovnik]], [[23. srpnja]] [[1856.]] — Dubrovnik, [[5. ožujka]] [[1926.]])<ref name=vtsbj/>, hrvatski [[odvjetnik]] i [[političar]] <ref name=Stulli>Bernard Stulli: [http://moodle4.f.bg.ac.rs/file.php/405/dr_Bernard_Stulli_Zidovi_u_Dubrovniku.pdf ''Židovi u Dubrovniku''] Jevrejska općina Zagreb/Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb/Kulturno društvo ''dr Miroslav Šalom Freiberger'', Zagreb. Zagreb, 1989. {{ISBN\|8640101345}}. Stranice Filozofskog fakulteta u Beogradu. Pristupljeno 3. rujna 2020.</ref> i poduzetnik.<ref name=utjecaj/>{{is\|234.}}

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T10:58:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Salamon (Salamun) Amadio Mandolfo''' ([[Dubrovnik]], [[23. srpnja]] [[1856.]] — Dubrovnik, [[5. ožujka]] [[1926.]])<ref name=vtsbj/>, hrvatski [[odvjetnik]] i [[političar]] <ref name=Stulli>Bernard Stulli: [http://moodle4.f.bg.ac.rs/file.php/405/dr_Bernard_Stulli_Zidovi_u_Dubrovniku.pdf ''Židovi u Dubrovniku''] Jevrejska općina Zagreb/Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb/Kulturno društvo ''dr Miroslav Šalom Freiberger'', Zagreb. Zagreb, 1989. {{ISBN|8640101345}}. Stranice Filozofskog fakulteta u Beogradu. Pristupljeno 3. rujna 2020.</ref> i poduzetnik.<ref name=utjecaj/>{{is|234.}}

== Životopis ==
Rodio se je 1856. godine.<ref name=Stulli/> Iz [[Židovi u Hrvatskoj|židovske]] obitelji koja je u Dubrovniku živjela od druge polovice 17. stoljeća.<ref>(): [https://zbl.lzmk.hr/?p=1205 ''Mandolfo, Mordehaj (Hajo)''] Židovski biografski leksikon. Pristupljeno 3. rujna 2020.</ref> Nosio naslov doktora prava.<ref name=Stulli/> Nosio je i zvanje doktora ekonomskih i trgovačkih znanosti, koje je stekao na Kraljevskom sveučilištu u Trstu.<ref name=vtsbj>Barbara Đurasović: [https://repozitorij.vtsbj.hr/en/islandora/object/unidu%253A607/datastream/FULL_TEXT/download ''Prava Crvena Hrvatska i čisti pravaši''] Dubrovnik, 2018. Repozitorij Veleučilišta u Bjelovaru. Pristupljeno 3. rujna 2020.</ref>

Kad su 1884. agresivnom akcijom Srbi preuzeli upravu Narodne štionice, a još više kad je dubrovačka Štionica uputila svoje predstavnike na prenošenje posmrtnih ostataka Stefana Mitrovića Ljubiše iz Beča u Budvu, došlo je do razdora narodnika i ''srbokatolika''. Prosvjedovali su poznati članovi kao [[Pero Čingrija]], Klimo Getaldi, Niko Pučić, dr Mandolfo, B. Banac i dr. Zatim su hrvatski članovi odlučili otići iz Narodne štionice.<ref name=utjecaj/>{{is|228.}} "Srbi katolici" su u svojim tiskovinama da bi obezvrijedili pravaše židova Mandolfa nazivali - klerikalcem.<ref name=vtsbj/>

Bio je poduzetnik. Imao nekoliko udjela (karat, idealni dio broda) u brodovima Parobrodarskog društva [[Napried]] iz Dubrovnika, osnovanog 1894. godine.<ref>Nikša Mojaš: [https://hrcak.srce.hr/file/162173 ''Brodovlje parobrodarskog društva “Napried” prvi dio''] “Naše more” 60(3-4)/2013. - Supplement, str. 62., 65.</ref>

U Dubrovniku su se isticali pravaškim mislima: [[Frano Supilo]], [[Roko Mišetić]] (1845. - 1908.), ravnatelj dubrovačke bolnice, te svećenici [[Vice Medini]] i [[Mato Pišta]] (1829. -1924.). Pridružio im se i dio nezadovoljnih narodnjaka koji je prešao u pravaške redove, poput kanonika [[Antun Liepopili|Antuna Liepopilija]] (1848. - 1940.) i među njima Salamon Mandolfo.<ref name=utjecaj>Barbara Đurasović i Jadran Jeić: [https://hrcak.srce.hr/file/327961'' , Utjecaj lista 'Pravo' (1895-1896) na jačanje hrvatske nacionalne ideologije u Dubrovniku krajem 19. stoljeća''] Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 57 (2019). Pristupljeno 3. rujna 2020. </ref>{{is|226.}} U odvjetničkom uredu Pera Čingrije započeo je odvjetničku karijeru. Poslije je otvorio samostalni ured, a 1900. ga je napustio zbog bolesti.<ref name=vtsbj/>

Prešao s J. Mandelom u Stranku prava u Dalmaciji, gdje su se živo angažirali u temeljnom i životnom pitanju Dalmacije - sjedinjenja Dalmacije u zajednicu ostalih hrvatskih zemalja. Važna osoba dubrovačkog društvenog života svog vremena. Od 1902. do 1907. godine predsjedavao je Trgovačko-obrtničkom komorom u Dubrovniku. Suosnivač Hrvatskoga radničkog društva (Hrvatske radničke zadruge, upravitelj od 1908.), pa Hrvatske štamparije (uz Liepopilija) i Hrvatske štedionice, kojoj je jedno vrijeme predsjedavao.<ref name=Stulli/> Na listi Hrvatske stranke na izborima za Općinu grada Dubrovnika u 1894. i 1899. godine.<ref name=Stulli/>{{is|73.}} Godine 1898. izabran je kao predstavnik Dubrovačke židovske općine u radu ''Carskog i kraljevskog kotarskog učioničkog vijeća«'' za dubrovački kotar.<ref name=Stulli/>{{is|66.}} Od 1899. je dugo godina bio vrlo aktivnim vijećnikom dubrovačke općine.<ref name=Stulli/>{{is|73.}} Nakon pobjede Hrvata na izborima 1899., izabran je jednim od pet predsjednika općine. Ostavku je dao 1904. godine.<ref name=vtsbj/>

Krug Pera Čingrije, u čijem je uredu odvjetničku karijeru počeo Mandolfo, predstavljao je interese hrvatskog
kapitala i interese višeg sloja hrvatskog građanstva u Dubrovniku. Od 1902. [[Hrvatska vjeresijska banka]] u Dubrovniku je bila najvažniji financijski oslon za tu skupinu. Mandolfo je bio među dioničarima.<ref> Pero Depolo: [https://hrcak.srce.hr/file/18171 ''Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio) ''] Anali Dubrovnik 36 (1998).</ref>{{is|318.}}

Godine 1905. manja skupina pravaša ([[Đuro Rašica]] i dr.) protivila se je 1905. spajanju [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodne stranke]] i [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]] u novu, Hrvatsku stranku.<ref name=utjecaj/>{{is|226.}} Nisu se slagali ni s politikom suradnje sa Srbima koja je zaživjela kao [[politika novog kursa|novi kurs]].<ref name=utjecaj/>{{is|253.}} Uz pomoć kanonika Antuna Liepopilija i Joza Crnice preuzeli su Dubrovačku hrvatsku tiskaru te su pokrenuli u Dubrovniku pravaški list [[Prava Crvena Hrvatska]]. Na konstituirajućoj skuptini tiskare za predsjednika je izabrana mandolfo, a potpresjednika Liepopili. <ref name=utjecaj/>{{is|226.}} Vlasnici tiskare te time i novina, bili su kanonici Antun Liepopili i Jozo Crnica te Salamon Mandolfo, Gjuro Kovačević i Đuro Rašica.<ref name=utjecaj/>{{is|253.}} Pretpostavlja se da su imućni pravaši kao Liepopili, Mandolfo i Crnica financijski potpomagali ''Pravu Crvenu Hrvatsku''.<ref name=vtsbj/>
Kanonik Antun Liepopili i Jozo Crnica, Mandolfo te braća Rašica, Đuro i Božo tvorili su glavnu jezgru pravaške
skupine u Dubrovniku od početka 1905. godine te su bili nositeljima intelektualnog, društvenog i gospodarskog života Dubrovnika kao članovi raznih društava i zadruga s pravaškim predznakom u Dubrovniku. <ref name=vtsbj/>
Član Osnivačkog odbora za gradnju električnog tramvaja 1908. godine. 1914. godine povukao se s mjesta predsjednika uprave Hrvatske tiskare, no u upravi je ostao sve do kraja života. Umjesto Melka Čingrije imenovan je članom upraviteljstva dubrovačke električne željeznice Gruž – Dubrovnik listopada 1915. godine, a koji tjedan poslije UO ga bira za predsjednika.<ref name=vtsbj/>

Umro je 1926. godine.<ref name=Stulli/>{{is|73.}} Kad je umro, gradske novine Narodna svijest zabilježile su kako je jako puno „radio za hrvatsku stvar u našem gradu i mudrim savjetom i djelom“, a općina je u znak počasti izvila barjak na pola koplja.<ref name=vtsbj/>

== Daljnja literatura ==
* V. Kisić: ''Dr. Salamon Mandolfo - dubrovački odvjetnik. S općim osvrtom na Zidove u starom Dubrovniku''.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Mandolfo, Salamon}}
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški političari]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski poduzetnici]]