Romantizam - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:14:13Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:06:25Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:06
Redak 17:		Redak 17:
	\| caption3 = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808.		\| caption3 = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808.
	}}		}}
	'''Romantizam''' je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija\|industrijsku revoluciju]],<ref>{{Citiranje web\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 \|title=''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online \|publisher=Britannica.com \|date= \|accessdate=24. kolovoza 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] i znanstvenu [[racionalizacija\|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{~~Citiranje web~~ \| last = Casey \| first = Christopher \| date =30. listopada 2008. \| title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism \| work = Foundations. Volume III, Number 1 \| url = http://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8\| accessdate = 14. svibnja 2014. }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija\|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji učinak bio je rast [[nacionalizam\|nacionalizma]].		'''Romantizam''' je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija\|industrijsku revoluciju]],<ref>{{Citiranje web\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 \|title=''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online \|publisher=Britannica.com \|date= \|accessdate=24. kolovoza 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] i znanstvenu [[racionalizacija\|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{citiranje weba\| last = Casey \| first = Christopher \| date =30. listopada 2008. \| title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism \| work = Foundations. Volume III, Number 1 \| url = http://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8\| accessdate = 14. svibnja 2014. }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija\|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji učinak bio je rast [[nacionalizam\|nacionalizma]].

	Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika\|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas\|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost\|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao primjerice [[impromptu]] u glazbi. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam\|racionalizma]], u [[Klasicizam\|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>Núria Perpinyà, [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].		Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika\|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas\|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost\|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao primjerice [[impromptu]] u glazbi. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam\|racionalizma]], u [[Klasicizam\|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>Núria Perpinyà, [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].
Redak 237:		Redak 237:
	Priroda nacionalizma se, međutim, dramatično mijenja nakon [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]] s [[Napoleon Bonaparte\|Napoleonovim]] dolaskom na vlast i reakcijama drugih nacija. Napoleonov nacionalizam i [[republikanstvo]], djelovali su u početku kao inspiracija pokretima u drugim nacijama: samoopredjeljenje i svijest o nacionalnom jedinstvu bile su navedene kao dva razloga zašto je Francuska sposobna pobijediti druge zemlje na bojnom polju. Ali nakon što je [[Francuska Prva Republika]] postala [[Prvo Francusko Carstvo]], Napoleon više nije inspiracija za nacionalizam, već nacionalizam postaje instrument borbe protiv njega. U [[Prusija\|Prusiji]] je razvoj duhovne obnove kao sredstva za borbu protiv Napoleona, zagovarao između ostalih i [[Johann Gottlieb Fichte]], učenik [[Immanuel Kant\|Immanuela Kanta]]. Riječ ''[[Volkstum]]'', ili nacionalnost, stvorena je na njemačkom jeziku kao dio otpora protiv tada osvajačkog cara. Fichte je izrazio jedinstvo jezika i nacije u svom obraćanju "njemačkoj naciji" 1806.:		Priroda nacionalizma se, međutim, dramatično mijenja nakon [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]] s [[Napoleon Bonaparte\|Napoleonovim]] dolaskom na vlast i reakcijama drugih nacija. Napoleonov nacionalizam i [[republikanstvo]], djelovali su u početku kao inspiracija pokretima u drugim nacijama: samoopredjeljenje i svijest o nacionalnom jedinstvu bile su navedene kao dva razloga zašto je Francuska sposobna pobijediti druge zemlje na bojnom polju. Ali nakon što je [[Francuska Prva Republika]] postala [[Prvo Francusko Carstvo]], Napoleon više nije inspiracija za nacionalizam, već nacionalizam postaje instrument borbe protiv njega. U [[Prusija\|Prusiji]] je razvoj duhovne obnove kao sredstva za borbu protiv Napoleona, zagovarao između ostalih i [[Johann Gottlieb Fichte]], učenik [[Immanuel Kant\|Immanuela Kanta]]. Riječ ''[[Volkstum]]'', ili nacionalnost, stvorena je na njemačkom jeziku kao dio otpora protiv tada osvajačkog cara. Fichte je izrazio jedinstvo jezika i nacije u svom obraćanju "njemačkoj naciji" 1806.:

	<blockquote>Oni koji govore isti jezik združeni su jedni s drugim višestrukošću nevidljivih veza po samoj naravi, puno prije nego što ljudska umjetnost počinje; oni razumiju jedan drugog i imaju moć nastavljanja da se sve jasnije i jasnije sami razumiju; oni pripadaju zajedno i po naravi su jedno i čine neodvojivu cjelinu.... Tek kada se svaki narod, prepušten sebi, razvije i formira u skladu sa svojom osobitom kvalitetom i tek kada se u svakom narodu svaki pojedinac razvije u skladu s tom općom kvalitetom te u skladu sa svojom osobitom kvalitetom - tada i samo tada pojavit će se manifestacija božanstvenosti u svojem istinskom ogledalu kao što bi trebala biti.<ref name="Fichte">{{~~Citiranje web~~ \| url=http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp \| title=Address to the German Nation \| publisher=Fordham University \| date=1806 \| accessdate=October 1, 2013 \| author=Fichte, Johann}}</ref></blockquote>		<blockquote>Oni koji govore isti jezik združeni su jedni s drugim višestrukošću nevidljivih veza po samoj naravi, puno prije nego što ljudska umjetnost počinje; oni razumiju jedan drugog i imaju moć nastavljanja da se sve jasnije i jasnije sami razumiju; oni pripadaju zajedno i po naravi su jedno i čine neodvojivu cjelinu.... Tek kada se svaki narod, prepušten sebi, razvije i formira u skladu sa svojom osobitom kvalitetom i tek kada se u svakom narodu svaki pojedinac razvije u skladu s tom općom kvalitetom te u skladu sa svojom osobitom kvalitetom - tada i samo tada pojavit će se manifestacija božanstvenosti u svojem istinskom ogledalu kao što bi trebala biti.<ref name="Fichte">{{citiranje weba\| url=http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp \| title=Address to the German Nation \| publisher=Fordham University \| date=1806 \| accessdate=October 1, 2013 \| author=Fichte, Johann}}</ref></blockquote>

	Ovaj nacionalistički nazor inspirirao je mnoge autore kao npr. [[Braća Grimm\|braću Grimm]] na prikupljanje narodnih priča, na oživljavanje starih epova kao nacionalnih i izmišljanje novih epova predstavljajući ih kao stare, kao primjerice ''[[Kalevala\|Kalevale]]'' sastavljene od starih finskih priča i folklora ili ''[[Ossian]]a'' čije je predstavljeno antičko podrijetlo potpuno izmišljeno. Ideja da su bajke, osim ako su kontaminirane vanjskim književnim izvorima, ostale očuvane u izvornom obliku tisuće godina nije bila tipična samo za romantične nacionaliste, ali se odlično uklapala u njihov stav da te priče izražavaju iskonsku prirodu ljudi. Braća Grimm su npr. odbacili mnoge priče koje su sakupili zbog njihove sličnosti s pričama [[Charles Perrault\|Charlesa Perraulta]], što je po njihovom mišljenju bio dokaz da nisu autentično njemačke.<ref>Maria Tatar, ''The Hard Facts of the Grimms' Fairy Tales'', p. 31 ISBN 0-691-06722-8</ref> ''[[Trnoružica]]'' je preživjela u njihovoj zbirci samo zato što ih je priča o [[Brynhildr]] uvjerila da je figura uspavane princeze autentično njemačka.		Ovaj nacionalistički nazor inspirirao je mnoge autore kao npr. [[Braća Grimm\|braću Grimm]] na prikupljanje narodnih priča, na oživljavanje starih epova kao nacionalnih i izmišljanje novih epova predstavljajući ih kao stare, kao primjerice ''[[Kalevala\|Kalevale]]'' sastavljene od starih finskih priča i folklora ili ''[[Ossian]]a'' čije je predstavljeno antičko podrijetlo potpuno izmišljeno. Ideja da su bajke, osim ako su kontaminirane vanjskim književnim izvorima, ostale očuvane u izvornom obliku tisuće godina nije bila tipična samo za romantične nacionaliste, ali se odlično uklapala u njihov stav da te priče izražavaju iskonsku prirodu ljudi. Braća Grimm su npr. odbacili mnoge priče koje su sakupili zbog njihove sličnosti s pričama [[Charles Perrault\|Charlesa Perraulta]], što je po njihovom mišljenju bio dokaz da nisu autentično njemačke.<ref>Maria Tatar, ''The Hard Facts of the Grimms' Fairy Tales'', p. 31 ISBN 0-691-06722-8</ref> ''[[Trnoružica]]'' je preživjela u njihovoj zbirci samo zato što ih je priča o [[Brynhildr]] uvjerila da je figura uspavane princeze autentično njemačka.

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Književnici romantizma}}' u '{{romantistički književnici}}'

2025-04-26T02:35:56Z

Zamjena teksta - '{{Književnici romantizma}}' u '{{romantistički književnici}}'

←Starija inačica		Inačica od 26. travanj 2025. u 02:35
Redak 471:		Redak 471:

	{{Zapadnaumjetnost}}		{{Zapadnaumjetnost}}
	{{~~Književnici romantizma~~}}		{{romantistički književnici}}
	{{romantizam}}		{{romantizam}}

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-07T23:32:14Z

file->datoteka

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T20:41:58Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 20:41
Redak 40:		Redak 40:

	===Vremensko razdoblje===		===Vremensko razdoblje===
	Razdoblje kojeg zovemo romantizam vremenski se jako razlikuje od države do države, kao i između različitih umjetničkih medija i područja razmišljanja. [[Margaret Drabble]] ga je opisala odnoseći se na područje književnosti kao približno razdoblje "između [[1770.]] i [[1847.\|1848.]]",<ref>u svojem članku u ''Oxford Companion'', citat Day, 1</ref> s nekoliko slučajeva mnogo ranijih od [[1770.]] [[M. H. Abrams]] ga je u engleskoj književnosti smjestio između [[1789.]] ili [[1798.]] (ova posljednja godina se smatra tipičnom za njegov početak) i razdoblja oko [[1830.]], što je nešto kasnije nego kod ostalih kritičara.<ref>Day, 1–5</ref> Ostali su predlagali raspon od [[1780.]] do [[1830.]]<ref>{{~~Cite book~~\|title = British Literature 1780-1830\|last = Mellor\|first = Anne\|publisher = Harcourt Brace & Co./Wadsworth\|year = 1996.\|isbn = 978-1413022537\|location = NY\|pages = \|last2 = Matlak\|first2 = Richard}}</ref> U drugim područjima i drugim zemljama razdoblje romantizma je vremenski značajno različit. Smatra se da se glazbeni romantizam, primjerice, ugasio kao prevladavajuća umjetnička struja tek oko [[1910.]], ali u ekstremnoj interpretaciji kompozicija "''Četiri posljednje pjesme"'' ([[njemački\|njem.]]: "''Vier letzte Lieder"'') [[Richard Strauss\|Richarda Straussa]] opisana je stilistički kao "kasnoromantična", a komponirana je tek [[1946.]] – [[1948.]]<ref>Edward F. Kravitt, ''[http://books.google.co.uk/books?id=WpR6Ja9eQzYC&pg=PA47&dq=%22Four+Last+Songs%22+%22Late+Romantic%22&hl=en&sa=X&ei=FC92T8K_JIWA8gPP3JCeDQ&ved=0CEAQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22Four%20Last%20Songs%22%20%22Late%20Romantic%22&f=false The Lied: Mirror of Late Romanticism]'' (New Haven and London: Yale University Press, 1996): 47. ISBN 0-300-06365-2.</ref> Međutim, u većini područja razdoblje romantizma smatra se gotovim oko [[1850.]] ili prije.		Razdoblje kojeg zovemo romantizam vremenski se jako razlikuje od države do države, kao i između različitih umjetničkih medija i područja razmišljanja. [[Margaret Drabble]] ga je opisala odnoseći se na područje književnosti kao približno razdoblje "između [[1770.]] i [[1847.\|1848.]]",<ref>u svojem članku u ''Oxford Companion'', citat Day, 1</ref> s nekoliko slučajeva mnogo ranijih od [[1770.]] [[M. H. Abrams]] ga je u engleskoj književnosti smjestio između [[1789.]] ili [[1798.]] (ova posljednja godina se smatra tipičnom za njegov početak) i razdoblja oko [[1830.]], što je nešto kasnije nego kod ostalih kritičara.<ref>Day, 1–5</ref> Ostali su predlagali raspon od [[1780.]] do [[1830.]]<ref>{{Citiranje knjige\|title = British Literature 1780-1830\|last = Mellor\|first = Anne\|publisher = Harcourt Brace & Co./Wadsworth\|year = 1996.\|isbn = 978-1413022537\|location = NY\|pages = \|last2 = Matlak\|first2 = Richard}}</ref> U drugim područjima i drugim zemljama razdoblje romantizma je vremenski značajno različit. Smatra se da se glazbeni romantizam, primjerice, ugasio kao prevladavajuća umjetnička struja tek oko [[1910.]], ali u ekstremnoj interpretaciji kompozicija "''Četiri posljednje pjesme"'' ([[njemački\|njem.]]: "''Vier letzte Lieder"'') [[Richard Strauss\|Richarda Straussa]] opisana je stilistički kao "kasnoromantična", a komponirana je tek [[1946.]] – [[1948.]]<ref>Edward F. Kravitt, ''[http://books.google.co.uk/books?id=WpR6Ja9eQzYC&pg=PA47&dq=%22Four+Last+Songs%22+%22Late+Romantic%22&hl=en&sa=X&ei=FC92T8K_JIWA8gPP3JCeDQ&ved=0CEAQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22Four%20Last%20Songs%22%20%22Late%20Romantic%22&f=false The Lied: Mirror of Late Romanticism]'' (New Haven and London: Yale University Press, 1996): 47. ISBN 0-300-06365-2.</ref> Međutim, u većini područja razdoblje romantizma smatra se gotovim oko [[1850.]] ili prije.

	Rano razdoblje romantizma bilo je vrijeme rata, najprije [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]] ([[1789.]] – [[1799.]]), kasnije i [[Napoleonski ratovi\|Napoleonskih ratova]] do [[1815.]] Ovi su ratovi poslužili kao pozadina romantizmu, zajedno s političkim i društvenim nemirima koji su se u to vrijeme zbivali.<ref name="ReferenceA">Reidhead et al., "Norton Anthology of English Literature,"The Romantic Period – Volume D" (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006.</ref> Prema riječima jednoga od pripadnika, [[Alfred de Vigny\|Alfreda de Vignya]], ključna generacija francuskih romantičara rođenih između [[1795.]] i [[1805.]] "začeta je između bitaka i pohađala je školu praćena zvukom bubnjeva".<ref>Johnson (1991), str. 147, citat</ref>		Rano razdoblje romantizma bilo je vrijeme rata, najprije [[Francuska revolucija\|Francuske revolucije]] ([[1789.]] – [[1799.]]), kasnije i [[Napoleonski ratovi\|Napoleonskih ratova]] do [[1815.]] Ovi su ratovi poslužili kao pozadina romantizmu, zajedno s političkim i društvenim nemirima koji su se u to vrijeme zbivali.<ref name="ReferenceA">Reidhead et al., "Norton Anthology of English Literature,"The Romantic Period – Volume D" (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006.</ref> Prema riječima jednoga od pripadnika, [[Alfred de Vigny\|Alfreda de Vignya]], ključna generacija francuskih romantičara rođenih između [[1795.]] i [[1805.]] "začeta je između bitaka i pohađala je školu praćena zvukom bubnjeva".<ref>Johnson (1991), str. 147, citat</ref>
Redak 68:		Redak 68:
	Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan [[Johann Wolfgang von Goethe]] sa svojim romanom ''[[Patnje mladog Werthera\|"Patnje mladog Werthera]]"'' iz [[1774.]], toliko da su mladići diljem Europe oponašali protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog [[nacionalizam\|nacionalističkog]] osjećaja. Važan filozofski utjecaj u ono doba imao je njemački [[idealizam]] u djelima [[Johann Gottlieb Fichte\|Fichtea]] i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling\|Friedrica Schellinga]], što je učinilo [[Jena\|Jenu]] (u kojoj je živio Fichte, ali i Schelling, [[Hegel]], [[Schiller]] i braća [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel\|Schlegel]]) središtem ranog [[njemački romantizam\|njemačkog romantizma]] ("''Jenaer Romantik''"). Značajni pisci bili su [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]] ("''Heinrich von Ofterdingen"'', 1799.), [[Heinrich von Kleist]] i [[Friedrich Hölderlin]]. [[Heidelberg]] kasnije postaje središte njemačkog romantizma, gdje su se pisci i pjesnici kao [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]] redovito sastajali u književnim krugovima.		Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan [[Johann Wolfgang von Goethe]] sa svojim romanom ''[[Patnje mladog Werthera\|"Patnje mladog Werthera]]"'' iz [[1774.]], toliko da su mladići diljem Europe oponašali protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog [[nacionalizam\|nacionalističkog]] osjećaja. Važan filozofski utjecaj u ono doba imao je njemački [[idealizam]] u djelima [[Johann Gottlieb Fichte\|Fichtea]] i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling\|Friedrica Schellinga]], što je učinilo [[Jena\|Jenu]] (u kojoj je živio Fichte, ali i Schelling, [[Hegel]], [[Schiller]] i braća [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel\|Schlegel]]) središtem ranog [[njemački romantizam\|njemačkog romantizma]] ("''Jenaer Romantik''"). Značajni pisci bili su [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]] ("''Heinrich von Ofterdingen"'', 1799.), [[Heinrich von Kleist]] i [[Friedrich Hölderlin]]. [[Heidelberg]] kasnije postaje središte njemačkog romantizma, gdje su se pisci i pjesnici kao [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]] redovito sastajali u književnim krugovima.

	Važni motivi njemačkog romantizma su putovanja, priroda, i [[nordijska mitologija\|nordijski mitovi]]. Kasniji njemački romantizam, primjerice, [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann\|Hoffmanov]] "''Der Sandmann"'' ("Pjeskar") iz [[1817.]], i [[Joseph Freiherr von Eichendorff\|Eichendorffova]] "''Das Marmorbild"'' ("Mramorna statua") iz [[1819.]], bili su mračniji u svojim motivima i sadržavali su elemente [[gotički roman\|gotičke pripovjetke]]. Važnost dječje nevinosti, važnost imaginacije, i rasne teorije u romantizmu, sve to kombinirano, dalo je prije svega u Njemačkoj jedinstvenu važnost [[narodna književnost\|narodnoj književnosti]], neklasičnoj [[mitologija\|mitologiji]] i [[dječja književnost\|dječjoj književnosti]]. Brentano i von Arnim bili su značajni književnici koji su zajedno objavili zbirku narodnih priča u stihovima "''Des Knaben Wunderhorn"'' ("Dječakov čarobni rog" ili [[kornukopija]]) (1806. – 1808.). Prva zbirka "''Kinder- und Hausmärchen"'' ("Bajki za djecu") [[Braća Grimm\|braće Grimm]] objavljena je [[1812.]]<ref>{{~~Cite book~~ \|last=Zipes \|first=Jack \|year=1988. \|title=The Brothers Grimm: From Enchanted Forests to the Modern World \|edition = 1. izdanje \|publisher= Routledge \|isbn=0-415-90081-6 \|pages=str. 7. – 8.}}</ref> Za razliku od kasnijih djela [[Hans Christian Andersen\|Hansa Christiana Andersena]], koji je objavljivao svoje izmišljene bajke na danskom jeziku od [[1835.]], ova njemačka zbirka se bar temeljila na pravim zabilježenim [[Folklor\|narodnim pričama]], a braća Grimm ostaju dosljedni pripovjedačkom stilu iz prvih izdanja, iako su kasnije preradili neke dijelove. Jedan od braće, [[Jacob Grimm\|Jacob]], objavljuje 1835. "''Deutsche Mythologie"'' ("Njemačka mitologija"), opširni akademski rad o njemačkoj mitologiji.<ref>{{~~Cite book~~ \|last=Zipes \|first=Jack\| year=2000. \|title=The Oxford Companion to Fairy Tales \|publisher= Oxford University Press \|pages=str. 13.–14. i 218.–219., \|isbn=978-0-19-860115-9 }}</ref> Druga stilska linija prisutna u njemačkoj književnosti romantizma karakteristična je za [[Friedrich Schiller\|Schillerov]] izrazito osjećajan jezik i opis fizičkog nasilja u svojoj drami "''Die Räuber"'' ("Razbojnici") iz [[1781.]]		Važni motivi njemačkog romantizma su putovanja, priroda, i [[nordijska mitologija\|nordijski mitovi]]. Kasniji njemački romantizam, primjerice, [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann\|Hoffmanov]] "''Der Sandmann"'' ("Pjeskar") iz [[1817.]], i [[Joseph Freiherr von Eichendorff\|Eichendorffova]] "''Das Marmorbild"'' ("Mramorna statua") iz [[1819.]], bili su mračniji u svojim motivima i sadržavali su elemente [[gotički roman\|gotičke pripovjetke]]. Važnost dječje nevinosti, važnost imaginacije, i rasne teorije u romantizmu, sve to kombinirano, dalo je prije svega u Njemačkoj jedinstvenu važnost [[narodna književnost\|narodnoj književnosti]], neklasičnoj [[mitologija\|mitologiji]] i [[dječja književnost\|dječjoj književnosti]]. Brentano i von Arnim bili su značajni književnici koji su zajedno objavili zbirku narodnih priča u stihovima "''Des Knaben Wunderhorn"'' ("Dječakov čarobni rog" ili [[kornukopija]]) (1806. – 1808.). Prva zbirka "''Kinder- und Hausmärchen"'' ("Bajki za djecu") [[Braća Grimm\|braće Grimm]] objavljena je [[1812.]]<ref>{{Citiranje knjige \|last=Zipes \|first=Jack \|year=1988. \|title=The Brothers Grimm: From Enchanted Forests to the Modern World \|edition = 1. izdanje \|publisher= Routledge \|isbn=0-415-90081-6 \|pages=str. 7. – 8.}}</ref> Za razliku od kasnijih djela [[Hans Christian Andersen\|Hansa Christiana Andersena]], koji je objavljivao svoje izmišljene bajke na danskom jeziku od [[1835.]], ova njemačka zbirka se bar temeljila na pravim zabilježenim [[Folklor\|narodnim pričama]], a braća Grimm ostaju dosljedni pripovjedačkom stilu iz prvih izdanja, iako su kasnije preradili neke dijelove. Jedan od braće, [[Jacob Grimm\|Jacob]], objavljuje 1835. "''Deutsche Mythologie"'' ("Njemačka mitologija"), opširni akademski rad o njemačkoj mitologiji.<ref>{{Citiranje knjige \|last=Zipes \|first=Jack\| year=2000. \|title=The Oxford Companion to Fairy Tales \|publisher= Oxford University Press \|pages=str. 13.–14. i 218.–219., \|isbn=978-0-19-860115-9 }}</ref> Druga stilska linija prisutna u njemačkoj književnosti romantizma karakteristična je za [[Friedrich Schiller\|Schillerov]] izrazito osjećajan jezik i opis fizičkog nasilja u svojoj drami "''Die Räuber"'' ("Razbojnici") iz [[1781.]]

	===Engleska===		===Engleska===

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-02T03:07:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T02:19:18Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 02:19
Redak 83:		Redak 83:
	Najznačajniji romanopisac na engleskom jeziku u razdoblju vrhunca romantizma, osim Waltera Scotta, bila je [[Jane Austen]]. Njezin uglavnom konzervativni nazor imao je malo toga zajedničkog s njezinim suvremenicima romantičarima. Čvrsto je vjerovala u pristojnost i društvena pravila, iako se nazire kritika istih u nekom djelima, pogotovo u "''Mansfield Park"'' (1814.) i "''Uvjerenje''" ("''Persuasion"'') (1817.).<ref>Christiansen, 188–189</ref> Međutim, sredinom 19. stoljeća pojavljuju se romani u jasnom romantičnom stilu [[Sestre Brontë\|triju sestara Brontë]], od kojih su najznačajniji "''Jane Eyre"'' autorice [[Charlotte Brontë]] i "''Orkanski visovi''" (''"Wuthering Heights"'') mlađe sestre [[Emily Brontë]], svi objavljeni 1847.		Najznačajniji romanopisac na engleskom jeziku u razdoblju vrhunca romantizma, osim Waltera Scotta, bila je [[Jane Austen]]. Njezin uglavnom konzervativni nazor imao je malo toga zajedničkog s njezinim suvremenicima romantičarima. Čvrsto je vjerovala u pristojnost i društvena pravila, iako se nazire kritika istih u nekom djelima, pogotovo u "''Mansfield Park"'' (1814.) i "''Uvjerenje''" ("''Persuasion"'') (1817.).<ref>Christiansen, 188–189</ref> Međutim, sredinom 19. stoljeća pojavljuju se romani u jasnom romantičnom stilu [[Sestre Brontë\|triju sestara Brontë]], od kojih su najznačajniji "''Jane Eyre"'' autorice [[Charlotte Brontë]] i "''Orkanski visovi''" (''"Wuthering Heights"'') mlađe sestre [[Emily Brontë]], svi objavljeni 1847.

	Byron, Keats i Percy Shelley pisali su i dramska djela, ali s malim uspjehom u Engleskoj. Shelleyeva drama ''"The Cenci"'' vjerojatno je najbolje napisano dramsko djelo, ali nije se izvodilo u engleskim kazalištima čitavo stoljeće nakon njegove smrti. Byronova djela, zajedno s prilagodbom svojim pjesama i Scottovih romana u dramska djela, bili su puno popularniji u kontinentalnoj Europi, pogotovo u Francuskoj, a mnogi od njih su kasnije bili adaptirani u opere i izvode se do današnjih dana. Iako ondašnji pjesnici nisu imali mnogo uspjeha u engleskim kazalištima, ovo je razdoblje ušlo u legendu [[Shakespeare]]ovim izvedbama i vraćanju izvornim tekstovima uklanjanjem [[Augustanska književnost\|augustanskih]] "poboljšanja". Najveći glumac ovog razdoblja, [[Edmund Kean]], vratio je tragični kraj u "''Kralju Learu".''<ref>Bar je pokušao; Kean je glumio tragičnog Leara na vlastiti način. Publika to nije dobro prihvatila, i na žalost, vratio se na verziju [[Nahum Tate\|}ahuma Tatea]] s komičnim završetkom, koji je bio standard od 1689. Vidi [[Stanley Wells]], "Introduction" from ''King Lear'' [[Oxford University Press]], 2000, str. 69.</ref> Coleridge je izjavio: “Gledati njegovu glumu je poput čitanja Shakespearea s bljeskom munja.”<ref>[[Samuel Taylor Coleridge\|Coleridge, Samuel Taylor]], ''Table Talk'', 27 April 1823 in {{~~cite book~~\|last1=Coleridge\|first1=Samuel Taylor\|last2=Morley\|first2=Henry\|title=Table Talk of Samuel Taylor Coleridge and The Rime of the Ancient Mariner, Christobel, &c. \|publisher=Routledge\|location=New York\|year=1884\|page=38\|url=http://books.google.com/books?id=OJIRAAAAYAAJ&pg=PA38}}</ref>		Byron, Keats i Percy Shelley pisali su i dramska djela, ali s malim uspjehom u Engleskoj. Shelleyeva drama ''"The Cenci"'' vjerojatno je najbolje napisano dramsko djelo, ali nije se izvodilo u engleskim kazalištima čitavo stoljeće nakon njegove smrti. Byronova djela, zajedno s prilagodbom svojim pjesama i Scottovih romana u dramska djela, bili su puno popularniji u kontinentalnoj Europi, pogotovo u Francuskoj, a mnogi od njih su kasnije bili adaptirani u opere i izvode se do današnjih dana. Iako ondašnji pjesnici nisu imali mnogo uspjeha u engleskim kazalištima, ovo je razdoblje ušlo u legendu [[Shakespeare]]ovim izvedbama i vraćanju izvornim tekstovima uklanjanjem [[Augustanska književnost\|augustanskih]] "poboljšanja". Najveći glumac ovog razdoblja, [[Edmund Kean]], vratio je tragični kraj u "''Kralju Learu".''<ref>Bar je pokušao; Kean je glumio tragičnog Leara na vlastiti način. Publika to nije dobro prihvatila, i na žalost, vratio se na verziju [[Nahum Tate\|}ahuma Tatea]] s komičnim završetkom, koji je bio standard od 1689. Vidi [[Stanley Wells]], "Introduction" from ''King Lear'' [[Oxford University Press]], 2000, str. 69.</ref> Coleridge je izjavio: “Gledati njegovu glumu je poput čitanja Shakespearea s bljeskom munja.”<ref>[[Samuel Taylor Coleridge\|Coleridge, Samuel Taylor]], ''Table Talk'', 27 April 1823 in {{Citiranje knjige\|last1=Coleridge\|first1=Samuel Taylor\|last2=Morley\|first2=Henry\|title=Table Talk of Samuel Taylor Coleridge and The Rime of the Ancient Mariner, Christobel, &c. \|publisher=Routledge\|location=New York\|year=1884\|page=38\|url=http://books.google.com/books?id=OJIRAAAAYAAJ&pg=PA38}}</ref>

	===Francuska===		===Francuska===
Redak 109:		Redak 109:
	====Italija====		====Italija====
	[[File:Grecian-Gothic neoclassical-romantic style-contrast 1816-Repton.jpg\|thumb\|300px\|Crtež koji tumači kontrast između neoklasičnog i romantičnog stila u arhitekturi i pejzažnoj umjetnosti (u tekstu je definiran kao "grčki i "gotički" stil), 1816.]]		[[File:Grecian-Gothic neoclassical-romantic style-contrast 1816-Repton.jpg\|thumb\|300px\|Crtež koji tumači kontrast između neoklasičnog i romantičnog stila u arhitekturi i pejzažnoj umjetnosti (u tekstu je definiran kao "grčki i "gotički" stil), 1816.]]
	Romantizam u talijanskoj književnosti bio je minorni pokret, ali ipak značajan. On službeno počinje 1816. nakon što je [[Germaine de Staël]] napisala članak u časopisu ''Biblioteca italiana'' s naslovom ''Sulla maniera e l'utilità delle traduzioni'', čime poziva talijansku javnost da odbaci [[neoklasicizam]] i da započinje proučavanje novih autora iz drugih zemalja. Prije tog trenutka, [[Ugo Foscolo]] je već objavio pjesme u kojima se naslućuju romantične teme. Najznačajniji pisci romantizma u Italiji su [[Ludovico di Breme]], Pietro Borsieri i [[Giovanni Berchet]]. Poznatiji autori kao [[Alessandro Manzoni]] i [[Giacomo Leopardi]] bili su pod utjecajem [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] s primjesama romantizma i klasicizma.<ref>{{~~cite book~~\|title=La nuova enciclopedia della letteratura\|publisher=Garzanti\|location=Milan\|year=1985.\|pages=str. 829.}}</ref>		Romantizam u talijanskoj književnosti bio je minorni pokret, ali ipak značajan. On službeno počinje 1816. nakon što je [[Germaine de Staël]] napisala članak u časopisu ''Biblioteca italiana'' s naslovom ''Sulla maniera e l'utilità delle traduzioni'', čime poziva talijansku javnost da odbaci [[neoklasicizam]] i da započinje proučavanje novih autora iz drugih zemalja. Prije tog trenutka, [[Ugo Foscolo]] je već objavio pjesme u kojima se naslućuju romantične teme. Najznačajniji pisci romantizma u Italiji su [[Ludovico di Breme]], Pietro Borsieri i [[Giovanni Berchet]]. Poznatiji autori kao [[Alessandro Manzoni]] i [[Giacomo Leopardi]] bili su pod utjecajem [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] s primjesama romantizma i klasicizma.<ref>{{Citiranje knjige\|title=La nuova enciclopedia della letteratura\|publisher=Garzanti\|location=Milan\|year=1985.\|pages=str. 829.}}</ref>

	====Španjolska====		====Španjolska====
Redak 150:		Redak 150:
	[[Francisco Goya]] je definiran kao "posljednji veliki slikar u čijoj su umjetnosti misao i promatranje uravnoteženi i kombinirani u oblikovanju besprijekornog jedinstva".<ref>Novotny, 142</ref> Međutim, do koje se mjere Goya može definirati romantičarem je složeno pitanje. U Španjolskoj je naime još uvijek trajala borba za uvođenje vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]], a Goya je bio jedan od njegovih pobornika. Demonska i antiracionalna čudovišta proizašla iz njegove mašte samo su površno nalik na one iz gotičkih fantazija u Sjevernoj Europi, a on je u mnogo čemu ostao privržen [[klasicizam\|klasicizmu]] i [[realizam\|realizmu]] svog obrazovanja, te je s veseljem prigrlio realizam kraja [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].<ref>Novotny, 133. – 142.</ref> On je, međutim, više od bilo kojeg drugog slikara svog doba, bio primjer romantičnih vrijednosti prikazivanja umjetnikovih osjećaja i osobnog svijeta imaginacije.<ref>Hughes, 279. – 280.</ref> S ostalim romantičnim slikarima dijelio je također i slobodnije rukovanje kistom, s naglaskom na neravninama stvorenima potezom kista i na [[impasto\|impastu]], što se u neoklasicizmu izbjegavalo u korist skromnijeg nanošenja boje.		[[Francisco Goya]] je definiran kao "posljednji veliki slikar u čijoj su umjetnosti misao i promatranje uravnoteženi i kombinirani u oblikovanju besprijekornog jedinstva".<ref>Novotny, 142</ref> Međutim, do koje se mjere Goya može definirati romantičarem je složeno pitanje. U Španjolskoj je naime još uvijek trajala borba za uvođenje vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]], a Goya je bio jedan od njegovih pobornika. Demonska i antiracionalna čudovišta proizašla iz njegove mašte samo su površno nalik na one iz gotičkih fantazija u Sjevernoj Europi, a on je u mnogo čemu ostao privržen [[klasicizam\|klasicizmu]] i [[realizam\|realizmu]] svog obrazovanja, te je s veseljem prigrlio realizam kraja [[19. stoljeće\|19. stoljeća]].<ref>Novotny, 133. – 142.</ref> On je, međutim, više od bilo kojeg drugog slikara svog doba, bio primjer romantičnih vrijednosti prikazivanja umjetnikovih osjećaja i osobnog svijeta imaginacije.<ref>Hughes, 279. – 280.</ref> S ostalim romantičnim slikarima dijelio je također i slobodnije rukovanje kistom, s naglaskom na neravninama stvorenima potezom kista i na [[impasto\|impastu]], što se u neoklasicizmu izbjegavalo u korist skromnijeg nanošenja boje.

	[[Kiparstvo]] je u velikoj mjeri pružalo otpor utjecaju romantizma, djelomično iz tehničkih razloga, pošto se najcjenjeniji materijal tog doba, [[mramor]], nije dao oblikovati u teatralne i otvorene geste. Vodeći europski kipari tog doba, [[Antonio Canova]] i [[Bertel Thorvaldsen]], radili su u [[Rim]]u i bili su uvjereni [[neoklasicizam\|neoklasičari]], nimalo voljni unijeti elemente srednjovjekovnog kiparstva, što bi mogao biti jedan od mogućih početaka romantične skulpture. Romantično kiparstvo razvilo se uglavnom u Francuskoj, dok je s izuzetkom nekolicine kipara primjerice [[Rudolf Maison\|Rudolfa Maisona]] bilo gotovo nepostojeće u Njemačkoj.<ref>McKay, James, ''The Dictionary of Sculptors in Bronze'', Antique Collectors Club, London, 1995</ref> Najpoznatiji kipar tog pokreta u Francuskoj bio je [[François Rude]], najviše poznat kao neformalni predvodnik grupe kipara iz [[1830-ih]] smještene u blizini [[Slavoluk pobjede\|Slavoluka pobjede]] u Parizu, [[David d'Angers\|Davida d'Angersa]] i [[Auguste Préault\|Augustea Préaulta]]. Préaultov brončani [[Reljef (umjetnost)\|reljef]] ''Klanje'' ([[francuski\|fr.]]: ''La Tuerie''), koji prikazuje strahote ratova s naglašenom strašću, izazvao je takav skandal na [[Pariški Salon\|Pariškom Salonu]] [[1834.]] da je sam Préault bio otjeran iz ove godišnje izložbe sa zabranom izlaganja od čak dvadeset godina.<ref>Novotny, 397., 379.–384.</ref> Najznačajniji romantični kipar u Italiji bio je [[Lorenzo Bartolini]].<ref>{{~~cite book~~\|title=Dizionario di arte e letteratura\|publisher=Zanichelli\|location=Bologna\|year=2002.\|pages= 544.}}</ref>		[[Kiparstvo]] je u velikoj mjeri pružalo otpor utjecaju romantizma, djelomično iz tehničkih razloga, pošto se najcjenjeniji materijal tog doba, [[mramor]], nije dao oblikovati u teatralne i otvorene geste. Vodeći europski kipari tog doba, [[Antonio Canova]] i [[Bertel Thorvaldsen]], radili su u [[Rim]]u i bili su uvjereni [[neoklasicizam\|neoklasičari]], nimalo voljni unijeti elemente srednjovjekovnog kiparstva, što bi mogao biti jedan od mogućih početaka romantične skulpture. Romantično kiparstvo razvilo se uglavnom u Francuskoj, dok je s izuzetkom nekolicine kipara primjerice [[Rudolf Maison\|Rudolfa Maisona]] bilo gotovo nepostojeće u Njemačkoj.<ref>McKay, James, ''The Dictionary of Sculptors in Bronze'', Antique Collectors Club, London, 1995</ref> Najpoznatiji kipar tog pokreta u Francuskoj bio je [[François Rude]], najviše poznat kao neformalni predvodnik grupe kipara iz [[1830-ih]] smještene u blizini [[Slavoluk pobjede\|Slavoluka pobjede]] u Parizu, [[David d'Angers\|Davida d'Angersa]] i [[Auguste Préault\|Augustea Préaulta]]. Préaultov brončani [[Reljef (umjetnost)\|reljef]] ''Klanje'' ([[francuski\|fr.]]: ''La Tuerie''), koji prikazuje strahote ratova s naglašenom strašću, izazvao je takav skandal na [[Pariški Salon\|Pariškom Salonu]] [[1834.]] da je sam Préault bio otjeran iz ove godišnje izložbe sa zabranom izlaganja od čak dvadeset godina.<ref>Novotny, 397., 379.–384.</ref> Najznačajniji romantični kipar u Italiji bio je [[Lorenzo Bartolini]].<ref>{{Citiranje knjige\|title=Dizionario di arte e letteratura\|publisher=Zanichelli\|location=Bologna\|year=2002.\|pages= 544.}}</ref>

	<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="5">		<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="5">
Redak 222:		Redak 222:

	===Historiografija===		===Historiografija===
	Romantizam je vrlo jako, neki će reći i štetno djelovao na [[Historiografija\|pisanje povijesti]].<ref>{{~~cite book~~\|author=E. Sreedharan\|title=A Textbook of Historiography, 500 B.C. to A.D. 2000\|url=http://books.google.com/books?id=jJVoi3PIejwC&pg=PR9\|year=2004.\|publisher=Orient Blackswan\|pages=str. 128.–168.}}</ref> [[Thomas Carlyle]] bio je vrlo utjecajan engleski esejist koji je kasnije postao povjesničar. Osmislio je i objasnio pojam "obožavanja heroja",<ref>u svojim objavljenim predavanjima ''On Heroes, Hero-Worship, and The Heroic in History'' iz 1841,</ref> izdašno je i nekritički hvalio jake vođe kao [[Oliver Cromwell\|Olivera Cromwella]], [[Fridrik II. Veliki\|Fridrika Velikog]] i [[Napoleon Bonaparte\|Napoleona]]. Romantični nacionalizam imao je u velikoj mjeri negativne efekte na pisanje povijesti [[19. stoljeće\|19. stoljeća]], pošto je svaka nacija imala tendenciju stvaranja vlastite inačice povijesti, a kritički stav, često i [[cinizam]], ranijih povjesničara većinom je zamijenjen tendencijom stvaranja romantičnih priča s jasno određenim herojima i zlikovcima.<ref>{{~~cite book~~\|author=Ceri Crossley\|title=French Historians and Romanticism: Thierry, Guizot, the Saint-Simonians, Quinet, Michelet\|url=http://books.google.com/books?id=ovaIAgAAQBAJ\|year=2002.\|publisher=Routledge\|isbn=978-1-134-97668-3}}</ref> [[Nacionalizam\|Nacionalistička]] ideologija ovog razdoblja davala je veliki naglasak na rasnoj koherenciji, drevnosti vlastitog naroda i imala je tendenciju veoma precijeniti kontinuitet između prošlih razdoblja i današnjice stvarajući tako nacionalne mitove. Povjesničari 20. stoljeća uložili su velike napore u suzbijanju tih romantičnih povijesniih mitova stvorenih u 19. stoljeću.		Romantizam je vrlo jako, neki će reći i štetno djelovao na [[Historiografija\|pisanje povijesti]].<ref>{{Citiranje knjige\|author=E. Sreedharan\|title=A Textbook of Historiography, 500 B.C. to A.D. 2000\|url=http://books.google.com/books?id=jJVoi3PIejwC&pg=PR9\|year=2004.\|publisher=Orient Blackswan\|pages=str. 128.–168.}}</ref> [[Thomas Carlyle]] bio je vrlo utjecajan engleski esejist koji je kasnije postao povjesničar. Osmislio je i objasnio pojam "obožavanja heroja",<ref>u svojim objavljenim predavanjima ''On Heroes, Hero-Worship, and The Heroic in History'' iz 1841,</ref> izdašno je i nekritički hvalio jake vođe kao [[Oliver Cromwell\|Olivera Cromwella]], [[Fridrik II. Veliki\|Fridrika Velikog]] i [[Napoleon Bonaparte\|Napoleona]]. Romantični nacionalizam imao je u velikoj mjeri negativne efekte na pisanje povijesti [[19. stoljeće\|19. stoljeća]], pošto je svaka nacija imala tendenciju stvaranja vlastite inačice povijesti, a kritički stav, često i [[cinizam]], ranijih povjesničara većinom je zamijenjen tendencijom stvaranja romantičnih priča s jasno određenim herojima i zlikovcima.<ref>{{Citiranje knjige\|author=Ceri Crossley\|title=French Historians and Romanticism: Thierry, Guizot, the Saint-Simonians, Quinet, Michelet\|url=http://books.google.com/books?id=ovaIAgAAQBAJ\|year=2002.\|publisher=Routledge\|isbn=978-1-134-97668-3}}</ref> [[Nacionalizam\|Nacionalistička]] ideologija ovog razdoblja davala je veliki naglasak na rasnoj koherenciji, drevnosti vlastitog naroda i imala je tendenciju veoma precijeniti kontinuitet između prošlih razdoblja i današnjice stvarajući tako nacionalne mitove. Povjesničari 20. stoljeća uložili su velike napore u suzbijanju tih romantičnih povijesniih mitova stvorenih u 19. stoljeću.

	===Teologija===		===Teologija===

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-05T10:25:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:14
Redak 17:		Redak 17:
	\| caption3 = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808.		\| caption3 = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808.
	}}		}}
	'''Romantizam''' je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija\|industrijsku revoluciju]],<ref>{{~~Citiranje web~~\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 \|title=''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online \|publisher=Britannica.com \|date= \|accessdate=24. kolovoza 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] i znanstvenu [[racionalizacija\|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{citiranje weba\| last = Casey \| first = Christopher \| date =30. listopada 2008. \| title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism \| work = Foundations. Volume III, Number 1 \| url = http://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8\| accessdate = 14. svibnja 2014. }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija\|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji učinak bio je rast [[nacionalizam\|nacionalizma]].		'''Romantizam''' je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem [[18. stoljeće\|18. stoljeća]]. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija\|industrijsku revoluciju]],<ref>{{citiranje weba\|author=Encyclopædia Britannica \|url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 \|title=''Romanticism''. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online \|publisher=Britannica.com \|date= \|accessdate=24. kolovoza 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljstva]] i znanstvenu [[racionalizacija\|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{citiranje weba\| last = Casey \| first = Christopher \| date =30. listopada 2008. \| title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism \| work = Foundations. Volume III, Number 1 \| url = http://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8\| accessdate = 14. svibnja 2014. }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija\|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji učinak bio je rast [[nacionalizam\|nacionalizma]].

	Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika\|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas\|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost\|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao primjerice [[impromptu]] u glazbi. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam\|racionalizma]], u [[Klasicizam\|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>Núria Perpinyà, [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].		Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika\|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas\|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost\|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao primjerice [[impromptu]] u glazbi. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam\|racionalizma]], u [[Klasicizam\|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>Núria Perpinyà, [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].
Redak 50:		Redak 50:
	[[Datoteka:John William Waterhouse The Lady of Shalott.jpg\|thumb\|left\|300px\|[[John William Waterhouse]], ''[[Dama od Shallotta]]'', 1888., prema pjesmi [[Alfred Tennyson\|Alfreda Tennysona]]; kao mnoge druge [[Viktorijansko doba\|viktorijanske]] slike, romantična je, ali ne spada u romantizam.]]		[[Datoteka:John William Waterhouse The Lady of Shalott.jpg\|thumb\|left\|300px\|[[John William Waterhouse]], ''[[Dama od Shallotta]]'', 1888., prema pjesmi [[Alfred Tennyson\|Alfreda Tennysona]]; kao mnoge druge [[Viktorijansko doba\|viktorijanske]] slike, romantična je, ali ne spada u romantizam.]]

	[[Arthur Lovejoy]] je u svom eseju "Povijest ideja" ("''History of Ideas"'') (1948.) pokušao prikazati teškoću definiranja romantizma, dok neki znanstvenici vide romantizam u biti kao kontinuum sa sadašnjošću. [[Robert Hughes]] ga smatra početnim trenutkom [[modernost]]i,<ref>[http://www.worldandi.com/newhome/public/2004/february/bkpub1.asp Linda Simon ''The Sleep of Reason'' by Robert Hughes]</ref> a neki mislioci kao [[Chateaubriand]], '[[Novalis]]' i [[Samuel Taylor Coleridge]] vide u njemu početak tradicije otpora [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljskom]] racionalizmu: [[protuprosvjetiteljstvo]] <ref>''Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder'', Pimlico, 2000. ISBN 0-7126-6492-0 je jedna od mnogih [[Isaiah Berlin\|Berlinovih]] publikacija o prosvjetiteljstvu i njegovi su neprijatelji puno učinili da populariziraju koncept protuprosvjetiteljstva koji se karakterizira, [[Relativizam\|relativistički]], [[Racionalizam\|anti-racionalistički]], [[Vitalizam\|vitalistički]] i organski</ref><ref>Darrin M. McMahon, "The Counter-Enlightenment and the Low-Life of Literature in Pre-Revolutionary France" ''Past and Present'' br. 159 (maj 1998:77–112) str. 79 bilješka 7.</ref> koji je najtješnje bio vezano za [[njemački romantizam]]. Raniju definiciju dao je [[Charles Baudelaire]]: "Romantizam se ne nalazi ni u izboru subjekta ni u točnoj istini, već u tragu osjećaja."<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://fr.wikisource.org/wiki/Salon_de_1846_%28Curiosit%C3%A9s_esth%C3%A9tiques%29#II._.E2.80.94_Qu.E2.80.99est-ce_que_le_romantisme.3F \|title=Baudelaire's speech at the "Salon des curiosités Estethiques \|language=fr \|publisher=Fr.wikisource.org \|date= \|accessdate=24. august 2010.}}</ref>		[[Arthur Lovejoy]] je u svom eseju "Povijest ideja" ("''History of Ideas"'') (1948.) pokušao prikazati teškoću definiranja romantizma, dok neki znanstvenici vide romantizam u biti kao kontinuum sa sadašnjošću. [[Robert Hughes]] ga smatra početnim trenutkom [[modernost]]i,<ref>[http://www.worldandi.com/newhome/public/2004/february/bkpub1.asp Linda Simon ''The Sleep of Reason'' by Robert Hughes]</ref> a neki mislioci kao [[Chateaubriand]], '[[Novalis]]' i [[Samuel Taylor Coleridge]] vide u njemu početak tradicije otpora [[prosvjetiteljstvo\|prosvjetiteljskom]] racionalizmu: [[protuprosvjetiteljstvo]] <ref>''Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder'', Pimlico, 2000. ISBN 0-7126-6492-0 je jedna od mnogih [[Isaiah Berlin\|Berlinovih]] publikacija o prosvjetiteljstvu i njegovi su neprijatelji puno učinili da populariziraju koncept protuprosvjetiteljstva koji se karakterizira, [[Relativizam\|relativistički]], [[Racionalizam\|anti-racionalistički]], [[Vitalizam\|vitalistički]] i organski</ref><ref>Darrin M. McMahon, "The Counter-Enlightenment and the Low-Life of Literature in Pre-Revolutionary France" ''Past and Present'' br. 159 (maj 1998:77–112) str. 79 bilješka 7.</ref> koji je najtješnje bio vezano za [[njemački romantizam]]. Raniju definiciju dao je [[Charles Baudelaire]]: "Romantizam se ne nalazi ni u izboru subjekta ni u točnoj istini, već u tragu osjećaja."<ref>{{citiranje weba\|url=http://fr.wikisource.org/wiki/Salon_de_1846_%28Curiosit%C3%A9s_esth%C3%A9tiques%29#II._.E2.80.94_Qu.E2.80.99est-ce_que_le_romantisme.3F \|title=Baudelaire's speech at the "Salon des curiosités Estethiques \|language=fr \|publisher=Fr.wikisource.org \|date= \|accessdate=24. august 2010.}}</ref>

	Kraj romantizma u nekim je područjima označen pojavom novog stila [[Realizam\|realizma]], koji je obuhvatio književnost, posebno roman i dramu, slikarstvo, čak i glazbu preko opere [[Verizam\|verizma]]. Ovaj su pokret predvodili [[Balzac]] i [[Flaubert]] u književnosti i [[Courbet]] u slikarstvu, ali su i [[Stendhal]] i [[Goya]] bili važni začetnici realizma u svojim medijima. Stil romantizma, sad već uspostavljen kao uhodan i siguran stil protiv čega su se realisti bunili, nastavlja međutim prosperirati i razvijati se u mnogim područjima sve do kraja stoljeća i kasnije. Glazbena djela nastala nakon [[1850.]] neki stručnjaci nazivaju "kasnoromantičkim", drugi "neoromantičkim" ili "postromantičkim", ali u drugim poljima ovi se termini ne koriste. Na engleskom govornom području pojam "viktorijanski" je u književnosti i slikarstvu dovoljan da karakterizira ovo razdoblje, bez dodatne terminologije.		Kraj romantizma u nekim je područjima označen pojavom novog stila [[Realizam\|realizma]], koji je obuhvatio književnost, posebno roman i dramu, slikarstvo, čak i glazbu preko opere [[Verizam\|verizma]]. Ovaj su pokret predvodili [[Balzac]] i [[Flaubert]] u književnosti i [[Courbet]] u slikarstvu, ali su i [[Stendhal]] i [[Goya]] bili važni začetnici realizma u svojim medijima. Stil romantizma, sad već uspostavljen kao uhodan i siguran stil protiv čega su se realisti bunili, nastavlja međutim prosperirati i razvijati se u mnogim područjima sve do kraja stoljeća i kasnije. Glazbena djela nastala nakon [[1850.]] neki stručnjaci nazivaju "kasnoromantičkim", drugi "neoromantičkim" ili "postromantičkim", ali u drugim poljima ovi se termini ne koriste. Na engleskom govornom području pojam "viktorijanski" je u književnosti i slikarstvu dovoljan da karakterizira ovo razdoblje, bez dodatne terminologije.
Redak 97:		Redak 97:
	===Rusija===		===Rusija===
	[[Datoteka:Ruslan and Ludmila front page 1820.jpg\|thumb\| 210px\|Naslovnica prvog izdanja [[Aleksandar Sergejevič Puškin\|Puškinovih]] epskih [[bajka\|bajki]] ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.]]		[[Datoteka:Ruslan and Ludmila front page 1820.jpg\|thumb\| 210px\|Naslovnica prvog izdanja [[Aleksandar Sergejevič Puškin\|Puškinovih]] epskih [[bajka\|bajki]] ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.]]
	Rani ruski romantizam veže se za pisce [[Konstantin Batjuškov\|Konstantina Batjuškova]] (''Pogled na obale Lete'', 1809.), [[Vasilij Žukovski]] (''Bard'', 1811.; ''Svetlana'', 1813.) i [[Nikolaj Karamzin]] (''Uboga Liza'', 1792.; ''Julia'', 1796.; ''Gradonačelnica Marta'', 1802.; ''The Sensitive and the Cold'', 1803.). Međutim, glavni predstavnik ruskog romantizma je je [[Aleksandar Sergejevič Puškin\|Aleksandar Puškin]] (''Kavkaski zarobljenik'', 1820.–1821.; ''Braća razbojnici'', 1822; ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.; ''[[Evgenij Onjegin]]'', 1825.–1832.). Puškinova su djela utjecala na mnoge pisce [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] i donijeli su mu priznanje i reputaciju najvećeg ruskog pjesnika.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html\|title=Alexander Sergeevich Pushkin (1799.–1837.) \|publisher=University of Virginia Slavic Department\|accessdate=1. august 2011.}}</ref> Ostali ruski pjesnici romantizma su [[Mihail Ljermontov]] (''[[Junak našeg doba]]'', 1839.), [[Fjodor Tjutčev]] (''Silentium!'', 1830), [[Jevgenij Baratinskij]] (''Eda'', 1826.), [[Anton Deljvig]], i [[Wilhelm Küchelbecker]].		Rani ruski romantizam veže se za pisce [[Konstantin Batjuškov\|Konstantina Batjuškova]] (''Pogled na obale Lete'', 1809.), [[Vasilij Žukovski]] (''Bard'', 1811.; ''Svetlana'', 1813.) i [[Nikolaj Karamzin]] (''Uboga Liza'', 1792.; ''Julia'', 1796.; ''Gradonačelnica Marta'', 1802.; ''The Sensitive and the Cold'', 1803.). Međutim, glavni predstavnik ruskog romantizma je je [[Aleksandar Sergejevič Puškin\|Aleksandar Puškin]] (''Kavkaski zarobljenik'', 1820.–1821.; ''Braća razbojnici'', 1822; ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.; ''[[Evgenij Onjegin]]'', 1825.–1832.). Puškinova su djela utjecala na mnoge pisce [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] i donijeli su mu priznanje i reputaciju najvećeg ruskog pjesnika.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html\|title=Alexander Sergeevich Pushkin (1799.–1837.) \|publisher=University of Virginia Slavic Department\|accessdate=1. august 2011.}}</ref> Ostali ruski pjesnici romantizma su [[Mihail Ljermontov]] (''[[Junak našeg doba]]'', 1839.), [[Fjodor Tjutčev]] (''Silentium!'', 1830), [[Jevgenij Baratinskij]] (''Eda'', 1826.), [[Anton Deljvig]], i [[Wilhelm Küchelbecker]].

	Pod jakim utjecajem [[George Gordon Byron\|Lorda Byrona]], Ljermontov je nastojao istražiti romantičarsko isticanje metafizičkog nezadovoljstva s društvom i samim sobom, dok Tjutčevljeve pjesme često opisuju prizore iz prirode i ljubavnu strast. Tjutčev je obično koristio kategorije kontrasta kao noć i dan, sjever i jug, san i java, kozmos i kaos, ukočeni svijet zime i proljeće prepuno života. Baratinskijev stil je po prirodi bio prvenstveno klasičan, zadržao se na modelima prethodnog stoljeća.		Pod jakim utjecajem [[George Gordon Byron\|Lorda Byrona]], Ljermontov je nastojao istražiti romantičarsko isticanje metafizičkog nezadovoljstva s društvom i samim sobom, dok Tjutčevljeve pjesme često opisuju prizore iz prirode i ljubavnu strast. Tjutčev je obično koristio kategorije kontrasta kao noć i dan, sjever i jug, san i java, kozmos i kaos, ukočeni svijet zime i proljeće prepuno života. Baratinskijev stil je po prirodi bio prvenstveno klasičan, zadržao se na modelima prethodnog stoljeća.
Redak 426:		Redak 426:
	* Berlin, Isaiah. 1999. ''The Roots of Romanticism''. London: Chatto and Windus. ISBN 0-691-08662-1.		* Berlin, Isaiah. 1999. ''The Roots of Romanticism''. London: Chatto and Windus. ISBN 0-691-08662-1.
	* Blanning, Tim. ''The Romantic Revolution: A History'' (2011) 272pp		* Blanning, Tim. ''The Romantic Revolution: A History'' (2011) 272pp
	* Breckman, Warren, ''European Romanticism: A Brief History with Documents''. New York: Bedford/St. Martin's, 2007. {{~~Citiranje web~~\|url=http://www.amazon.com/European-Romanticism-History-Documents-Bedford/dp/0312450230/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281203962&sr=8-1 \|title=European Romanticism: A Brief History with Documents \|publisher=Amazon.com \|date= \|accessdate=2010-08-24}}		* Breckman, Warren, ''European Romanticism: A Brief History with Documents''. New York: Bedford/St. Martin's, 2007. {{citiranje weba\|url=http://www.amazon.com/European-Romanticism-History-Documents-Bedford/dp/0312450230/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281203962&sr=8-1 \|title=European Romanticism: A Brief History with Documents \|publisher=Amazon.com \|date= \|accessdate=2010-08-24}}
	* Cavalletti, Carlo. 2000. ''Chopin and Romantic Music'', translated by Anna Maria Salmeri Pherson. Hauppauge, NY: Barron's Educational Series. (Hardcover) ISBN 0-7641-5136-3 ; ISBN 978-0-7641-5136-1.		* Cavalletti, Carlo. 2000. ''Chopin and Romantic Music'', translated by Anna Maria Salmeri Pherson. Hauppauge, NY: Barron's Educational Series. (Hardcover) ISBN 0-7641-5136-3 ; ISBN 978-0-7641-5136-1.
	* Chaudon, Francis. 1980. ''The Concise Encyclopedia of Romanticism''. Secaucus, N.J.: Chartwell Books. ISBN 0-89009-707-0.		* Chaudon, Francis. 1980. ''The Concise Encyclopedia of Romanticism''. Secaucus, N.J.: Chartwell Books. ISBN 0-89009-707-0.
Redak 439:		Redak 439:
	* Gillespie, Gerald, [[Manfred Engel]], and Bernard Dieterle (eds.). 2008. ''Romantic Prose Fiction'' (= A Comparative History of Literatures in European Languages, Bd. XXIII; ed. by the International Comparative Literature Association). Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins. ISBN 978-90-272-3456-8. [esp. pp. 263–295].		* Gillespie, Gerald, [[Manfred Engel]], and Bernard Dieterle (eds.). 2008. ''Romantic Prose Fiction'' (= A Comparative History of Literatures in European Languages, Bd. XXIII; ed. by the International Comparative Literature Association). Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins. ISBN 978-90-272-3456-8. [esp. pp. 263–295].
	* [[Lionel Gossman\|Gossman, Lionel]]. 2007. “Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s ‘Italia und Germania.’” Philadelphia: American Philosophical Society. ISBN 0-87169-975-3.		* [[Lionel Gossman\|Gossman, Lionel]]. 2007. “Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s ‘Italia und Germania.’” Philadelphia: American Philosophical Society. ISBN 0-87169-975-3.
	* Grewe, Cordula. 2009. ''Painting the Sacred in the Age of German Romanticism''. Burlington: Ashgate. {{~~Citiranje web~~\|url=http://www.amazon.com/Painting-Sacred-Romanticism-Histories-Vision/dp/0754606457/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281204211&sr=8-1 \|title=Painting the Sacred in the Age of Romanticism \|publisher=Amazon.com \|date= \|accessdate=2010-08-24}}		* Grewe, Cordula. 2009. ''Painting the Sacred in the Age of German Romanticism''. Burlington: Ashgate. {{citiranje weba\|url=http://www.amazon.com/Painting-Sacred-Romanticism-Histories-Vision/dp/0754606457/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281204211&sr=8-1 \|title=Painting the Sacred in the Age of Romanticism \|publisher=Amazon.com \|date= \|accessdate=2010-08-24}}
	* Holmes, Richard. 2009. ''The Age of Wonder: How the Romantic Generation Discovered the Beauty and Terror of Science''. London: HarperPress. ISBN ISBN 9780007149520. New York: Pantheon Books. ISBN 9780375422225. Paperback reprint, New York: Vintage Books. ISBN 978-1-4000-3187-0		* Holmes, Richard. 2009. ''The Age of Wonder: How the Romantic Generation Discovered the Beauty and Terror of Science''. London: HarperPress. ISBN ISBN 9780007149520. New York: Pantheon Books. ISBN 9780375422225. Paperback reprint, New York: Vintage Books. ISBN 978-1-4000-3187-0
	* Honour, Hugh. 1979. ''Romanticism''. New York: Harper and Row. ISBN 0064333361 (cloth); ISBN 0064300897 (pbk.).		* Honour, Hugh. 1979. ''Romanticism''. New York: Harper and Row. ISBN 0064333361 (cloth); ISBN 0064300897 (pbk.).
Redak 455:		Redak 455:
	* Schenk, H. G. 1966. ''The Mind of the European Romantics: An Essay in Cultural History''.: Constable.		* Schenk, H. G. 1966. ''The Mind of the European Romantics: An Essay in Cultural History''.: Constable.
	* Spencer, Stewart. 2008. "The 'Romantic Operas' and the Turn to Myth". In ''The Cambridge Companion to Wagner'', edited by Thomas S. Grey, 67–73. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-64299-X (cloth); ISBN 0-521-64439-9 (pbk).		* Spencer, Stewart. 2008. "The 'Romantic Operas' and the Turn to Myth". In ''The Cambridge Companion to Wagner'', edited by Thomas S. Grey, 67–73. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-64299-X (cloth); ISBN 0-521-64439-9 (pbk).
	*{{~~Citiranje web~~\|author=Steve \|url=http://dianepub.wordpress.com/2010/06/30/lionel-gossman-making-of-a-romantic-icon-the-religious-context-of-friedrich-overbeck%E2%80%99s-italia-und-germaniaamerican-philosophical-society-transaction-97-5-isbn-0871699753/ \|title=Lionel Gossman’s Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s "Italia und Germania" (American Philosophical Society Transaction 97-5; ISBN 0-87169-975-3) « Diane Publishing's Blog \|publisher=Dianepub.wordpress.com \|date=2010-06-30 \|accessdate=2010-08-24}}		*{{citiranje weba\|author=Steve \|url=http://dianepub.wordpress.com/2010/06/30/lionel-gossman-making-of-a-romantic-icon-the-religious-context-of-friedrich-overbeck%E2%80%99s-italia-und-germaniaamerican-philosophical-society-transaction-97-5-isbn-0871699753/ \|title=Lionel Gossman’s Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s "Italia und Germania" (American Philosophical Society Transaction 97-5; ISBN 0-87169-975-3) « Diane Publishing's Blog \|publisher=Dianepub.wordpress.com \|date=2010-06-30 \|accessdate=2010-08-24}}
	*Tekiner, Deniz. 2000. ''Modern Art and the Romantic Vision''. Lanham, MD. University Press of America. ISBN 9780761815280 (cloth); ISBN 9780761815297 (pbk.).		*Tekiner, Deniz. 2000. ''Modern Art and the Romantic Vision''. Lanham, MD. University Press of America. ISBN 9780761815280 (cloth); ISBN 9780761815297 (pbk.).
	* Workman, Leslie J. 1994. "Medievalism and Romanticism". ''Poetica'' 39–40: 1–34.		* Workman, Leslie J. 1994. "Medievalism and Romanticism". ''Poetica'' 39–40: 1–34.