Radovan Lorković - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 02:09, 5. prosinac 2025.

2025-12-05T02:09:02Z

←Starija inačica		Inačica od 5. prosinac 2025. u 02:09
Redak 1:		Redak 1:
	'''Radovan Lorković''' ([[Zagreb]], [[13. rujna]] [[glazba u 1932.\|1932.]]), hrvatski [[violinist]], [[glazbeni pedagog]], glazbeni pisac, [[diskograf]], glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera [[Radoslav Lorković\|Radoslava]] i glasoviračice [[Melita Lorković\|Melite]] r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista [[Hrvoje Lorković\|Hrvoja]], unuk veterinara [[Dragutin Pozajić\|Dragutina Pozajića]] i političara [[Ivan Lorković\|Ivana Lorkovića]], praunuk ekonomskoga pisca [[Blaž Lorković\|Blaža]] i veterinara i liječnika [[Radoslav Krištof\|Radoslava Krištofa]], sinovac biologa [[Zdravko Lorković\|Zdravka]], političara [[Blaž Lorković\|Blaža]] i [[Mladen Lorković\|Mladena]] te nećak dirigenta i skladatelja [[Mladen Pozajić\|Mladena Pozajića]]. Djelovao je u Švicarskoj.<ref name=hbl>Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2021): LORKOVIĆ, Radovan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lorkovic-radovan>. </ref>		'''Radovan Lorković''' ([[Zagreb]], [[13. rujna]] [[glazba u 1932.\|1932.]]), hrvatski [[violinist]], [[glazbeni pedagog]], glazbeni pisac, [[diskograf]], glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera [[Radoslav Lorković\|Radoslava]] i glasoviračice [[Melita Lorković\|Melite]] r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista [[Hrvoje Lorković\|Hrvoja]], unuk veterinara [[Dragutin Pozajić\|Dragutina Pozajića]] i političara [[Ivan Lorković\|Ivana Lorkovića]], praunuk ekonomskoga pisca [[Blaž Lorković\|Blaža]] i veterinara i liječnika [[Radoslav Krištof\|Radoslava Krištofa]], sinovac biologa [[Zdravko Lorković\|Zdravka]], političara [[Blaž Lorković\|Blaža]] i [[Mladen Lorković\|Mladena]] te nećak dirigenta i skladatelja [[Mladen Pozajić\|Mladena Pozajića]]. Djelovao je veći dio života u [[Hrvati u Švicarskoj\|Švicarskoj]]<ref name=hbl>Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2021): LORKOVIĆ, Radovan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lorkovic-radovan>. </ref>, gdje se i oženio. Supruga Edith je glasoviračica kao i kći Jela i sin Fran.

	== Životopis ==		== Životopis ==
Redak 8:		Redak 8:
	Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.<ref name=hbl/>		Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.<ref name=hbl/>

	Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom [[Edith Krähenbühl\|Edith Lorković-Krähenbühl]], kćeri [[Jela Lorković\|Jelom]], [[Ranko Filjak\|Rankom Filjkom]], [[Darko Lukić (pijanist)\|Darkom Lukićem]], [[Pavica Gvozdić\|Pavicom Gvozdić]], [[Jakša Zlatar\|Jakšom Zlatarom]] i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s [[Fred Došek\|Fredom Doškom]] s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja ([[Božidar Kunc]], [[Rudolf Matz]], [[Dora Pejačević]]). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu (~~sa suprugom Melitom~~, s Brigitte Füllemann ~~i Mauriceom Altenbachom~~).<ref name=hbl/>		Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom [[Edith Krähenbühl\|Edith Lorković-Krähenbühl]], kćeri [[Jela Lorković\|Jelom]], [[Ranko Filjak\|Rankom Filjkom]], [[Darko Lukić (pijanist)\|Darkom Lukićem]], [[Pavica Gvozdić\|Pavicom Gvozdić]], [[Jakša Zlatar\|Jakšom Zlatarom]] i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s [[Fred Došek\|Fredom Doškom]] s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja ([[Božidar Kunc]], [[Rudolf Matz]], [[Dora Pejačević]]). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu (''Streichquartett Lorkovic-Füllemann-Strauss'': Radovan Lorković - violina, Edith Lorković - viola, Brigitte Füllemann - violina, Ernest Strauss - violončelo; baselski skladatelj Maurice Altenbach (1933.-2005.) studirao je violončelo.<ref>Na internetu dostupna snimka iz 2018. ''Maurice Altenbach Fünf Studien für ein Streichquartett''</ref>).<ref name=hbl/>

	Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao [[Camerata Bern]]. U Baselu je osnovao 1970. ''[[Musica viva (Basel)\|Musica viva]]'' (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=qhunuYlQRk0 '' Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel '']. Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref>) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj [[Komorni orkestar Radovana Lorkovića]] u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. <ref name=hbl/>		Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao [[Camerata Bern]]. U Baselu je osnovao 1970. ''[[Musica viva (Basel)\|Musica viva]]'' (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=qhunuYlQRk0 '' Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel '']. Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref>) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj [[Komorni orkestar Radovana Lorkovića]] u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. <ref name=hbl/>

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Radovan Lorković''' (Zagreb, 13. rujna 1932.), hrvatski violinist, glazbeni pedagog, glazbeni pisac, diskograf, glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera Radoslava i glasoviračice Melite r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista Hrvoja, unuk veterinara Dragutina Pozajića i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]...«.

2025-12-05T02:00:04Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Radovan Lorković''' (Zagreb, 13. rujna 1932.), hrvatski violinist, glazbeni pedagog, glazbeni pisac, diskograf, glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera Radoslava i glasoviračice Melite r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista Hrvoja, unuk veterinara Dragutina Pozajića i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]...«.

Nova stranica

'''Radovan Lorković''' ([[Zagreb]], [[13. rujna]] [[glazba u 1932.|1932.]]), hrvatski [[violinist]], [[glazbeni pedagog]], glazbeni pisac, [[diskograf]], glazbeni mecena. Sin kemijskoga inženjera [[Radoslav Lorković|Radoslava]] i glasoviračice [[Melita Lorković|Melite]] r. Pozajić. Brat fiziologa i publicista [[Hrvoje Lorković|Hrvoja]], unuk veterinara [[Dragutin Pozajić|Dragutina Pozajića]] i političara [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]], praunuk ekonomskoga pisca [[Blaž Lorković|Blaža]] i veterinara i liječnika [[Radoslav Krištof|Radoslava Krištofa]], sinovac biologa [[Zdravko Lorković|Zdravka]], političara [[Blaž Lorković|Blaža]] i [[Mladen Lorković|Mladena]] te nećak dirigenta i skladatelja [[Mladen Pozajić|Mladena Pozajića]]. Djelovao je u Švicarskoj.<ref name=hbl>Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2021): LORKOVIĆ, Radovan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lorkovic-radovan>. </ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu pohađao klasičnu gimnaziju. U srednjoj školi Muzičke akademije učio je svirati violinu kod [[Renata Senečić|Renate Senečić]] i [[Mladen Tarbuk|Mladena Tarbuka]]. Na [[MUZA|Muzičkoj akademiji]] u Zagrebu studirao kod [[Vaclav Huml|Vaclava Humla]] i diplomirao kod [[Ivan Pinkava|Ivana]]. Usavršavao se je kod Maxa Rostala u Londonu te na Konzervatoriju u Bernu.<ref name=hbl/>

O otimačini stana i imovine Radovana Lorkovića i njegove snimljena je epizoda dokumentarnog serijala [[Silvana Menđušić|Silvane Menđušić]] [[Stambeno pitanje (dokumentarni film)|Stambeno pitanje]] iz 2016. godine. Epizoda je 5. u serijalu i nosi naslov ''Zagreb gospodina Lorkovića''.<ref>[https://vimeo.com/190258056 ''STAMBENO PITANJE ep5 - Teaser''] Kanal Studija DIM. Vimeo. 2017. Pristupljeno 28. veljače 2020.</ref>

Na konzervatoriju u Bernu je bio asistentom Maxu Rostalu od 1960. do 1965. godine. U Bielu je na Konzervatoriju predavao violinu te na Muzičkoj akademiji u Baselu od 1965. do odlaska u mirovinu 1995. godine. Spojio je Humlovu i Rostalovu pedagogiju i stvorio vlastitu metodu poučavanja. Držao predavanja o violinskoj glazbi, interpretaciji i tehnici te poučavao mladež u Indiji.<ref name=hbl/>

Usporedno je koncertirao u Hrvatskoj te diljem Europe. Najčešće je u nastupima bio s glasoviračima: s majkom Melitom, suprugom [[Edith Krähenbühl|Edith Lorković-Krähenbühl]], kćeri [[Jela Lorković|Jelom]], [[Ranko Filjak|Rankom Filjkom]], [[Darko Lukić (pijanist)|Darkom Lukićem]], [[Pavica Gvozdić|Pavicom Gvozdić]], [[Jakša Zlatar|Jakšom Zlatarom]] i raznim inozemnim glasoviračima. Od hrvatskih se glasovirača ističe suradnja s [[Fred Došek|Fredom Doškom]] s kojim je uz koncertne nastupe ostvario i snimljene nosače zvuka s djelima hrvatskih skladatelja ([[Božidar Kunc]], [[Rudolf Matz]], [[Dora Pejačević]]). U repertoar su mu ušle gotovo sve komorne violinske skladbe svjetskih glazbenih velikana. Svirao i u u gudačkom kvartetu (sa suprugom Melitom, s Brigitte Füllemann i Mauriceom Altenbachom).<ref name=hbl/>

Osnovao i vodio komorne ansamble. U Bernu je 1963. osnovao [[Camerata Bern]]. U Baselu je osnovao 1970. ''[[Musica viva (Basel)|Musica viva]]'' (članovi Radovan Lorković, Edith Lorkovic, Hans Walter Hirzl<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=qhunuYlQRk0 '' Antonio Vivaldi - Quattro Staggioni, Musica Viva Basel '']. Kanal LOVOR na YouTubeu. 22. studenoga 2019. Pristupljeno 5. prosinca 2025.</ref>) s kojim je izvodio barokni i klasični repertoar. 1978. je osnovao svoj [[Komorni orkestar Radovana Lorkovića]] u kojem su svirali njegovi studenti i izvodili su Bacha. <ref name=hbl/>

Osnovao je u Baselu svoju diskografsku tvrtku [[Lovor (diskografska kuća)|Lovor]] u kojoj je snimao violinske albume. Hrvatski radio je sačuvao nekoliko snimka njegovih izvedaba. <ref name=hbl/>

Objavio je knjige ''Das Violinkonzert von Alban Berg'' (1991.) i ''Melita Lorković'' (2012.). Napisao je prilog za zbornike ''Božidar Kunc'' i ''Stanko Horvat''. Napisao je članke iz područja violinističke pedagogije i interpretacije koje je objavio u raznim časopisima: austrijskom ''Österreichische Musikzeitschriftu'', engleskom ''The Musical Timesu'', slovenskom ''Intermezzu'', švicarskom ''Schweizer musikpädagogische Blätteru'' te u časopisu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga [[Tonovi]]ma.<ref name=hbl/>

Revidirao i priredio notna izdanja djela za violinu raznih skladatelja, među njima [[Mladen Pozajić|Mladena Pozajića]], [[Božidar Kunc|Božidara Kunca]] i [[Dora Pejačević|Dore Pejačević]].<ref name=hbl/>

Dio materine ostavštine darovao je [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskom državnom arhivu]] (obiteljski fond Lorković). 1993. je predložio osnivanje glazbene školu u Hvaru, razradio njezin nastavni plan i opskrbio je glazbalima.<ref name=hbl/> Zaklada njegove matere je financirala izradu projektne dokumentacije i radove obnove [[Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru|ljetnikovca Hanibala Lucića]] u Hvaru. Radovan je kao upravitelj zaklade predložio da se novac i glazbala iz njezine ostavštine iskoriste za osnivanje glazbene škole u Hvaru, odnosno da se istočno krilo ljetnikovca prenamijeni u glazbenu školu. Donacija Lorković u međuvremenu postala je izgubljena je za Hvar, a [[Glazbena škola Josipa Hatzea|glazbena škola]] u Hvaru još 2022. nema odgovarajuće prostore u Hvaru.<ref>Nives Tomasović: [https://hrcak.srce.hr/file/487746 ''Ljetnikovac Hanibala Lucića u Hvaru od 1950. do 2022.'']. Prilozi povijesti otoka Hvara XVI/2025., str. 208.-209.</ref> Brojna je glazbala i pedagošku literaturu darovao je glazbenim školama u Drnišu, Omišu, Osijeku, Sarajevu, Splitu, Starom Gradu, Trogiru, Tuzli, Vukovaru, Zaboku i Zagrebu.<ref name=hbl/>

Organizirao je da hrvatski glazbenici imaju koncerte u Švicarskoj u okviru [[Hrvatski kulturni klub u Badenu|Hrvatskoga kulturnoga kluba]] (Kroatischer Kulturklub) u Badenu. <ref name=hbl/>

Počasni je član [[Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika|Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika]]. Joseph A. Peck posvetio mu je pjesmu.<ref name=hbl/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.discogs.com/artist/2424521-Radovan-Lorkovi%C4%87 Discogs], Radovan Lorković
*[https://de-de.facebook.com/public/Radovan-Lorkovic Facebook]
*[https://fr.linkedin.com/in/radovan-lorkovic-a2a35828 LinkedIn]
*[https://www.youtube.com/@lovor9639 LOVOR] na YouTubeu
*[https://www.discogs.com/label/1585056-Lovor Lovor] na Discogsu
*Radovan Lorković: [https://www.hrvatski-fokus.hr/2019/06/21479/ ''Što danas Hrvate sjedinjuje?'']. Hrvatski fokus, 19. lipnja 2019.
*[https://www.youtube.com/watch?v=B-1Im32aQVQ ''NHS #79: Radovan Lorković: Veliki obiteljski sastanak na početku Domovinskoga rata i pomoć Hrvatskoj ''], kanal Novi hrvatski slikopis na YouTubeu, razgovor snimljen 27. svibnja 2019. u Rijeci

{{GLAVNIRASPORED:Lorković, Radovan}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvati u Švicarskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski violinisti]]
[[Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi]]
[[Kategorija:Diskografi]]