Prva hrvatska štedionica - Povijest promjena

Suradnik10: /* Djelatnost */

2026-02-11T19:33:44Z

Djelatnost

←Starija inačica		Inačica od 11. veljača 2026. u 19:33
Redak 18:		Redak 18:
	4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />		4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />
	5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi [[Zakon o novcu (Kraljevina SHS)\|Zakon o novcu]] koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. [[povlaštena dionica\|povlaštenih dionica]]. Nakon sanacije štedionica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.		5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi [[Zakon o novcu (Kraljevina SHS)\|Zakon o novcu]] koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. [[povlaštena dionica\|povlaštenih dionica]]. Nakon sanacije štedionica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.

			Djelatnici Prve hrvatske štedionice su u vlastitoj nakladi izdavali financijski ljetopis [[Hrvatski kompas]].<ref name=lajnert>Siniša Lajnert: [https://web.archive.org/web/20080421091324/https://daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1 ''Prva hrvatska štedionica Zagreb '']. Državni arhiv u Zagrebu. Arhivirano 21. travnja 2008. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>

	== Unutarnji ustroj / genealogija ==		== Unutarnji ustroj / genealogija ==

Suradnik10 u (test) 15:00, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T15:00:58Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 15:00
Redak 15:		Redak 15:
	1. 1846.-1866. – eskont mjenica te založni i hipotekarni poslovi (kreditor trgovine, obrtništva, manufakture, industrije);<br />		1. 1846.-1866. – eskont mjenica te založni i hipotekarni poslovi (kreditor trgovine, obrtništva, manufakture, industrije);<br />
	2. 1867.-1896. – hipotekarni i lombardni poslovi, poslovanje s vrijednosnim papirima, rast štednih uloga;<br />		2. 1867.-1896. – hipotekarni i lombardni poslovi, poslovanje s vrijednosnim papirima, rast štednih uloga;<br />
	3. 1897.-1917. – za predsjedanja grofa M. Kulmera na mjesto generalnog ravnatelja izabran je 1. ožujka 1897. Milivoj Crndak - uvedeno dvostruko knjigovodstvo, povećan broj zaposlenih i dionička glavnica sa 42 000 forinti na 400 000 forinti, sagrađena [[Palača Prve hrvatske štedionice\|nova zgrada banke]] u [[Ilica\|Ilici]] 5 ([[Oktogon]]), a industrijskom i novčanom kompleksu Praštedione pripadale su sljedeće tvrtke: [[Bothe i Ehrmann]] d.d. tvornica pokućstva, dekorativne i tapetarske robe u Zagrebu, [[Zagrebačka dionička tvornica papira]], [[Zagrebački paro- i umjetni mlin]], [[Zagrebačka ledana]] d.d., Croatia, tvornica portland cementa d.d., [[Hrvatski štamparski zavod]] d.d., [[Hrvatska komercijalna banka]] d.d., [[Hrvatska banka za promet s nekretninama]] d.d., Croatia, osiguravajuća zadruga - Zagreb, [[Hrvatska ~~centralana~~ banka za Bosnu i Hercegovinu]] d.d. - Sarajevo, [[Hrvatska vjeresijska banka]] d.d. - [[Dubrovnik]];<br />		3. 1897.-1917. – za predsjedanja grofa M. Kulmera na mjesto generalnog ravnatelja izabran je 1. ožujka 1897. Milivoj Crndak - uvedeno dvostruko knjigovodstvo, povećan broj zaposlenih i dionička glavnica sa 42 000 forinti na 400 000 forinti, sagrađena [[Palača Prve hrvatske štedionice\|nova zgrada banke]] u [[Ilica\|Ilici]] 5 ([[Oktogon]]), a industrijskom i novčanom kompleksu Praštedione pripadale su sljedeće tvrtke: [[Bothe i Ehrmann]] d.d. tvornica pokućstva, dekorativne i tapetarske robe u Zagrebu, [[Zagrebačka dionička tvornica papira]], [[Zagrebački paro- i umjetni mlin]], [[Zagrebačka ledana]] d.d., Croatia, tvornica portland cementa d.d., [[Hrvatski štamparski zavod]] d.d., [[Hrvatska komercijalna banka]] d.d., [[Hrvatska banka za promet s nekretninama]] d.d., Croatia, osiguravajuća zadruga - Zagreb, [[Hrvatska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu]] d.d. - Sarajevo, [[Hrvatska vjeresijska banka]] d.d. - [[Dubrovnik]];<br />
	4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />		4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />
	5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi [[Zakon o novcu (Kraljevina SHS)\|Zakon o novcu]] koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. [[povlaštena dionica\|povlaštenih dionica]]. Nakon sanacije štedionica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.		5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi [[Zakon o novcu (Kraljevina SHS)\|Zakon o novcu]] koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. [[povlaštena dionica\|povlaštenih dionica]]. Nakon sanacije štedionica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.

Suradnik10 u (test) 14:43, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T14:43:02Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 14:43
Redak 46:		Redak 46:

	[[Kategorija:Tvrtke iz Zagreba]]		[[Kategorija:Tvrtke iz Zagreba]]
	[[Kategorija:Štedionice]]		[[Kategorija:Štedionice u Hrvatskoj]]
	[[Kategorija:Ekonomska povijest]]		[[Kategorija:Ekonomska povijest]]

Suradnik10 u (test) 13:21, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T13:21:08Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 13:21
Redak 45:		Redak 45:
	{{HDA}}		{{HDA}}

	[[Kategorija:~~Zagreb~~]]		[[Kategorija:Tvrtke iz Zagreba]]
	[[Kategorija:Štedionice]]		[[Kategorija:Štedionice]]
	[[Kategorija:Ekonomska povijest]]		[[Kategorija:Ekonomska povijest]]

Suradnik10 u (test) 12:26, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T12:26:05Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 12:26
Redak 1:		Redak 1:
	[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]		[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]

	'''Prva hrvatska štedionica''' Zagreb (Praštediona) – Perva horvatska štedionica (''Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb''); osnovana je [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] kao “Perva horvatska štedionica.” Statut Štedionice potvrđen je [[24. listopada]] [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] Dionička glavnica od 40 000 srebrnih forinti bila je uplaćena [[1. prosinca]] 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.<ref>~~http~~://~~www~~.daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1</ref>		'''Prva hrvatska štedionica''' Zagreb (Praštediona) – Perva horvatska štedionica (''Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb''); osnovana je [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] kao “Perva horvatska štedionica.” Statut Štedionice potvrđen je [[24. listopada]] [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] Dionička glavnica od 40 000 srebrnih forinti bila je uplaćena [[1. prosinca]] 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače [[gospodarstvo u 1861.\|1861.]] promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.<ref name=lajnert>Siniša Lajnert: [https://web.archive.org/web/20080421091324/https://daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1 ''Prva hrvatska štedionica Zagreb '']. Državni arhiv u Zagrebu. Arhivirano 21. travnja 2008. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>

	== Povijest ==		== Povijest ==
	Prva hrvatska štedionica osnovana je 4. ožujka 1846. godine u [[Zagreb]]u. Osnivači su bili [[Ljudevit Gaj]], [[Dimitrija Demetar]], [[Antun Mažuranić]], barun [[Ambroz Vranyczany]], barun [[Franjo Kulmer]], A. Popović i dr. Štedionica je upisana u registar za društvene tvrtke Kr. sudbenog stola kao trgovačkog suda u Zagrebu dana 10. srpnja 1876. (NN 162/1876). Funkcionirala je na osnovu pravila prihvaćenih na Glavnoj skupštini društva. Početkom 1928. godine provedeno je preuzimanje Ujedinjene centralne banke u Sarajevu i osnivanje mnogih filijala, i to: u [[Sarajevo\|Sarajevu]], [[Banja Luka\|Banjoj Luci]], [[Bihać]]u, [[Brčko\|Brčkom]], [[Derventa\|Derventi]], [[Mostar]]u, [[Travnik]]u i [[Tuzla\|Tuzli]].		Prva hrvatska štedionica osnovana je 4. ožujka 1846. godine u [[Zagreb]]u. Osnivači su bili [[Ljudevit Gaj]], [[Dimitrija Demetar]], [[Antun Mažuranić]], barun [[Ambroz Vranyczany]], barun [[Franjo Kulmer]], A. Popović i dr. Štedionica je upisana u registar za društvene tvrtke Kr. sudbenog stola kao trgovačkog suda u Zagrebu dana 10. srpnja 1876. (NN 162/1876). Funkcionirala je na osnovu pravila prihvaćenih na Glavnoj skupštini društva. Početkom 1928. godine provedeno je preuzimanje Ujedinjene centralne banke u Sarajevu i osnivanje mnogih filijala, i to: u [[Sarajevo\|Sarajevu]], [[Banja Luka\|Banjoj Luci]], [[Bihać]]u, [[Brčko\|Brčkom]], [[Derventa\|Derventi]], [[Mostar]]u, [[Travnik]]u i [[Tuzla\|Tuzli]].<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_9237 '' Prva hrvatska štedionica'']. ARHiNET. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref> Do 1941. došla je do statusa najveće privatne banke u Kraljevini Jugoslaviji.<ref name=lajnert/>

	Ministarstvo rada Federalne Hrvatske odobrilo ja nastavak rada ovoj štedionici u Zagrebu i svim njezinim podružnicama na području Federacije (NN 8/1945). Godine 1945. uprava je štedionice izvedena pred sud pod optužbom sudjelovanja u ustrojstvu [[NDH]]. Imovina Prve hrvatske štedionice [[Zapljena\|konfiscirana]] je na temelju presude Okružnog suda za grad Zagreb br. K 490/45 od 26. studenoga 1945. Presudu je 25. siječnja 1946. potvrdio Vrhovni sud Hrvatske. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, objavila je 17. studenoga 1949. da je likvidacija štedionice završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po odredbama Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća (NN 91/1949).		Ministarstvo rada Federalne Hrvatske odobrilo ja nastavak rada ovoj štedionici u Zagrebu i svim njezinim podružnicama na području Federacije (NN 8/1945). Godine 1945. uprava je štedionice izvedena pred sud pod optužbom sudjelovanja u ustrojstvu [[NDH]]. Imovina Prve hrvatske štedionice [[Zapljena\|konfiscirana]] je na temelju presude Okružnog suda za grad Zagreb br. K 490/45 od 26. studenoga 1945. Presudu je 25. siječnja 1946. potvrdio Vrhovni sud Hrvatske. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, objavila je 17. studenoga 1949. da je likvidacija štedionice završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po odredbama Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća (NN 91/1949).

Redak 27:		Redak 28:

	== Napomena o vezama ==		== Napomena o vezama ==
	Podružnice: [[Crikvenica]] (1902.), [[Varaždin]] (1904.), [[Osijek]] (1905.), [[Velika Gorica]] (1905.), [[Rijeka]] (1906.), [[Sušak]], [[Čakovec]], [[Đurđevac]], [[Kraljevica]] (1907.), [[Bjelovar]] (1907. preuzimanje "Banke i štedionice" i bankovnog posla I. Kreutzer), [[Delnice]] (1907.), [[Virovitica]] (1907.), [[Zemun]] (1907.), [[Sisak]] (1908.), [[Požega]] (1909.), Brod na Savi (1911.), [[Đakovo]] (1911.), [[Senj]] (1911.), [[Vinkovci]] (1912.), [[Vukovar]] (1912.), Sv. Ivan Zelina (1912.), Novi (1914.), [[Ilok]] (1920.), [[Nova Gradiška]] (1920.), [[Daruvar]], [[Maribor]] (1922.), Novi Sad (1922.), [[Pakrac]] (1927.), [[Bihać]] (1927.), [[Mostar]] (1927.), [[Travnik]] (1927-1941), [[Derventa]] (1927.), [[Brčko]] (1927.), Sarajevo (1927.), [[Tuzla]] (1927.). Ekspoziture: Vinica (1912.), Karlovac (1914.) i Novi (1914.).		Podružnice: [[Crikvenica]] (1902.), [[Varaždin]] (1904.), [[Osijek]] (1905.), [[Velika Gorica]] (1905.), [[Rijeka]] (1906.), [[Sušak]], [[Čakovec]], [[Đurđevac]], [[Kraljevica]] (1907.), [[Bjelovar]] (1907. preuzimanje "Banke i štedionice" i bankovnog posla I. Kreutzer), [[Delnice]] (1907.), [[Virovitica]] (1907.), [[Zemun]] (1907.), [[Sisak]] (1908.), [[Požega]] (1909.), Brod na Savi (1911.), [[Đakovo]] (1911.), [[Senj]] (1911.), [[Vinkovci]] (1912.), [[Vukovar]] (1912.), Sv. Ivan Zelina (1912.), Novi (1914.), [[Ilok]] (1920.), [[Nova Gradiška]] (1920.), [[Daruvar]], [[Maribor]] (1922.), Novi Sad (1922.), [[Pakrac]] (1927.), [[Bihać]] (1927.), [[Mostar]] (1927.), [[Travnik]] (1927.-1941.), [[Derventa]] (1927.), [[Brčko]] (1927.), Sarajevo (1927.), [[Tuzla]] (1927.). Ekspoziture: Vinica (1912.), Karlovac (1914.) i Novi (1914.).

Suradnik10 u (test) 11:14, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T11:14:18Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 11:14
Redak 1:		Redak 1:
	[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]		[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]

	'''Prva hrvatska štedionica''' Zagreb (Praštediona) – Perva horvatska štedionica (''Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb''); osnovana je [[1846.]] kao “Perva horvatska štedionica.” Statut Štedionice potvrđen je [[24. listopada]] 1846. Dionička glavnica od 40 000 srebrnih forinti bila je uplaćena [[1. prosinca]] 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.<ref>http://www.daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1</ref>		'''Prva hrvatska štedionica''' Zagreb (Praštediona) – Perva horvatska štedionica (''Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb''); osnovana je [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] kao “Perva horvatska štedionica.” Statut Štedionice potvrđen je [[24. listopada]] [[Gospodarstvo u 1846.\|1846.]] Dionička glavnica od 40 000 srebrnih forinti bila je uplaćena [[1. prosinca]] 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.<ref>http://www.daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1</ref>

	== Povijest ==		== Povijest ==

Suradnik10: /* Djelatnost */

2025-12-02T01:25:30Z

Djelatnost

←Starija inačica		Inačica od 2. prosinac 2025. u 01:25
Redak 9:		Redak 9:
	== Djelatnost ==		== Djelatnost ==
	[[Datoteka:Palaca Prve hrvatske stedionice Zagreb 18062011 2.jpg\|mini\|200px\|Palača prve hrvatske štedionice 2011. godine]]		[[Datoteka:Palaca Prve hrvatske stedionice Zagreb 18062011 2.jpg\|mini\|200px\|Palača prve hrvatske štedionice 2011. godine]]
	[[Datoteka:Zgrada prve hrvatske štedionice u Beogradu.jpg\|mini\|200px\|Zgrada Prve hrvatske štedionice u [[Beograd]]u, Knez Mihailova ulica, danas zgrada Zeptera, 2015. godine]]		[[Datoteka:Zgrada prve hrvatske štedionice u Beogradu.jpg\|mini\|200px\|[[Zgrada Prve hrvatske štedionice u Beogradu\|Zgrada]] Prve hrvatske štedionice u [[Beograd]]u, Knez Mihailova ulica, danas zgrada Zeptera, 2015. godine]]
	Početna dionička glavnica bila je 40 000 srebrnih forinti u 400 dionica po 100 forinti. Prvi predsjednik banke bio je Anastas Popović. Banka se bavila mjeničnim, založnim, lombardnim, eskontnim, depozitnim i hipotekarnim poslovima:<br />		Početna dionička glavnica bila je 40 000 srebrnih forinti u 400 dionica po 100 forinti. Prvi predsjednik banke bio je Anastas Popović. Banka se bavila mjeničnim, založnim, lombardnim, eskontnim, depozitnim i hipotekarnim poslovima:<br />

	1. 1846.-1866. – eskont mjenica te založni i hipotekarni poslovi (kreditor trgovine, obrtništva, manufakture, industrije);<br />		1. 1846.-1866. – eskont mjenica te založni i hipotekarni poslovi (kreditor trgovine, obrtništva, manufakture, industrije);<br />
	2. 1867.-1896. – hipotekarni i lombardni poslovi, poslovanje s vrijednosnim papirima, rast štednih uloga;<br />		2. 1867.-1896. – hipotekarni i lombardni poslovi, poslovanje s vrijednosnim papirima, rast štednih uloga;<br />
	3. 1897.-1917. – za predsjedanja grofa M. Kulmera na mjesto generalnog ravnatelja izabran je 1. ožujka 1897. Milivoj Crndak - uvedeno dvostruko knjigovodstvo, povećan broj zaposlenih i dionička glavnica sa 42 000 forinti na 400 000 forinti, sagrađena [[Palača Prve hrvatske štedionice\|nova zgrada banke]] u [[Ilica\|Ilici]] 5 ([[Oktogon]]), a industrijskom i novčanom kompleksu Praštedione pripadale su sljedeće tvrtke: Bothe i Ehrmann d.d. tvornica pokućstva, dekorativne i tapetarske robe u Zagrebu, Zagrebačka dionička tvornica papira, Zagrebački paro- i umjetni mlin, Zagrebačka ledana d.d., Croatia, tvornica portland cementa d.d., Hrvatski štamparski zavod d.d., Hrvatska komercijalna banka d.d., Hrvatska banka za promet s nekretninama d.d., Croatia, osiguravajuća zadruga - Zagreb, Hrvatska centralana banka za Bosnu i Hercegovinu d.d. - Sarajevo, Hrvatska vjeresijska banka d.d. - [[Dubrovnik]];<br />		3. 1897.-1917. – za predsjedanja grofa M. Kulmera na mjesto generalnog ravnatelja izabran je 1. ožujka 1897. Milivoj Crndak - uvedeno dvostruko knjigovodstvo, povećan broj zaposlenih i dionička glavnica sa 42 000 forinti na 400 000 forinti, sagrađena [[Palača Prve hrvatske štedionice\|nova zgrada banke]] u [[Ilica\|Ilici]] 5 ([[Oktogon]]), a industrijskom i novčanom kompleksu Praštedione pripadale su sljedeće tvrtke: [[Bothe i Ehrmann]] d.d. tvornica pokućstva, dekorativne i tapetarske robe u Zagrebu, [[Zagrebačka dionička tvornica papira]], [[Zagrebački paro- i umjetni mlin]], [[Zagrebačka ledana]] d.d., Croatia, tvornica portland cementa d.d., [[Hrvatski štamparski zavod]] d.d., [[Hrvatska komercijalna banka]] d.d., [[Hrvatska banka za promet s nekretninama]] d.d., Croatia, osiguravajuća zadruga - Zagreb, [[Hrvatska centralana banka za Bosnu i Hercegovinu]] d.d. - Sarajevo, [[Hrvatska vjeresijska banka]] d.d. - [[Dubrovnik]];<br />
	4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />		4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić;<br />
	5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi Zakon o novcu koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. ~~prioritetnih~~ dionica. Nakon sanacije ~~štedinica~~ je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.		5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] donosi [[Zakon o novcu (Kraljevina SHS)\|Zakon o novcu]] koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. [[povlaštena dionica\|povlaštenih dionica]]. Nakon sanacije štedionica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje\|Skopju]], [[Ljubljana\|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat\|rata]] je upisala i velike državne zajmove.

	== Unutarnji ustroj / genealogija ==		== Unutarnji ustroj / genealogija ==

Suradnik10 u (test) 13:57, 23. studeni 2025.

2025-11-23T13:57:40Z

←Starija inačica		Inačica od 23. studeni 2025. u 13:57
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Prva hrvatska štedionica'''-->~~
	[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]		[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg\|mini\|300px\|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]

Redak 46:		Redak 45:

	[[Kategorija:Zagreb]]		[[Kategorija:Zagreb]]
	[[Kategorija:~~Banke~~]]		[[Kategorija:Štedionice]]
	[[Kategorija:Ekonomska povijest]]		[[Kategorija:Ekonomska povijest]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T22:10:24Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 22:10
Redak 29:		Redak 29:
	== Napomena o vezama ==		== Napomena o vezama ==
	Podružnice: [[Crikvenica]] (1902.), [[Varaždin]] (1904.), [[Osijek]] (1905.), [[Velika Gorica]] (1905.), [[Rijeka]] (1906.), [[Sušak]], [[Čakovec]], [[Đurđevac]], [[Kraljevica]] (1907.), [[Bjelovar]] (1907. preuzimanje "Banke i štedionice" i bankovnog posla I. Kreutzer), [[Delnice]] (1907.), [[Virovitica]] (1907.), [[Zemun]] (1907.), [[Sisak]] (1908.), [[Požega]] (1909.), Brod na Savi (1911.), [[Đakovo]] (1911.), [[Senj]] (1911.), [[Vinkovci]] (1912.), [[Vukovar]] (1912.), Sv. Ivan Zelina (1912.), Novi (1914.), [[Ilok]] (1920.), [[Nova Gradiška]] (1920.), [[Daruvar]], [[Maribor]] (1922.), Novi Sad (1922.), [[Pakrac]] (1927.), [[Bihać]] (1927.), [[Mostar]] (1927.), [[Travnik]] (1927-1941), [[Derventa]] (1927.), [[Brčko]] (1927.), Sarajevo (1927.), [[Tuzla]] (1927.). Ekspoziture: Vinica (1912.), Karlovac (1914.) i Novi (1914.).		Podružnice: [[Crikvenica]] (1902.), [[Varaždin]] (1904.), [[Osijek]] (1905.), [[Velika Gorica]] (1905.), [[Rijeka]] (1906.), [[Sušak]], [[Čakovec]], [[Đurđevac]], [[Kraljevica]] (1907.), [[Bjelovar]] (1907. preuzimanje "Banke i štedionice" i bankovnog posla I. Kreutzer), [[Delnice]] (1907.), [[Virovitica]] (1907.), [[Zemun]] (1907.), [[Sisak]] (1908.), [[Požega]] (1909.), Brod na Savi (1911.), [[Đakovo]] (1911.), [[Senj]] (1911.), [[Vinkovci]] (1912.), [[Vukovar]] (1912.), Sv. Ivan Zelina (1912.), Novi (1914.), [[Ilok]] (1920.), [[Nova Gradiška]] (1920.), [[Daruvar]], [[Maribor]] (1922.), Novi Sad (1922.), [[Pakrac]] (1927.), [[Bihać]] (1927.), [[Mostar]] (1927.), [[Travnik]] (1927-1941), [[Derventa]] (1927.), [[Brčko]] (1927.), Sarajevo (1927.), [[Tuzla]] (1927.). Ekspoziture: Vinica (1912.), Karlovac (1914.) i Novi (1914.).
	~~{{Commonscat\|First Croatian Savings}}~~

	== Vidi ==		== Vidi ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-01T09:27:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg|mini|300px|Palača Prve hrvatske štedionice, arhitekt [[Josip Vancaš]], građena 1898.-1900.]]

'''Prva hrvatska štedionica''' Zagreb (Praštediona) – Perva horvatska štedionica (''Erste kroatische Sparkassa- Elsö horvát takarék pénztar Zágráb''); osnovana je [[1846.]] kao “Perva horvatska štedionica.” Statut Štedionice potvrđen je [[24. listopada]] 1846. Dionička glavnica od 40 000 srebrnih forinti bila je uplaćena [[1. prosinca]] 1846., a poslovanje je započelo 14. prosinca 1846. Na 18. glavnoj skupštini od 20. veljače 1861. promijenjen je naziv “Perva horvatska štedionica” u Prva hrvatska štedionica.<ref>http://www.daz.hr/galerija3a.html#_ftnref1</ref>

== Povijest ==
Prva hrvatska štedionica osnovana je 4. ožujka 1846. godine u [[Zagreb]]u. Osnivači su bili [[Ljudevit Gaj]], [[Dimitrija Demetar]], [[Antun Mažuranić]], barun [[Ambroz Vranyczany]], barun [[Franjo Kulmer]], A. Popović i dr. Štedionica je upisana u registar za društvene tvrtke Kr. sudbenog stola kao trgovačkog suda u Zagrebu dana 10. srpnja 1876. (NN 162/1876). Funkcionirala je na osnovu pravila prihvaćenih na Glavnoj skupštini društva. Početkom 1928. godine provedeno je preuzimanje Ujedinjene centralne banke u Sarajevu i osnivanje mnogih filijala, i to: u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Banja Luka|Banjoj Luci]], [[Bihać]]u, [[Brčko|Brčkom]], [[Derventa|Derventi]], [[Mostar]]u, [[Travnik]]u i [[Tuzla|Tuzli]].
Ministarstvo rada Federalne Hrvatske odobrilo ja nastavak rada ovoj štedionici u Zagrebu i svim njezinim podružnicama na području Federacije (NN 8/1945). Godine 1945. uprava je štedionice izvedena pred sud pod optužbom sudjelovanja u ustrojstvu [[NDH]]. Imovina Prve hrvatske štedionice [[Zapljena|konfiscirana]] je na temelju presude Okružnog suda za grad Zagreb br. K 490/45 od 26. studenoga 1945. Presudu je 25. siječnja 1946. potvrdio Vrhovni sud Hrvatske. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, objavila je 17. studenoga 1949. da je likvidacija štedionice završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po odredbama Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća (NN 91/1949).

== Djelatnost ==
[[Datoteka:Palaca Prve hrvatske stedionice Zagreb 18062011 2.jpg|mini|200px|Palača prve hrvatske štedionice 2011. godine]]
[[Datoteka:Zgrada prve hrvatske štedionice u Beogradu.jpg|mini|200px|Zgrada Prve hrvatske štedionice u [[Beograd]]u, Knez Mihailova ulica, danas zgrada Zeptera, 2015. godine]]
Početna dionička glavnica bila je 40 000 srebrnih forinti u 400 dionica po 100 forinti. Prvi predsjednik banke bio je Anastas Popović. Banka se bavila mjeničnim, založnim, lombardnim, eskontnim, depozitnim i hipotekarnim poslovima: 

1. 1846.-1866. – eskont mjenica te založni i hipotekarni poslovi (kreditor trgovine, obrtništva, manufakture, industrije); 
2. 1867.-1896. – hipotekarni i lombardni poslovi, poslovanje s vrijednosnim papirima, rast štednih uloga; 
3. 1897.-1917. – za predsjedanja grofa M. Kulmera na mjesto generalnog ravnatelja izabran je 1. ožujka 1897. Milivoj Crndak - uvedeno dvostruko knjigovodstvo, povećan broj zaposlenih i dionička glavnica sa 42 000 forinti na 400 000 forinti, sagrađena [[Palača Prve hrvatske štedionice|nova zgrada banke]] u [[Ilica|Ilici]] 5 ([[Oktogon]]), a industrijskom i novčanom kompleksu Praštedione pripadale su sljedeće tvrtke: Bothe i Ehrmann d.d. tvornica pokućstva, dekorativne i tapetarske robe u Zagrebu, Zagrebačka dionička tvornica papira, Zagrebački paro- i umjetni mlin, Zagrebačka ledana d.d., Croatia, tvornica portland cementa d.d., Hrvatski štamparski zavod d.d., Hrvatska komercijalna banka d.d., Hrvatska banka za promet s nekretninama d.d., Croatia, osiguravajuća zadruga - Zagreb, Hrvatska centralana banka za Bosnu i Hercegovinu d.d. - Sarajevo, Hrvatska vjeresijska banka d.d. - [[Dubrovnik]]; 
4. 1918.-1929. - godine 1924. Štedionica okuplja 16 banaka i kreditnih zavoda, više od 40 poslovnih filijala, 51 industrijsko poduzeće, 5 velikih trgovinskih društava, 7 prometnih dioničkih društava, štedni uloz čine 20% svih uloga u zemlji, a 1929. za ravnatelja je izabran dr. B. Pliverić; 
5. 1929.-1946. – početkom 1931. vlada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] donosi Zakon o novcu koji označava daljnje jačanje središnjeg (beogradskog) državnog bankarstva i slabljenje drugih novčarskih zavoda. Godine 1934. štedionica izrađuje sanacijski program, temeljem kojeg je kapital štedionice povišen na 20 000 dinara i to izdavanjem tzv. prioritetnih dionica. Nakon sanacije štedinica je morala rasprodati svoja građevinska zemljišta, a prestala je i financirati industriju u Hrvatskoj. Sve do Drugog svjetskog rata štedionica je imala svoje filijale u Beogradu, Velikom Bečkereku, Novom Sadu, Sarajevu, [[Skopje|Skopju]], [[Ljubljana|Ljubljani]] i [[Srijem]]u. Od 1934.-1940. porasli su štedni ulozi i vrijednosni papiri, ali i opali hipotekarni i komunalni zajmovi. Za vrijeme NDH Štedionica financira velika poduzeća u industriji, trgovini i obrtu, a tijekom [[Drugi svjetski rat|rata]] je upisala i velike državne zajmove.

== Unutarnji ustroj / genealogija ==

Ravnateljstvo Štedionice imalo je 27 članova.

<gallery>
Datoteka:Pàrva hàrvatska štedionica u Zagrebu.png|Objavak iz 1847.
</gallery>

== Napomena o vezama ==
Podružnice: [[Crikvenica]] (1902.), [[Varaždin]] (1904.), [[Osijek]] (1905.), [[Velika Gorica]] (1905.), [[Rijeka]] (1906.), [[Sušak]], [[Čakovec]], [[Đurđevac]], [[Kraljevica]] (1907.), [[Bjelovar]] (1907. preuzimanje "Banke i štedionice" i bankovnog posla I. Kreutzer), [[Delnice]] (1907.), [[Virovitica]] (1907.), [[Zemun]] (1907.), [[Sisak]] (1908.), [[Požega]] (1909.), Brod na Savi (1911.), [[Đakovo]] (1911.), [[Senj]] (1911.), [[Vinkovci]] (1912.), [[Vukovar]] (1912.), Sv. Ivan Zelina (1912.), Novi (1914.), [[Ilok]] (1920.), [[Nova Gradiška]] (1920.), [[Daruvar]], [[Maribor]] (1922.), Novi Sad (1922.), [[Pakrac]] (1927.), [[Bihać]] (1927.), [[Mostar]] (1927.), [[Travnik]] (1927-1941), [[Derventa]] (1927.), [[Brčko]] (1927.), Sarajevo (1927.), [[Tuzla]] (1927.). Ekspoziture: Vinica (1912.), Karlovac (1914.) i Novi (1914.).
{{Commonscat|First Croatian Savings}}

== Vidi ==
*[[Dubrovački založni zavod]]
*[[Hrvatska zemaljska banka]]
*[[Hrvatska eskomptna banka]]
*[[Zemljišno-vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije]]
*[[Privilegirana zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu]]

== Izvori ==
* http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=9237 (preuzeto 15. travnja 2012.)
{{Izvori}}

{{Coord|45.8127349568086|N|15.9749042987823|E|region:HR-21_type:landmark_scale:4000|display=title|format=dms}}
{{HDA}}

[[Kategorija:Zagreb]]
[[Kategorija:Banke]]
[[Kategorija:Ekonomska povijest]]