WikiSysop: bnz

2022-03-24T04:49:48Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 24. ožujak 2022. u 04:49
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Prisilna hospitalizacija'''-->'''~~Prisilna hospitalizacija''' je medicinski i zakonski čin u liječenju osoba.{{sfn\|Žaja\|2014\|p=7 u pdfu}}		Prisilna hospitalizacija''' je medicinski i zakonski čin u liječenju osoba.{{sfn\|Žaja\|2014\|p=7 u pdfu}}

	== Uvjeti i razlozi ==		== Uvjeti i razlozi ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-08T09:39:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Prisilna hospitalizacija''' je medicinski i zakonski čin u liječenju osoba.{{sfn|Žaja|2014|p=7 u pdfu}}

== Uvjeti i razlozi ==
Tri su prisile: prisilni smještaj (''forced detention''), prisilno zadržavanje (''forced admission'') i prisilno [[liječenje]]. Pod time se obično misli na liječenje osoba osoba kojima je [[psihijatrija|psihijatrijska]] skrb nužno potrebna radi uspješne buduće [[reintegracija|reintegracije]] u zajednicu. Sprovodi ju se zato što narav pacijentove [[psihička bolest|psihičke]] bolesti ih često [[kritično razmišljanje|nekritičnima]] prema svojem duševnom zdravlju. Društvo je dužno zaštititi osobe koje zbog svoje psihičke bolesti nisu sposobne donositi odluke u svojem najboljem interesu. Prisilna je jer [[pacijent]] može ne pristati na liječenje, pa se sprovodi prisilno zadržavanje u [[zdravstvena ustanova|zdravstvenoj ustanovi]].{{sfn|Žaja|2014|p=23 u pdfu}}

Zato je potreban sudski postupak. Najčešći sudski procesuirani pacijenti iz ove skupine su iz skupine [[psihotični poremećaji|psihotičnih poremećaja]], pod radnom dijagnozom iz skupine [[shizofrenija|shizofrenije]], poremećaja sličnih shizofreniji i [[sumanuta stanja|sumanutih stanja]], ali bez dovoljne razine statističke značajnosti, a drugi su iz skupine mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja nastalih upotrebom [[Psihoaktivna tvar|psihoaktivnih tvari]], kod kojih je utvrđena statistički značajna povezanost sa otpuštanjem unutar 72 sata od početka prisilnog zadržavanja. Prisilna hospitalizacija uz zaštitu pacijenta ima ulogu zaštite njegove okoline odnosno društva od opasnosti koju mogu prouzročiti takvi bolesnici (agresivno ponašanje i sl.).{{sfn|Žaja|2014|p=23 u pdfu}}

Osim kod poremećaja duševnog zdravlja, zakonski su dopuštene mogućnosti [[oduzimanje slobode|oduzimanja slobode]] radi sprječavanja širenja [[zarazne bolesti|zaraznih bolesti]] ili kod [[skitnja|skitnica]]. Oduzimanje slobode mora se sudski nadzirati i osoba kojoj je uskraćena sloboda ima pravo uložiti žalbu sudu ako se ne radi o poremećaju duševnog zdravlja. <ref>[Omer Ćemalović i Ervin Mujkić: ''Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba sa duševnim smetnjama u zdravstvene ustanove - medicinski i pravni aspekt'', str. 2. Konferencija Stručna rasprava o smještaju pacijenata sa duševnim smetnjama u ustanove socijalne zaštite, Sarajevo. Fondacija Centar za javno pravo. Rujan 2014. (pristupljeno 13. ožujka 2020.)</ref> Kod nositelja zaraznih bolesti sprovodi se prisilna hospitalizacija ako se neodgovorno ponašaju, tj. ako su nositelji bolesti i svjesni svog zdravstvenog stanja, a usprkos tome se kreću među ljudima i šire bolest. Poznati su primjeri nositelja virusa HIV-a koji su namjerno širili bolest. Prisilna hospitalizacija također se sprovodi da bi se spriječio [[biološki terorizam]]. Kod radikaliziranih populacija i u međunarodnom terorizmu, nositelji mogu posegnuti svojim zdravljem kao oružjem za stvaranje podloge za širenje [[masovna histerija|masovne]] [[histerija|histerije]] i za širenje bolesti.<ref>[https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/dr-vukusic-prijavio-novinarku-hine-ona-zaziva-nacionalnu-tragediju/ Maxportal] ''Doktor prijavio novinarku'' 26. veljače 2020. (pristupljeno 13. ožujka 2020.)</ref>

== Pravna, medicinska i etička pitanja ==
Pitanje prisilne hospitalizacije je i etičko, pravno i medicinski složen problem o kojem se vode neprestane debate, jer se ne radi samo o prisilnom liječenju, nego i o ograničavanju slobode kretanja osobe. Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata(ZZPP), pacijent ima pravo odbiti ili prihvatiti terapijski ili dijagnostički postupak, no psihijatrijsko liječenje je ostalo jedno od rijetkih vrsta liječenja koje se može provesti i protiv pacijentove volje. Medicinski je nužno osigurati liječenje osobi koja možda nije ni svjesna svoje bolesti. Pravno, mora se voditi računa o tome da se toj istoj osobi neopravdano ne oduzme sloboda, stoga prisilno liječenje takvog pacijenta može biti etično i legalno samo ako pacijent nije svjestan svoje bolesti te dovodi u opasnost sebe i/ili osobe u svojoj okolini.{{sfn|Žaja|2014|p=7 u pdfu}}

Situacija se mora pravno dobro regulirati da bi se izbjegla i spriječila ikakva mogućnost zlouporabe. 20. stoljeće puno je primjera u totalitarističkim društvima u kojima su režimi psihijatrijskim liječenjem služili se kao sredstvom eliminacije političkih neistomišljenika. U [[SSSR]] su "[[psihuška|psihuške]]" (psihijatrijski konclogori, mjesta zatvaranja političkih protivnika na psihijatriju<ref name="kaznena prijava">[https://www.vecernji.hr/vijesti/clan-saborskog-vijeca-priprema-kaznenu-prijavu-zbog-dogadanja-na-markovom-trgu-1008490 Večernji list] Tea Romić, Ivica Kristović: ''Član saborskog vijeća priprema kaznenu prijavu zbog događanja na Markovom trgu'', 1. lipnja 2015. (pristupljeno 13. ožujka 2020.)<br>"Član saborskog Vijeća za civilni nadzor tajnih službi, Zoran Grgić, najavio je da priprema kaznenu prijavu i predstavku predsjedniku Sabora Josipu Leki zbog događaja koji su se u četvrtak i petak dogodili na Markovom trgu...Pristigla je i informacija kako se u bolnici Vrapče priprema „prihvat i smješta“ jednog djela bolesnika. Kako je 'psihuška' (zatvaranje političkih protivnik na psihijatriju) stara staljinistička metoda, a javnosti su već poznati slučajevi poput ... drugih neugodnih svjedoka koji su pravi-zdravi prisilno hospitalizirani i protu-voljno šopani medikamentima upozorio sa jednu udrugu civilnog društva na tu mogućnost,..."</ref>), osobito u [[staljinizam|staljinizmu]] bile jednim od glavnih sredstava uklanjanja političkih [[disident|disidenata]]{{sfn|Žaja|2014|p=7 u pdfu}} i protivnika. Kroz [[psihuška|psihuške]] je u SSSR prošlo oko 335.000 političkih nepoćudnika.<ref>[https://www.vecernji.hr/premium/u-vodstvu-stranke-koja-je-stvorila-drzavu-obraza-ima-jos-samo-hasanbegovic-1152133 Večernji list] Milan Ivkošić: ''U vodstvu stranke koja je stvorila državu obraza ima još samo Hasanbegović'', 26. veljače 2017. (pristupljeno 13. ožujka 2020.)</ref> Iz javnosti su ih uklanjali i [[stigmatizacija|stigmatizirali]] [[duševna bolest|duševnom bolešću]], a na liječenju neutralizirali šopanjem snažnim i neprimjerenim lijekovima kojima je ugrožena zatočenikova mogućnost rasuđivanja. Dijagnoze su bile ''[[blaga shizofrenija|blaga]]'' ili ''[[latentna shizofrenija]]''. Među rijetkim zemljama koje posežu za takvom praksom danas je [[NR Kina]].{{sfn|Žaja|2014|p=7 u pdfu}} Primjena te metode u demokratskim društvima u 20. st. i danas nepotpuno je dokazana, premda moguća. Ostavljen je prostor za zloporabe, jer demokratska društva ne posežu za takvim mjerama i zato što se one službeno ne događaju, teško je posumnjati da je baš konkretni slučaj predmet gdje se dogodila zloporaba.<ref name="kaznena prijava"/><ref>[http://www.portaloko.hr/clanak/presucen-svjetski-skandal-zataskan-pokusaj-psihuske-nad-znanstvenikom-video/0/98436/ Portal Oko] ''PREŠUĆEN SVJETSKI SKANDAL: Zataškan pokušaj PSIHUŠKE nad znanstvenikom (VIDEO)'', 16. studenoga 2017. (pristupljeno 13. ožujka 2020.)</ref> Čestim je predmetom [[Teorija urote|teorija urote]].

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* [https://repozitorij.mef.unizg.hr/islandora/object/mef%3A516/datastream/PDF/view Repozitorij Medicinskog fakulteta u Zagrebu] Nikola Žaja: ''Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj psihijatrijskih bolesnika (šestomjesečno praćenje u Klinici zapsihijatriju Vrapče)'', Zagreb, 2014.

[[Kategorija:Medicina]]
[[Kategorija:Pravo]]

Prisilna hospitalizacija - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica