https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=PravopisPravopis - Povijest promjena2026-09-03T17:50:54ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pravopis&diff=9146&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-07-17T11:51:17Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Pravopis'''-->[[Datoteka:BrozBoranicPravopis1911.jpg|mini|Hrvatski pravopis [[Ivan Broz|Broza]], kojeg je priredio D. Boranić; izdanje iz 1911.]]<br />
[[Datoteka:BrozBoranicPravopis1911str4i5.jpg|mini|300px|Unutar pravopisa Broza i Boranića; odmah se prelazi na zapisivanje ''ije/je'']]<br />
[[Datoteka:Pravopis hrvatskoga jezika Anic Silic.jpg|mini|Pravopis hrvatskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića iz 2001. godine]]<br />
'''Pravopis''' (ili ''ortografija'' od [[Grčki jezik|grč.]] ὀρθός (orthos) ''pravilno'' i γράφειν (grafein) ''pisati'') je naziv za skup pravila koji određuje način pisanja nekog [[jezik]]a.<br />
<br />
Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse: jedna odlučuju o [[Razgodak|interpunkciji]], druga o velikim i malim slovima, treća o rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, četvrta o pisanju izgovaranih [[glas]]ova, i još neka. Najzanimljivija su i najvažnija ona četvrta, a prema njima se onda i klasificiraju pravopisi pojedinih [[jezik|jezika]]. Pravopisi konkretnih jezika gotovo nikada nisu uređeni po samo jednome takvu načelu, ali jedno uvijek prevladava i onda pojedini pravopis nazivamo po tome temeljnom načelu. Tako primjerice na [[južnoslavenski_jezici|slavenskome jugu]] u [[slovenski jezik|slovenskom]] i [[bugarski jezik|bugarskom]] jeziku prevladava morfonološko načelo, pa njihove pravopise nazivamo morfonološkima, a u [[hrvatski jezik|hrvatskom]], [[srpski jezik|srpskom]], [[makedonski jezik|makedonskom]] i [[crnogorski jezik|crnogorskom]] prevladava fonološko načelo, pa su njihovi odgovarajući pravopisi fonološki. Stoga ćemo prikazati razna pravopisna načela:<br />
<br />
== Fonetsko načelo ==<br />
Prvo je načelo fonetsko. Po njemu bi trebalo pisati objektivno postojeće stvarne, fizičke glasove koje izgovaramo. Tako bi se primjerice u hrvatskome morao posebnim slovima pisati glas ''n'' kakav je u ''sastanak'' (to je naš najčešći najobičniji ''n'', kakav je npr. u ''dan'', ''danas'', ''noć''), drugi glas ''n'' u [[genitiv|genitivu]] ''sastanka'' (takav ''n'' imaju [[engleski jezik|Englezi]], pišu ga dvoslovom ''ng'', što najčešće nije ''n'' + ''g''), treći glas u ''sastančiti'' ako dobro izgovaramo ''č'' (takav ''n'' imaju [[indija|indijski]] jezici), četvrti u ''anđeo''<!--, on je--> (takav ''n'' imaju [[ruski jezik|Rusi]]). Otkako se u čovječanstvu piše, nije bilo pravopisa u kojem bi prevladavalo fonetsko načelo, nešto jače bilo je zastupljeno u [[sanskrt|sanskrtskome]] pravopisu, ali pisanje su u tome jeziku uveli učeni ljudi tek kada je on već bio mrtav kao u Europi [[latinski jezik|latinski]], pa nije bilo naroda koji bi se mogao buniti.<br />
<br />
== Fonološko načelo ==<br />
Dok se u znanosti nije razlikovala [[fonetika]] od [[fonologija|fonologije]], pravopise uređene prema fonološkome načelu zvali su fonetskima, a mnogi ih laici i danas tako zovu. Fonologija se ne bavi ljudskim glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kako se odražavaju u svijesti prosječnoga govornika određenog jezika, pa su onda za nas svi gore navedeni fizički različiti glasovi tipa ''n'' jednostavno glas ''n''. Tako shvaćen glas zove se [[fonem]] i piše se u kosim zagradama (primjerice fonem /n/). Prema fonološkome načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako. Tako mi prema fonološkome pravopisu pišemo ''vrapca'' iako je [[nominativ]] ''vrabac'', jer je glas ''p'' u ''vrapca'' za našu svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao ''p'' u ''hropca'' prema nominativu ''hropac''. Hrvatski je pravopis fonološko-morfonološki, iako u njemu ima i primjesa nekih drugih načela, o čemu poslije.<br />
<br />
== Morfonološko načelo ==<br />
Treće se načelo naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu ne označuju se u pismu fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci za foneme u osnovnome obliku. Ako je osnovni oblik nominativ ''vrabac'', onda po tome načelu i u [[genitiv]]u treba biti ''vrabca''. Morfonološko su načelo u starijoj [[filologija|filologiji]] zvali etimološkim (korijenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se s njima ne slažu. No to je posve drugačije, sljedeće načelo.<br />
<br />
== Etimološko (korijensko) načelo ==<br />
Sljedeće, četvrto načelo, jest etimološko (korijensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u čijem pravopisu. U morfonološkome pravopisu znamo da je ''b'' u ''vrabca'' prema ''vrabac'', ''t'' u ''svatba'' prema ''svatovi'', ''d'' u ''sladka'' prema ''sladak'', i slično. Ali ako neki [[Slaveni]] pišu oblike kakvi bi u hrvatskome bili ''*istba'', ''*obći'' za ''izba'', ''opći'', onda za to nema uporišta u drugim riječima ili u oblicima, nego valja znati [[etimologija|etimologiju]], koja je vrlo specijalna i uska [[jezikoslovlje|lingvistička]] disciplina. Etimološka je primjesa u ruskome pravopisu pisanje nastavaka ''-ogo'', ''—ego'' (naše ''-oga'', ''-ega''), iako je izgovoru ''v'' umjesto ''g'', a za pisanje ''g'' umjesto ''v'' nema u suvremenom ruskome nikakva razloga. Prema strogo etimološkom načelu mi bismo pisali ''dhor'' umjesto ''tvor''.<br />
<br />
== Historijsko načelo ==<br />
Rusko pisanje ''—ogo'', ''—ego'' umjesto ''-ovo'', ''—evo'' može se objasniti ne samo etimološkim nego i petim načelom, historijskim. A ponekad je teško razlikovati i morfonološko načelo od historijskoga. Tako bi se, da ostanemo na ruskome, poznato rusko zanemarivanje akanja na pismu moglo objasniti u nekim slučajevima morfonološki (primjerice pisanje ''voda'' umjesto izgovornoga ''vada'' zbog [[akuzativ]]a ''vodu''), ali ipak preteže historijsko načelo, jer ono objašnjava i one slučajeve gdje nema morfonološke podrške, pa za pisanje ''potok'' umjesto izgovornoga ''patok'' nema kriterija dostupnoga prosječnomu čovjeku. Dobre primjere za primjenu historijskoga načela nudi [[francuski jezik|francuski]] pravopis — u njem se i danas veoma često piše kako se nekada davno izgovaralo. Tako se za “100” piše ''cent'', a danas izgovara ''sa'' (a = nosni a).<br />
<br />
== Arbitrarni propisi ==<br />
Šesto načelo nije u pravom smislu načelo — radi se o arbitrarnim propisima u nekim pravopisima, Tako se u [[španjolski jezik|španjolskome]] [[Samoglasnik|vokal]] ''i'' u riječima uvijek piše ''i'' ali kada je sam (tada služi kao veznik), piše se slovo ''y'', koje inače predstavlja glas /j/. U ruskome pravopisu do 1918. pisao se vokal i [[latinica|latiničkim]] slovom ''i'' ispred vokala i ispred ruskoga slova za glas ''j'', a u svim ostalim slučajevima normalnim [[Ćirilica|ćiriličkim]] slovom ''и'' (uz jednu iznimku, o kojoj poslije).<br />
<br />
== Ideografsko načelo ==<br />
Posljednje, sedmo načelo, ideografsko, veoma je rijetko zastupano u postojećim pravopisima. Ono se ponekad primjenjuje kada se bez ikakva temelja, kakvi postoje u svim do sada obradenim načelima, određuje neki način pisanja isključivo prema značenju u inače posve jednaku izgovoru. Tako se ruska riječ izgovarana ''m’ir'' pisala ćiriličkim slovom ''и'' u značenju ''‘mir’'', a latiničkim slovom ''i'' u značenju ''‘svijet’''. To je već spomenuta iznimka.<br />
<br />
Iznesenih sedam načela obuhvaćaju svu pravopisnu problematiku što se tiče predstavljanja izgovora slovima. Ali ta se tema ne iscrpljuje pravopisom (ortografijom), tu odlučuje i [[slovopis]] (grafija) pojedinoga jezika.<br />
<br />
== Povezani članci ==<br />
<br />
* [[Hrvatski pravopis]] <br />
* [[Londonac]]<br />
* [[Gramatika hrvatskoga jezika]]<br />
* [[Matica hrvatska]]<br />
<br />
[[Kategorija:Pravopis| ]]</div>WikiSysop