Plutarh - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:22:51Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:22
Redak 76:		Redak 76:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{wikicitat}}~~

WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T06:41:58Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 06:41
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Plutarh'''-->{{~~Književnik~~		<!--'''Plutarh'''-->{{Infookvir književnik
	\| Ime = Plutarh		\| Ime = Plutarh
	\| boja = #B0C4DE		\| boja = #B0C4DE

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T21:36:52Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 21:36
Redak 77:		Redak 77:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{wikicitat}}		{{wikicitat}}
	~~{{Commonscat\|Plutarch}}~~

	* Plutarh na internet stanicama Projekta Gutenberg:		* Plutarh na internet stanicama Projekta Gutenberg:

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-17T23:28:46Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 23:28
Redak 23:		Redak 23:
	\|fusnote =		\|fusnote =
	}}		}}
	'''Plutarh''' ([[grčki]]: Πλούταρχος, ''Ploútarkhos''), nakon što je postao rimski državljan mijenja ime u '''Lucius Mestrius Plutarchus''' ([[Heroneja]], oko [[46.]] - [[Delfi]], [[127.]]) bio je [[Antička Grčka\|starogrčki]] [[povjesničar]], [[biografija\|biograf]] i [[esejist]]<ref>{{~~cite book~~\|author=Oxford Dictionary of Philosophy\|title=Plutarch }}</ref>.		'''Plutarh''' ([[grčki]]: Πλούταρχος, ''Ploútarkhos''), nakon što je postao rimski državljan mijenja ime u '''Lucius Mestrius Plutarchus''' ([[Heroneja]], oko [[46.]] - [[Delfi]], [[127.]]) bio je [[Antička Grčka\|starogrčki]] [[povjesničar]], [[biografija\|biograf]] i [[esejist]]<ref>{{Citiranje knjige\|author=Oxford Dictionary of Philosophy\|title=Plutarch }}</ref>.

	Rođen je u gradiću [[Heroneja\|Heroneji]] u grčkoj pokrajini [[Beotija\|Beotiji]], vjerojatno za vrijeme vladanja rimskog cara [[Klaudije\|Klaudija]]. Plutarh je proputovao čitavo [[Sredozemlje]], uključujući i dva putovanja u [[Rim]]. Imao je veliki broj utjecajnih rimskih prijatelja, među njima i dvojicu važnih rimskih [[Rimski senat\|Senatora]] [[Soscije Senecio\|Soscija Senecija]] i [[Fundan]]a, kojima je posvetio neka od kasnijih djela. Najveći dio života proveo je u Heroneji, i bio je posvećen u misterije grčkog boga [[Apolon]]a. Njegove dužnosti kao starijeg od dva Apolonova svećenika u proročištu u [[Delfi]]ma (gdje je bio odgovoran za interpretiranje Pitijinih proricanja) očigledno mu nisu oduzimale mnogo vremena, vodio je vrlo aktivan društveni i građanski život i napisao veliki broj spisa, od kojih mnoga sačuvana do danas<ref>{{~~cite book~~\|title=Plutarch's Lives\|last=Clough\|first=Arthur Hugh\|year=1864.\|publisher=Liberty Library of Constitutional Classics\|url=http://www.constitution.org/rom/plutarch/intro.htm\|chapter=Introduction }}</ref>.		Rođen je u gradiću [[Heroneja\|Heroneji]] u grčkoj pokrajini [[Beotija\|Beotiji]], vjerojatno za vrijeme vladanja rimskog cara [[Klaudije\|Klaudija]]. Plutarh je proputovao čitavo [[Sredozemlje]], uključujući i dva putovanja u [[Rim]]. Imao je veliki broj utjecajnih rimskih prijatelja, među njima i dvojicu važnih rimskih [[Rimski senat\|Senatora]] [[Soscije Senecio\|Soscija Senecija]] i [[Fundan]]a, kojima je posvetio neka od kasnijih djela. Najveći dio života proveo je u Heroneji, i bio je posvećen u misterije grčkog boga [[Apolon]]a. Njegove dužnosti kao starijeg od dva Apolonova svećenika u proročištu u [[Delfi]]ma (gdje je bio odgovoran za interpretiranje Pitijinih proricanja) očigledno mu nisu oduzimale mnogo vremena, vodio je vrlo aktivan društveni i građanski život i napisao veliki broj spisa, od kojih mnoga sačuvana do danas<ref>{{Citiranje knjige\|title=Plutarch's Lives\|last=Clough\|first=Arthur Hugh\|year=1864.\|publisher=Liberty Library of Constitutional Classics\|url=http://www.constitution.org/rom/plutarch/intro.htm\|chapter=Introduction }}</ref>.

	Za njega se veže poznata rečenica: ''Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju treba rasplamsati.''		Za njega se veže poznata rečenica: ''Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju treba rasplamsati.''
Redak 58:		Redak 58:
	=== ''Moralije'' ===		=== ''Moralije'' ===

	Ostatak njegovih preživjelih radova je sakupljen pod naslovom ''[[Moralia]]'' (slobodno prevedeno kao "Običaji"). To je eklektička zbirka 78 eseja i prepisanih govora, među kojima su: ''O Sudbini ili vrlina Aleksandra Velikog'', važan dodatak njegovom "Životu", "''O obožavanju [[Izida\|Izide]] i [[Oziris]]a''" (ključni izvor informacija o [[egipat]]kskim vjerskim ritualima)<ref name="egiptica">[http://www.hrstud.unizg.hr/sites/cae/egipat/mitologija/02.htm Croato-Aegyptica Electronica] M.T.: Mit o Ozirisu, Izidi, Horusu i Setu</ref>, i "''O [[Herodot]]ovoj zlonamjernosti''" (što je možda [[Retorika\|retorička]] vježba, kao i pripovijetke o Aleksandrovim dostignućima), u kojima Plutarh kritizira ono što smatra sustavnom pristranošću u Herodotovim djelima<ref>{{~~cite book~~\|last=Grote\|first=George\|title=A History of Greece: From the Time of Solon to 403 B.C.\|origyear=1830.\|publisher=Routledge\|date=19. 10.2000.\|page=str. 203.}}</ref>. Među radovima su i više filozofske rasprave, kao što je "''O opadanju proročišta''", "''O odlaganju božanske kazne''", "''O miru duše''", te lakše teme , kao što su "''[[Odisej]] i [[cvrčak]]''", duhoviti [[dijalog]] između [[Homer]]ovog Odiseja i jedne od [[Kirka\|Kirkinih]] začaranih svinja. "''Moralije''" su pisane ranije dok su "''Životopisi''" nastali uglavnom u posljednja dva desetljeća Plutarhovog života.		Ostatak njegovih preživjelih radova je sakupljen pod naslovom ''[[Moralia]]'' (slobodno prevedeno kao "Običaji"). To je eklektička zbirka 78 eseja i prepisanih govora, među kojima su: ''O Sudbini ili vrlina Aleksandra Velikog'', važan dodatak njegovom "Životu", "''O obožavanju [[Izida\|Izide]] i [[Oziris]]a''" (ključni izvor informacija o [[egipat]]kskim vjerskim ritualima)<ref name="egiptica">[http://www.hrstud.unizg.hr/sites/cae/egipat/mitologija/02.htm Croato-Aegyptica Electronica] M.T.: Mit o Ozirisu, Izidi, Horusu i Setu</ref>, i "''O [[Herodot]]ovoj zlonamjernosti''" (što je možda [[Retorika\|retorička]] vježba, kao i pripovijetke o Aleksandrovim dostignućima), u kojima Plutarh kritizira ono što smatra sustavnom pristranošću u Herodotovim djelima<ref>{{Citiranje knjige\|last=Grote\|first=George\|title=A History of Greece: From the Time of Solon to 403 B.C.\|origyear=1830.\|publisher=Routledge\|date=19. 10.2000.\|page=str. 203.}}</ref>. Među radovima su i više filozofske rasprave, kao što je "''O opadanju proročišta''", "''O odlaganju božanske kazne''", "''O miru duše''", te lakše teme , kao što su "''[[Odisej]] i [[cvrčak]]''", duhoviti [[dijalog]] između [[Homer]]ovog Odiseja i jedne od [[Kirka\|Kirkinih]] začaranih svinja. "''Moralije''" su pisane ranije dok su "''Životopisi''" nastali uglavnom u posljednja dva desetljeća Plutarhovog života.

	Nekoliko je nepoznatih autora napisalo niz pseudoepigrafija koje su se pripisivale Plutarhu. Neke inačice "Moralija" uključuju i nekoliko radova za koje se danas zna da su pseudoepigrafije: među njima su "''Životi deset govornika''" (biografije [[Deset govornika]] antičke [[Atena\|Atene]], temeljene na "''Učenjima filozofa''" [[Cecilije iz Kalakte\|Cecilija iz Kalakte]]) i "''O glazbi''". Iza ovih različitih spisa vjerojatno stoji jedan autor. Iako ovi tekstovi nisu Plutarhovi i potječu iz nešto kasnijeg razdoblja, ona su podrijetlom [[Antika\|antička]] i imaju povijesnu vrijednost.		Nekoliko je nepoznatih autora napisalo niz pseudoepigrafija koje su se pripisivale Plutarhu. Neke inačice "Moralija" uključuju i nekoliko radova za koje se danas zna da su pseudoepigrafije: među njima su "''Životi deset govornika''" (biografije [[Deset govornika]] antičke [[Atena\|Atene]], temeljene na "''Učenjima filozofa''" [[Cecilije iz Kalakte\|Cecilija iz Kalakte]]) i "''O glazbi''". Iza ovih različitih spisa vjerojatno stoji jedan autor. Iako ovi tekstovi nisu Plutarhovi i potječu iz nešto kasnijeg razdoblja, ona su podrijetlom [[Antika\|antička]] i imaju povijesnu vrijednost.
Redak 67:		Redak 67:

	== Plutarhov utjecaj ==		== Plutarhov utjecaj ==
	Plutarhovi su spisi imali ogroman utjecaj na [[Engleska književnost\|englesku]] i [[Francuska književnost\|francusku]] književnost. [[William Shakespeare]] je u svojim dramama često citirao i obilno parafrazirao prijevode nekoliko Plutarhovih životopisa. [[Ralph Waldo Emerson]] i [[Transcendentalizam\|transcendentalisti]] bili su pod velikim utjecajem "''Moralija''" (Emerson je napisao sjajan uvod za izdanje "Moralija" u pet svezaka u [[19. stoljeće\|19. stoljeću]])<ref>{{~~cite book~~\|last=Emerson\|first=Ralph Waldo\|editor=William W. Goodwin\|title=Plutarch's Morals\|year=1870.\|publisher=Sampson, Low\|location=London\|page=xxi\|chapter=Introduction}}</ref>. [[James Boswell]] je navodio Plutarhove misli o načinu pisanja o životima u svom djelu "Život Samuela Johnsona". Njegovi obožavatelji su bili i [[Ben Jonson]], [[John Dryden]], [[Alexander Hamilton]], [[John Milton]] i sir [[Francis Bacon]], kao i [[Cotton Mather]], [[Robert Browning]] i [[Michel de Montaigne]] (čiji su "''Eseji''" inspiraciju i ideje crpli iz Plutarhovih „Moralija“).		Plutarhovi su spisi imali ogroman utjecaj na [[Engleska književnost\|englesku]] i [[Francuska književnost\|francusku]] književnost. [[William Shakespeare]] je u svojim dramama često citirao i obilno parafrazirao prijevode nekoliko Plutarhovih životopisa. [[Ralph Waldo Emerson]] i [[Transcendentalizam\|transcendentalisti]] bili su pod velikim utjecajem "''Moralija''" (Emerson je napisao sjajan uvod za izdanje "Moralija" u pet svezaka u [[19. stoljeće\|19. stoljeću]])<ref>{{Citiranje knjige\|last=Emerson\|first=Ralph Waldo\|editor=William W. Goodwin\|title=Plutarch's Morals\|year=1870.\|publisher=Sampson, Low\|location=London\|page=xxi\|chapter=Introduction}}</ref>. [[James Boswell]] je navodio Plutarhove misli o načinu pisanja o životima u svom djelu "Život Samuela Johnsona". Njegovi obožavatelji su bili i [[Ben Jonson]], [[John Dryden]], [[Alexander Hamilton]], [[John Milton]] i sir [[Francis Bacon]], kao i [[Cotton Mather]], [[Robert Browning]] i [[Michel de Montaigne]] (čiji su "''Eseji''" inspiraciju i ideje crpli iz Plutarhovih „Moralija“).

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-12T01:06:04Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Književnik
| Ime = Plutarh
| boja = #B0C4DE
| slika = plutarch.gif| veličina =
| opis slike = Minijatura Plutarha iz ''[[Usporedni životopisi|Usporednih životopisa]]'', izdanje iz 1565.
| puno ime = Plutarh ([[latinski jezik|latinizirano]]: Lucius Mestrius Plutarchus
| pseudonim =
| rođenje = oko [[46.]] [[Heroneja]], [[Grčka]]
| smrt = [[127.]] [[Delfi]], [[Grčka]]
| zanimanje =
| nacionalnost =
| period pisanja =
| vrsta = [[biografija]], [[esej]]
| teme =
| period = [[Helenizam|helenističko razdoblje]]
| supruga = Timoksena
| suprug =
| djeca =Timoksena mlađa Autobul Plutarh II.
| djela = ''Životi rimskih careva'' ''[[Usporedni životopisi]]'' ''Moralije''
| nagrade =
| potpis =
| web =
|fusnote =
}}
'''Plutarh''' ([[grčki]]: Πλούταρχος, ''Ploútarkhos''), nakon što je postao rimski državljan mijenja ime u '''Lucius Mestrius Plutarchus''' ([[Heroneja]], oko [[46.]] - [[Delfi]], [[127.]]) bio je [[Antička Grčka|starogrčki]] [[povjesničar]], [[biografija|biograf]] i [[esejist]]<ref>{{cite book|author=Oxford Dictionary of Philosophy|title=Plutarch }}</ref>.

Rođen je u gradiću [[Heroneja|Heroneji]] u grčkoj pokrajini [[Beotija|Beotiji]], vjerojatno za vrijeme vladanja rimskog cara [[Klaudije|Klaudija]]. Plutarh je proputovao čitavo [[Sredozemlje]], uključujući i dva putovanja u [[Rim]]. Imao je veliki broj utjecajnih rimskih prijatelja, među njima i dvojicu važnih rimskih [[Rimski senat|Senatora]] [[Soscije Senecio|Soscija Senecija]] i [[Fundan]]a, kojima je posvetio neka od kasnijih djela. Najveći dio života proveo je u Heroneji, i bio je posvećen u misterije grčkog boga [[Apolon]]a. Njegove dužnosti kao starijeg od dva Apolonova svećenika u proročištu u [[Delfi]]ma (gdje je bio odgovoran za interpretiranje Pitijinih proricanja) očigledno mu nisu oduzimale mnogo vremena, vodio je vrlo aktivan društveni i građanski život i napisao veliki broj spisa, od kojih mnoga sačuvana do danas<ref>{{cite book|title=Plutarch's Lives|last=Clough|first=Arthur Hugh|year=1864.|publisher=Liberty Library of Constitutional Classics|url=http://www.constitution.org/rom/plutarch/intro.htm|chapter=Introduction }}</ref>.

Za njega se veže poznata rečenica: ''Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju treba rasplamsati.''

== Magistrat i ambasador ==
[[Datoteka:Plutarch of Chaeronea-03.jpg|mini|180px|Plutarhova bista u rodnoj Heroneji.]]
Osim dužnosti svećenika Delfskog hrama, Plutarh je bio i magistrat Heroneje i često je predstavljao svoj zavičaj u raznim misijama u stranim zemljama u svojim ranim zrelim godinama. Njegov prijatelj [[Lucije Mestrije Flor]], rimski [[konzul]], pomogao je Plutarhu da dobije rimsko građansko pravo, a prema kroničaru iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]], Georgiju Sinkelu, car [[Hadrijan]] ga je imenovao u poznim godinama za [[prokurator]]a provincije [[Ahaja|Ahaje]] na Peloponezu . Ovaj mu je položaj davao pravo da nosi odjeću i ukrase samog konzula. [[Srednji vijek|Srednjovjekovna]] [[Bizant]]ska enciklopedija [[Suda]] tvrdi da ga je Hadrijanov nasljednik [[Trajan]] imenovao za prokuratora [[Ilirik]]a, ali većina povjesničara to smatra malo vjerojatnim, jer Ilirik nije bila provincija kojom je upravljao prokurator.

== ''Usporedni životopisi'' ==
[[Datoteka:Plutarch Han.jpg|mini|180px|Stranica Plutarhovih "[[Usporedni životopisi|Usporednih životopisa]]" autora Ulricha Hana iz [[1470.]]]]
Njegovo najpoznatije djelo je ''[[Usporedni životopisi]]'', niz [[biografija]] poznatih Grka i Rimljana, usporedno prikazanih kako istaknuli njihove zajedničke [[moral]]ne vrijednosti i mane. Sačuvani "životi" čine dvadeset tri para biografija, a svaki par predstavljao je jednu grčku i jednu rimsku ličnost, kao i četiri samostalne neparne biografije. Kako objašnjava u prvom poglavlju "Života [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]]", Plutarha nije zanimalo pisanje povijesti kao takve, već ga je zanimalo da istraži utjecaj karaktera, dobrog ili lošeg, na život i sudbinu poznatih ljudi. Neki od najinteresantnijih "životopisa", primjerice [[Heraklo]]v i [[Filip II. Makedonski|Filipa II. Makedonskog]] nisu sačuvani.

=== ''Aleksandrov život'' ===

Njegov „Aleksandrov život“ je jedan od pet preživjelih tercijarnih izvora o makedonskom osvajaču i kralju u kojem se navode anegdote i opisi događaja koji se nigdje drugdje ne pojavljuju. Njegov opis [[Numa Pompilije|Nume Pompilija]], drugog od sedam rimskih kraljeva, također sadrži jedinstvene informacije o ranom [[Rimski kalendar|rimskom kalendaru]].

=== O Arhimedu ===
Jedan od klasičnih tekstova u kojem Plutarh otvoreno izražava stav o relativnoj vrijednosti teorijskih i praktičnih istraživanja je ''Život Marcellusa''. Plutarh opisuje kako su [[Arhimed]]ovi [[mehanika|mehanički]] izumi držali rimsku vojsku u šahu tijekom opsade [[Sirakuza|Sirakuze]] 212. pr. Kr. i izražava teorijski i praktični opis Arhimedove genijalnosti. Prema Plutarhu:
{{citat|(Arhimed) se nipošto nije posvetio (izgradnji naprava) kao poslu vrijednom ozbiljnoga truda, već je većina njih bila tek dodatak geometriji izveden za zabavu, jer je u prošlim danima kralj Hiero željno čeznuo i konačno ga uvjerio da svoje umijeće donekle okrene od apstraktnih pojmova prema tvarnim stvarima te da primjenjujući svoje umovanje donekle na svrhe koje se osjećaju, učini ga bjelodanijim običnom umu.}}

Nakon nabrajanja Arhimedovih inženjerskih postignuća, Plutarh zaključuje:
{{citat|Pa ipak je Arhimed posjedovao toliko uzvišen duh, toliko duboku dušu i toliku dubinu teorijskog uvida, da, premda su mu izumi priskrbili slavu nadljudske mudrosti, nije pristao ostaviti nikakvu raspravu o tom predmetu, već je, smatrajući niskim i prostim djelo inženjera i svako umijeće koje služi životnim potrebama, posvetio svoje najveće napore samo onim izučavanjima na čiju istančanost i privlačnost ne utječu zahtjevi nužde ... I premda je došao do mnogih izvrsnih otkrića, zamolio je svoje prijatelje da na njegov grob stave valjak koji obuhvaća kuglu, s natpisom koji daje omjer u kojem sadržavajuće tijelo preseže sadržavano.}}

Valja uočiti da Plutarh ne citira izravno Arhimeda, već mu pripisuje neke stavove. Plutarh nije bio [[inženjer]], već dobrostojeći građanin, [[znanstvenik]] zainteresiran za [[povijest]] i [[filozofija|filozofiju]], blizak [[Platonizam|platonizmu]]. Vjerojatno nije daleko od istine da je Arhimed iznad svega cijenio svoje [[matematika|matematičko]] djelo. Priča o Arhimedovoj želji za nadgrobni spomenik možda nije istinita, ali imamo li na umu njegova izvanredna matematička postignuća, ne bi nas trebalo iznenaditi da je htio biti upamćen upravo po njima.<ref>G.E.R. Lloyd: "Greek Science After Aristotle", W.W.Norton, New York, 1973.</ref>

S druge strane, kada Plutarh zaključuje da je Arhimed otvoreno prezirao ''svako umijeće koje služi životnim potrebama'', možemo posumnjati da tu izranjaju Plutarhove vlastite platoničke predrasude. Izvještaji koji povezuju Arhimeda s [[Povijest klasične mehanike|mehaničkim napravama]] poput po njemu nazvana [[Arhimedov vijak|vijka]] (naprave za podizanje vode za koju se kaže da ju je izumio tijekom posjete Egiptu) i složena [[koloturnik]]a (učinkovitost koje je navodno pokazao sam vukući natovaren brod) su možda nakićeni, ali posve sigurno pokazuju da Arhimed nije bio zainteresiran samo za [[teorija|teorijsku]] stranu mehaničkih problema, već i za onu praktičnu. Arhimedova objavljena djela su apstraktna i filozofska, no čak i ako mnogo toga njemu pripisanog odbacimo kao legendu, on se je vjerojatno bavio inženjerskom [[tehnika|tehnikom]] i praktičnim postignućima. Navodno je svoje poznavanje mehanike koristio u doba [[rat]]a i u tom je smislu djelovao kao antički inženjer (''architecton''), kojeg je jedno od područja djelovanja bilo vojno inženjerstvo.

Plutarh je prilično sigurno pretjerao prikazujući Arhimedov prijezir prema [[inženjerstvo|inženjerstvu]], ako ga i nije u cijelosti krivotvorio. Ipak je znakovito što takve stavove nalazimo u djelu ''Život Marcellusa'', neovisno o tome pripadaju li više Plutarhu nego samom Arhimedu. U stavovima obrazovane elite kojoj pripada Plutarh općenito nalazimo kombinaciju prijezira prema životu inženjera i nepoznavanja njegova djela. Takav stav, kojeg su snažno podupirali [[Platon]] i [[Aristotel]], prevladava među autorima iz svih razdoblja [[antika|antike]].<ref>James, P. i N. Thorpe: "Drevni izumi", Mozaik knjiga, Zagreb, 2007.</ref>

== Druga djela ==

=== ''Moralije'' ===

Ostatak njegovih preživjelih radova je sakupljen pod naslovom ''[[Moralia]]'' (slobodno prevedeno kao "Običaji"). To je eklektička zbirka 78 eseja i prepisanih govora, među kojima su: ''O Sudbini ili vrlina Aleksandra Velikog'', važan dodatak njegovom "Životu", "''O obožavanju [[Izida|Izide]] i [[Oziris]]a''" (ključni izvor informacija o [[egipat]]kskim vjerskim ritualima)<ref name="egiptica">[http://www.hrstud.unizg.hr/sites/cae/egipat/mitologija/02.htm Croato-Aegyptica Electronica] M.T.: Mit o Ozirisu, Izidi, Horusu i Setu</ref>, i "''O [[Herodot]]ovoj zlonamjernosti''" (što je možda [[Retorika|retorička]] vježba, kao i pripovijetke o Aleksandrovim dostignućima), u kojima Plutarh kritizira ono što smatra sustavnom pristranošću u Herodotovim djelima<ref>{{cite book|last=Grote|first=George|title=A History of Greece: From the Time of Solon to 403 B.C.|origyear=1830.|publisher=Routledge|date=19. 10.2000.|page=str. 203.}}</ref>. Među radovima su i više filozofske rasprave, kao što je "''O opadanju proročišta''", "''O odlaganju božanske kazne''", "''O miru duše''", te lakše teme , kao što su "''[[Odisej]] i [[cvrčak]]''", duhoviti [[dijalog]] između [[Homer]]ovog Odiseja i jedne od [[Kirka|Kirkinih]] začaranih svinja. "''Moralije''" su pisane ranije dok su "''Životopisi''" nastali uglavnom u posljednja dva desetljeća Plutarhovog života.

Nekoliko je nepoznatih autora napisalo niz pseudoepigrafija koje su se pripisivale Plutarhu. Neke inačice "Moralija" uključuju i nekoliko radova za koje se danas zna da su pseudoepigrafije: među njima su "''Životi deset govornika''" (biografije [[Deset govornika]] antičke [[Atena|Atene]], temeljene na "''Učenjima filozofa''" [[Cecilije iz Kalakte|Cecilija iz Kalakte]]) i "''O glazbi''". Iza ovih različitih spisa vjerojatno stoji jedan autor. Iako ovi tekstovi nisu Plutarhovi i potječu iz nešto kasnijeg razdoblja, ona su podrijetlom [[Antika|antička]] i imaju povijesnu vrijednost.

=== ''Quaestiones'' ===

Par zanimljivih manjih djela su "''Pitanja''" (''Quaestiones''), jedno o manje važnim detaljima rimskih navika i kultova, jedno o grčkim.

== Plutarhov utjecaj ==
Plutarhovi su spisi imali ogroman utjecaj na [[Engleska književnost|englesku]] i [[Francuska književnost|francusku]] književnost. [[William Shakespeare]] je u svojim dramama često citirao i obilno parafrazirao prijevode nekoliko Plutarhovih životopisa. [[Ralph Waldo Emerson]] i [[Transcendentalizam|transcendentalisti]] bili su pod velikim utjecajem "''Moralija''" (Emerson je napisao sjajan uvod za izdanje "Moralija" u pet svezaka u [[19. stoljeće|19. stoljeću]])<ref>{{cite book|last=Emerson|first=Ralph Waldo|editor=William W. Goodwin|title=Plutarch's Morals|year=1870.|publisher=Sampson, Low|location=London|page=xxi|chapter=Introduction}}</ref>. [[James Boswell]] je navodio Plutarhove misli o načinu pisanja o životima u svom djelu "Život Samuela Johnsona". Njegovi obožavatelji su bili i [[Ben Jonson]], [[John Dryden]], [[Alexander Hamilton]], [[John Milton]] i sir [[Francis Bacon]], kao i [[Cotton Mather]], [[Robert Browning]] i [[Michel de Montaigne]] (čiji su "''Eseji''" inspiraciju i ideje crpli iz Plutarhovih „Moralija“).

== Izvori ==
{{izvori}}
* ''Plutarch's "Lives"'' by Alan Wardman {{ISBN|0-236-17622-6}}
* ''Plutarch's "Lives: exploring virtue and vice"'' by Timothy E. Duff (Oxford UP: 2002 pb) {{ISBN|0-19-925274-2}}.
* ''"The Echo of Greece"'' by Edith Hamilton. The Norton Library, W.W. Norton and Company, Inc. 1957. str. 194. {{ISBN|0-393-00231-4}}. (Quote)

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat}}
{{Commonscat|Plutarch}}

* Plutarh na internet stanicama Projekta Gutenberg:
** [http://www.gutenberg.org/catalog/world/authrec?fk_authors=342 Plutarhovi radovi]
** [http://www.gutenberg.org/etext/14114 Još Plutarhovih radova]
** [http://www.gutenberg.org/dirs/1/4/0/3/14033/14033-h/14033-h.htm#LIFE_OF_PLUTARCH Plutarhov životopis] uključen je u projekt Gutenberg, broj 674, "Životi plemenitih Grka i Rimljana", engleski prijevod iz 18. stoljeća pod uredništvom Drydena
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/home.html Plutarhova prezentacija na LacusCurtius] (Engleski prijevod iz 20. stoljeća većeg dijela od ''Lives'', ''On the Fortune or Virtue of Alexander'', ''On the Fortune of the Romans'', ''Roman Questions'', i drugi izvodi iz ''Moralia'')

[[Kategorija:Starogrčki književnici]]
[[Kategorija:Starogrčki povjesničari]]
[[Kategorija:Biografi]]