Pio XI. - Povijest promjena

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-01T09:39:51Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 1. svibanj 2022. u 09:39
Redak 24:		Redak 24:
	Achille je rođen u Desio [[31. svibnja]] [[1857.]] godine. Njegovi roditelji Francisco i Teresa, rođena Galli, pripadali su nižoj buržujskoj klasi. S deset godina [[1867.]] Achille odlazi u sjemenište sv. Pietro Martire u [[Saves\|Sevesu]]. Nakon toga upisuje teologiju i filozofiju u Milanu i [[1879.]] biva zaređen za svećenika. Od [[1879.]] do [[1882.]] studira u Rimu, te stječe doktorate iz kanonskog prava, teologije i filozofije.		Achille je rođen u Desio [[31. svibnja]] [[1857.]] godine. Njegovi roditelji Francisco i Teresa, rođena Galli, pripadali su nižoj buržujskoj klasi. S deset godina [[1867.]] Achille odlazi u sjemenište sv. Pietro Martire u [[Saves\|Sevesu]]. Nakon toga upisuje teologiju i filozofiju u Milanu i [[1879.]] biva zaređen za svećenika. Od [[1879.]] do [[1882.]] studira u Rimu, te stječe doktorate iz kanonskog prava, teologije i filozofije.
	Po završetku studija, vraća se u Milano gdje predaje na sveučilištu, te radi u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu. U slobodno vrijeme Achille je bio pasionirani planinar. Godine [[1911.]] odlazi u Rim, gdje radi u [[Vatikan\|Vatikanskoj]] biblioteci, te [[1914.]] postaje i njezin voditelj. Papa [[Benedikt XV.]] ga [[1918.]] šalje u [[Poljska\|Poljsku]] i [[Litva\|Litvu]] kao apostolskog vizitatora. Sljedeće godine Papa ga imenuje naslovnim [[nadbiskup\|nadbiskupom]] od [[Lepant\|Lepanta]] i postavlja za [[nuncij\|nuncija]] u Poljskoj. Godine [[1921.]] papa Benedikt XV. imenuje ga [[kardinal]]om i nadbiskupom Milana.		Po završetku studija, vraća se u Milano gdje predaje na sveučilištu, te radi u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu. U slobodno vrijeme Achille je bio pasionirani planinar. Godine [[1911.]] odlazi u Rim, gdje radi u [[Vatikan\|Vatikanskoj]] biblioteci, te [[1914.]] postaje i njezin voditelj. Papa [[Benedikt XV.]] ga [[1918.]] šalje u [[Poljska\|Poljsku]] i [[Litva\|Litvu]] kao apostolskog vizitatora. Sljedeće godine Papa ga imenuje naslovnim [[nadbiskup\|nadbiskupom]] od [[Lepant\|Lepanta]] i postavlja za [[nuncij\|nuncija]] u Poljskoj. Godine [[1921.]] papa Benedikt XV. imenuje ga [[kardinal]]om i nadbiskupom Milana.
	[[~~File~~:Papst Pius XI. als Kardinal JS.jpg\|mini\|250px\|left\|Achille Ratti, kao kardinal i nadbiskup Milana]]		[[Datoteka:Papst Pius XI. als Kardinal JS.jpg\|mini\|250px\|left\|Achille Ratti, kao kardinal i nadbiskup Milana]]
	== Izbor za papu ==		== Izbor za papu ==

Redak 32:		Redak 32:

	Kardinalu Rattiju je tada bilo šezdeset pet godina. Prva odluka pape Pija XI., odmah nakon prihvaćanja papinske službe, zaprepastila je prvo kardinale u konklavi, a onda i cijeli Rim. Papa je odlučio s balkona bazilike sv. Petra blagosloviti mnoštvo vjernika na Trgu sv. Petra, što su činili svi pape prije [[1870.]] Pape [[Lav XIII.]], [[Pio X.]] i Benedikt XV. prekinuli su tu tradiciju u znak solidarnosti s papom [[Pio IX.\|Pijom IX.]], koji je bio žrtva talijanskog udara. Uvjeren da su se vremena promijenila, da se ne treba zatvarati u izolaciju, Pio XI. se odlučio na taj čin. Pred mnoštvom vjernika koji su se okupili na Trgu, unatoč hladnoj kiši, Papa je udijelio svoj prvi "Urbi et orbi". Masa je uzvikivala povicima: ''Živio Papa! Živjela Italija!'' Bio je to nagovještaj sređivanja odnosa s talijanskom državom. Program svog pontifikata papa Pio XI. je iznio u [[enciklika\|enciklici]] "''[[Ubi arcano Dei]]''"(<ref>Zlatko Matijević: [https://bib.irb.hr/datoteka/383531.katolici_i_politika_z.doc Katolici i politika: Spor između stranačkoga Hrvatskog katoličkog pokreta i izvanstranačke Katoličke akcije (1912.-1929. godine)], Časopis za suvremenu povijest (0590-9597) 29 (1997), 3; 437.-456.</ref>) ([[1922.]]), s motivom: "Kristov mir u Kristovom kraljevstvu". Papu Pija XI. s pravom su nazvali "Papom misija". U tijeku svoga pontifikata osnovao je u misijskim zemljama više od dvjesto novih crkvenih okruga. Smatrao je normalnim da se kler prilagođava domorocima i da priprema domaći kler za biskupstvo u uvjetima koji bi mu omogućili da izbjegne optužbe koje su u srednjoj [[Azija\|Aziji]] često upućivali [[Katolička crkva\|Katoličkoj Crkvi]] za ekspanzionizam. Doktrinalno djelo pape Pija XI. vrlo je veliko i bile bi potrebne stranice prikazati ga u cijelosti. Papa je objavio niz važnih enciklika. U enciklici "''Divini illius magistri''" ([[1929.]]) Papa govori o kršćanskom odgoju, a u [[Enciklika Casti Connubii\|enciklici "''Casti connubii''"]] ([[1930.]]) definira kršćanski brak i osuđuje kontracepciju. Četrdeseta obljetnica enciklike pape Lava XIII. "''Rerum novarum''" navela je papu Pija XI. da [[15. svibnja]] [[1931.]] godine objavi encikliku "''Quadragesimo anno''" o društvenim pitanjima. Potvrdivši opće crte nauka svoga prethodnika, Papa je osudio istodobno individualizam i kolektivizam. Duh toga važnog dokumenta nalazi se u rečenici: "''Kao što ni jedinstvo ljudskog društva ne može biti temeljeno na suprotstavljanju klasa, tako ni pravedno ekonomsko uređenje ne može biti prepušteno slobodnoj utakmici sila''". U vrijeme velike svjetske ekonomske krize Papa izdaje encikliku "''Charitate Chisti''" ([[1932.]]) u kojoj obrađuje tu temu. Godine [[1937.]] Papa objavljuje slavnu encikliku "''Divini Redemptoris''" u kojoj osuđuje ateistički [[komunizam]], kojeg je nazvao "potpuno izopačenim"». Stanje u [[Meksiko\|Meksiku]], zahvaćenom revolucionarnim gibanjima, i građanski rat u [[Španjolska\|Španjolskoj]] navest će Papu da osudi progone koje je Crkva doživjela u tim zemljama. [[Datoteka:Papst Pius XI., Radio Vatikan 1931JS.jpg\|mini\|left\|300px\|Papa Pio XI. na otvaranju Radio Vatikana 12.2.1931.]]		Kardinalu Rattiju je tada bilo šezdeset pet godina. Prva odluka pape Pija XI., odmah nakon prihvaćanja papinske službe, zaprepastila je prvo kardinale u konklavi, a onda i cijeli Rim. Papa je odlučio s balkona bazilike sv. Petra blagosloviti mnoštvo vjernika na Trgu sv. Petra, što su činili svi pape prije [[1870.]] Pape [[Lav XIII.]], [[Pio X.]] i Benedikt XV. prekinuli su tu tradiciju u znak solidarnosti s papom [[Pio IX.\|Pijom IX.]], koji je bio žrtva talijanskog udara. Uvjeren da su se vremena promijenila, da se ne treba zatvarati u izolaciju, Pio XI. se odlučio na taj čin. Pred mnoštvom vjernika koji su se okupili na Trgu, unatoč hladnoj kiši, Papa je udijelio svoj prvi "Urbi et orbi". Masa je uzvikivala povicima: ''Živio Papa! Živjela Italija!'' Bio je to nagovještaj sređivanja odnosa s talijanskom državom. Program svog pontifikata papa Pio XI. je iznio u [[enciklika\|enciklici]] "''[[Ubi arcano Dei]]''"(<ref>Zlatko Matijević: [https://bib.irb.hr/datoteka/383531.katolici_i_politika_z.doc Katolici i politika: Spor između stranačkoga Hrvatskog katoličkog pokreta i izvanstranačke Katoličke akcije (1912.-1929. godine)], Časopis za suvremenu povijest (0590-9597) 29 (1997), 3; 437.-456.</ref>) ([[1922.]]), s motivom: "Kristov mir u Kristovom kraljevstvu". Papu Pija XI. s pravom su nazvali "Papom misija". U tijeku svoga pontifikata osnovao je u misijskim zemljama više od dvjesto novih crkvenih okruga. Smatrao je normalnim da se kler prilagođava domorocima i da priprema domaći kler za biskupstvo u uvjetima koji bi mu omogućili da izbjegne optužbe koje su u srednjoj [[Azija\|Aziji]] često upućivali [[Katolička crkva\|Katoličkoj Crkvi]] za ekspanzionizam. Doktrinalno djelo pape Pija XI. vrlo je veliko i bile bi potrebne stranice prikazati ga u cijelosti. Papa je objavio niz važnih enciklika. U enciklici "''Divini illius magistri''" ([[1929.]]) Papa govori o kršćanskom odgoju, a u [[Enciklika Casti Connubii\|enciklici "''Casti connubii''"]] ([[1930.]]) definira kršćanski brak i osuđuje kontracepciju. Četrdeseta obljetnica enciklike pape Lava XIII. "''Rerum novarum''" navela je papu Pija XI. da [[15. svibnja]] [[1931.]] godine objavi encikliku "''Quadragesimo anno''" o društvenim pitanjima. Potvrdivši opće crte nauka svoga prethodnika, Papa je osudio istodobno individualizam i kolektivizam. Duh toga važnog dokumenta nalazi se u rečenici: "''Kao što ni jedinstvo ljudskog društva ne može biti temeljeno na suprotstavljanju klasa, tako ni pravedno ekonomsko uređenje ne može biti prepušteno slobodnoj utakmici sila''". U vrijeme velike svjetske ekonomske krize Papa izdaje encikliku "''Charitate Chisti''" ([[1932.]]) u kojoj obrađuje tu temu. Godine [[1937.]] Papa objavljuje slavnu encikliku "''Divini Redemptoris''" u kojoj osuđuje ateistički [[komunizam]], kojeg je nazvao "potpuno izopačenim"». Stanje u [[Meksiko\|Meksiku]], zahvaćenom revolucionarnim gibanjima, i građanski rat u [[Španjolska\|Španjolskoj]] navest će Papu da osudi progone koje je Crkva doživjela u tim zemljama. [[Datoteka:Papst Pius XI., Radio Vatikan 1931JS.jpg\|mini\|left\|300px\|Papa Pio XI. na otvaranju Radio Vatikana 12.2.1931.]]
	Pontifikat pape Pija XI. bio je u vrijeme između dva svjetska rata, kada su fašizam i nacizam s jedne, i komunizam s druge strane uzimali sve više maha. Godine [[1931.]] Papa objavljuje encikliku "''Non abbiamo bisogno''" (Nije nam potrebno) kojom se odredio protiv fašističkog totalitarizma. Šest godina kasnije Papa će u enciklici "''Mit Brennender Sorge''" (S gorućom brigom) jednako energično osuditi i [[nacizam\|nacistički]] totolitarizam. Ova enciklika je kod [[Adolf Hitler\|Hitlera]] izazvala veliki gnjev, te on potpuno ukida konkordat kojeg su par godina ranije skolpile Njemačka i Sveta Stolica. Najvažnije djelo pontifikata pape Pija XI., ono koje povjesničari najviše ističu, bilo je uređenje Rimskog pitanja. Nakon dugih pregovora [[11. veljače]] [[1929.]] godine [[Benito Mussolini\|Mussolini]] u ime Italije i kardinal [[Pietro Gasparri]] ([[1852.]] – [[1934.]]), državni tajnik, u ime [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] potpisali u [[Lateranski sporazum\|Lateranske sporazume]], politički ugovor kojim se priznaje suverenitet pape u [[Vatikan\|Leonovom gradu]], financijsku nagodbu (Italija je platila [[Sveta Stolica\|Svetoj Stolici]] odštetu za izgubljene teritorije bivše [[Papinska Država\|Papinske Države]]) i [[konkordat]]. Obje su strane likovale. U Vatikanu su otvorili drugo krilo Brončanih vrata, koje je bilo zatvoreno od [[20. rujna]] [[1870.]] kada su talijanske snage ušle u Rim. Odmah su s veseljem poduzeti hitni i manje hitni radovi. Počeli su kovati svoj novac i izdavati poštanske marke. Vozila su dobila registracijske pločice s oznakom S.C.V. (Stato della Citta del Vaticano). Ali problemi s Italijom nisu samo tako nestali. Sveta Stolica odnijela je jednu pobjedu, ali je Mussolini od toga napravio osobni uspjeh, ne odrekavši se svojih političkih načela. U svom govoru za Božić [[1938.]] godine Papa će obavijestiti kardinale da fašistički režim krši Lateranske sporazume i ustati protiv kršenja ljudskih prava pod nacističkim režimom. Papa je htio otići i dalje te je sazvao talijanske biskupe kako bi im izložio svoje mišljenje, no smrt će ga u tome spriječiti. [[~~File~~:PiusXItomb.jpg\|mini\|350px\|right\|Sarkofag pape Pija XI. u bazilici sv. Petra]]		Pontifikat pape Pija XI. bio je u vrijeme između dva svjetska rata, kada su fašizam i nacizam s jedne, i komunizam s druge strane uzimali sve više maha. Godine [[1931.]] Papa objavljuje encikliku "''Non abbiamo bisogno''" (Nije nam potrebno) kojom se odredio protiv fašističkog totalitarizma. Šest godina kasnije Papa će u enciklici "''Mit Brennender Sorge''" (S gorućom brigom) jednako energično osuditi i [[nacizam\|nacistički]] totolitarizam. Ova enciklika je kod [[Adolf Hitler\|Hitlera]] izazvala veliki gnjev, te on potpuno ukida konkordat kojeg su par godina ranije skolpile Njemačka i Sveta Stolica. Najvažnije djelo pontifikata pape Pija XI., ono koje povjesničari najviše ističu, bilo je uređenje Rimskog pitanja. Nakon dugih pregovora [[11. veljače]] [[1929.]] godine [[Benito Mussolini\|Mussolini]] u ime Italije i kardinal [[Pietro Gasparri]] ([[1852.]] – [[1934.]]), državni tajnik, u ime [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] potpisali u [[Lateranski sporazum\|Lateranske sporazume]], politički ugovor kojim se priznaje suverenitet pape u [[Vatikan\|Leonovom gradu]], financijsku nagodbu (Italija je platila [[Sveta Stolica\|Svetoj Stolici]] odštetu za izgubljene teritorije bivše [[Papinska Država\|Papinske Države]]) i [[konkordat]]. Obje su strane likovale. U Vatikanu su otvorili drugo krilo Brončanih vrata, koje je bilo zatvoreno od [[20. rujna]] [[1870.]] kada su talijanske snage ušle u Rim. Odmah su s veseljem poduzeti hitni i manje hitni radovi. Počeli su kovati svoj novac i izdavati poštanske marke. Vozila su dobila registracijske pločice s oznakom S.C.V. (Stato della Citta del Vaticano). Ali problemi s Italijom nisu samo tako nestali. Sveta Stolica odnijela je jednu pobjedu, ali je Mussolini od toga napravio osobni uspjeh, ne odrekavši se svojih političkih načela. U svom govoru za Božić [[1938.]] godine Papa će obavijestiti kardinale da fašistički režim krši Lateranske sporazume i ustati protiv kršenja ljudskih prava pod nacističkim režimom. Papa je htio otići i dalje te je sazvao talijanske biskupe kako bi im izložio svoje mišljenje, no smrt će ga u tome spriječiti. [[Datoteka:PiusXItomb.jpg\|mini\|350px\|right\|Sarkofag pape Pija XI. u bazilici sv. Petra]]
	Rijetko koji papa je bio tako energičan, autoritativan i tako odlučan kao Pio XI. Smrt pape Pija XI. zbila se u posebno važnom trenutku za povijest svijeta. Europa se u jesen [[1938.]] skoro zapalila. [[Münchenski sporazum]] spasio je mir, ako se može tako reći, ali ne za dugo. Papa Pio XI. umro je [[10. veljače]] [[1939.]] dan uoči desetogodišnjice Lateranskih ugovora. Smrt ga je spriječila održati, za tu prigodu pripremljeni, govor preko radio Vatikana, kojeg je on osnovao [[1931.]] godine. Sahranjen je u Bazilici sv. Petra u Vatikanu.		Rijetko koji papa je bio tako energičan, autoritativan i tako odlučan kao Pio XI. Smrt pape Pija XI. zbila se u posebno važnom trenutku za povijest svijeta. Europa se u jesen [[1938.]] skoro zapalila. [[Münchenski sporazum]] spasio je mir, ako se može tako reći, ali ne za dugo. Papa Pio XI. umro je [[10. veljače]] [[1939.]] dan uoči desetogodišnjice Lateranskih ugovora. Smrt ga je spriječila održati, za tu prigodu pripremljeni, govor preko radio Vatikana, kojeg je on osnovao [[1931.]] godine. Sahranjen je u Bazilici sv. Petra u Vatikanu.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T12:15:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir papa |
| hrvatsko_ime = Pio XI.
| latinsko_ime = Pius PP. XI.
| pravo_ime = Achille Ratti
| grb = [[Datoteka:C o a Pio XI.svg|130px]]
| slika = Papst Pius XI. 1JS.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis =
| papa_od = [[6. veljače]] [[1922.]]
| papa_do = [[10. veljače]] [[1939.]]
| prethodnik = [[Benedikt XV.]] <br> ([[1914.]] – [[1922.]])
| nasljednik = [[Pio XII.]] <br> ([[1939.]] – [[1958.]])
| datum_rođenja = [[31. svibnja]] [[1857.]]
| mjesto_rođenja = [[Desio]], [[Lombardija]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[10. veljače]] [[1939.]]
| mjesto_smrti = [[Rim]]
| imenjaci = Pio
| fusnota =
|}}
'''Pio XI.''' ''lat. Pius PP. XI. ''([[Desio]], [[Lombardija]], [[Italija]], [[31. svibnja]] [[1857.]] - [[Rim]], [[10. veljače]] [[1939.]]), rođen kao '''Ambrogio Damiano Achille Ratti''', 259. poglavar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], papa od [[6. veljače]] [[1922.]] do smrti [[1939.]]

== Raniji život ==

Achille je rođen u Desio [[31. svibnja]] [[1857.]] godine. Njegovi roditelji Francisco i Teresa, rođena Galli, pripadali su nižoj buržujskoj klasi. S deset godina [[1867.]] Achille odlazi u sjemenište sv. Pietro Martire u [[Saves|Sevesu]]. Nakon toga upisuje teologiju i filozofiju u Milanu i [[1879.]] biva zaređen za svećenika. Od [[1879.]] do [[1882.]] studira u Rimu, te stječe doktorate iz kanonskog prava, teologije i filozofije.
Po završetku studija, vraća se u Milano gdje predaje na sveučilištu, te radi u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu. U slobodno vrijeme Achille je bio pasionirani planinar. Godine [[1911.]] odlazi u Rim, gdje radi u [[Vatikan|Vatikanskoj]] biblioteci, te [[1914.]] postaje i njezin voditelj. Papa [[Benedikt XV.]] ga [[1918.]] šalje u [[Poljska|Poljsku]] i [[Litva|Litvu]] kao apostolskog vizitatora. Sljedeće godine Papa ga imenuje naslovnim [[nadbiskup|nadbiskupom]] od [[Lepant|Lepanta]] i postavlja za [[nuncij|nuncija]] u Poljskoj. Godine [[1921.]] papa Benedikt XV. imenuje ga [[kardinal]]om i nadbiskupom Milana.
[[File:Papst Pius XI. als Kardinal JS.jpg|mini|250px|left|Achille Ratti, kao kardinal i nadbiskup Milana]]
== Izbor za papu ==

Ni osam mjeseci kasnije, [[22. siječnja]] [[1922.]] papa Benedikt XV. naglo umire od upale pluća i kardinal Ratti je pozvan u Rim. U [[konklava|konklavama]] je sudjelovalo pedeset i tri kardinala. Bit će to najduže konklave u 20. stoljeću. Kardinalima je trebalo pet dana kako bi izabrali nasljednika Benedikta XV. To im je pošlo za rukom tek u četrnaestom krugu glasovanja [[6. veljače]] [[1922.]] kada je Achille Ratti izabran za papu.

== Pontifikat ==

Kardinalu Rattiju je tada bilo šezdeset pet godina. Prva odluka pape Pija XI., odmah nakon prihvaćanja papinske službe, zaprepastila je prvo kardinale u konklavi, a onda i cijeli Rim. Papa je odlučio s balkona bazilike sv. Petra blagosloviti mnoštvo vjernika na Trgu sv. Petra, što su činili svi pape prije [[1870.]] Pape [[Lav XIII.]], [[Pio X.]] i Benedikt XV. prekinuli su tu tradiciju u znak solidarnosti s papom [[Pio IX.|Pijom IX.]], koji je bio žrtva talijanskog udara. Uvjeren da su se vremena promijenila, da se ne treba zatvarati u izolaciju, Pio XI. se odlučio na taj čin. Pred mnoštvom vjernika koji su se okupili na Trgu, unatoč hladnoj kiši, Papa je udijelio svoj prvi "Urbi et orbi". Masa je uzvikivala povicima: ''Živio Papa! Živjela Italija!'' Bio je to nagovještaj sređivanja odnosa s talijanskom državom. Program svog pontifikata papa Pio XI. je iznio u [[enciklika|enciklici]] "''[[Ubi arcano Dei]]''"(<ref>Zlatko Matijević: [https://bib.irb.hr/datoteka/383531.katolici_i_politika_z.doc Katolici i politika: Spor između stranačkoga Hrvatskog katoličkog pokreta i izvanstranačke Katoličke akcije (1912.-1929. godine)], Časopis za suvremenu povijest (0590-9597) 29 (1997), 3; 437.-456.</ref>) ([[1922.]]), s motivom: "Kristov mir u Kristovom kraljevstvu". Papu Pija XI. s pravom su nazvali "Papom misija". U tijeku svoga pontifikata osnovao je u misijskim zemljama više od dvjesto novih crkvenih okruga. Smatrao je normalnim da se kler prilagođava domorocima i da priprema domaći kler za biskupstvo u uvjetima koji bi mu omogućili da izbjegne optužbe koje su u srednjoj [[Azija|Aziji]] često upućivali [[Katolička crkva|Katoličkoj Crkvi]] za ekspanzionizam. Doktrinalno djelo pape Pija XI. vrlo je veliko i bile bi potrebne stranice prikazati ga u cijelosti. Papa je objavio niz važnih enciklika. U enciklici "''Divini illius magistri''" ([[1929.]]) Papa govori o kršćanskom odgoju, a u [[Enciklika Casti Connubii|enciklici "''Casti connubii''"]] ([[1930.]]) definira kršćanski brak i osuđuje kontracepciju. Četrdeseta obljetnica enciklike pape Lava XIII. "''Rerum novarum''" navela je papu Pija XI. da [[15. svibnja]] [[1931.]] godine objavi encikliku "''Quadragesimo anno''" o društvenim pitanjima. Potvrdivši opće crte nauka svoga prethodnika, Papa je osudio istodobno individualizam i kolektivizam. Duh toga važnog dokumenta nalazi se u rečenici: "''Kao što ni jedinstvo ljudskog društva ne može biti temeljeno na suprotstavljanju klasa, tako ni pravedno ekonomsko uređenje ne može biti prepušteno slobodnoj utakmici sila''". U vrijeme velike svjetske ekonomske krize Papa izdaje encikliku "''Charitate Chisti''" ([[1932.]]) u kojoj obrađuje tu temu. Godine [[1937.]] Papa objavljuje slavnu encikliku "''Divini Redemptoris''" u kojoj osuđuje ateistički [[komunizam]], kojeg je nazvao "potpuno izopačenim"». Stanje u [[Meksiko|Meksiku]], zahvaćenom revolucionarnim gibanjima, i građanski rat u [[Španjolska|Španjolskoj]] navest će Papu da osudi progone koje je Crkva doživjela u tim zemljama. [[Datoteka:Papst Pius XI., Radio Vatikan 1931JS.jpg|mini|left|300px|Papa Pio XI. na otvaranju Radio Vatikana 12.2.1931.]]
Pontifikat pape Pija XI. bio je u vrijeme između dva svjetska rata, kada su fašizam i nacizam s jedne, i komunizam s druge strane uzimali sve više maha. Godine [[1931.]] Papa objavljuje encikliku "''Non abbiamo bisogno''" (Nije nam potrebno) kojom se odredio protiv fašističkog totalitarizma. Šest godina kasnije Papa će u enciklici "''Mit Brennender Sorge''" (S gorućom brigom) jednako energično osuditi i [[nacizam|nacistički]] totolitarizam. Ova enciklika je kod [[Adolf Hitler|Hitlera]] izazvala veliki gnjev, te on potpuno ukida konkordat kojeg su par godina ranije skolpile Njemačka i Sveta Stolica. Najvažnije djelo pontifikata pape Pija XI., ono koje povjesničari najviše ističu, bilo je uređenje Rimskog pitanja. Nakon dugih pregovora [[11. veljače]] [[1929.]] godine [[Benito Mussolini|Mussolini]] u ime Italije i kardinal [[Pietro Gasparri]] ([[1852.]] – [[1934.]]), državni tajnik, u ime [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] potpisali u [[Lateranski sporazum|Lateranske sporazume]], politički ugovor kojim se priznaje suverenitet pape u [[Vatikan|Leonovom gradu]], financijsku nagodbu (Italija je platila [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] odštetu za izgubljene teritorije bivše [[Papinska Država|Papinske Države]]) i [[konkordat]]. Obje su strane likovale. U Vatikanu su otvorili drugo krilo Brončanih vrata, koje je bilo zatvoreno od [[20. rujna]] [[1870.]] kada su talijanske snage ušle u Rim. Odmah su s veseljem poduzeti hitni i manje hitni radovi. Počeli su kovati svoj novac i izdavati poštanske marke. Vozila su dobila registracijske pločice s oznakom S.C.V. (Stato della Citta del Vaticano). Ali problemi s Italijom nisu samo tako nestali. Sveta Stolica odnijela je jednu pobjedu, ali je Mussolini od toga napravio osobni uspjeh, ne odrekavši se svojih političkih načela. U svom govoru za Božić [[1938.]] godine Papa će obavijestiti kardinale da fašistički režim krši Lateranske sporazume i ustati protiv kršenja ljudskih prava pod nacističkim režimom. Papa je htio otići i dalje te je sazvao talijanske biskupe kako bi im izložio svoje mišljenje, no smrt će ga u tome spriječiti. [[File:PiusXItomb.jpg|mini|350px|right|Sarkofag pape Pija XI. u bazilici sv. Petra]]
Rijetko koji papa je bio tako energičan, autoritativan i tako odlučan kao Pio XI. Smrt pape Pija XI. zbila se u posebno važnom trenutku za povijest svijeta. Europa se u jesen [[1938.]] skoro zapalila. [[Münchenski sporazum]] spasio je mir, ako se može tako reći, ali ne za dugo. Papa Pio XI. umro je [[10. veljače]] [[1939.]] dan uoči desetogodišnjice Lateranskih ugovora. Smrt ga je spriječila održati, za tu prigodu pripremljeni, govor preko radio Vatikana, kojeg je on osnovao [[1931.]] godine. Sahranjen je u Bazilici sv. Petra u Vatikanu.

==Vidi još==
[[Kardinalska imenovanja pape Pija XI.]]

== Izvori ==

* Jacques Mercier, ''Povijest Vatikana (Vingt siècles d'histoire du Vatican)'', Barbat, Zagreb 2001.,
* Marijo Milić, ''Pape od sv. Petra do Ivana Pavla II.'', Laus, Split 2000.,
* Eric Russell Chamberlin, ''The bad popes'', Dorset Press, 1969.,
* Enciklopedija opća i nacionalna, Pro Leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zagreb,
* Cardinals of the Holy Roman Church , [http://www2.fiu.edu/~mirandas/cardinals.htm],
* The Catholic Encyclopedia, [http://www.newadvent.org/cathen/],
* Enciclopedia dei Santi, [http://www.santiebeati.it/].
{{izvori}}

{{pape}}
[[Kategorija:Pape|Pavao VI.]]
[[Kategorija:Talijanski katolički svećenici]]