WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T11:42:58Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 11:42
Redak 175:		Redak 175:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{wikizvor\|Pismo Petra Zrinskog}}		{{wikizvor\|Pismo Petra Zrinskog}}
	~~{{Commonscat\|Petar Zrinski}}~~
	* Hrvoje Petrić, [http://povijest.net/zrinsko-frankopanska-urota/ ''Zrinsko-frankopanska urota''], povijest.net		* Hrvoje Petrić, [http://povijest.net/zrinsko-frankopanska-urota/ ''Zrinsko-frankopanska urota''], povijest.net
	* Vladimir Kalsan, [https://web.archive.org/web/20120427023050/http://povijest.net/v5/hrvatska/regionalno/2012/30-travanj-dan-pogibije-zrinskog-i-frankopana/ ''30. travanj – dan pogibije Zrinskog i Frankopana''], povijest.net, 22. travnja 2012., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. travnja 2012.)		* Vladimir Kalsan, [https://web.archive.org/web/20120427023050/http://povijest.net/v5/hrvatska/regionalno/2012/30-travanj-dan-pogibije-zrinskog-i-frankopana/ ''30. travanj – dan pogibije Zrinskog i Frankopana''], povijest.net, 22. travnja 2012., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. travnja 2012.)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-17T11:13:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime = Petar Zrinski
|slika = Zrínyi Péter Meyssens.jpg
|opis = hrvatski ban
|veličina = 250px
|datum rođenja = [[6. lipnja]] [[1621.]]
|mjesto rođenja = [[Vrbovec]], [[Hrvatska]]
|datum smrti = [[30. travnja]] [[1671.]]
|mjesto smrti = [[Bečko Novo Mjesto]], [[Austrija]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
|puno ime = Petar IV. Zrinski
|nadimak =
|supruga = [[Ana Katarina Zrinska]]
|suprug =
|titule = [[grof]]
|knjige =
|služba =
|čin =
|ratovi = [[Veliki turski rat]]
|bitke = [[Bitka kod Otočca]]
|vojska =
|rod =
|jedinice =
|zapovijedao =
|odlikovanja =
}}

'''Grof Petar IV. Zrinski''' ([[Vrbovec]], [[6. lipnja]] [[1621.]] – [[Bečko Novo Mjesto]], [[30. travnja]] [[1671.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[ban]], [[vojskovođa]] i [[pjesnik]].

== Životopis ==
Petar Zrinski rodio se u Vrbovcu, mjestu istočno od Zagreba, a pogubljen je 30. travnja 1671. godine u Bečku Novom Mjestu. Otac mu je bio hrvatski ban [[Juraj (V.) Zrinski]], a majka grofica [[Magdalena Széchy]]. Bio je praunuk [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Šubića Zrinskog]], sigetskog junaka, a unuk [[Juraj (IV.) Zrinski|Jurja (IV.) Zrinskog]], koji je dao tiskati prvu hrvatsku knjigu na kajkavskom narječju "Decretum tripartitum" u Nedelišću kraj Čakovca 1574. godine.

Kad je Petar imao samo pet i pol godina, njegov otac je preminuo u austrijskom vojnom taboru u Požunu (današnji glavni grad Slovačke Bratislava), sudjelujući u [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]]. Prema nekim povijesnim izvorima dao ga je, nakon verbalnog razmimoilaženja, otrovati habsburški general Wallenstein. Nakon smrti oca Jurja V., kao dijete je uz brata Nikolu VII. nominalno obnašao čast legradskoga (međimurskoga) kapetana. Po savjetu ugarskog primasa P. Pázmánya 1630. je zajedno s bratom započeo školovanje kod isusovaca u Grazu, a nastavio ga na isusovačkom učilištu u Trnavi. U pratnji kanonika Matije Szenkviczija poslije je s bratom otputovao u Italiju, gdje se bavio vojnim znanostima i topništvom. Nakon povratka u Hrvatsku 1637. sukobio se s Osmanlijama kraj Kanjiže (Nagykanizsa), a iduće godine s Nikolom je podijelio obiteljsko imanje.<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67476 Petar IV. Zrinski], Hrvatska enciklopedija, LZMK, pristupljeno 31. prosinca 2015.</ref>

[[Datoteka:Adrianskoga mora sirena.JPG|mini|220px|lijevo|Spjev "[[Sirena Jadranskoga mora]]" koji je Petar objavio 1660. godine]]

Školovao se Petar, zajedno s bratom [[Nikola Zrinski|Nikolom]], najprije kod [[Zagrebačka biskupija|zagrebačkog biskupa]] [[Petar Domitrović|Petra Domitrovića]], zatim u Mađarskoj i Austriji, a neko vrijeme je boravio i u Italiji, gdje se je bavio vojnim znanostima i [[topništvo]]m.<ref name="HE"/> Nakon toga je pretežno živio u dvorcu obitelji Zrinskih u [[Čakovec|Čakovcu]] ([[Međimurska županija]]), te u [[Ozalj|Ozlju]]. Kad se je vratio iz Hrvatske u Ugarsku, sukobio se je s Osmanlijama kod [[bitka kod Velike Kaniže 1637.|Velike Kaniže]].<ref name="HE"/>

Godine 1643. godine vjenčao se s groficom [[Katarina Zrinski|Anom Katarinom Frankapan]], polusestrom [[Fran Krsto Frankopan|Frana Krste Frankopana]].<ref name="HE"/> Imali su četvero djece, [[Jelena Zrinska|Jelenu]] (rođenu 1643.), [[Ivan Antun Zrinski|Ivana Antuna]] (rođenog 1651.), Juditu Petronelu i Zoru Veroniku.

Još prije slavne urote imao je problema s vlastima koje su ga optužile za veleizdaju, a to je bilo zbog zauzimanja zemljišta kod [[Martinšćica|Martinšćice]] kod Rijeke. Ipak, ubrzo je pomilovan.<ref name="HE"/>

Petar je također, poput starijeg brata, bio velik ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama.

Već 1647. godine postavljen je na dužnost kapetana [[žumberački uskoci|žumberačkih]] uskoka s kojima je sudjelovao u zadnjim godiana [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]]. Zrinski se istaknuo u završnim bitkama 1647. i 1648. koje su bile na njemačkom i češkom bojištu.<ref name="HE"/>

[[Datoteka:Bista Petra Zrinskog u Čakovcu - izbliza.jpg|mini|220px|desno|Poprsje Petra Zrinskog u središtu [[Čakovec|Čakovca]]]]

Nakon toga, ratovao je s Osmanlijama. Osmanskim je snagama nanio [[bitka kod Slunja 1649.|poraz]] kod Slunja 1649. godine. Tijekom [[Kandijski rat|Kandijskog rata]] pomagao je mletačku stranu, nanijevši turskim snagama veliku štetu. Ratovao je na suhozemnom i pomorskom ratištu.<ref name="HE"/> Po povratku u Hrvatsku nastavlja vojevati protiv Turaka. [[bitka kod Perušića 1655.|Porazio]] ih je u Lici 1655. godine. Napredovao je u vojnoj hijerarhiji, pa je postavljen za ''ogulinskog i senjskog kapetana i kapetana cijelog Primorja''.<ref name="HE"/>
Dok je trajao [[Erdeljski rat]], Zrinski je pobjeđivao Turke po hrvatskim gorskim krajevima, a ističe se velika pobjeda u Gackoj kod [[bitka kraj Jurjevih Stijena 1663.|Jurjevih Stijena]] 16. listopada 1663. godine.<ref name="HE"/> Tu je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1.400 vojnika, te kad je sa svojih 2.500 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 10.000 vojnika. Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da je [[kralj]] nazvao Petra "štitom kršćanstva i strašilom [[Tursko carstvo|Turaka]]"<ref>''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao [[Frane Paro]], 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 31.</ref><ref name="Gračanin">[[Hrvoje Gračanin]]: [http://www.vecernji.hr/hrvatska/petar-zrinski-s-2000-krajisnika-potukao-8000-turaka-i-kaznjen-163313 Petar Zrinski s 2000 krajišnika potukao 8000 Turaka i - kažnjen], Večernji list, 4. srpnja 2010.</ref> Premda je Europa brujala o veličanstvenoj pobjedi, uskogrudnost, zavist i sitni sebeljubni interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala [[Ivan Herbert Auersperg|Ivana Herberta Auersperga]] poništili su učinke pobjede: Zrinskog je tužio zbog neposluha, pa je Zrinski bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike.<ref name="Gračanin"/>

Nakon smrti starijeg brata [[Nikola Zrinski|Nikole]] krajem 1664. godine, Petar Zrinski je, 1665. godine, imenovan hrvatskim [[ban]]om, ali je službeno preuzeo dužnost tek u godini [[1668.]] zbog raznoraznih političkih kalkulacija [[beč]]kog dvora.

Petar Zrinski bio je i pjesnik, a [[1660.]] godine preveo je s mađarskog jezika i u [[Mletci]]ma izdao poznati spjev svog brata [[Nikola Zrinski|Nikole Zrinskog]] Čakovečkog "Sirena Jadranskoga mora" ([[Adrianskoga mora sirena]]). Pritom je napisao stotinjak vlastitih strofa u kojima je iskazao neprijateljstvo prema Nijemcima, s kojima je bio u dugotrajnoj zavadi na vojnokrajiškom području, pa tako njegov hrvatski prepjev, za razliku od madžarskoga izvornika, u svojem sadržaju nosi izrazito hrvatsko obilježje. O utjecaju što ga je Petar imao na suvremenike svjedoči poema dubrovačkoga književnika Vladislava Menčetića Trublja slovinska (1665), koju je 1663. ispjevao Petru »v pohvalu«. Znameniti hrvatski povjesničar I. Lučić posvetio mu je kartu naslovljenu »Današnji Ilirik«, objavljenu u djelu ''O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske u šest knjiga'' (1666.).<ref name="HE"/>

== Zrinsko-frankopanska urota ==
{{glavni|Zrinsko-frankopanska urota}}
[[Datoteka:Zrinski_grofovi_potpis.jpg|mini|220px|lijevo|Autografi Nikole i Petra Zrinskog]]

Zajedno sa svojim šurjakom [[Fran Krsto Frankopan|Franom Krstom Frankopanom]], Petar Zrinski je nastavio borbu za prava [[Hrvatska|Hrvatske]] koju je započeo njegov brat Nikola, pa se tako povezao s glavnim mađarskim vođama. Povod za nezadovoljstvo bio je sramotni [[Vašvarski mir]], sklopljen [[10. kolovoza]] [[1664.]] godine, kojim su Turci, premda poraženi u [[Monošterska bitka (1664)|Monošterskoj bitki]], od Bečkog dvora dobili pravo da zadrže sve do tada osvojene teritorije. Nezadovoljnici su stvorili savez nazvan [[Zrinsko-frankopanska urota]], kojim su željeli umanjiti sve veći centralizam i apsolutizam hrvatsko-ugarskog kralja [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I.]] Habsburgovca.

Kad je, međutim, [[1666.]] godine umro [[ostrogonska nadbiskupija|ostrogonski nadbiskup]] [[Đuro Lippay]], a [[1667.]] godine ugarski [[palatin]] [[Franjo Wesselényi]], hrvatsko-ugarski savez oslabio je i na kraju se skoro potpuno raspao zbog različitih ideja i načina vođenja urote.

Ubrzo je i bečki dvor, koji je provodio centralizam i apsolutizam ne mareći za prava hrvatskog naroda i obveze potpisane [[Pacta Conventa|Pactom Conventom]] iz [[1102.]] godine, sve saznao zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Dana [[13. ožujka]] [[1670.]] godine Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan odlaze u Beč da bi se opravdali caru, odnosno kralju, očekujući njegovo razumijevanje za hrvatsko nezadovoljstvo. Međutim, Leopold I. ih odmah daje uhititi i zatočiti u Bečkom Novom Mjestu.

=== Osuda i smaknuće ===
[[Datoteka:Petar Zrinski.jpg|mini|220px|desno|Petar Zrinski]]

Nakon dugotrajne istrage Zrinski i Frankopan bili su osuđeni na smrt [[dekapitacija|odsijecanjem glave]] i desne ruke. [[11. travnja]] [[1671.]] godine poseban sud optužio je Petra Zrinskoga da je htio postati vladar (što je značilo da je radio protiv Habsburgovaca), a Frana Krstu Frankopana da je pozvao na ustanak. U presudi Petru Zrinskome stajalo je kako je: {{citat2|(...) htio biti ono što je Njegovo Veličanstvo, to jest nezavisni hrvatski vladar, te je stoga doista vrijedan da na glavu umjesto krune dobije krvnički mač}}.<ref>''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., [[fusnota]] na str. 33.</ref>

Neposredno prije izvršenja presude [[Leopold I.]] djelomično je uvažio njihovu žalbu i nije im trebala biti odsječena ruka. U [[Bečko Novo Mjesto|Bečkome Novom Mjestu]] ([[Wiener Neustadt]]), dana [[30. travnja]] [[1671.]] godine Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su na opće zgražanje i zaprepaštenje hrvatske i ugarske javnosti, te čitave [[Europa|Europe]]. Osim njih smaknuti su i članovi urote [[Franjo Nádasdy]] i [[Erazmo Tattenbach]]. Ovim tragičnim krajem okončala je pobuna hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburgovaca koja je ostala poznata pod nazivom urota Zrinsko-frankopanska. Pobuna je trajala od [[1664.]] godine a nastala je zbog nastojanja bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u Austrijskim nasljednim zemljama i Češkoj. Kako bi se efikasnije oduprli dvoru ugarski velikaši se udružuju s hrvatskim i traže oslobođenje dijelova teritorija od Osmanlija smatrajući da će ponovno ujedinjenje zemalja krune sv. Stjepana biti najbolja obrana od centralističkih težnji Habsburgovaca. Nakon niza preokreta te pokušavanja povezivanja s Francuskom i Venecijom, urotnici naposljetku čine očajnički pokušaj dogovora sa sultanom Mehmedom IV., ali izdajom iz vlastitih redova sve se doznaje na dvoru i urota je otkrivena. Nakon što su uvidjeli besmislenost daljnjeg djelovanja Zrinski i Frankopan traže pomirenje i milost cara te se u travnju [[1670.]] godine dragovoljno predaju u Beču.

Kako se pokazalo milost nisu dobili. Obojica su pogubljena, a sva njihova imanja su konfiscirana. Neuspjeh urote označio je i kraj starih velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana. Protuhabsburški pokret u Ugarskoj nastavio je unuk smaknutog Petra Zrinskog, Franjo Rákóczi, sin Petrove kćeri Jelene Zrinske.<ref>Dražen Krajcar, [https://povijest.hr/nadanasnjidan/smaknuti-petar-zrinski-i-fran-krsto-frankopan-1671/ ''Smaknuti Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan – 1671.''], povijest.hr, pristupljeno 19. prosinca 2019.</ref>

=== Posljedice ===
[[Datoteka:Madarász - Zrínyi és Frangepán.jpg|mini|desno|220px|Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan]]

Bečki dvor je ustrajno nastojao uništiti sve što je bilo u vezi s obiteljima [[Knezovi Zrinski|knezova Zrinskih]] i [[Frankopan]]a, i to mu je u sljedećih tridesetak godina i uspjelo.

Žena Petrova, ([[Katarina Zrinski]]), biva zatvorena, te umire umno poremećena, u [[samostan]]u u [[Graz]]u, [[16. studenoga]] [[1673.]] godine. Nakon pogubljenja, vlastodršci iz [[Beč]]a ([[Wien]]) potpuno su opljačkali i uništili dvije najslavnije [[obitelj]]i u hrvatskoj [[povijest]]i. Mletački poslanik povodom tih događaja zapisuje: "''Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 [[potkralj]]eva ili [[ban]]ova dade njegov rod u Hrvatskoj''."

Petrova i Katarinina djeca podijelila su žalosnu sudbinu svojih roditelja. Sin i nasljednik [[Ivan Antun Zrinski]] umro je [[11. studenoga]] [[1703.]] godine u tamnici u [[Graz]]u i bio posljednji muški potomak slavne hrvatske velikaške obitelji. Kćeri Judita Petronela i Zora Veronika završile su život kao opatice u samostanu, prva kao [[klarise|klarisa]] u Zagrebu [[1699.]] godine, a druga kao [[uršulinke|uršulinka]] u Celovcu (Klagenfurtu) u Austriji [[1735.]] godine.

Jedino je treća, najstarija kći, [[Jelena Zrinska|Jelena]] imala nešto drukčiju sudbinu: bila je udata prvo za mađarskog velikaša [[Franjo I. Rákoczi|Franju I. Rákóczija]], a nakon njegove smrti za [[Imre Thököly|Imrea Thökölyja]], i sa svojim muževima se u istočnim dijelovima Ugarske borila protiv tiranije s Habsburškog dvora. Umrla je [[18. siječnja]] [[1703.]] godine u [[Nikomedija|Nikomediji]], današnjem [[Izmit]]u, gradu istočno od [[Carigrad]]a ([[Istanbul]]a).

Tijelo Petra Zrinskoga je, zajedno s tijelom [[Fran Krsto Frankopan|Frana Krste Frankopana]], bilo najprije pokopano u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]], a danas se nalazi u [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačkoj katedrali]].

Godine [[1907.]] [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]] pronašli su [[kost]]i hrvatskih mučenika Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, a [[28. travnja]] [[1919.]] godine [[Hrvati|hrvatski]] rodoljubi njihove su ostatke prenijeli i [[30. travnja]] 1919. godine pokopali u [[zagreb]]ačkoj [[katedrala|katedrali]].<ref>Ljubomir Škrinjar, [http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9757-bog-nam-sreu-daj-hrvatski-nek-ivi-zmaj.html ''Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!'']:{{citat2|1919. – Družba ekshumira posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana po drugi put, 28. travnja ih prevozi u Zagreb, a 30. travnja su svečano položeni u kriptu zagrebačke katedrale. Svečanost prijenosa i pokopa pretvorila se u pučko-hrvatsku svečanost, a 30. travnja je bio u Hrvatskoj blagdan. Štovanje kulta Zrinskih i Frankopana je nastavljeno.}}, HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 21. lipnja 2017.</ref>

== Pismo Petra Zrinskoga supruzi ==
[[Datoteka:Zrinski_petar_pismo.jpg|mini|220px|lijevo|Pismo Petra Zrinskoga supruzi]]

Noć prije pogubljenja Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan napisali su oproštajna pisma svojim suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Fran Krsto Frankopan napisao je svoje pismo supruzi Juliji Naro na [[Talijanski jezik|talijanskome jeziku]], pošto mu je supruga bila [[Talijani|Talijanka]], a Petar Zrinski svojoj supruzi Ani Katarini, hrvatskoj banici i spisateljici, na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]].<ref name="DB">''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 32.</ref> Oproštajno pismo utamničenog Petra Zrinskoga napisano svojoj voljenoj Katarini, započeto riječima "Moje drago Zercze" (srce), jedan je od najpotresnijih tekstova koji je ikada nastao na hrvatskome jeziku.<ref name="DB">''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 32.</ref> Jedno je od najljepših pisama toga doba.

Tražeći knjige za svoje djelo o suvremenim prijevodima pisma, priređivač [[Dražen Budiša]] pronašao je knjige u kojima je pismo Petra Zrinskoga prevedeno s hrvatskoga jezika na [[Njemački jezik|njemački]], talijanski, [[Latinski jezik|latinski]], [[Nizozemski jezik|nizozemski]], [[Engleski jezik|engleski]], [[Francuski jezik|francuski]] i [[španjolski jezik]] i jedan rukopis u kojemu je prijevod toga pisma na [[mađarski jezik]].<ref name="D.Budiša">''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 33.</ref> Izvornik pisma čuva se u pismohrani Zagrebačke biskupije i jedan je od prvih hrvatskih tekstova preveden na brojne europske jezike.<ref name="D.Budiša"/>

{| cellpadding=6
! '''Moje drago Zercze'''{{fusg|1}}
! '''Moje drago serce'''{{fusg|2}}
|- style="vertical-align:top; white-space:nowrap;"
|
:Moje drago Zercze, nimaisze Salosztiti zurchu ovoga
:moga piszma niti burkati polegh Bosjega dokonchania
:Zutra o deszete ore budu mene gllauu zekli y tulikaisse
:naukupe tuojemu Bratczu. Danassmo mi jedan
:od drugoga zercheno proschenie uzeli. Zato jemliem
:ja zada po ovom lisztu y od tebe ieden vekovechni
:ualete, Tebe proszechi akoszamte uchem zbantual
:allitisze uchem zameril (koje ja dobro znam) oproszti mi.
:Budi Bog hualien jaszam uzmerti dobro priprauan
:nitisze plassim jasze uffam u boga uszamoguchega
:koimeie na ouom zuetu ponizil, dasze tulikaisse
:mene hoche zmiluuati, y jaga budem molil y
:proszil komu zutra doiti uffamsze dasze nai
:naukupa pred niegouem zuetem thronussem
:u dike vekouechne zasztanemo. Veche nistar
:neznamti piszati, niti za zina, niti za druga do-
:konchania nassega ziromastua. Jaszam uszte na
:Bosju uoliu oztauil. Tisze nistar nesalosti
:ar je tho tak moralo biti. V Nouem Mesztu
:pred zadnim dnevom moiega zivliena, 29
:dan aprila meszecza o zedme ore pod vecher
:letta 1671. Naite Gos. bog z mojum kcherium
:Aurorum Veronicum blagoszloui.

Groff Zrini Petar
|
:Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga
:moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja
:sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše
:naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan
:od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem
:ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni
:valete, Tebe proseći ako sam te u čem zbantuval
:aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi.
:Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan
:niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega
:koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše
:mene hoće smiluvati, i ja ga budem molil i
:prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi
:naukupa pred njegovem svetom thronušem
:u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar
:ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga do
:končanja našega siromaštva. Ja sam vse
:na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti
:ar je to tak moralo biti. U Novom Mestu
:pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29
:dan aprila meseca o sedme ore podvečer,
:leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju
:Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar<ref>''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 8.-9.</ref>
|}
== Opsada Sigeta ==
Sigetska bitka ušla je u usmenu tradiciju u Hrvatskoj, te u pisanu književnost i u Hrvatskoj i u Europi. Prvo autentično svjedočanstvo, opis opsade i propasti grada Sigeta (»Segeta«) opisao je [[Franjo Črnko]], na hrvatskom jeziku. Njegovo je djelo prevedeno na latinski, a zatim i na njemački i talijanski jezik. Tako je sigetska tema postala europskom temom: zajedničkom borbom i požrtvovnošću može se zaustaviti svako zlo, pa i osmansko ugrožavanje kršćanske Europe. Petrov brat, Nikola, na mađarskom je jeziku opjevao sigetsku epopeju pod nazivom ''Propast Sigeta''. Petar je, zatim, presadio spjev iz mađarskoga na hrvatski jezik, pod naslovom ''Opsada sigecka'', za svoje hrvatske čitatelje. Tako je i Mađarima i Hrvatima, u odsudnim ratnim sukobima s Turcima ponuđena velika epopeja jednoga od najvažnijih događaja sredinom 16. stoljeća, hrabra i herojska smrt branitelja grada i njegovih utvrda. Svojom borbom na život i smrt spriječili su Turke do dođu do Beča, da iz Beča krenu u islamizaciju onovremene Europe, koja je je bila politički i vjerski podijeljena i rascjepkana.<ref>Josip Bratulić, [http://www.matica.hr/kolo/500/petar-zrinski-i-njegova-opsida-sigecka-u-povjesnicama-hrvatske-knjizevnosti-26337/ ''Petar Zrinski i njegova Opsida sigecka u povjesnicama hrvatske književnosti''], ''[[Kolo]]'', br. 3, 2016., pristupljeno 19. prosinca 2019.</ref>

Petar Zrinski u svom djelu ''Opsada sigetska'', opisuje povijesni pothvat i junačku smrt svog djeda pod gradom Sigetom 1566. godine. Ban [[Nikola Šubić Zrinski]] odlučio se s malom četom vojnika oduprijeti protivnim silama turske vojske pod vodstvom sultana Sulejmana. Petar Zrinski u petnaest poglavlja opisuje slavnu bitku i obranu Sigeta. Na samom početku autor zaziva muzu te je moli za nadahnuće i potporu u pisanju. Nakon toga daje kratku pretpovijest same bitke, odnosno objašnjava kako je Sulejman potaknut Božjim djelovanjem koji je htio kazniti kršćane zbog toga što je uvidio među njima nestalnost i gubitak prave vjere.<ref>[https://www.lektire.hr/opsada-sigeta/ ''Opsada Sigeta''], lektire.hr, pristupljeno 19. prosinca 2019.</ref>

== Zanimljivosti ==
* Hrvatski [[istraživač]] [[Dragutin Lerman]] za vrijeme [[ekspedicija|ekspedicije]] u porječju [[Kongo (rijeka)|Konga]] [[1893.]] godine otkrio je, na rijeci [[Couilou]] ([[Kwilu]]), vodopade kojima nadjenjuje ime [[Slapovi Zrinski]], ([[Zrinski Chutes]]),<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36132 Hrvatska enciklopedija: Lerman, Dragutin], pristupljeno 9. ožujka 2015.</ref> koje nose i danas.
* Grof Petar Zrinski [[1665.]] godine ozdravio je u [[Rogaška Slatina|Rogaškoj Slatini]] pa je nakon toga izvor Rogaške mineralne vode postao poznatim.<ref>[http://www2.rogaska.si/hr/rogaska-in-ljekovita-mineralna-voda Rogaška i ljekovita mineralna voda], pristupljeno 9. ožujka 2015.</ref>

== Poveznice ==
* [[Ana Katarina Zrinska]]
* [[Jelena Zrinska]]
* [[Frankapani]]

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}Prijepis pisma po izvorniku koji se čuva u Arhivu zagrebačke nadbiskupije. [[Kaligrafija|Kaligrafski]].<ref name="D.B.">''Petar Zrinski. Moje drago srce: pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima'', pripremio Dražen Budiša, likovno i grafički oblikovao Frane Paro, 3. izd., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993., str. 8.</ref>
#{{fusd|2}}Po današnjem načinu pisanja.<ref name="D.B."/>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikizvor|Pismo Petra Zrinskog}}
{{Commonscat|Petar Zrinski}}
* Hrvoje Petrić, [http://povijest.net/zrinsko-frankopanska-urota/ ''Zrinsko-frankopanska urota''], povijest.net
* Vladimir Kalsan, [https://web.archive.org/web/20120427023050/http://povijest.net/v5/hrvatska/regionalno/2012/30-travanj-dan-pogibije-zrinskog-i-frankopana/ ''30. travanj – dan pogibije Zrinskog i Frankopana''], povijest.net, 22. travnja 2012., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. travnja 2012.)
* [http://virtualna.nsk.hr/zrinski/category/gradja-o-zrinskima/ Građa o Zrinskima], Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, virtualna.nsk.hr

{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Nikola Zrinski]]
|gl_članak_funkcija = [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|Hrvatski ban]]<br />(1665. - 1670.)
|nasljednik = [[Nikola III. Erdödy]]
}}

{{Barokni književnici}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Zrinski, Petar}}
[[Kategorija:Zrinski|Petar]]
[[Kategorija:Hrvatski banovi]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Hrvatski grofovi]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Vrbovec]]

Petar Zrinski - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 01:38
Redak 174:		Redak 174:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{~~wikizvor~~\|Pismo Petra Zrinskog}}		{{HIEizvor\|Pismo Petra Zrinskog}}

	* Hrvoje Petrić, [http://povijest.net/zrinsko-frankopanska-urota/ ''Zrinsko-frankopanska urota''], povijest.net		* Hrvoje Petrić, [http://povijest.net/zrinsko-frankopanska-urota/ ''Zrinsko-frankopanska urota''], povijest.net