WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-05-27T15:14:11Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 27. svibanj 2025. u 15:14
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Parantihelij'''-->~~[[datoteka:120° parhelion 24.06.2014.jpg\|mini\|desno\|300px\|Parantihelij viđen u [[Finska\|Finskoj]] 24. lipnja 2014.]]		[[datoteka:120° parhelion 24.06.2014.jpg\|mini\|desno\|300px\|Parantihelij viđen u [[Finska\|Finskoj]] 24. lipnja 2014.]]

	[[datoteka:Parhelio en La Cañada.JPG\|mini\|desno\|300px\|Blijedo 120° lažno Sunce ili parantihelij koji se vidi na [[parhelijski krug\|parhelijskom krugu]].]]		[[datoteka:Parhelio en La Cañada.JPG\|mini\|desno\|300px\|Blijedo 120° lažno Sunce ili parantihelij koji se vidi na [[parhelijski krug\|parhelijskom krugu]].]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-01T06:07:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:120° parhelion 24.06.2014.jpg|mini|desno|300px|Parantihelij viđen u [[Finska|Finskoj]] 24. lipnja 2014.]]

[[datoteka:Parhelio en La Cañada.JPG|mini|desno|300px|Blijedo 120° lažno Sunce ili parantihelij koji se vidi na [[parhelijski krug|parhelijskom krugu]].]]

[[datoteka:Halo 1.pdf|mini|desno|300px|Najobičniji [[Halo (optika atmosfere)|haloi]] i rijetke pojave oblika haloa.]]

[[datoteka:Halo 2.pdf|mini|desno|300px|[[Led]]eni [[kristal]]i uz prisutnost kojih nastaje [[Halo (optika atmosfere)|halo]] i njegovi oblici: lijevo gore - heksagonalna pločica sa 4 naznačene osi, desno gore - heksagonalni stupić, lijevo dolje - stupić s kapicom u obliku heksagonalne pločice, desno dolje - stupić u obliku metka.]]

[[datoteka:Halo 3.pdf|mini|desno|300px|Put zrake svjetlosti u ledenoj prizmici: lijevo α = 60° (lom u glavnoj ravnini); desno α = 90° (lom u glavnoj ravnini).]]

'''Parantihelij''' je rijetka [[Optika atmosfere|optička pojava]] koja se nalazi na [[Parhelijski krug|parhelijskom krugu]] (svjetlosna pojava u obitelji [[Halo (optika atmosfere)|halo]]) i 60° od [[protusunce|protusunca]] ili [[antihelij]]a u stranu (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa ga možemo i nazvati '''120° lažno Sunce'''). Javlja se kao okrugla, blistava bijela mrlja ([[lažno Sunce]]), prelijevajućih boja ili okružena obojenim [[prsten]]ovima ili [[luk]]ovima na 120° od Sunca (teoretski se mogu vidjeti 2 parantihelija, to znači s obje strane od Sunca). <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

[[Parhelijska kružnica]] je bijela vodoravna [[kružnica]] koja se nalazi na istoj [[kutna visina|kutnoj visini]] kao i Sunce. Na određenim točkama parhelijske kružnice mogu se primijetiti svjetlosna žarišta ([[lažno Sunce|lažna Sunca]] ili [[pasunce|pasunca]]). Ova se [[žarište|žarišta]] najčešće pojavljuju malo izvan malog hala (parhelija, često ima sjajne boje), katkada na [[azimut]]noj udaljenosti od 120° od Sunca (parantihelij) i vrlo rijetko nasuprot Suncu ([[antihelij]]). Odgovarajuće pojave uzrokovane [[Mjesec]]om nazivaju se: paraselenska kružnica, paraselena,parantiselena i antiselena. <ref> "Crometeo - motrenje i prognoziranje vremena", [https://www.crometeo.hr/tag/cirkumzenitalni-luk/], www.crometeo.hr, 2018.</ref>

== Objašnjenje ==
Halo su svjetlosne pojave u obliku prstenova, lukova, svjetlosnih ploha, stupova i točaka, koje nastaju ako se između Sunca i [[Mjesec]]a i oka promatrača nalazi tanak sloj [[oblak]]a ([[cirus]]a ili [[cirostratus]]a) koji se sastoje od [[led]]enih [[kristal]]a. Pojava se najbolje vidi ako [[gustoća]] oblaka nije tolika da bi sakrila [[Sunce]]. Pojava haloa može nastati i onda kad se svjetlosni izvor nalazi iza [[oborina|oborinskih]] pruga iz oblaka, koje ne dosežu tlo (takozvane virge), a i u blizini tla kad je [[magla]] od ledenih kristala.

Halo se pojavljuje u različitim oblicima, a može se raspodijeliti u dvije glavne grupe: halo koji se pojavljuje u obliku kruga oko Sunca, iznutra crvenkaste boje, najčešće kutnog promjera 22° ([[22° halo]] ili [[mali halo]]), a rjeđe 46° (46° halo ili veliki halo), od kojih prvi ima i takozvana [[Lažno Sunce|lažna Sunca]] ili parhelije, te halo koji nije obojen (bijel), u obliku vodoravnog kruga ili pak svijetlih stupova.

Prvu teoriju haloa dao je [[Edme Mariotte|E. Mariotte]] i vezana je za prisutnost [[led]]enih kristala u [[atmosfera|atmosferi]]. Ledeni se [[kristal]]i pojavljuju u veoma različitim oblicima, no halo se vidi kod određenih najjednostavnijih oblika kristala, i to kod heksagonalnih pločica, heksagonalnih stupića ([[prizma|prizmice]]), katkada s heksagonalnom pločicom s obje strane, kod međuoblika kristala, na primjer kratke prizmice s otprilike jednakom visinom i širinom, kod prizmica sa šiljkom i slično.

U atmosferi različiti ledeni kristali obično zauzimaju određenu srednju orijentaciju tako da bi im [[Otpor sredstva|otpor zraku]] u padu bio maksimalan i pri tom se njišu. Ustanovljeno je da pločice padaju tako da im je os ''c'' okomita, kratke prizmice orijentiraju se proizvoljno u svim smjerovima, dok duge prizmice padaju tako da im je os ''c'' vodoravna. Ledeni kristalići s bridovima većim od 0,5 [[metar|μm]] teže da rotiraju u padu.

U teoriji haloa valja uvažavati orijentaciju glavne osi ''c'' kristala. Kad je glavna os ''c'' orijentirana vodoravno ili okomito, pojavljuje se strogo orijentirani halo, a kad je ta os orijentirana u svim mogućim smjerovima, tad se halo oblikuje u obliku vodoravnog kruga, kojemu se u središtu nalazi [[Sunce]].

Otklon zrake nakon prolaza u ledenom kristalu jest:

:<math> D = u - 1 + u' - 1' = u + u' - \alpha </math>

Kao i kod [[duga|duge]], najjaču [[Svjetlosna jakost|jakost (intenzitet) svjetla]] nakon prolaza kroz kristal pojavljuje se kod zraka koje imaju minimalni otklon ''Dmin'' što je određeno uvjetom:

:<math> \sin\frac{D_{min} + \alpha}{2} = n \cdot\sin\frac{\alpha}{2} </math>

gdje je: ''α'' - kut ledene [[prizma|prizmice]] (ovdje 60° ili 90°), a ''n'' - [[indeks loma]] za [[led]].

Za razliku od [[duga|duge]], kod koje na istu kapljicu upadaju zrake svjetlosti pod različitim upadnim kutovima, u kristalnom [[oblak]]u potrebno je mnoštvo [[kristal]]a, koji su prema upadnim zrakama izloženi pod različitim upadnim kutovima, pa samo one zrake Sunca ili Mjeseca koje upadaju pod kutom ''umin'' stvaraju svijetlu, najmanje otklonjenu zraku (druge zrake stvaraju samo blijedu opću pozadinu na udaljenosti od Sunca, koje je veće od ''Dmin''). Većina haloa dade se objasniti jednostavnim zakonima loma svjetlosti na prizmama s kutovima 60°, odnosno 90°. Dobivanje različitih oblika haloa ovisi pod kakvim upadnim kutom zahvaćaju zrake svjetlosti pločice ili heksagonalne prizmice, odnosno kakva je orijentacija kristala.

Halo u obliku kruga oko Sunca, koji ima kutni polumjer 22° ([[22° halo]]) i kutnu širinu približno 1,5°, najčešći je od svih haloa (90% slučajeva). Nastaje otklonom na prizmicama s kutom 60° kao svjetlosni prsten, često prljavo crven ili smećkaste boje, katkada bjelkaste boje. Idući prema vanjskom rubu prstena, zapaža se bijeli veo, kojemu jakost (intenzitet) svjetlosti prema vani opada, a nastaje preklapanjem boja.

Halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 46° (46° halo), često lijepo obojen, obično se vidi samo u dijelovima. Nastaje minimalnim otklonom na dugim i kratkim prizmicama s kutom 90°, koje su proizvoljno orijentirane. Jakost haloa je dosta slaba.

Uz halo u obliku prstena s kutnim polumjerom od 22°, ako je oblačni pokrov [[cirostratus]]a homogen, katkada se može zapaziti takozvani parhelijski krug, koji okružuje nebo paralelno s [[obzor]]om (horizontom), a prolazi kroz Sunce i parhelije ([[Lažno Sunce|lažna Sunca]]). Nastaje [[refleksija|refleksijom]] na okomitim plohama pločica ili dugih prizmica, ali se rijetko pojavljuje. Na ovom se krugu na suprotnoj strani od Sunca pojavljuje protusunce (antihelij) i 60° od njega u stranu parantiheliji kao bijele svijetle mrlje nastale unutrašnjom refleksijom na kristalićima.

Uz taj halo nastaju dosta često i gornji i donji tangencijalni lukovi kosim prolazom zraka svjetlosti s obzirom na glavnu ravninu dugih prizmica s kutom 60°, te lažna Sunca ili pasunca, odnosno pamjeseci (parheliji i parselene), također kosim prolazom zraka svjetlosti kroz okomito orijentirane pločice. Pasunce je česta pojava uz halo i najsjajnija je od svih halo oblika s lijepim bojama i bijelim repom prema vani. Kako se Sunce podiže na nebu, pasunca se udaljuju od Sunca, a poklapaju se s haloom kad se Sunce približava obzoru.

Tangencijalni lukovi oko haloa u obliku prstena s kutnim polumjerom od 46° prilično su česti i jaki (intenzivni), sa čistim bojama nalik na dugine boje. Poput cirkumzenitnog luka, i ova pojava nastaje lomom na prizmicama s kutom 90°, vodoravno orijentiranim (cirkumzenitni luk na okomito orijentiranim pločicama). Cirkumzenitni luk ne nastaje ako je Sunce iznad 32,3° iznad obzora. Okomiti stupovi nastaju u produženju Sunca kao posljedica refleksije na pobočnim plohama dugačkih prizmica ili osnovnim plohama pločica.

{| class="wikitable"
|+ Upadni kut za minimalni otklon zrake pri prolazu kroz ledenu prizmu
|-
! scope="col" | Boja
! scope="col" | Pripadni indeks loma za led ''n''
! scope="col" | Pripadni upadni kut ''umin'' za kut prizme ''α'' = 60°
! scope="col" | Pripadni upadni kut ''umin'' za kut prizme ''α'' = 90°
|-
| Ljubičasta
| 1,317
| 22° 22'
| 47° 16'
|-
| Žuta
| 1,310
| 21° 50'
| 45° 44'
|-
| Crvena
| 1,307
| 21° 34'
| 45° 06'
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Optika atmosfere]]

Parantihelij - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica