WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T03:24:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime = Osman Kulenović
|datum rođenja = [[15. prosinca]] [[1889.]]
|mjesto rođenja = [[Rajnovci]], kraj [[Kulen Vakuf]]a, [[BiH]]
|datum smrti = [[7. lipnja]] [[1947.]]
|mjesto smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|slika = Dr. Osman Beg Kulenović.jpg
|veličina = 250px
|opis slike = Dr. Osman Beg Kulenović
|stranka = [[Stranka prava|Hrvatska stranka prava]]<br>[[Ustaški pokret]]
|supruga =
|suprug =
|položaj = 1. [[Vlada Nezavisne Države Hrvatske#Podpredsjednik Vlade|podpredsjednik Vlade NDH]]
|nasljednik = [[Džafer Kulenović]]
|prethodnik = ''Ured osnovan''
|mandat_start = 16. travnja 1941.
|mandat_kraj = 7. studenoga 1941.
|vjera = [[Islam|musliman]]
|zanimanje = [[pravnik]]
|fusnote =
}}

'''Osman Kulenović''' ([[Rajnovci]] kraj [[Kulen Vakuf]]a [[15. prosinca]] [[1889.]] - [[Zagreb]], [[7. lipnja]] [[1947.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]] i [[pravnik]].

==Životopis==
===Rani život i mladost===
Rodio se u Rajnovcima kraj Kulen Vakufa, 1889. godine.<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH]]: Hrvatska 1941.–1945.'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 219.</ref> Potječe iz bogate begovske obitelji. Za vrijeme gimnazijskih dana ističe se kao [[Hrvati|Hrvat]], a dolaskom na Zagrebačko sveučilište se priključuje [[Starčevićeva stranka prava|starčevićancima]].<ref name="tko je tko" /> Tu mu je sveučilištni suučenik i prijatelj bio budući [[poglavnik]], [[Ante Pavelić]]. Za vrijeme [[Austro-Ugarska|austrougarske]] vladavine bio je jedan od najmlađih zastupnika u [[Zemaljski sabor|Zemaljskom saboru]].<ref name="tko je tko" /> Pravo je diplomirao u [[Beč]]u [[1917.]] godine, te doktorirao. Početkom 1920-ih godina bio je kotarski predsjednik u [[Kotor Varoš]]u, ali je zbog hrvatstva bio smijenjen.<ref name="tko je tko" /> Tada je ([[1923.]] godine) otvorio odvjetnički ured u [[Bihać]]u.

===NDH===
Nakon proglasa [[NDH]]-a na poziv poglavnika dr. Ante Pavelića odlazi u [[Zagreb]], gdje je [[16. travnja]] 1941. godine imenovan za dopredsjednika Vlade. Početkom svibnja 1941. godine [[Banja Luka]] je, uz Zagreb i [[Sarajevo]], postala jedno od glavnih središta države, pa je poglavnik kanio tamo preseliti i druge podvlade. U tom se cilju Dopredsjedništvo Vlade i seli iz Zagreba u Banju Luku, gdje nastavlja raditi. Kulenović prima stranke, obilazi bosanske gradove i među narodom politički djeluje.<ref name="tko je tko" />
Tajnik kabineta bio mu je urednik [[Muslimanska svijest|Muslimanske svijesti]] [[Munir Šahinović]].
Poglavnika Pavelića Kulenović obavještava o pokoljima koja izvršavaju [[Srbi|Srba]].<ref name="tko je tko" /> K Poglavniku je vodio i poklonstveno izaslanstvo muslimana. Poslije tri mjeseca je podnio ostavku, koju je Poglavnik usvojio tek u jesen, imenovavši na mjesto dopredsjednika njegova brata [[Džafer Kulenović|Džafera]] (a Dopredsjedništvo Vlade je od studenog opet u Zagrebu).<ref name="tko je tko" /> Kulenović je bio u izaslanstvu NDH-a u [[Rim]]u, gdje su [[18. svibnja]] [[1941.]] godine Poglavnik i [[Benito Mussolini]] potpisali [[Rimski ugovori|Rimske ugovore]].<ref name="tko je tko" />

U studenome 1941. godine je postavljen za poslanika i opunomoćenog podvladonosca u Podvladi vanjskih poslova NDH-a. Bio je na proslavi godišnjice NDH-a [[1942.]] i na dočeku [[jeruzalem]]skog [[Muftija|muftije]] El Huseinija u svibnju [[1943.]] godine, nakon čega je umirovljen. Od tada do kraja rata je živio u Zagrebu.

===[[Svibanjska katastrofa]] i smrt===
Iz Zagreba je krenuo [[6. svibnja]] [[1945.]] godine s ostalim dužnosnicima NDH-a u [[Austrija|Austriju]]. Predali su se britanskim vojnim vlastima, koji su ih smjestili u zarobljenički logor.<ref name="tko je tko" /> S Kulenovićem između 130 visokih dužnosnika bili su i dr. [[Mile Budak]], [[Ademaga Mešić]], dr. [[Pavao Canki]], dr. [[Julije Makanec]] i drugi.<ref name="Prcela">[[John Ivan Prcela]], ''Hrvatski holokaust II.: dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji'', 3. izmj. i dop. izd., Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-97340-3-7}}, str. 67.-68.</ref> Njih je britanska vojna policija uvjerila kako će biti prebačeni u Italiju no ipak su u Rosenbachu na željezničkoj postaji ukrcani u vlak<ref name="Prcela"/> te [[10. listopada]] [[1946.]] godine bili izručeni [[SFRJ|jugoslavenskim]] vlastima<ref name="tko je tko" />. Na saslušanju u [[UDBA|UDB-i]] [[20. ožujka]] [[1947.]] godine Kulenović je izjavio da je NDH 1941. godine smatrao povijesnim ostvarenjem hrvatske težnje za vlastitom državom a nacistički i fašistički sponzori te države Njemačka i Italija nisu ga ''"smetali da se primi podpredsjedništva vlade, jer mi nije bilo stalo iz čijih ruku ćemo mi Hrvati primiti slobodnu državu"''.<ref>[[Nada Kisić Kolanović]], ''Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945.'', Hrvatski institut za povijest-Školska knjiga, Zagreb, 2009., {{ISBN|978-953-0-60852-8}}, str. 182.</ref> U Zagrebu je sa skupinom dužnosnika NDH, na čelu sa [[Slavko Kvaternik|Slavkom Kvaternikom]], osuđen na smrt.<ref name="tko je tko" />

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Kulenović, Osman}}
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Dužnosnici NDH]]

Osman Kulenović - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica