WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T08:03:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:30mm DU slug.jpg|desno|mini|Metak od osiromašenog urana]]
'''Osiromašeni uranij''' je [[uranij]] koji ima smanjen udio [[izotop]]a [[uranij-235]]. Imena poput "Q-metal", "depletalloy" i "D-38", koja su se odnosila na osiromašeni uranij, nisu više u uporabi.

== Izvori ==
Osiromašeni uranij je sporedni proizvod procesa obogaćivanja prirodnog urana za uporabu u [[nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]]. Kada se ukloni većina [[fisibilnost|fisibilnog]] [[radioaktivnost|radioaktivnog]] izotopa iz prirodnog urana, ostatak se zove osiromašeni uranij. Manje uobičajen izvor tog materijala je prerađeno potrošeno [[nuklearno gorivo]]. Porijeklo osiromašenog uranija može biti utvrđeno na temelju sadržaja [[uranij-236|uranij-236]]. Kao toksičan i radioaktivni otpadni proizvod koji zahtjeva dugotrajno skladištenje kao nuklearni otpad, osiromašeni uran je skup za skladištenje, ali ga je relativno jeftino proizvesti. Uopćeno gledajući jedini pravi troškovi su oni koji su vezani za dobijanje [[metal|metalnog]] urana iz [[Uranij heksafluorid|UF6]]. Njegova izuzetno velika [[gustoća]], malo manja od gustoće [[volfram|volframa]], i njegova niska cijena čine ga primamljivim za mnoštvo upotreba. Međutim, materijal je sklon [[korozija|koroziji]] i njegove male [[čestica|čestice]] su [[zapaljivost|zapaljive]].

== Povijest ==

Osiromašeni uranij skladišti se od 1940. godine, kada su [[SAD]] i [[SSSR]] započeli sa svojim programima [[nuklearna energija|nuklearne energije]] i [[nuklearno oružje|nuklearnog oružja]]. Iako je moguće napraviti nuklearne reaktore za civilnu uporabu koji koriste neobogaćeno gorivo, samo 10% od svih [[reaktor|reaktora]] koji su ikada napravljeni koristi tu [[tehnologija|tehnologiju]]. I proizvodnja nuklearnog oružja i [[pomorstvo|pomorski]] reaktori zahtjevaju koncentrirane izotope. U početku osiromašeni [[uranij|uran]] se skladištio u nadi da će se naći efikasnija tehnologija obogaćivanja koja bi omogućila daljnju [[ekstrakcija|ekstrakciju]] fisibilnih izotopa urana koji su preostali u njemu, a koji se sadašnjom tehnikom ne mogu ekstrahirati, međutim te nade se nisu obistinile.

Tijekom 1970-tih godina [[Pentagon]] izviješćuje da je [[vojska]] [[SSSR]]-a razvila [[oklop]] za [[tenk]]ove [[Varšavski Pakt|Varšavskog Pakta]] koje [[NATO]] [[municija]] nije mogla probiti. Pentagon je započeo potragu za materijalom s kojim će proizvoditi [[tvrdoća|tvrđe]] [[metak|metke]]. Nakon testiranja raznih [[metal]]a, [[topništvo|topnički]] istraživači odlučili su se za osiromašeni uran. On je koristan kao municija ne samo zbog svojih jedinstvenih fizičkih svojstava i efikasnosti, već i zato što je jeftin i lako dostupan. [[Volfram]], jedini drugi kandidat, morao bi biti uvožen iz [[Kina|Kine]]. S rezervama osiromašenog urana koje su procjenjene na više od 500 000 tona, financijsko opterećenje [[skladište|skladištenja]] tolike količine [[radioaktivnost|radioaktivnog]] [[otpad]]a, bilo je više nego očigledno. Zbog toga je ekonomičnije bilo koristiti osiromašeni uran nego ga skladištiti. Od kasnih 1970-tih godina [[SAD]], [[SSSR]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanija]] i [[Francuska]] počele su pretvarati svoje rezerve osiromašenog urana u [[kinetički penetrator|kinetičke penetratore]].

== Proizvodnja i dostupnost ==
Prirodni uran se sastoji od 0,71% [[uranij-235|uranija-235]], 99,28% [[uranij-238|uranija-238]] i oko 0,0054% [[uranij-234|uranija-234]]. Da bi se proizveo obogaćeni uran koristi se proces [[izotopska separacija|izotopske separacije]] pomoću kojega se izdvaja značajan dio U-235 koji se koristi za dobijanje [[nuklearna energija|nuklearne energije]], [[oružje]] i u druge svrhe. Preostali " osiromašeni uran" sadrži samo 0,2% do 0,4% U-235. Zbog toga što se u prirodnom uranu nalazi tako mali postotak U-235, proces obogaćivanja proizvodi velike količine osiromašenog urana. Na primjer, da bi se proizveo 1 kg 5% obogaćenog urana potrebno je 11,8 kg prirodnog urana, nakon čega preostaje 10,8 kg osiromašenog urana u kome se nalazi samo 0,3% U-235.
[[Komisija za Nuklearnu Regulaciju]] (KNR), definiše "osiromašeni uran" kao uran u kome je postotak uranovog izotopa [[U-235]], manji od 0,711% od ukupne [[težina|težine]].

::::::::'''Svjetske zalihe osiromašenog uranija'''
:::::{| class="wikitable"
|-
! Država
! Organizacija
! Osiromašeni uran zalihe (u tonama)
! Prijavljeno
|-
||[[SAD]]
||DOE
||480,000
||2002
|-
||[[Rusija]]
||FAEA
||460,000
||1996
|-
||[[Francuska]]
||COGEMA
||190,000
||2001
|-
||[[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
||BNFL
||30,000
||2001
|-
||[[Njemačka]]
||URENCO
||16,000
||1999
|-
||[[Japan]]
||JNFL
||10,000
||2001
|-
||[[Kina]]
||CNNC
||2,000
||2000
|-
||[[Južna Koreja]]
||KAERI
||200
||2002
|-
||[[Južna Afrika]]
||NECSA
||73
||2001
|-
||'''UKUPNO'''
||
||'''1,188,273'''
||'''2002'''
|-
|}
:::::

== Vojne primjene ==
Osiromašeni uran ima vrlo veliku gustoću od 19050 kg/m3, to je 70% veća gustoća od gustoće [[olovo (element)|olova]]. Zbog njegove težine on ima manji promjer u odnosu na isti [[projektil]] od olova, s manjim [[aerodinamika|aerodinamičkim]] otporom i dubljom penetracijom zbog većeg pritiska na točki udara. [[topništvo|Topnički]] projektil od osiromašenog urana je često zapaljiv zbog svojih pirofornih svojstava. Municija od osiromašenog urana, u obliku artiljerijske [[municija|municije]], [[tenk|tenkovske]], i [[pomorstvo|pomorske]] artiljerijske municije, je razvijena od strane oružanih snaga nekoliko [[država]]. Pretpostavljalo se da je tip osiromašenog urana koji koriste SAD u svom oružju nekontaminiran, sve do 2001 godine kada su naučnici [[UN|UN-a]] našli dokaze kontaminiranog osiromašenog urana na terenu. [[Vojska]] SAD-a priznala je postojanje tog problema sljedećeg dana i počela da radi na ispravljanju tog problema. Većina vojne upotrebe osiromašenog urana je bila kao 30 mm [[topništvo]], uglavnom kao 30 mm PGU-14/B oklopno probojno zapaljiva [[granata]] koju koristi [[GAU-8 Avenger]] [[top]], koji je sastavni dio naoružanja A-10 Thunderbolt II aviona koji koriste [[zračne snage]] [[SAD|SAD-a]]. Granate [[kalibar|kalibra]] 25 mm od osiromašenog urana koristio je [[M242]] top, postavljen na [[Bradley]] [[tenk]] i [[LAV-AT]]. [[Pomorstvo|Pomorski]] [[korpus]] SAD-a koristi granate od osiromašenog urana kalibra 25 mm PGU-20 koje ispaljuje [[GAU-12 Equalizer]] top koji je dio naoružanja [[avion]]a [[AV-8B Harrier]], a granate od 20 mm koristi i [[M197]] [[top]] u sastavu naoružanja [[AH-1 Cobra]] [[helikopter|helikoptera]]. [[Pomorstvo]] SAD-a u sklopu svog [[raketa|raketnog]] sistema [[Phalanx CIWS]] i topa [[M61 Vulcan]] koristi 20 mm oklopno probojne granate s [[plastika|plastičnim]] omotačima koji se odbacuju, koji su bili pravljeni koristeći osiromašeni [[uranij]], koji je kasnije zamijenjen [[volfram|volframom]].

=== Oklopne ploče ===
Zbog svoje velike gustoće, osiromašeni uran može biti korišten u oklopu tenka, gdje se nalazi postavljen između dvije čelične ploče. Neki noviji tenkovi američke proizvodnje [[M1A1HA]] i [[M1A2 Abrams]] proizvedeni poslije 1998. godine u oklopnim pločama ispred trupa i ispred [[tenk|kupole tenka]]imaju ojačanja od osiromašenog urana, a postoji i program nadogradnje ostatka oklopa.

=== Projektilno streljivo ===
Još jedna upotreba osiromašenog urana je u obliku [[Kinetički penetrator|kinetičkih penetratora]] koji imaju protu-oklopnu ulogu. Kinetičko penetratorska [[granata]] se sastoji od dugačkog, relativno tankog penetratora koji je okružen omotačem koji se odbacuje. Dva materijala su pogodna za izradu penetratora: [[volfram]] i osiromašeni [[uranij]], u konstrukcionim [[legura|legurama]] kasnije je bio poznat kao Stab legura.
'''Stab legure''' su metalne [[legura|legure]] osiromašenog urana i vrlo malog udijela drugih metala, obično [[titanij|titana]] ili [[molibden|molibdena]]. Jedna formulacija ima sastav od 99,25% osiromašenog urana po težini i 0,75% titana po težini. Druga varijanta može imati 3,5% titana po težini. Stab legure su dva puta veće gustoće od [[olovo (element)|olova]] i dizajnirane su za upotrebu u [[kinetički penetrator|kinetičkim penetratorima]] i oklopno probojnom streljivu. Vojska SAD-a koristi osiromašeni uran u leguri koja sadrži oko 3,5% titanija.
Stab legure, zajedno s niskom cijenom sirovih materijala, imaju prednost u pogledu lake [[topljenje|topljivosti]] i lakog [[livenje|livenja]] u kalupe, u slučaju [[volfram]]a to bi bio težak i skup postupak. Osiromašeni [[uranij]] je omiljen kao penetrator zato što je samo-oštreći i [[pirofornost|piroforan]]. Tijekom sudara s tvrđom metom, kao što je oklopno vozilo, vrh šipke se lomi na takav način da ostaje oštar. Sudar i naknadno oslobađanje toplotne [[energija|energije]] uzrokuje njegovu dezintegraciju na prašinu koja se pali u kontaktu sa [[zrak]]om zbog svojih pirofornih osobina ( slično kao [[ferocerij]] ). Nakon što je dezintegrisani penetrator od osiromašenog urana došao do unutrašnjosti oklopljenog vozila, on [[eksployija|eksplodira]], često paleći [[streljivo]] i [[gorivo]], spaljuje posadu i izaziva eksploziju vozila. Osiromašeni uran koristi [[vojska]] [[SAD]]-a, putem [[top|topova]] od 120 mm ili 105 mm koji su u sastavu [[M1 Abrams]] i [[M60A3]] [[tenk|tenkova]]. [[Rusija|Ruska]] vojska koristi municiju od osiromašenog urana u tenkovima, kao glavnu topovsku municiju od kasnih 1970-tih godina, većinom putem 115 mm topova u sklopu [[T-62]] tenka i 125 mm topova u sklopu [[T-64]], [[T-72]], [[T-80]] i [[T-90]] tenkova.
Sadržaj osiromašenog urana u različitim streljivima je 180 g za projektil od 20 mm, 200 g za projektil od 25 mm, 280 g za 30 mm, 3,5 kg za 105 mm i 4,5 kg za 120 mm penetratore. Koristi se u obliku Stab legura. [[Pomorstvo]] [[SAD]]-a koristilo je osiromašeni uran u svojim 20 mm [[Phalnax CIWS]] topovima, ali ga je zamijenilo kasnih 1990-tih oklopno probojnim volframom za tu svrhu, zbog rizika od izbijanja požara koji postoji zbog pirofornosti granata i municije od osiromašenog urana. Osiromašeni uran se koristio tijekom sredine 1990-tih u SAD-u za proizvodnju 9 mm i sličnih [[kalibar]]a oklopno probijajućih [[metak]]a, [[granata]], [[cluster bomba|cluster bombi]] i [[nagazna mina|nagaznih mina]], ali s tim upotrebama osiromašenog urana se prestalo, prema podatcima [[Alliant Techsystems]]. Da li druge nacije i dalje koriste osiromašeni uran u takve svrhe, teško je utvrditi. Smatra se da između 17 i 20 [[država]] ima [[oružje]] koje sadrži osiromašeni uran u svojim arsenalima. Te države su: [[SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Francuska]], [[Rusija]], [[Grčka]], [[Turska]], [[Izrael]], [[Saudijska Arabija]], [[Bahrein]], [[Egipat]], [[Kuvajt]], [[Pakistan]], [[Tajland]], [[Irak]] i [[Tajvan]]. Municija s osiromašenim uranom se proizvodi u 18 zemalja. Jedino su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo priznale korištenje oružja s osiromašenim uranom, korištenje osiromašenog urana od strane drugih država ne može biti isključeno.

== Pravni status oružja ==

[[Međunarodni Sud Pravde]] je 1996 godine dao mišljenje o zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog oružja. Ovim je postalo jasno po paragrafu 54, 55 i 56 da međunarodni [[zakon]] o otrovnim oružjima ( Druga Haška Deklaracija od 29 Srpnja 1899 godine, Haška konvencija IV od 18 Listopada 1907 i Ženevski Protokol od 17 Lipnja 1925 ), nije uključivao [[nuklearno oružje|nuklearna oružja]], zbog toga što njihova primarna i isključiva upotreba nije bila da otruju ili uguše.Tijekom 1996 i 1997 godine Podkomisija za Prevenciju Diskriminacije i Zaštitu Manjina pri Komisiji za Ljudska Prava Ujedinjenih Naroda, dala je dvije inicijative. Oni su popisali oružja masovnog uništenja, ili oružja indiskriminirajućeg efekta, ili takve prirode da izazivaju suvišne povrede ili nepotrebnu patnju i zahtijevale su od svih država da smanje proizvodnju i širenje takvog oružja. Na listi je bilo i oružje na bazi osiromašenog urana.
Ali pošto je oružje na bazi osiromašenog urana relativno novo oružje ne postoji ugovor kojim se reguliše, ograničava ili zabranjuje njegova upotreba. Tijekom 2001 godine [[Carla del Ponte]], glavni tužilac [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju]], rekla je da bi upotreba oružja na bazi osiromašenog [[uranij]]a od strane [[NATO]]-a mogla biti istražena kao mogući [[ratni zločin]]. [[Louise Arbour]], nasljednica [[Carla del Ponte]] kao glavne tužiteljice, formirala je mali, interni komitet, sačinjen od zaposlenih odvjetnika, da bi ocjenila optužbe. Nalazi koji su bili prihvaćeni i potvrđeni od strane Carla del Ponte, zaključuju da ne postoji posebna zabrana o korištenju [[projektil]]a na bazi osiromašenog [[uranij|urana]]. Postoji rastuća naučna debata i izražena zabrinutost zbog povećanja upotrebe takvih projektila, u budućnosti će postojati konsenzus u međunarodnim pravnim krugovima gdje će upotreba takvog oružja kršiti osnovne principe zakona koji se primjenjuje na oružja u oružanom konfliktu. Takav konsenzus danas ne postoji.

== Civilne primjene ==
Civilne primjene osiromašenog urana su prilično ograničene i one su obično nepovezane s njegovim [[radioaktivnost|radioaktivnim]] svojstvima. Glavnu primjenu ima kao balast, zbog svoje velike gustoće. Takva primjena uključuje [[jedrilica (plovilo)|jedriličarske]] kobilice, kao protuteža i potapajuća šipka u [[nafta|naftnim]] bušotinama, [[žiroskop]]skim [[rotor]]ima, i na drugim mjestima gdje postoji potreba da se poveća težina na što manjem prostoru. Druge relativno male potrošačko proizvodne upotrebe obuhvataju [[stomatologija|zubni]] [[porculan]] koji se koristi za umjetne zube da bi imitirali [[fluorescencija|fluorescenciju]] prirodnih zuba i u uranskim [[reagens|reagensima]] koji se koriste u [[kemija|kemijskim]] [[laboratorija]]ma.[[Uranij]] je bio široko korišten kao materija koja je davala boju [[porculan]]u i [[staklo|staklu]] u 19 stoljeću. Smatralo se da je takva upotreba urana stvar prošlosti, međutim 1999 godine koncentracija od 10% osiromašenog urana bila je pronađena u žutom emajlnom prašku koji se proizvodio u [[Francuska|Francuskoj]] od strane Cristalleire de Saint-Paul, proizvođača emajlnih pigmenata. Osiromašeni uran je prodat od strane Cogéma Pierrelatte postrojenja. Cogema je tada potvrdila da je donijela odluku o obustavljanju prodaje osiromašenog urana proizvođačima emajla i stakla. Osiromašeni uran se koristi za oblaganje izvora [[radioaktivnost|radijacije]] koji se koriste u [[medicina|medicini]] i industrijskoj [[radiografija|radiografiji]]. Propisi [[Komisija za Nuklearnu Regulaciju|Komisije za Nuklearnu Regulaciju]] [[SAD]]-a, uspostavljaju obaveznu licencu za korištenje osiromašenog urana u industrijskim proizvodima ili uređajima koji imaju veliku oblast primjene. Ostale nadležnosti imaju slične propise.

=== Podešavanje težine u avionu ===
Zrakoplov može sadržavati osiromašeni uran zbog podešavanja težine. [[Boeing 747]] može imati od 400 kg do 1500 kg osiromašenog urana. Ova primjena osiromašenog urana je kontroverzna. Ukoliko dođe do pada aviona postoji mogućnost da će uran ući u životnu sredinu, metal tijekom požara može oksidirati u fini prašak. Drugi opasni materijali koji se oslobađaju iz zapaljenog aviona zasjenjuju koristi osiromašenog urana, njegova upotreba je izbačena iz mnogih novijih zrakoplova. Obje tvrtke Boeing i McDonell Douglas prestale su s upotrebom osiromašenog urana za podešavanje težine zrakoplova tijekom 1980-tih godina.

== Uran heksaflourid ==
[[Datoteka:Curenje_uranij-(VI)-fluorida.PNG|desno|mini|Curenje uran-(VI)-fluorida]]
Oko 95% od ukupno proizvedenog osiromašenog [[uranij]]a uskladišteno je u obliku uran-heksafluorida, UF6, u čeličnim bačvama, na otvorenom prostoru blizu postrojenja za obogaćivanje urana. Svaka bačva sadrži do 12,7 tona UF6. Samo u [[SAD]]-u do 1993. godine uskladišteno je 560 000 tona osiromašenog urana u obliku UF6. U 2005 godini u 57 122 bačve bilo je uskladišteno ukupno 686 500 tona osiromašenog urana. Skladišta se nalaze na tri lokacije i to u gradu [[Portsmouth]], savezna država [[Ohio]], [[Oak Ridge]], savezna država [[Tennessee]] i u gradu [[Paducah]] u saveznoj državi [[Kentucky]]. Zbog kemijske nestabilnosti, dugotrajno skladištenje [[Uran heksafluorid|UF6]] predstavlja siguronosni rizik i opasnost po zdravlje i okoliš. Izložen vlažnom [[zrak]]u, UF6 reagira s vodom i proizvodi UO2F2 (uranil-fluorid) i [[HF]] (fluoro-vodičnu kiselinu), vrlo toksične i rastvarajuće kemikalije. Iako se njihovo vrijeme upotrebljivosti mjeri u desetljećima, bačve u kojima je uskladišten UF6 moraju se redovito pregledavati zbog mogućnosti [[korozija|korozije]] i curenja. U SAD-u se već dogodilo nekoliko nesreća s uran-heksafluoridom. Vlada SAD-a je započela prerađivati UF6 u čvrste uranove okside radi daljnjeg skladištenja. Prerađivanje cijele uskladištene količine UF6 u uranove okside moglo bi koštati od 15 do 450 milijuna [[dolar]]a.

== Zdravstveni rizici ==
[[Image:Kosovo uranium NATO bombing1999.png|thumb|250px|Prostori na Kosovu i jugu Središnje Srbije na kojima su NATO zrakoplovi upotrijebljavali zabranjenu municiju s osiromašenim uranijem u tijeku bombardiranja 1999. godine.]]
[[Radioaktivnost|Radiološka]] opasnost od čistog osiromašenog [[uranij|urana]] je relativno niska, niža od 60% od one koja se javlja kod prirodnog urana, iz razloga što je iz osiromašenog urana već uklonjena većina radioaktivnih [[izotop]]a, kao i zbog njegovog dugog poluživota od 4,46 milijardi godina. Osiromašeni uran razlikuje se od prirodnog urana po svom izotopskom sastavu, ali je njegova [[Biokemija|biokemijska]] aktivnost u većini slučajeva ista kao kod prirodnog urana. Uran je [[pirofornost|piroforan]] kada se nalazi u obliku sitnog i fino podijeljenog praška. On će [[koroyija|korodirati]] pod utjecajem [[zrak]]a i vode i proizvešće nerastvorljive uran-(IV) i rastvorljive uran-(VI) soli, kao što su uranil spojevi koji su [[toksičnost|toksični]]. Uran se akumulira u nekoliko organa, kao što su [[jetra]], [[slezena]] i [[bubrezi]]. [[Svijetska Zdravstvena Organizacija]] je ustanovila dnevni "dozvoljeni unos" rastvorljivih uranovih [[soli]] koji iznosi 0,5 µg/kg tjelesne težine, a to je za odraslu osobu od 70 kg tjelesne težine količina od 35 µg. [[Kemija|Kemijska]] [[toksičnost]] uranovih [[sol]]i je veća od njegove [[radiologija|radiološke]] toksičnosti. Radiološka opasnost zavisi od čistoće urana, i postoji mogućnost da je osiromašeni uran koji je proizveden pri nuklearnoj preradi kontaminiran s opasnijim izotopima. Ovo se ne bi trebalo odnositi na osiromašeni uran koji je dobiven kao ostatak tijekom procesa obogaćivanja urana. Moguće opasnosti tijekom izlaganja osiromašenom uranu privukle su novu pažnju zbog rezultata korištenja municije s osiromašenim uranom tijekom [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]]. Pojedini promatrači vjeruju da izlaganje uranu ili bilo kojim njegovim [[spoj|spojevima]] mogu biti uzrok ili čimbenik doprinosa [[Zaljevski sindrom|sindromu Zaljevskog rata]]. Mnogi znanstvenici ne vjeruju u to. Dugotrajni efekti na populaciju koja živi u područjima gdje je bila korištena municija s osiromašenim uranom također su izazvali zabrinutost.
* Izlaganje osiromašenom uranu može izazvati oštećenje [[bubreg]]a kod ljudi.
* Osiromašeni uran je pokazao [[Citotoksičnost|citotoksično]], [[Genotoksičnost|genotoksično]] i [[kancer|kancerogeno]] djelovanje u studijama na životinjama.
* [[Epidemiologija|Epidemiološki]] dokazi pokazuju da [[uranij]] izaziva [[Reprodukcija|reproduktivne]] poremećaje kod ljudi.
* Dokazano je da kod [[glodavci|glodavaca]] i [[žaba]] uranove [[soli]] [[Rastvorljivost|rastvorljive]] u vodi imaju [[Tetratogenost|tetratogenska]] svojstva.
* Dokazi o zdravstvenim efektima koje ima osiromašeni uran na ljude su nepotpuni, najvećim dijelom zbog činjenice da je za svega nekoliko desetaka ljudi utvrđeno da su bili izloženi djelovanju osiromašenog urana.
* Nakon što je streljivo s osiromašenim uranom korišteno tijekom oružanog sukoba, prisustvo osiromašenog urana i uranovih [[Spoj|spojeva]] u zemlji i vodi, ili na opremi i u zgradama, može ovisiti od velikog broja faktora, ali predstavlja kratkotrajnu i dugotrajnu opasnost za zdravlje lokalne populacije.

[[Kategorija:Kemija]]
[[Kategorija:Oružje]]

Osiromašeni uranij - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica