Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

2026-04-08T00:28:09Z

preuzeto s hr.wikipedije

Nova stranica

'''Istočni obred Memfisa''' ([[Francuski jezik|fran.]] ''Rite de Memphis ou oriental'', [[engl.]] ''Oriental Rite of Memphis'') je jedan od [[Obred (slobodno zidarstvo)|obreda]] u [[Slobodno zidarstvo|slobodnom zidarstvu]]. Iz ovog obreda, kao i iz [[Obred Mizraima|Obreda Mizraima]], proizašao je [[Obred Memfisa-Mizraima]] [[1881.]] godine.

== Naziv obreda ==
[[Datoteka:Memphis-temple-Ptah.jpg|mini|Rekonstrukcija pročelja [[Ptah]]ovog hrama u [[Memfis]]u.]]
Naziv potječe od [[Memfis]]a, jednog od najvažnijih duhovnih središta [[Staro egipatsko kraljevstvo|Starog egipatskog kraljevstva]], u čiji su sastav ulazila današnja nalazišta [[Giza|Gize]] i [[Sakara|Sakare]], među ostalima, a čije je glavno božanstvo bio bog [[Ptah]].<ref name=":1">{{Citiranje weba|title=Le Rite de Memphis|url=http://memphismisraim.com/rite-de-memphis/|access-date=2025-07-27|website=memphismisraim.com|language=fr}}</ref>

Ako promatramo kontekst [[18. stoljeće|18. stoljeća]], treba istaknuti istinsku fascinaciju [[Zapadni svijet|Zapada]] [[Drevni Egipat|drevnim Egiptom]] i njegovim [[misterij]]ama, koje su grčki tekstovi već ranije naglašavali, poput [[Plutarh]]ova djela ''O Izidi i Ozirisu'' ili [[Jamblih]]ovog ''O egipatskim misterijama'', premda su ti tekstovi nastali u kasnijem razdoblju u odnosu na sjaj staroegipatske civilizacije. [[Grci]] [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]], neumorni istraživači [[Sredozemlje|mediteranskog prostora]], otkrili su, na svoje veliko iznenađenje, da nisu jedini civilizirani narod u toj regiji svijeta te da u dolini [[Nil]]a postoji [[civilizacija]] koja je, barem naizgled, jednako stara, ako ne i starija od one [[Ahejci|Ahejaca]], koji su se tisuću godina ranije naselili na [[Peloponez]]u. Međutim, Egipat koji su oni upoznali nije bio onaj iz Starog kraljevstva faraona graditelja piramida, niti onaj iz [[Novo egipatsko kraljevstvo|Novog kraljevstva]] i vladavine [[Ramzes II.|Ramzesa II.]] (1279. – 1212. [[pr. Kr.]]), već izumirući [[Kasni period drevnog Egipta|Egipat posljednjih faraonskih dinastija]] (715. – 525. pr. Kr.), koji će stoljeće kasnije pasti pod vlast [[Perzijanci|Perzijanaca]] iz dinastije [[Ahemenidi|Ahemenida]]. [[Biblija]], iako se smatra povijesno relevantnim tekstom, Egipćanima dodjeljuje isključivo negativne uloge.<ref name=":1"/>

== Povijest ==
[[Slika:De-negre.png|thumb|right|170px|[[Jean Étienne Marconis de Nègre]] (1795. – 1868.)]]
[[Slika:Garibaldi (1866).jpg|thumb|right|170px|Talijanski slobodni zidar [[Giuseppe Garibaldi]] je 1881. godine spojio Obred Memfisa i [[Obred Mizraima]] i tako stvorio [[Obred Memfisa-Mizraima]].]]
Ovaj obred su osnovali Samuel Honis, rodom iz [[Kairo|Kaira]], i Gabriel-Mathieu Marconis, trgovac iz [[Montauban]]a u [[Okcitanija|Okcitaniji]]. Obred je ustanovljen u Loži "Sljedbenici Memfisa" (''Loge Les Disciples de Memphis''), osnovanoj [[30. travnja]] [[1815.]] godine u Montaubanu. Samuel Honis tvrdio je da je ovaj obred donio u Montauban iz Kaira [[1814.]] godine, no ne postoje dokumentirani dokazi koji bi potvrdili tu tvrdnju. Godine 1838. Gabriel-Mathieu Marconis prenosi sva prava na obred svom sinu, [[Jean Étienne Marconis de Nègre|Jean-Étienneu Marconisu de Nègreu]].<ref name=":1"/><ref name=":0">{{Citiranje weba|title=The Egyptian Rite of Memphis|url=https://www.thesquaremagazine.com/mag/article/202212the-egyptian-rite-of-memphis/|access-date=2025-07-27|last=Anghelescu|first=Gabriel|date=|website=thesquaremagazine.com|language=en}}</ref>

Jean-Étienne Marconis de Nègre je [[1838.]] godine razvio Obred Memfisa kao samostalnu inačicu [[Obred Mizraima|Egipatskog obreda Mizraima]], koji je u sebi objedinjavao elemente političkog [[Templari|templarstva]], svjetovnog [[Vitez (naslov)|viteštva]] i drugih duhovno-viteških redova s [[Egipatska mitologija|egipatskom mitologijom]]. Postojale su najmanje dvije [[Loža (slobodno zidarstvo)|lože]] u Parizu (''Loge Osiris'' i ''Loge Des Philadelphes''), dvije lože u [[Bruxelles]]u (''Loge La Bienveillance'' i ''Loge De Heliopolis''), kao i nekoliko pristaša u [[Engleska|Engleskoj]]. Obred je bio posebno popularan među ložama s većim udjelom [[Časnik|vojnih časnika]]. Imao je izraženu političku i revolucionarnu orijentaciju, ali je [[1841.]] godine prekinuo s radom, vjerojatno zbog represija nakon oružanog ustanka ''Société des Saisons'' Augustea Blanquija [[1839.]] godine. Nakon svrgavanja [[Popis francuskih vladara|francuskog kralja]] [[Luj Filip, kralj Francuza|Luja Filipa]] [[1848.]] godine, obred Memfisa obnovljen je [[5. ožujka]] zahvaljujući socijalistu i članu Privremene vlade Louisu Blancu, koji je bio i zadužen za nacionalne lože. Od [[21. travnja]] uslijedio je procvat Vrhovnog vijeća Istočnog obreda Memfisa, koji je trajao sve do poraza revolucije u listopadu iste godine, kada je obred zabranjen.<ref>{{Citiranje weba|title=Historique du rite ancien et primitif de Memphis - Misraïm|url=https://www.ledifice.net/7540-1.html|access-date=2025-07-27|website=ledifice.net|language=fr}}</ref><ref name=":1"/>

U Londonu je [[1850.]] godine osnovana Loža "Sljedbenici Menesa" ([[Francuski jezik|fran.]] ''Loge Les Sectateurs de Menes''), koja je ubrzo stekla popularnost među francuskim izbjeglicama. U to je vrijeme djelovalo oko deset loža u kojima su članovi bili francuski prognanici, a najvažnija među njima postala je Velika loža Filadelfijaca (''Grande Loge des Philadelphes''), otvorena u [[London]]u [[31. siječnja]] [[1851.]] godine, koja je postojala sve do kraja 1870-ih. U tom je razdoblju brojala oko 100 članova, često nazivanih ''filadelfijcima''.<ref>{{citiranje knjige|last1=Jones|first1=Thomas C.|title=The French Left in Exile: Quarante-Huitards and Communards in London, 1848–80|date=2013|work=A History of the French in London|pages=165–192|editor-last=Kelly|editor-first=Debra|place=London|publisher=University of London Press|isbn=978-1-905165-86-5|last2=Tombs|first2=Robert|jstor=j.ctv512xmz.16|editor2-last=Cornick|editor2-first=Martyn}}</ref>

Marconis de Nègre uveo je obred Memfisa i u Ameriku oko [[1856.]] godine, gdje se on od [[1861.]] godine intenzivno širio zahvaljujući velikom majstoru Harryu J. Seymouru. Do [[1856.]] godine organizacije Obreda Memfisa bile su osnovane u Sjedinjenim Američkim Državama, Rumunjskoj, Australiji i Švicarskoj, a sve ih je uspostavio Marconis de Nègre. No već [[1862.]] godine Marconis de Nègre predao je sva prava na obred Memfisa [[Veliki orijent Francuske|Velikom orijentu Francuske]]. Tijekom [[Američki građanski rat|Američkog građanskog rata]] obred je u Sjedinjenim Državama izgubio velik broj članova, a od tih se gubitaka dugo nije mogao oporaviti.

Godine [[1856.]] Benoît Desquesnes, ranije isključeni tajnik Sjevernog društva tiskara, izjavio je da su [[Visoki masonski stupnjevi|viši stupnjevi]] obreda Memfisa suvišni, nedemokratični i nespojivi s idealima slobodnozidarske jednakosti. Unatoč nastojanjima Jean-Philippea Berjeaua da zatvori ložu filadelfijaca, njezini su članovi izabrali Édouarda Benoîta za svog [[Starješina (slobodno zidarstvo)|starješinu]], nakon čega je ova skupina braće stekla široku prepoznatljivost zbog povezanosti s oblikovanjem revolucionarne politike. Međutim, lože "Gymnosophistes" i "Avenir" složile su se s Berjeauom. Godine [[1860.]] broj [[Stupanj (slobodno zidarstvo)|stupnjeva]] smanjen je na 33, a do [[1866.]] godine Berjeau je ipak zatvorio lože dodatnih stupnjeva, a većina "gimnosofista" pridružila se loži filadelfijaca.<ref name=":0"/>

U [[Egipat|Egiptu]] se ovaj obred razvijao vrlo brzo od [[1873.]] godine sve do dolaska na vlast kralja [[Faruk I.|Faruka]], [[1936.]] Na njegovu je čelu bio Solutore Avventore Zola, veliki hierofant, koji se kasnije odrekao svoje dužnosti i prešao na [[katoličanstvo]], opravdavajući svoju odluku većom djelotvornošću katoličkih molitvi u odnosu na učenja koja je primao u svom obredu.<ref name=":0"/><ref name=":1"/>

Godine [[1881.]] oba obreda spojio je [[Giuseppe Garibaldi]], čime je nastao [[Obred Memfisa-Mizraima|Drevni i primitivni obred Memfisa-Mizraima]]. Ovaj je obred aktivno razvijao Jean Bricaud, a naslijedio ga je Constant Chevillon.

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] obred je preuzeo [[Robert Ambelain]], koji ga je vodio do [[1985.]] godine. Godine [[1998.]], nakon bezpresedanskog raskola unutar obreda, izazvanog povlačenjem nasljednika Roberta Ambelaina, Gérarda Kloppela, s dužnosti međunarodnog velikog majstora, obred Memfisa-Mizraima je izvan okrilja Velikog orijenta Francuske nastavio postojati kroz nekoliko međusobno nepriznatih i zavađenih grana, uglavnom u [[Francuska|Francuskoj]].<ref>{{Citiranje knjige|title=La franc-maçonnerie égyptienne de Memphis-Misraïm: Histoire|last=Caillet|first=Serge|publisher=Cariscript|year=1988.|isbn=9782876010369|pages=|url=https://www.google.hr/books/edition/La_franc_ma%C3%A7onnerie_%C3%A9gyptienne_de_Memp/3fk6AAAACAAJ?hl=hr|language=fr}}</ref>

== Struktura stupnjeva ==
Obred Memfisa je strukturiran u 92 [[Stupanj (slobodno zidarstvo)|stupnja]], raspoređena u tri serije i sedam klasa:<ref name=":1"/><ref>{{Citiranje knjige|title=The Sanctuary of Memphis or Hermes|last=Jean Étienne|first=Marconis de Nègre|year=|isbn=1-56459-311-8|pages=21-24|url=http://www.themasonictrowel.com/ebooks/freemasonry/eb0184.pdf|language=en}}</ref>
* Prva serija: simbolička.
**1°–13° – prva klasa
**14°–27° – druga klasa
**28°–35° – treća klasa
* Druga serija: filozofska.
**36°–47° – četvrta klasa
**48°–61° – peta klasa
**62°–68° – šesta klasa
*Treća serija: mistična.
**69°–75° – šesta klasa
**76°–92° – sedma klasa

== Vidi još ==
* [[Obred Mizraima]]
* [[Obred Memfisa-Mizraima]]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Slobodno zidarstvo}}

[[Kategorija:Slobodnozidarski obredi|Memfis]]

Obred Memfisa - Povijest promjena

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije