Norveški jezik - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 10:42, 17. travanj 2026.

2026-04-17T10:42:28Z

←Starija inačica		Inačica od 17. travanj 2026. u 10:42
Redak 21:		Redak 21:
	== Povijest ==		== Povijest ==

	Norveški jezik vuče svoje podrijetlo iz prasjevernogermanskog jezika poznatog i kao staronordijski, a koji se govorio na prostoru [[Skandinavija\|Skandinavije]] u prvih tisuću godina naše ere. Staronordijski se jezik danas može vidjeti u obliku [[rune\|runa]] na prostoru čitave Skandinavije. Ovaj jezik se vremenom podijelio na dva narječja ''zapadnonordijski'' (norveški: ''norrønt'') i ''istočnonordijski''. Iz zapadnonordijskog su se s vremenom razvili norveški, [[Islandski jezik\|islandski]] i [[~~farski~~ jezik\|~~farski~~]] dok su se iz istočnonordijskog razvili [[švedski jezik\|švedski]] i [[danski jezik\|danski]].		Norveški jezik vuče svoje podrijetlo iz prasjevernogermanskog jezika poznatog i kao staronordijski, a koji se govorio na prostoru [[Skandinavija\|Skandinavije]] u prvih tisuću godina naše ere. Staronordijski se jezik danas može vidjeti u obliku [[rune\|runa]] na prostoru čitave Skandinavije. Ovaj jezik se vremenom podijelio na dva narječja ''zapadnonordijski'' (norveški: ''norrønt'') i ''istočnonordijski''. Iz zapadnonordijskog su se s vremenom razvili norveški, [[Islandski jezik\|islandski]] i [[ferojski jezik\|ferojski]] dok su se iz istočnonordijskog razvili [[švedski jezik\|švedski]] i [[danski jezik\|danski]].

	Dolaskom [[Kršćanstvo\|kršćanstva]] u Skandinaviju u [[10. stoljeće\|10. stoljeću]] rune se prestaju koristiti i u uporabu dolazi [[latinica]]. Ime koje se koristi za jezik koji se u ovo vrijeme govori i piše na području Norveške je staronorveški (norveški: ''gammelnorsk''). Ovaj jezik je potpuno identičan s jezikom koji se u isto vrijeme govori i piše na području [[~~Farski~~ otoci\|~~Farskih~~ otoka]] i [[Island\|Islanda]] jer su ove otoke naselili upravo norveški [[Vikinzi]] u [[9. stoljeće\|9. st.]].		Dolaskom [[Kršćanstvo\|kršćanstva]] u Skandinaviju u [[10. stoljeće\|10. stoljeću]] rune se prestaju koristiti i u uporabu dolazi [[latinica]]. Ime koje se koristi za jezik koji se u ovo vrijeme govori i piše na području Norveške je staronorveški (norveški: ''gammelnorsk''). Ovaj jezik je potpuno identičan s jezikom koji se u isto vrijeme govori i piše na području [[Ovčji otoci\|Ovčjih otoka]] i [[Island\|Islanda]] jer su ove otoke naselili upravo norveški [[Vikinzi]] u [[9. stoljeće\|9. st.]].

	Dolaskom [[kuga\|crne smrti]] u [[13. stoljeće\|13. stoljeću]] većina pismenih govornika ovog jezika umire i s njima nestaje staronorveški kao pisana inačica jezika. Tekstovi pisani poslije crne smrti su u pravilu pisani mješavinom švedskog, danskog i staronorveškog. Ova pismena inačica jezika se označava kao ''srednjonorveški'' (norv. ''mellomnorsk'').		Dolaskom [[kuga\|crne smrti]] u [[13. stoljeće\|13. stoljeću]] većina pismenih govornika ovog jezika umire i s njima nestaje staronorveški kao pisana inačica jezika. Tekstovi pisani poslije crne smrti su u pravilu pisani mješavinom švedskog, danskog i staronorveškog. Ova pismena inačica jezika se označava kao ''srednjonorveški'' (norv. ''mellomnorsk'').

	Savezom između Norveške i [[Danska\|Danske]] i [[reformacija\|reformacijom]] danski postaje službena pisana inačica u Norveškoj. Na [[~~Farski~~ otoci\|~~Farskim~~ otocima]] i na [[Island]]u se nastavlja uporaba srednjonorveškog koji se kasnije razvija u zasebne jezike: islandski i ferojski. Danski je tako bio službeni jezik kroz nekoliko stoljeća, no ipak će se sve više početi razlikovati: prvenstveno će do izražaja dolaziti norveški izgovor danske pisane norme. Uvođenjem danskog kao pismene inačice u norveški jezik ulaze mnoge posuđenice, prvenstveno iz [[njemački jezik\|njemačkoga]] i danskoga jezika.		Savezom između Norveške i [[Danska\|Danske]] i [[reformacija\|reformacijom]] danski postaje službena pisana inačica u Norveškoj. Na [[Ovjči otoci\|Ovčjim otocima]] i na [[Island]]u se nastavlja uporaba srednjonorveškog koji se kasnije razvija u zasebne jezike: islandski i ferojski. Danski je tako bio službeni jezik kroz nekoliko stoljeća, no ipak će se sve više početi razlikovati: prvenstveno će do izražaja dolaziti norveški izgovor danske pisane norme. Uvođenjem danskog kao pismene inačice u norveški jezik ulaze mnoge posuđenice, prvenstveno iz [[njemački jezik\|njemačkoga]] i danskoga jezika.

	Pripadanje Norveške pod [[Švedska\|Švedsku]] [[1814.]] godine otvara diskusiju o pisanoj inačici norveškog jezika koja bi se razlikovala od danskoga, a koja je izazvala podjelu javnosti na dva dijela. Jedan dio je želio da se novi pisani norveški temelji na narječjima jer oni nisu bili pod utjecajem danskog jezika, kao standardnoga. Najglasniji zagovaratelj ove ideje bio je norveški samouki jezikoslovac [[Ivar Aasen]]. Ova inačica pisanog norveškog je [[1929.]] godine službeno dobila ime nynorsk (prije se zvala i landsmål, otprilike: ''pokrajinski jezik'') i postala je drugi standarrdni jezik u Norveškoj.		Pripadanje Norveške pod [[Švedska\|Švedsku]] [[1814.]] godine otvara diskusiju o pisanoj inačici norveškog jezika koja bi se razlikovala od danskoga, a koja je izazvala podjelu javnosti na dva dijela. Jedan dio je želio da se novi pisani norveški temelji na narječjima jer oni nisu bili pod utjecajem danskog jezika, kao standardnoga. Najglasniji zagovaratelj ove ideje bio je norveški samouki jezikoslovac [[Ivar Aasen]]. Ova inačica pisanog norveškog je [[1929.]] godine službeno dobila ime nynorsk (prije se zvala i landsmål, otprilike: ''pokrajinski jezik'') i postala je drugi standarrdni jezik u Norveškoj.

Suradnik10 u (test) 00:13, 9. siječanj 2026.

2026-01-09T00:13:42Z

←Starija inačica		Inačica od 9. siječanj 2026. u 00:13
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Norveški jezik'''-->{{Izdvojeni članak\|listopad 2006.}}~~
	{{Infookvir jezik\|ime=Norveški jezik		{{Infookvir jezik\|ime=Norveški jezik
	\|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=norsk		\|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=norsk

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-28T11:57:03Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Izdvojeni članak|listopad 2006.}}
{{Infookvir jezik|ime=Norveški jezik
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=norsk
|familycolor=lawngreen
|države=[[Norveška]]
|regije=[[Skandinavija]]
|govornici=materinski jezik: oko 5 milijuna 
|rang=-
|jezična porodica=[[indoeuropski jezici|indoeuropski]] 
 [[germanski jezici|germanski]] 
  [[sjevernogermanski jezici|nordijski]] 
    '''norveški'''
|država=[[Norveška]]
|ustanova= [[Norsk språkråd]] (Vijeće za norveški jezik)
|iso1=no (norveški) 
nn (nynorsk) 
nb (bokmål)|iso2=[[silcode:nor|nor]] (norveški): [[silcode:nno|nno]] (nynorsk), (ISO 639-3: [[iso639-3:nno|nno]]); [[silcode:nob|nob]] (bokmål), (ISO 639-3: [[iso639-3:nob|nob]]). |sil=nor
}}

'''Norveški jezik''' (norveški: '''norsk''' [nɔʃk]; ISO 639-3: [[iso639-3:nor|nor]]) je [[Sjevernogermanski jezici|sjevernogermanski jezik]], makrojezik<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=nor Documentation for ISO 639 identifier: nor]</ref> indoeuropskoga podrijetla koji se pretežito govori u [[Norveška|Norveškoj]]. Govori ga oko 4,5 milijuna ljudi u Norveškoj te oko milijun ljudi van Norveške. Norveški jezik, odnosno jezici, javljaju se u dvije službene inačice: [[bokmål]] (čita se ''bukmol'') i [[nynorsk]] (čita se ''nünošk'', što znači novonorveški) isprva nazivan ''landsmål'' (''nacionalni jezik''). Do stvaranja dva nacionalna jezika dolazi nakon raspada [[Dansko-norveška unija|dansko-norveške unije]], a oba su prihvaćena od strane parlamenta. [[Knud Knudsen]] prilagodio je danski Riksmål (''jezik kraljevstva'') koji se govorio u norveškim gradovima i prilagodio pravopis norveškom izgovoru. Ovaj jezik/pravopis zove se bokmål i pripada istočnoskandinavskoj podskupini sjevernogermanskih jezika. Na drugom jeziku [[nynorsk]], isprva nazivan landsmål radio je dijalektolog [[Ivar Andreas Aasen]] na temelju seoskih dijalekata izbjegavajući riječi slične danskima. Nynorsk pripada zapadnoskandinavskoj podskupini sjevernogermanskih jezika. Osobe koje govore [[švedski jezik|švedski]] i norveški obično razumiju jedni druge bez većih problema. Ovo važi i za [[Danski jezik|danski]] i norveški jezik, s time da je veća sličnost u pisanju nego u govoru jer je pisana književna inačica norveškog vrlo slična pisanom danskom zbog višestoljetne jezične unije (kao posljedica njihove političke unije).

== Povijest ==

Norveški jezik vuče svoje podrijetlo iz prasjevernogermanskog jezika poznatog i kao staronordijski, a koji se govorio na prostoru [[Skandinavija|Skandinavije]] u prvih tisuću godina naše ere. Staronordijski se jezik danas može vidjeti u obliku [[rune|runa]] na prostoru čitave Skandinavije. Ovaj jezik se vremenom podijelio na dva narječja ''zapadnonordijski'' (norveški: ''norrønt'') i ''istočnonordijski''. Iz zapadnonordijskog su se s vremenom razvili norveški, [[Islandski jezik|islandski]] i [[farski jezik|farski]] dok su se iz istočnonordijskog razvili [[švedski jezik|švedski]] i [[danski jezik|danski]].

Dolaskom [[Kršćanstvo|kršćanstva]] u Skandinaviju u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] rune se prestaju koristiti i u uporabu dolazi [[latinica]]. Ime koje se koristi za jezik koji se u ovo vrijeme govori i piše na području Norveške je staronorveški (norveški: ''gammelnorsk''). Ovaj jezik je potpuno identičan s jezikom koji se u isto vrijeme govori i piše na području [[Farski otoci|Farskih otoka]] i [[Island|Islanda]] jer su ove otoke naselili upravo norveški [[Vikinzi]] u [[9. stoljeće|9. st.]].

Dolaskom [[kuga|crne smrti]] u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] većina pismenih govornika ovog jezika umire i s njima nestaje staronorveški kao pisana inačica jezika. Tekstovi pisani poslije crne smrti su u pravilu pisani mješavinom švedskog, danskog i staronorveškog. Ova pismena inačica jezika se označava kao ''srednjonorveški'' (norv. ''mellomnorsk'').

Savezom između Norveške i [[Danska|Danske]] i [[reformacija|reformacijom]] danski postaje službena pisana inačica u Norveškoj. Na [[Farski otoci|Farskim otocima]] i na [[Island]]u se nastavlja uporaba srednjonorveškog koji se kasnije razvija u zasebne jezike: islandski i ferojski. Danski je tako bio službeni jezik kroz nekoliko stoljeća, no ipak će se sve više početi razlikovati: prvenstveno će do izražaja dolaziti norveški izgovor danske pisane norme. Uvođenjem danskog kao pismene inačice u norveški jezik ulaze mnoge posuđenice, prvenstveno iz [[njemački jezik|njemačkoga]] i danskoga jezika.

Pripadanje Norveške pod [[Švedska|Švedsku]] [[1814.]] godine otvara diskusiju o pisanoj inačici norveškog jezika koja bi se razlikovala od danskoga, a koja je izazvala podjelu javnosti na dva dijela. Jedan dio je želio da se novi pisani norveški temelji na narječjima jer oni nisu bili pod utjecajem danskog jezika, kao standardnoga. Najglasniji zagovaratelj ove ideje bio je norveški samouki jezikoslovac [[Ivar Aasen]]. Ova inačica pisanog norveškog je [[1929.]] godine službeno dobila ime nynorsk (prije se zvala i landsmål, otprilike: ''pokrajinski jezik'') i postala je drugi standarrdni jezik u Norveškoj.

Drugi dio javnosti podržavao je ideju da se u danski pisani jezik koji se koristio u Norveškoj postupno uvode norveške riječi i izbacuju danske. Ovaj dio javnosti je bio predvođen prosvjetiteljom [[Knud Knudsen| Knudom Knudsenom]]. Ova se inačica norveškog jezika prvobitno nazivala ''državni norveški'' (norveški: ''riksmål'') da bi [[1929.]] godine dobila svoje službeno ime bokmål.

U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] Norveška država pokušava ujediniti nynorsk i bokmål u jednu inačicu pisanog norveškog pod imenom ''samnorsk'' (zajednički norveški). Velike reforme jezika bivaju provedene [[1917.]], [[1938.]] i [[1959.]] godine. Samnorsk nailazi na otpor u velikom dijelu javnosti i država odustaje od ovog projekta sredinom 60-ih godina.

Danas su oba jezika službena i standardna, i gotovo sve se tiskovine, posebice one službene, objavljuju na oba jezika, također se u školi uče oba. Ipak, u praksi bokmål ima daleko više govornika, otprilike između 85 i 90% stanovništva. Kada se norveški uči kao strani jezik, uči se upravo bokmål. Broj govornika nynorska dostigao je vrhunac za vrijeme [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kada je prema procjenama jedna trećina stanovništva koristila tu inačicu pisanog norveškog jezika. Od završetka Drugog svjetskog rata ovaj broj je pao na sadašnjih 10% - 15%.

Od [[1952.]] do [[1972.]] godine jezik regulira Norsk språknemnd, kada tu obavezu preuzima Norsk språkråd.
[[Datoteka:Norwegianmalforms.png|mini|lijevo|200px|zemljovid službenih jezika u norveškim okruzima]]
=== Bokmål ===

Bokmål (knjiškonorveški) se zasniva na danskoj književnoj tradiciji. Razlog ovome je [[Danci|danska]] dominacija u Norveškoj i status danskoga jezika kao službenog jezika u Norveškoj od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. Kao posljedica toga i danas su razlike u pismu između standardnoga danskog i standardnoga norveškog (prvenstveno bokmåla) još uvijek relativno male. Ove razlike su uvedene sredinom 18. stoljeća kada je [[Knud Knudsen]] ([[1812.]] – [[1859.]]) započeo reformaciju norveškoga jezika.

U ovo vrijeme jezik je bio poznat pod imenom ''riksmål'' (državni jezik). [[1928.]] jezik je službeno preimenovan u bokmål. Između [[1917.]] i [[1965.]] u Norveškoj je službeni program države bio ujedinjenje dvije pisane inačice norveškog u jednu. Ova ujedinjena inačica poznata je kao ''samnorsk'' (zajedničkonorveški). Pod utjecajem ove politike u bokmål su uvedena neka pravopisna pravila iz nynorska. Danas se ime riksmål (državnonorveški) koristi za pravopis prije reformi s početka [[20. stoljeće|prošlog stoljeća]], dok se ime bokmål (knjiškonorveški) koristi za inačicu jezika u kojoj su reforme uvedene.

=== Nynorsk ===

Nynorsk je druga službena pisana inačica norveškog jezika. Nastao je većinom radom [[Ivar Aasen|Ivara Aasena]] između [[1842.]] i [[1873.]] godine. Cilj jezika je bio da bude protuteža "danskom" norveškom koji je govorilo gradsko stanovništvo i bogatiji slojevi norveškog društva.

Za vrijeme norveške politike stvaranja samnorska (zajedničkonorveškog) u nynorsk su uvedena neka od pravila iz bokmåla (knjiškonorveškog). Nynorsk u kojem ove reforme nisu uvedene naziva se ''høgnorsk'' (visokonorveški).

=== Samnorsk ===

Samnorsk (zajedničkonorveški) je inačica norveškog jezika koja je trebala nastati spajanjem bokmåla (knjiškonorveškog) i nynorska (novonorveškog). Plan norveške države za stvaranje ove inačice pisanog jezika je danas službeno odbačen.

== Klasifikacija jezika ==
[[Datoteka:Old norse, ca 900.PNG|desno|250px|mini|Raspostranjenost staronordijskog i srodnih mu jezika u [[Europa|Europi]] u [[10. stoljeće|10. stoljeću]]. '''Crveno''': zapadni staronordijski; '''narančasto''': istočni staronordijski; '''ljubičasto''': starogotlandski; '''zeleno''': ostali germanski jezici s kojima je staronordijski zadržao međusobnu razumljivost.]]

Norveški jezik spada u porodicu [[Indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]]. Praindoeuropski jezik se s vremenom razvio u različite grupe jezika migracijom stanovništva koje je prvobitno govorilo ovaj jezik. Germani su početkom nove ere govorili protogermanski jezik koji se sa vremenom podijelio u tri grupe; zapadno-, istočno- i sjevernogermanski (odnosno staronordijski). Sjevernogermanska grupa se kasnije grana u norveški, danski, švedski, islandski i ferojski jezik.

Ovi sjevernogermanski jezici se obično klasificiraju u dvije skupine: zapadnonordijsku (ili zapadnoskandinavsku) grupu i istočnonordijsku (ili istočnoskandinavsku) grupu. Klasifikacija se temelji na fonološkim promjenama iz staronordijskog jezika koji je svima u osnovi. Na primjer riječ ''most'' se u istočnonordijskim jezicima zove ''bro'', dok se ista riječ zove ''bru'' u zapadnonordijskim jezicima. Islandski, ferojski i norveški jezik pripadaju zapadno nordijskoj grupi, dok švedski i danski pripadaju istočnonordijskoj grupi. Ova klasifikacija nije relevantna za norveški jezik kao cjelinu zbog toga što granica između ove dvije fonetske skupine djeli norveški na dva dijela. Narječja norveškog koja se govore na jugoistoku [[Norveška|Norveške]] pripadaju istočnonordijskoj grupi, dok ostatak norveških narječjâ pripada zapadnonordijskoj grupi.

Danas se ovakva podjela često osporava jer današnji norveški ima daleko više sličnosti sa suvremenim danskim, pa i švedskim, negoli s islandskim i/ili ferojskim.

== Fonetika i izgovor ==

U norveškom jeziku postoje velike varijacije u izgovoru između različitih narječjâ. U norveškom kao i u drugim skandinavskim jezicima postoji relativno veliki broj samoglasnika. U norveškom jeziku ton kojim se samoglasnici izgovoraju može predstavljati razliku u značenju riječi s jednakim nizom fonema. Drugi jezici u Europi u kojima također postoje tonalne razlike su [[švedski jezik|švedski]], [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[srpski jezik|srpski]], [[bošnjački jezik|bošnjački]], [[crnogorski jezik|crnogorski]], [[slovenski jezik|slovenski]], [[litavski jezik|litavski]] i [[letonski jezik|letonski]].
== Narječja ==

Norveški jezik je prepoznatljiv po relativno velikim razlikama između različitih narječja i velikom broju istih. Razlike među narječjima se obično pripisuju velikim zemljopisnim udaljenostima među stanovništvom i planinskom okruženju koje je ranije ograničavalo kontakt između ljudi. Posebnost norveškog jezika je da su narječja u današnjici dobila jak položaj, kako u službenim tako i u neslužbenim situacijama. Standarizirano narječje postoji ali nije dovoljno rašireno i vezan je za bokmål. Ovo standarizirano narječje se govori samo u pokrajini [[Østlandet]].

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://archive.ethnologue.com/16/show_language.asp?code=nor Ethnologue (16th)]
* [[ethnologue:nor|Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd '''nor''']] ('''norveški jezik''')
** [[ethnologue:nno|Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd '''nno''']] ([[nynorsk]])
** [[ethnologue:nob|Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd '''nob''']] ([[bokmål]])

[[Kategorija:Istočnoskandinavski jezici]]
[[Kategorija:Jezici po abecedi:N]]
[[Kategorija:Norveški jezik]]
[[Kategorija:Makrojezici]]
[[Kategorija:Jezici Norveške]]